Baza je ažurirana 03.02.2026. zaključno sa NN 127/25 EU 2024/2679
1 15 Povrv-43/2021-10
15 Povrv-43/2021-10
Republika Hrvatska
Općinski sud u Vinkovcima
Stalna služba u Županji
Veliki kraj 48
OIB 77561654785
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Vinkovcima, Stalna služba u Županji, po sucu Anici Pastović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja H. E. d.o.o., OIB ……., Z., zastupanog po punomoćniku Odvjetničkom društvu T. & P., Z., protiv tuženika J. M. OIB ……., iz Ž.,., zastupanog po punomoćniku S. Š., odvjetnici u Ž. radi naplate novčane tražbine, nakon održane glavne i javne rasprave 13. rujna 2021. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, te nakon održanog ročišta na kojem je objavljena presuda 20. listopada 2021.
p r e s u d i o j e
Obrazloženje
1. Na prijedlog tužitelja kao ovrhovoditelja, protiv tuženika kao ovršenika doneseno je po javnom bilježniku V. O. iz V., rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, poslovni broj OVRV-140/2020 od 20. siječnja 2021. kojim je naloženo ovršeniku da plati ovrhovoditelju iznos od 646,78 kn sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate.
2. Protiv navedenog rješenja o ovrsi, ovršenik J. M. je izjavio prigovor u kojem navodi da je rješenje o ovrsi neosnovano jer izvod iz poslovnih knjiga (specifikacija računa – utuženja) od 1. rujna 2020. nije potpisana i ovjerena pečatom ovlaštene osobe, navodeći da računi u digitalnom obliku sadrže kodove, čijim očitovanjem se može provjeriti autentičnost izdavatelja računa, te su stoga valjani bez potpisa i pečata izdavatelja računa, međutim isto se ne odnosi na iznos iz poslovnih knjiga, stoga rješenje o ovrsi nije moglo biti izdano.
2.1. Nadalje, ovršenik navodi da tražbina koja je predmet postupka ne postoji, jer je on sve račune platio o čemu nema dokaz, ali je telefonskim putem zvao H. E. d.o.o., te mu je rečeno da nema dugovanja i da u evidenciji je zabilježeno da je sve utuženo, odnosno ovrha plaćena, stoga predlaže da se isto pribavi od ovrhovoditelja. Ujedno predlaže da se spis dostavi nadležnom sudu, te provede postupak, kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.
3. Povodom prigovora ovaj sud je rješenjem poslovni broj 15 Povrv-43/2021-2 od 15. veljače 2021. stavio izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha i ukinuo sve provedene radnje, te odlučio da će se postupak nastaviti kao povodom prigovora protiv platnog naloga.
4. U daljem tijeku postupka tužitelj je u pismenom podnesku od 2. ožujka 2021. naveo da ostaje kod potraživanja navodeći da su navodi tuženika o neurednosti vjerodostojne isprave paušalni i neosnovani, s obzirom da dostavljeni izvod o poslovnih knjiga jest vjerodostojna isprava u smislu odredbe čl. 31. st. 2. Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 – u daljnjem tekstu OZ).
4.1. Nadalje tužitelj navodi da odredbom čl. 8. st. 3. Zakona o računovodstvu (NN 78/15, 134/15, 120/16 i 116/18 – u daljnjem tekstu ZR) propisano je da knjigovodstvena isprava između ostalog mora sadržavati potpis osobe odgovorne za sastavljanje knjigovodstvene isprave, odnosno da ista ne treba biti potpisana od strane osobe ovlaštene za zastupanje.
4.2. Također tužitelj navodi da tuženik nije dostavio potvrdu o uplati, već samo iznio napomenu da dugovanje ne postoji.
5. Tuženik u pismenom podnesku od 19. ožujka 2021. očitujući se na navode tužitelja iz podneska od 2. ožujka 2021. navodi da ostaje kod prigovora s obzirom da prijedlog za ovrhu nije podnesen na temelju vjerodostojne isprave u smislu odredaba ZR-a i to njegovog čl. 8. i čl. 9., stoga predlaže da sud od tužitelja zatraži podatke o uplatama, jer isti ne raspolaže njima, međutim zvao je tužitelja i potvrđeno mu je da dug ne postoji, odnosno da je isti plaćen.
6. Tužitelj u pismenom podnesku od 10. kolovoza 2021. navodi da je tuženik dana 19. listopada 2020., odnosno nakon utuženja podmirio glavnicu u cijelosti, s tim da nije podmirio nastali trošak ovršnog postupka kod javnog bilježnika u ukupnom iznosu od 282,30 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od donošenja rješenja o ovrsi odnosno od 20. siječnja 2021. do isplate.
6.1. Tužitelj je uz gore navedeni podnesak dostavio konto karticu kupca, te predložio sudu da naloži tuženiku da tužitelju namiri troškove ovršnog postupka u iznosu od 282,30 kn zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 20. siječnja 2021. do konačne isplate potražujući i troškove parničnog postupka u iznosu od 725,00 kn.
7. Proveden je dokaz uvidom u prijamni pečat javnobilježničkog ureda kojim je podnesen prijedlog za ovrhu, uvidom u priloženi izvod iz poslovnih knjiga tužitelja s lista 5 sudskog spisa, uvidom u podatke tužitelja o potraživanju koje ima prema tuženiku s lista 31 sudskog spisa.
8. Na temelju ovako provedenih dokaza i utvrđenog činjeničnog stanja sud predmetno potraživanje smatra neosnovanim, radi čega je presuđeno kao u izreci.
9. Uvidom u prijedlog za ovrhu utvrđeno je iz prijamnog pečata javnog bilježnika, da je prijedlog za ovrhu primljen poštom kao preporučena pošiljka predana na poštu 10. rujna 2020.
10. Tužitelj čini nespornim da je tuženik podmirio glavnicu potraživanja 19. listopada 2020.
11. Nesporno je da je javni bilježnik rješenje o ovrsi donio 20. siječnja 2021.
12. Temeljem odredbe čl. 3. st. 1. Zakona o interventnim mjerama u ovršnim i stečajnim postupcima za vrijeme trajanja posebnih okolnosti (NN 53/20) za vrijeme trajanja posebnih okolnosti u smislu tog Zakona zastaje se s postupanjem u svim ovršnim postupcima, a nesporno je da je taj Zakon prestao, odnosno da su prestale posebne okolnosti radi kojih je donesen u vrijeme kada je javni bilježnik donio rješenje o ovrsi.
13. Budući da tužitelj čini nespornim da je tuženik glavnicu potraživanja, odnosno dug namirio 19. listopada 2020., odnosno 3 mjeseca prije nego što je javni bilježnik donio rješenje o ovrsi, proizlazi da je tužitelj imao dovoljno vremena da odustane od prijedloga za ovrhu na koji način bi se izbjegao trošak postupka, a slijedom toga i parnični trošak.
14. Budući da dug po pitanju glavnice nije postojao u vrijeme donošenja rješenja o ovrsi, temeljem odredbe čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne Novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13 – nastavno ZPP) nije se moglo naložiti tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove ovršnog postupka.
15. Stoga je radi svega izloženog presuđeno kao u izreci.
16. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a, tuženiku je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku. temeljem odredbe Tbr. 7 toč. 8 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 112/12 – nastavno Tarife) za zastupanje u parničnom postupku u kojem je vrijednost predmetnog spora manja od 1.000,00 kn, neovisno o odredbi Tbr-a 7 toč. 1 Tarife ukoliko točkama od 2 do 7 istog Tbr-a za pojedine postupke i sporove nije drugačije određeno, odvjetniku pripada jednokratna nagrada za cijeli prvostupanjski postupak u visini od 50 bodova, tako da je tuženiku na ime zastupanja po punomoćniku odvjetniku priznat iznos od 50 bodova, odnosno iznos od 500,00 kn s obzirom na vrijednost boda.
U Županji, 20. listopada 2021.
Sudac
Anica Pastović v.r.
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude (budući da je riječ o sporu male vrijednosti u smislu odredbe čl. 458 st. 1 ZPP-a) dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu u roku od 8 dana, od dana primitka iste. Presuda se može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2 točke 1, 2, 4, 5, 6, 8, 9, 10 i 11 zakona o parničnom postupku i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.
Žalba se predaje putem ovog suda pisana u tri primjerka.
Obavijest:
1. O.društvo T. & P., Z.,
2. S. Š., odvjetnica u Ž..
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.