Pristupanje sadržaju
- 1 - Rev 369/2021-2
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đure Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. N. iz P., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik A. P., odvjetnik u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo obrane, Z., OIB: ..., koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-3/2019-2 od 14. siječnja 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-780/17-68 od 26. rujna 2018., u sjednici održanoj 20. listopada 2021.,
r i j e š i o j e:
I. U odnosu na pitanje "Prestaje li tužitelju pravo na kondemnatornu pravnu zaštitu u ponovljenom postupku koji se vodi nakon što je Vrhovni sud Republike Hrvatske ukinuo nižestupanjske presude i predmet vratio na ponovno suđenje, činjenicom da je tužitelj u postupku izravne naplate naplatio svoju tražbinu utemeljenu na ukinutoj ovršnoj ispravi, bez obzira što mu se u postupku i nadalje osporava pravna osnova tužbenog zahtjeva", prihvaća se revizija tužitelja i ukidaju se presuda Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-3/2019-2 od 14. siječnja 2019. i presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-780/17-68 od 26. rujna 2018. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
II. Ostavlja se da se o troškovima revizije odluči u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
"I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj-za Ministarstvo obrane da tužitelju A. N. na ime neisplaćenih dodataka na plaću isplati bruto iznos od 44.178,27 kuna (slovima: četrdeset četiri tisuće stotinu sedamdeset osam kuna dvadeset sedam lipa) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po kamatnoj stopi od 15% godišnje do 31.12.2007.godine, od 01.01.2008.godine do 30.06.2011. godine po stopi od 14% godišnje, a od 01.07.2011. godine pa do isplate po stopi iz čl. 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima propisanoj za ostale odnose koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena tekućom:
- na iznos od 556,15 kn od 15. 03. 2005.godine do isplate,
- na iznos od 514,68 kn od 15. 07. 2005.godine do isplate,
- na iznos od 1.078,38 kn od 15. 08. 2005.godine do isplate,
- na iznos od 1.506,45 kn od 15. 09. 2005.godine do isplate,
- na iznos od 1.574,93 kn od 15. 10. 2005.godine do isplate,
- na iznos od 1.099,95 kn od 15. 11. 2005.godine do isplate,
- na iznos od 1.699,26 kn od 15. 12. 2005.godine do isplate,
- na iznos od 1.653,98 kn od 15. 01. 2006.godine do isplate,
- na iznos od 4.168,67 kn od 15. 02. 2006.godine do isplate,
- na iznos od 1.218,54 kn od 15. 03. 2006.godine do isplate,
- na iznos od 1.589,39 kn od 15. 04. 2006.godine do isplate,
- na iznos od 1.218,53 kn od 15. 05. 2006.godine do isplate,
- na iznos od 1.059,60 kn od 15. 06. 2006.godine do isplate,
- na iznos od 1.107,76 kn od 15. 07. 2006.godine do isplate,
- na iznos od 580,25 kn od 15. 08. 2006.godine do isplate,
- na iznos od 1.059,60 kn od 15. 09. 2006.godine do isplate,
- na iznos od 580,26 kn od 15. 10. 2006.godine do isplate,
- na iznos od 1.661,64 kn od 15. 11. 2006.godine do isplate,
- na iznos od 1.661,64 kn od 15. 12. 2006.godine do isplate,
- na iznos od 1.230,14 kn od 15. 01. 2007.godine do isplate,
- na iznos od 2.256,69 kn od 15. 02. 2007.godine do isplate,
- na iznos od 1.667,01 kn od 15. 03. 2007.godine do isplate,
- na iznos od 589,82 kn od 15. 04. 2007.godine do isplate,
- na iznos od 2.552,92 kn od 15. 05. 2007.godine do isplate,
- na iznos od 1.128,35 kn od 15. 06. 2007.godine do isplate,
- na iznos od 3.616,51 kn od 15. 08. 2007.godine do isplate,
- na iznos od 564,17 kn od 15. 09. 2007.godine do isplate,
- na iznos od 648,80 kn od 15. 10. 2007.godine do isplate,
- na iznos od 2.359,27 kn od 15. 12. 2007.godine do isplate,
- na iznos od 1.964,93 kn od 15. 01. 2008.godine do isplate,
kao i naknaditi tužitelju troškove ovog parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom po stopi iz čl. 29.st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05) propisanoj za ostale odnose koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, sve u roku od 8 dana.", kao neosnovan.
II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 2.000,00 kn, u roku od 8 dana."
2. Rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:
"Odbacuje se tužba sa eventualno kumuliranim tužbenim zahtjevom tužitelja A. N. koji glasi:
"Utvrđuje se da je osnovana tražbina tužitelja A. N. iz P., ..., OIB: ... prema tuženiku Republici Hrvatskoj-za Ministarstvo obrane OIB: ..., s osnova neisplaćenih dodataka na plaću u iznosu od 44.178,27 kuna bruto (slovima: četrdeset četiri tisuće stotinu sedamdeset osam kuna dvadeset sedam lipa) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po kamatnoj stopi od 15% godišnje do 31.12.2007.godine, od 01.01.2008.godine do 30.06.2011.godine po stopi od 14% godišnje, od 01.07.2011.godine pa do isplate dana 09.09.2015.godine po stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima propisanoj za ostale odnose koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena isplatom na žiro-račun
- na iznos od 556,15 kn od 15. 03. 2005.godine do isplate,
- na iznos od 514,68 kn od 15. 07. 2005.godine do isplate,
- na iznos od 1.078,38 kn od 15. 08. 2005.godine do isplate,
- na iznos od 1.506,45 kn od 15. 09. 2005.godine do isplate,
- na iznos od 1.574,93 kn od 15. 10. 2005.godine do isplate,
- na iznos od 1.099,95 kn od 15. 11. 2005.godine do isplate,
- na iznos od 1.699,26 kn od 15. 12. 2005.godine do isplate,
- na iznos od 1.653,98 kn od 15. 01. 2006.godine do isplate,
- na iznos od 4.168,67 kn od 15. 02. 2006.godine do isplate,
- na iznos od 1.218,54 kn od 15. 03. 2006.godine do isplate,
- na iznos od 1.589,39 kn od 15. 04. 2006.godine do isplate,
- na iznos od 1.218,53 kn od 15. 05. 2006.godine do isplate,
- na iznos od 1.059,60 kn od 15. 06. 2006.godine do isplate,
- na iznos od 1.107,76 kn od 15. 07. 2006.godine do isplate,
- na iznos od 580,25 kn od 15. 08. 2006.godine do isplate,
- na iznos od 1.059,60 kn od 15. 09. 2006.godine do isplate,
- na iznos od 580,26 kn od 15. 10. 2006.godine do isplate,
- na iznos od 1.661,64 kn od 15. 11. 2006.godine do isplate,
- na iznos od 1.661,64 kn od 15. 12. 2006.godine do isplate,
- na iznos od 1.230,14 kn od 15. 01. 2007.godine do isplate,
- na iznos od 2.256,69 kn od 15. 02. 2007.godine do isplate,
- na iznos od 1.667,01 kn od 15. 03. 2007.godine do isplate,
- na iznos od 589,82 kn od 15. 04. 2007.godine do isplate,
- na iznos od 2.552,92 kn od 15. 05. 2007.godine do isplate,
- na iznos od 1.128,35 kn od 15. 06. 2007.godine do isplate,
- na iznos od 3.616,51 kn od 15. 08. 2007.godine do isplate,
- na iznos od 564,17 kn od 15. 09. 2007.godine do isplate,
- na iznos od 648,80 kn od 15. 10. 2007.godine do isplate,
- na iznos od 2.359,27 kn od 15. 12. 2007.godine do isplate,
- na iznos od 1.964,93 kn od 15. 01. 2008.godine do isplate,
te da je predmetna tužiteljeva tražbina naplaćena u cijelosti dana 26.04.2016. godine temeljem presude Općinskog radnog suda u Zagrebu Pr-5121/08 do 29.01.2013.godine.
Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak ovog parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom po stopi iz čl. 29.st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05) propisanoj za ostale odnose koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, isplatom na žiro-račun punomoćnika tužitelja A. P., odvjetnika u Z., IBAN: ..., sve u roku od 8 dana." kao nedopuštena."
3. Presudom i rješenjem suda drugog stupnja odlučeno je:
"Žalba tužitelja odbija se kao neosnovana i potvrđuju presuda i rješenje Općinskog radnog suda u Zagrebu od 26. rujna 2018., poslovni broj: 12 Pr-780/17-68."
4. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP), s prijedlogom ukinuti nižestupanjske presude. Tužitelj je zatražio trošak revizije.
5. Odgovor na reviziju nije podnesen.
6. Revizija je osnovana.
7. Odredbom čl. 382. st. 2. ZPP propisano je da u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi stavka 1. ovog članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, dok prema st. 3. čl. 382. ZPP u izvanrednoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
8. U reviziji tužitelj je naznačio pravno pitanje koje glasi:
"Prestaje li tužitelju pravo na kondemnatornu pravnu zaštitu u ponovljenom postupku koji se vodi nakon što je Vrhovni sud Republike Hrvatske ukinuo nižestupanjske presude i predmet vratio na ponovno suđenje, činjenicom da je tužitelj u postupku izravne naplate naplatio svoju tražbinu utemeljenu na ukinutoj ovršnoj ispravi, bez obzira što mu se u postupku i nadalje osporava pravna osnova tužbenog zahtjeva"
9. Što se tiče razloga važnosti naznačenog pitanja u smislu st. 3. čl. 382. ZPP tužitelj ukazuje na odluke ovog suda poslovni broj Revr 624/2011-2 od 25. svibnja 2011. i Rev-x 798/2010-2 od 14. listopada 2010. i pravno shvaćanje zauzeto u istima.
10. U konkretnom slučaju nižestupanjski sudovi polazeći od nesporne činjenice da je tužitelj u cijelosti naplatio potraživanje koje mu je bilo dosuđeno presudom poslovni broj Pr-5121/08 i to 26. travnja 2016., dakle – da je tužiteljeva tražbina u utuženom iznosu od 44.178,27 kn u cijelosti naplaćena prije donošenja odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske u ovom predmetu poslovni broj Revr 439/16 od 15. veljače 2017. kojom su ukinute odluke nižestupanjskih sudova i predmet vraćen na ponovno suđenje odbijaju kondemnatorni tužbeni zahtjev u cijelosti jer smatraju da je zahtjevu tužitelja u cijelosti time udovoljeno.
11. Imajući na umu izneseno pravno shvaćanje na kojem su nižestupanjski sudovi utemeljili presude, sadržaj pravnog pitanja naznačenog u reviziji i pravno shvaćanje ovoga suda izraženo u odlukama na koje se poziva tužitelj prema kojem "dokle god tuženiku pripada pravo tražiti vraćanje iznosa naplaćenog po osnovi presude koja je ukinuta (potraživanje iz presude), postoji obveza tužitelja na vraćanje tog iznosa pa se ne može smatrati da je potraživanje iz tužbenog zahtjeva ispunjeno (isplaćen novčani iznos koji je predmet tužbenog zahtjeva). To znači da bi se u konkretnom slučaju potraživanje iz tužbe moglo smatrati ispunjenim naplaćenim iznosom tek u slučaju da tuženik izjavi da se odriče prava na traženje i vraćanje naplaćenog iznosa ili da je tuženiku prestalo pravo zahtijevati ispunjenje obveze vraćanja iznosa pa bi se tek tada moglo smatrati da je na taj način obveza isplate potraživanja iz tužbenog zahtjeva ispunjena" za zaključiti je da je riječ o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni jer su nižestupanjske presude u ovom predmetu utemeljene na shvaćanju koje nije podudarno shvaćanju ovoga (revizijskog) suda.
12. Međutim, ocijenjeno je da nema uvjeta za preinaku pobijane presude jer zbog pogrešnog pravnog pristupa nisu utvrđene sve odlučne činjenice, slijedom čega je na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP, odlučeno kao u st. I. izreke.
13. O troškovima u povodu revizije odlučeno je na temelju odredbe čl. 166. st. 3. u vezi čl. 155. st. 1. ZPP (st. II. izreke).
Đuro Sessa, v.r.