- 1 -

                                  Broj: Ppž-10237/2021

                              

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja ovog suda Goranke Ratković kao predsjednice vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Anđe Ćorluka kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. B.U., kojeg brani D.G., odvjetnik u S., zbog prekršaja iz čl. 39. st. 1. t. 2. Zakona o sprečavanju nereda na športskim natjecanjima (Narodne novine, broj 117/03, 71/06, 43/09 i 34/11), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj putem branitelja, protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalna služba u Sinju, broj: 35. Pp J-1762/2020 od 14. srpnja 2021., na sjednici vijeća održanoj 20. listopada 2021.,

 

p r e s u d i o     j e:

 

 

I. Djelomičnim prihvaćanjem žalbe okr. B.U., preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o zaštitnoj mjeri na način da se izrečena zaštitna mjera zabrane prisustvovanje športskim natjecanjima – svim nogometnim utakmicama na kojima nastupa HNK Hajduk i nogometna reprezentacija na području Republike Hrvatske u trajanju od jedne godine s obvezom javljanja u policijsku postaju, ukida.

 

II.              U ostalom pobijanom, a nepreinačenom djelu, žalba okr. B.U. odbija se kao neosnovana te u tom dijelu prvostupanjska presuda potvrđuje.

 

III.               Na temelju odredbe čl. 138. st. 2. t. 3. c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18, dalje u tekstu: PZ), okr. B.U. obvezuje se naknaditi paušalni trošak žalbenog prekršajnog postupka u iznosu od 300,00 (tristo) kuna, u roku od 30 (trideset) dana, računajući od dana primitka ove presude, a u protivnom će se isti naplatiti prisilnim putem.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom okr. B.U. proglašen je krivim zbog prekršaja iz čl. 39. st. 1. t. 2. Zakona o sprečavanju nereda na športskim natjecanjima činjenično opisanog u izreci pobijane presude te je okrivljeniku temeljem istog propisa, izrečena novčana kazna u iznosu od 2.100,00 kuna, u koju kaznu je okrivljeniku uračunato vrijeme oduzimanja slobode kao 600,00 kuna tako da ima za platiti 1.500,00 kuna novčane kazne, uz pogodnost plaćanja dvotrećinskog iznosa u roku od 30 dana računajući od dana pravomoćnosti presude, te je određeno da je okrivljenik dužan naknaditi trošak prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 kuna.

 

2. Istom presudom je na temelju odredbe čl. 76.a PZ-a, od okrivljenika oduzeto četiri komada pirotehničkih sredstava II. razreda, tzv. „bengalki“.

 

3. Nadalje, istom presudom je okrivljeniku izrečena i zaštitna mjera zabrane prisustvovanja športskim natjecanjima – svim nogometnim utakmicama na kojima nastupa HNK Hajduk i nogometna reprezentacija na području Republike Hrvatske u trajanju od jedne godine s obvezom javljanja u policijsku postaju.

 

4. Protiv te presude okr. B.U. je pravodobno putem branitelja podnio žalbu iz svih žalbenih razloga, predlažući ukinuti pobijanu presudu i vratiti predmet na ponovno suđenje i odluku.

 

5. Žalba je djelomično osnovana.

 

              6. Ispitujući pobijanu presudu, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da je počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 9. PZ-a, jer je pobijanom presudom povrijeđena odredba čl. 202. st. 4. PZ-a, kojom je propisano da se presuda ne smije izmijeniti na štetu okrivljenika, ako je žalba podnesena samo u korist okrivljenika.

              7. Presudom Prekršajnog suda u Splitu, Stalna služba u Sinju, broj: 35. Pp J-1188/18-28 od 10. srpnja 2018., okr. B.U. je zbog prekršaja iz čl. 39. st. 1. t. 2. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima, izrečena novčana kazna u iznosu od 2.100,00 kuna, u koju kaznu je okrivljeniku uračunato vrijeme oduzimanja slobode pa mu je ostalo za platiti 1.500,00 kuna te su na temelju čl. 76.a PZ-a od okrivljenika oduzeta četiri komada pirotehničkih sredstava II. razreda, tzv. „bengalki“, a okrivljenik je obvezan i na naknadu troškova prekršajnog postupka. Protiv te presude žalbu je putem branitelja podnio samo okrivljenik, ne i tužitelj, te je ista ukinuta i predmet dostavljen prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, u kojem postupku se, u smislu čl. 202. st. 4. PZ-a, presuda nije mogla izmijeniti na štetu okrivljenika, a što ispravno ističe i sam okrivljenik u žalbi. Naime, u ovom, ponovljenom postupku prvostupanjski je sud, uz izrečenu istu novčanu kaznu i odluku o oduzimanju istih predmeta, te obvezu naknade iste visine troškova postupka, okrivljeniku izrekao i zaštitnu mjeru zabrane prisustvovanja športskim natjecanjima – svim nogometnim utakmicama na kojima nastupa HNK Hajduk i nogometna reprezentacija na području Republike Hrvatske u trajanju od jedne godine s obvezom javljanja u policijsku postaju.

              8. Stoga je ovaj sud, rukovodeći se načelom zabrane reformatio in peius, odnosno zabranom izmijene presude na štetu okrivljenika, ako je žalba podnesena samo u korist okrivljenika, preinačio pobijanu presudu te ukinuo navedenu zaštitnu mjeru kao pod t. I. izreke ove presude.

 

              9. Okrivljenik u žalbi nadalje ističe bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. toč. 11., toč. 10. i st. 2. PZ-a, navodeći prvenstveno da se presuda temelji na nezakonitom dokazu iz čl. 90. PZ-a jer je službena osoba na nezakonit način obavila pretragu nad okrivljenikom, bez prisutnosti svjedoka, na način da ga je odvela u toalet, a potom kod istoga pronašla četiri „bengalke“ koje su bile pričvršćene s unutarnje strane hlača, što je suprotno i odredbi čl. 114. Pravilnika o načinu postupanja policijskih službenika koja predviđa nužnost postojanja opravdanih razloga kada jedan policijski službenik može obaviti pregled osobe, dok je pravilo da ih obavljaju dva, a sud u konkretnom predmetu nije utvrdio postojanje opravdanih razloga za to. Poričući prekršaj, ponavlja da uopće nije dragovoljno predao „bengalke“ te da sud nije utvrdio postojanje opravdanih razloga zbog kojih je pregled okrivljenika izvršen od strane jednog policijskog službenika kao i da ostaje nejasno na koji način je svjedok I.K. došao do spornih predmeta.

 

9.1. Međutim, pogrešno žalitelj navodi da se pobijana presuda temelji na nezakonitom dokazu iz čl. 90. PZ-a., odnosno, nezakonitom pregledu okrivljenika od strane službene osobe, kao i da je u svezi s tim u postupku ostalo neriješeno pitanje na koji način se došlo do četiri komada pirotehničkih sredstava II. razreda („bengalki“), odnosno, je li iste okrivljenik dragovoljno predao službenoj osobi ili se radilo samo o pregledu ili o nezakonitoj pretrazi. Naime, u konkretnom slučaju se nije radilo o formalnoj istražnoj radnji pretrage prema odredbama Zakona o kaznenom postupku. („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka i Rješenje USRH, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19, dalje ZKP/08), kako to pokušava nametnuti žalitelj, već je policijski službenik, svjedok I.K., postupajući temeljem odredbi Zakona o policiji (»Narodne novine«, br. 34/11., 130/12., 89/14., 151/14. i 33/15), Zakona o policijskim poslovima i ovlastima (»Narodne novine«, br. 76/09. i 92/14) i Pravilnika o načinu postupanja policijskih službenika (»Narodne novine«, broj 89/2010 i 76/15), u svrhu pronalaženja predmeta koji mogu biti predmet prekršajnog ili kaznenog djela, bio ovlašten izvršiti pregled koji se obavlja vizualno, dodirom i uvidom u sadržaj, sukladno čl. 113. Pravilnika o načinu postupanja policijskih službenika.

9.1. Navedeni je svjedok, sukladno čl. 114. Pravilnika o načinu postupanja policijskih službenika, okrivljenika nad kojim se obavljao pregled, izdvojio od drugih osoba te je, s obzirom na mjesto i uvjete pod kojima je zatečen (prilikom ulaska u športski objekt, uočen od strane redara koji je svjedoku dao znak da pregleda okrivljenika), istoga prepratio na mjesto koje je u danom trenutku smatrao prikladnim s obzirom na povećani broj gledatelja koji dolaze na športski objekt prije početka samog natjecanja, a radi nesmetanog obavljanja službene dužnosti (u toaletu), gdje je sam obavio vizualni pregled, a koje okolnosti je evidentno prvostupanjski sud prihvatio kao opravdani razlog u smislu st. 3. istog čl. istog Pravilnika (str. 4 presude, odlomak 1), što prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Budući da je prvostupanjski sud u obrazloženju dao valjane razloge za prihvaćanje iskaza svjedoka policijskog službenika (str. 5, odlomak 3), na temelju kojeg je nedvojbeno utvrdio da mu je okrivljenik dragovoljno predao navedena pirotehnička sredstva, činjenica što je u izreci presude navedeno da su kod okrivljenika „pronađena“ pirotehnička sredstva koja su po privođenju u policijske prostorije oduzete okrivljeniku uz potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta, ne čini izreku proturječnom razlozima presude. Naime, spomenuta okolnost da su pirotehnička sredstva pronađena kod okrivljenika, ne isključuje činjenicu da ih je okrivljenik prethodno dragovoljno predao policijskom službeniku nakon što ih je isti opazio u okrivljenikovim hlačama. Nadalje, sukladno odredbi čl. 25. st. 1. Zakona o sprečavanju nereda na športskim natjecanjima, policija je ovlaštena osobu koja očigledno ide na športsko natjecanje, a koja svojim ponašanjem izaziva osnovanu sumnju da se protupravno ponaša, između ostaloga, pregledati nosi li pirotehnička sredstva.

9.2. Slijedom iznesenog, u konkretnom slučaju presuda nije temeljena na nezakonitom dokazu iz čl. 90. PZ-a, niti je iskaz policijskog službenika I.K. nezakonit, a niti je u pogledu njegovog iskaza bilo dvojbi glede činjenica odlučnih za postojanje zakonskog bića djela prekršaja iz čl. 39. st. 1. t. 2. Zakona o sprečavanju nereda na športskim natjecanjima.

 

10. Neosnovano okrivljenik dalje u žalbi ističe bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 11. PZ-a, odnosno, nedostatak razloga o odlučnim činjenicama te proturječnost izreke i iznesenih razloga, budući da presuda po ocjeni ovog suda nema nikakve nedostatke koje bi imali karakter apsolutno bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, već naprotiv, sadrži sve potrebne razloge o odlučnim činjenicama koji nisu međusobno proturječni.

 

11. Žalbenu osnovu povrede prava na obranu koja je utjecala na presudu, okrivljenik ističe navodeći kako je prvostupanjski sud osuđujuću presudu temeljio isključivo, odnosno, u odlučujućoj mjeri na nekonfrontiranom iskazu svjedoka I.K., policijskog službenika s kojim se okrivljenik nije suočio u postupku budući da taj svjedok, po navodima okrivljenika, nije ponovno pozvan radi saslušanja, već je njegov iskaz samo prepisan iz prvog postupka zbog čega je posljedično, i činjenično stanje ostalo nepotpuno, odnosno, pogrešno je utvrđeno.

 

11.1. Prvenstveno se ističe da okrivljenik i njegov branitelj, uredno pozvani i upozoreni na posljedice svog nedolaska, nisu pristupili niti opravdali svoj izostanak s ročišta u žurnom postupku održanom 29. lipnja 2021., a na kojem je kao svjedok ispitan I.K., policijski službenik, iz čega proizlazi da je nedvojbeno okrivljeniku pružena mogućnost ispitati navedenog svjedoka optužbe te se očitovati na njegov iskaz, što nije iskoristio pa se smatra da je odustao od svojeg konfrontacijskog prava. Stoga nije u pravu okrivljenik kada navodi da mu je time povrijeđeno konfrontacijsko pravo, kao i da taj svjedok nije uopće ispitan u ovom postupku te mu time nije povrijeđeno pravo na obranu. Navedeno je jasno obrazložio i prvostupanjski sud u pobijanoj presudi (str. 6, odlomak 1).

 

11.2. Slijedom iznesenog, na ovako izvedenom dokazu, prvostupanjski je sud mogao isključivo ili u odlučujućoj mjeri temeljiti osuđujuću presudu, budući da se ne radi o dokazu – ispitivanju svjedoka, kojeg okrivljenik nije imao prilike ispitati, suprotno navodima žalbe.

 

12. Nadalje, suprotno žalbenim navodima kojima okrivljenik ukazuje na nepotpunost i pogrešnost činjeničnog utvrđenja, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud u potpunosti i točno utvrdio činjenično stanje te na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja pravilno pravno označio djelo okrivljenika kao prekršaj iz primijenjenog propisa.

12.1. Naime, opravdano je prvostupanjski sud na temelju iskaza svjedoka I.K., policijskog službenika, kojeg je prihvatio kao neposredno uvjerljiv, a u kojem nije bilo nelogičnosti niti kontradiktornosti, niti razloga zašto bi neistinito teretio okrivljenika, imao dovoljno osnova za zaključak da je okrivljenik predmetne zgode, pokušao unijeti u športski objekt pirotehnička sredstva, čime je ostvario zakonsko obilježje prekršaja čl. 39. st. 1. t. 2. Zakona o sprečavanju nereda na športskim natjecanjima. Iz iskaza navedenog svjedoka jasno proizlazi da mu je najprije redar koji je pregledavao navijače dao znak da treba pregledati okrivljenika, nakon čega je opazio da okrivljenik ima nešto u hlačama te ga je radi postupanja sukladno odredbama čl. 113. i čl. 114. Pravilnika o načinu postupanja policijskih službenika, odveo do toaleta gdje mu je okrivljenik dragovoljno predao navedena pirotehnička sredstva.

12.2. Navod žalbe da ne može ići na štetu okrivljenika okolnost što tužitelj nije dostavio podatke o identitetu redara pa istog prvostupanjski sud ponovo nije ispitao u ovom postupku kao svjedoka, nije osnovan. Naime, prvostupanjski je sud tijekom postupka (u dva navrata), tražio od tužitelja da mu dostavi podatke o identitetu redara koji je predmetne zgode radio na ulazu u nogometno igralište, a radi njegovog ispitivanja kao svjedoka u postupku. Budući da mu tužitelj taj podatak nije dostavio (ne odgovarajući na dopis), prvostupanjski je sud u postupku izveo druge dokaze, odnosno, ispitao kao svjedoka I.K. (koji nije znao podatke o istom redaru), pribavio prekršajnu evidenciju za okrivljenika te izvršio uvid u ostale materijalne dokaze u spisu (sve na ročištu od 29. lipnja 2021.), nakon čega je zaključio da nije nužno u postupku ispitati predmetnog redara kao svjedoka jer činjenično stanje drži dovoljno utvrđenim i to na temelju u cijelosti prihvaćenog iskaza svjedoka I.K. (str. 6, odlomak 2). Ovakvo obrazloženje izvedenih dokaza prihvaća i ovaj sud, držeći da je prvostupanjski sud upravo s jednakom pažnjom utvrđivao činjenice koje okrivljeniku idu u korist, ali i one koje mu idu na štetu, sukladno čl. 88. st. 2. PZ-a, a suprotno navodima žalitelja.

 

12.3. Po stavu ovog suda, sve provedene dokaze prvostupanjski sud je slobodno cijenio, kao što je slobodno cijenio i postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima, te je na temelju tako provedenog dokaznog postupka izveo pravilan i nedvojben zaključak o krivnji na strani žalitelja. Odluku o krivnji prvostupanjski sud je valjano, detaljno i argumentirano obrazložio, te dao o svemu prihvatljive razloge, koje prihvaća i ovaj sud.

 

13. Razmotrivši odluku o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. PZ-a, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, te je okrivljeniku za počinjeni prekršaj izrekao novčanu kaznu primjerenu stupnju krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. PZ-a, pravilno cijeneći okolnost ranijeg prekršajnog kažnjavanja zbog istovrsnog prekršaja kao otegotnu okolnost, kao i osobne olakotne okolnosti. Pravilno je prvostupanjski sud, sukladno odredbi čl. 40. PZ-a, u novčanu kaznu uračunao vrijeme za koje je okrivljenik bio lišen slobode, te je sukladno odredbi čl.152. st. 3. PZ-a, ukazao žalitelju na pogodnost dvotrećinskog plaćanja novčane kazne.

 

14. Budući da je zaštitna mjera zabrane prisustvovanja športskim natjecanjima – svim nogometnim utakmicama na kojima nastupa HNK Hajduk i nogometna reprezentacija na području Republike Hrvatske s obvezom javljanja u policijsku postaju, ovom presudom ukinuta, bespredmetno je razmatrati žalbene navode koje se odnose na nedostatak razloga o odlučnim činjenicama u odnosu na tu mjeru.

 

15.  Iako okrivljenik u žalbi ne pobija presudu zbog odluke o oduzimanju predmeta, sama žalba podnesena zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava, a temeljem odredbe čl. 202. st. 5. PZ-a, sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o oduzimanju imovinskopravne koristi te oduzimanju predmeta. Stoga, razmotrivši odluku o oduzimanju predmeta – četiri komada pirotehničkih sredstava II. razreda, tzv. „bengalki“,  ovaj sud smatra da je ista na zakonu osnovana i valjano obrazložena, sukladno čl. 76.a PZ-a budući da je oduzimanje predmeta potrebno radi zaštite opće sigurnosti i javnog poretka, uzimajući u obzir i ličnost okrivljenika kao ponavljača istovrsnog prekršaja te je sukladna načelu razmjernosti iz čl. 51.a. PZ-a, odnosno, težini počinjenog prekršaja, kao i onih koji se mogu očekivati te stupnjem počiniteljeve opasnosti.

 

16. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c PZ-a, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. PZ-a određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj: 18/13) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, s obzirom na složenost i trajanje postupka.

 

              17. Zbog naprijed izloženih razloga, na temelju čl. 207. PZ-a (t. I.) i čl. 205. PZ-a (t. II.), odlučeno je kao u izreci.

 

U Zagrebu, 20. listopada 2021.

 

 

Zapisničarka:                                                                                                         Predsjednica vijeća:

 

Emina Bašić, v.r.                                                                                          Goranka Ratković, v.r.

 

 

              Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu, Stalna služba u Sinju, u 4 otpravka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.