Poslovni broj: 31. Kzd-4/2021-14

 

             

 

 

 

 

Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europske avenije 7

31 000 Osijek

Poslovni broj: 31. Kzd-4/2021-14

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Općinski sud u Osijeku, po sucu za mladež Ivanu Sajteru, kao predsjedniku vijeća, te sudaca porotnika Tomislava Džanka i Marije Bandalo, kao članova vijeća, u kaznenom predmetu protiv opt. S. S., zbog kaznenog djela iz čl. 117. st. 1.  i 2. Kaznenoga zakona (NN 125/11., 144/12., 56/15., 61/15.,101/17., 118/18. i 126/19 – u nastavku teksta KZ/11) povodom optužnice O. državnog odvjetništva u O. pod broj: KMP-DO-101/2014-34 od 28. kolovoza 2014. koja je djelomično izmijenjena 28. rujna 2021., nakon zaključene nejavne rasprave, održane u prisutnosti zamjenice O. državne odvjetnice u O. K. S., punomoćnika ošt. M. S., odvjetnika iz N., opt. S. S. i branitelja opt. M. P., odvjetnika iz N., dana 20. listopada 2021.

 

p r e s u d i o    j e

 

 

opt. S. S., OIB , sin J. i Z. rođene S., rođen u N.,  s prebivalištem u B. L., Š. 37, državljanin RH-a,  sa završenom srednjom prometnom školom – smjer vozač,  zaposlen u A. d.d. P. s prosječnom plaćom od 3.500,00 kn, oženjen,  otac  dvoje djece, služio vojni rok u O. 2000.-2001. godine, vodi se u vojnoj evidenciji  U. za obranu N., neosuđivan, prekršajno nekažnjavan, ne vodi se drugi kazneni postupak,

             

k r i v  j e

 

što je

 

18. veljače 2014.g. oko 20,15 sati u Đ., nakon što je jedno dijete iz skupine djece Ž. S., dok je vozio autobus prijevozničkog trgovačkog društva A. pokazalo srednji prst, izašao iz autobusa, te je pješice sustigao dijete B. F. u blizini dječjeg vrtića i u nakani da ga tjelesno povrijedi svjestan da je u punoj životnoj snazi i da mu dijete B. F. (rođen) sukladno svojoj dobi i fizičkoj konstituciji ne može pružiti adekvatan otpor udario ga je šakom u glavu, kojom prilikom je dijete palo na tlo, te ga nastavio udarati rukama i nogama po tijelu, kojom prilikom je dijete B. F. zadobio tjelesnu ozljedu u vidu oguljotine kože u području vratne kralježnice,

 

dakle, opt. S. S. drugoga tjelesno ozlijedio, a djelo je počinjeno prema osobi posebno ranjivoj zbog njezine dobi,

 

čime je počinio kazneno djelo protiv života i tijela  - tjelesnom ozljedom, opisano u čl. 117. st. 1. i 2. KZ/11, a kažnjivo po čl. 117. st. 2. KZ/11 

 

pa se opt. S. S., na temelju čl. 117. st. 2. KZ/11

 

o s u đ u j e

 

na KAZNU ZATVORA u trajanju od 1 (jedne) godine.

 

Na temelju članka 56. stavak 1., 2. i 3. KZ/11, prema opt. S. S.

 

 

i z r i č e   s e

 

UVJETNA OSUDA

 

tako da se izrečena  kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine  neće izvršiti ako optuženik u roku od 5 (pet) godina ne počini novo kazneno djelo.

 

Na temelju čl. 148. st. 1. u svezi čl. 145. st. 2. t. 6. ZKP/08 nalaže se opt. S. S. da plati trošak kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 1.916,00 kuna, koji se odnosi na trošak sudskomedicinskog vještačenja u iznosu od 1.416,00 kuna, te na paušalnu svotu u iznosu od 500,00 kuna.              

 

Obrazloženje

 

1. O. O. državnog odvjetništva u O. KMP-DO-101/2014-34 od 28. kolovoza 2014. koja je izmijenjena 28. rujna 2021. optužen je S. S. zbog kaznenog djela protiv života i tijela  - tjelesnom ozljedom, opisano u čl. 117. st. 1. i 2. KZ/11, a kažnjivo po čl. 117. st. 2. KZ/11.

 

2. Očitujući se o osnovanosti optužbe S. S. je izjavio da se ne smatra krivim.

 

3. U dokaznom postupku ispitan je opt. S. S., te su pročitane sljedeće isprave: iskazi svjedoka J. Š., A. P., S. E., I. K. J. Š., M. Š., S. E., iskaz sudsko medicinskog vještaka dr. B. D., video reprodukcija iskaza mlt. ošt. B. F. pred Ž. sudom u O. od 24.06.2014. uz transkript iskaza mlt. ošt., hitni pregled O. županijske bolnice N. na ime B. F., zapisnik o prepoznavanju opt. S. S. od strane mlt. ošt. djeteta B. F., zapisnik o prepoznavanju opt. S. S. od strane svjedoka A. P. zapisnik o ispitivanju svjedoka B. F. sa snimkom, putni radni list za Ž. S. od 18. veljače 2014.g. uz tahografski list, izvadak iz matice rođenih za A. i P. S., rodni list za K. S., izvadak iz matice rođenih za S. S., rješenje O. suda N. broj:R1-60/12 od 11. prosinca 2012., putni radni list i tahografski listić za opt., dopis Vip-a od 10.10.2016.,nalaz i mišljenje sudsko medicinskog vještaka dr. B. D. od 11.10.2016., tužba mlt. ošt. F. B. protiv S. S. i Ž. radi naknade štete od 13. travnja 2017. upućenu O. sudu O., zahvalnicu od 18.-20. kolovoza 2017. koju prima T. sastav Č. za sudjelovanje, diploma za H. koncert za L. A., izvadak iz matice rođenih za J. S., izvadak iz matice rođenih za L. Š., izvadak iz matice vjenčanih S. S. i M. Š., ugovor o kreditu između A. bank d.d. Z. i S. S. od 28.8.2017., te izvadak iz kaznene evidencije za optuženika.

 

4. Opt. S. S. je u obrani iskazao da nije bio 18. veljače 2014. u kritično vrijeme na kritično mjestu i branio se alibijem da je vozio autobusnu liniju N.-F.. Ta linija je kretala u 06,40 sati a zadnji autobus vozio u 19,50 iz N. za F.. S. u B. L., a kad je završio s vožnjom otišao je kod S. i S. E. u F., potom je otišao kući. Ne može objasniti zašto ga oštećenik i svjedokinja A. P. terete kad nije bio u Đ., te na kraju napominje da nije osuđivan, niti je disciplinski kažnjavan na poslu i da je unazad devet godina neprestano vozio autobus sa školskom djecom, te nije bilo nikakvih problema.

 

              5. Mlt. oštećeni B. F. je ispitan na dokaznom ročištu pred sucem istrage za mladež Ž. suda u O. u predmetu Kir-431/2014, te je sud reproducirao DVD snimku maloljetnog oštećenika. Tako je utvrđeno da je mlt. ošt. iskazao da je zajedno sa J. Š. i M. B. šetao do željezničke pruge, te je pored njih prošao autobus koji vozi učenike iz škole. Tada je J. Š. vozaču Ž. S. pokazao srednji prst. Vozač je odvezao učenike u školu, a kad se vraćao stao je autobusom na cestu i izišao je van. Nakon toga, maloljetnik je pobjegao, a J. Š. se počeo svađati sa Ž. S.. Ž. S. je otišao u autobus i parkirao ga kraj tvornice D. Đ.. Putem su morali proći kraj te tvornice i pored njegovog autobusa, a tada je Ž. S. izletio iz autobusa, a oni su pobjegli preko ograde i protrčali kroz tvornicu, dok je M. B. ostao sa Ž. S.. Kasnije se M. B. ponovno priključio J. Š. i maloljetniku, te im je rekao da je Ž. S. rekao da će pozvati njih pet šest da ih uhvate, ali su oni mislili da se on samo šalio. J. Š. je predložio da mu se ispričaju, te su sva trojica otišli prema njemu i taman kad su došli do autobusa na njih se zaletjela crvena G. trojka, a oni su se razbježali kroz pašnjak prema školskom pašnjaku. Neko vrijeme su čekali na igralištu, a zatim su krenuli kući i uplašili su se da ih ne uhvate. Zatim se Ž. S. autom zaletio na igralište, a M. B. i on su pobjegli kroz park u kafić. Kada je išao kući prolazio je pored vrtića i vidio je S. S. kraj ograde. Odnosno, S. S. se sakrio iza bora i izletio je, te je došao do njega i udario ga šakom, a on je pao na tlo. Zatim se digao, a S. S. ga je opet udario šakom, te je ponovno pao, a potom ga je počeo šutati i sjeo je na njega stavivši mu koljeno na ruku, a potom je došao Ž. S. i podigao ga je i stisnuo uz ogradu, te je rekao da čeka policiju. Na pitanja o broju i intenzitetu udaraca odgovorio je da ga je opt. S. S. udario šakom u lijevi obraz srednjom jačinom i to dva puta, a kasnije ga je šutao i udarao dok je bio na tlu, odnosno ležao je na leđima skvrčen i branio je lice stavivši ruke na glavu. Optuženik ga je udario nogom u rebro i u noge. Kad je došao kući sve je mami rekao, a ona je zvala policiju i iste večeri je išao kod liječnika.

 

6. Mlt. ošt. B. F. je bio na dokaznoj radnji prepoznavanja i to kao oštećenik, te je u P. postaji N. 8. svibnja 2014. iskazao da je počinitelj osoba stara oko trideset godina, visine oko 187 cm, kratke crne kose, uskog i duguljastog lica kojega može prepoznati po izgledu lica i tijela. Nakon što mu  je predočeno pet muškaraca, iskazao je da je osoba pod rednim brojem 2. ona koja ga je fizički napala 18. veljače 2014. kod vrtića u Đ. i to je tvrdio sa 100% sigurnošću.

 

              7. Svjedokinja A. P. je iskazala da joj je 18. veljače 2014. u večernjim satima prišao muškarac i raspitivao se za J. Š.. S njim je bio drugi muškarac koji je stajao dalje i nije mu vidjela lice. Upravo zbog navedenog događaja bila je u policiji i prepoznala je tog muškarca koji joj je kritične večeri zvonio na vrata. Potom je i u sudnici na raspravi 8. prosinca 2016. prepoznala S. S., kao osobu koja joj je zvonila na vrata. Objasnila je da stanuje u kući pored koje živi J. Š.. Naime, njena svekrva Z. P., koja stanuje u dvorišnom stanu je privremeno udomila J. Š.. Dakle, dva muškarca su joj rekli da traže J. Š. jer im je Š. s još jednim prijateljem lupao po autobusu. Odgovorila im je da J. Š. tu stanuje, ali da trenutno nije kod kuće, a oni su joj rekli da prenese svekrvi što je J. Š. učinio. Sutra ujutro je došla policija i s njima je razgovarala.

 

              8. Navedena svjedokinja je bila u policiji na dokaznoj radnji prepoznavanja i prije prepoznavanja je navela da je riječ o muškarcu starosti oko trideset godina, visine oko 190 cm, kratke smeđe kose, a da ga može prepoznati po izgledu lica. Nakon što su joj predočene osobe od rednog broja 1. do 5. iskazala je da je osoba pod rednim brojem 3. ona koja je kod nje 18. veljače 2014. došla pred njena vrata interesirajući se za J. Š.. Iskazala je da je sa 100 % sigurnošću tvrdi da je riječ o istoj osobi.

 

              9. Svjedok J. Š. je ispitan na dokaznom ročištu pred sucem istrage za mladež Ž. suda u O. koje je održano 24. lipnja 20214. kada je iskazao da je kritičnog dana išao s prijateljima B. F. i M. B. iz smjera željezničkog kolodvora prema centru Đ., te im je u susret išao autobus u kojem je bio M. F. kojemu je iz šale pokazao srednji prst, a inače je s njim u dobrim odnosima. Nakon nekih pet minuta autobus se vraćao i stao je u njihovoj blizini, a vozač je izašao i krenuo prema njima, te su oni pobjegli. Shvatili su da je vozač mislio da je njemu pokazao srednji prst, te su bježeći došli do jedne slastičarne u centru. Tamo su ponovno uočili vozača autobusa, te su F. i on pobjegli, a B. je ostao. Kasnije je B. došao do njih i rekao im je da je vozač poručio da će doći sa još njih petnaestoricom i da će ih uhvatiti, a u tom trenutku je došao do njih jedan auto crvene boje koji je naglo zakočio pa su se oni ponovno razbježali i sastali su se na školskom dvorištu. Tamo su sjedili, ali je opet došao isti crveni automobil, te su B. i on odmah pobjegli, a F. je jedan čovjek uhvatio, gurnuo ga na tlo i šutao ga nogama. Niša drugo nije vidio jer je bio mrak, ali zna da je taj čovjek koji je tukao F. sjedio na suvozačkom mjestu u autu.

 

              10. Iz nalaza i mišljenja medicinskog vještačenja stalnog sudskog vještaka medicinske struke, spec. sudske medicine dr. sc. B. D., dr. med. utvrđeno je da je kritičnog događaja mlt. ošt. zadobio nagnječenje na glavi i lijevoj strani prsnog koša, te manju oguljotinu na području vratne kralježnice. Nagnječenje na glavi i lijevoj strani prsnog koša nije ozljeda u sudsko-medicinskom smislu, jer je ova dijagnoza postavljena isključivo na temelju iskaza oštećenika, a kliničkim pregledom i dijagnostičkom obradom nisu utvrđene tjelesne ozljede. Vještak je utvrdio da je pregledom ustanovljena manja oguljotina na području vratne kralježnice i tu ozljedu je kvalificirao kao laku tjelesnu ozljedu. Kao mehanizam nastanka opisao je moguće povlačenje nokta druge osobe povlačenjem za okovratnik oštećenika, padom i kontaktom stražnje strane vrata sa horizontalnom ili vertikalnom plohom, odnosno povlačenjem tupo-tvrdog sredstva po vratu straga. Vještak je zaključio da je ozljeda nastala silom slabog intenziteta. U svom iskazu na raspravi vještak je ostao kod zaključaka pisanog nalaza i mišljenja, te je odgovorio na pitanje suda navodeći da dinamika događaja i brutalnost kakvu je u svom iskazu opisao mlt. ošt. F. nije u skladu sa medicinskom dokumentacijom, odnosno s brojem, vrstom i kvalifikacijom tjelesnih ozljeda. Ipak, objasnio je da se ponekad dijagnoze postavljaju na temelju iskaza oštećenika u smislu nagnječenja, ali su te dijagnoze tzv. radne dijagnoze i one se ne mogu prihvatiti kao ozljede u sudskomedicinskom smislu u slučaju da iskaz oštećenika nije u skladu s vidljivim tjelesnim ozljedama.

 

              11. Svjedokinja S. E. je iskazala da je 18. veljače 2014. oko 20,20 sati u njenu obiteljsku kuću došao optuženik i da se zadržao oko sat vremena u razgovoru sa njenim suprugom S. E., radi dogovora oko rezanja vinograda.

 

              12. Svjedok S. E. je iskazao da je kritičnog dana između 20,15 i 20,20 sati optuženik došao  kod njih radi dogovora oko rezidbe vinograda.

 

              13.Svjedokinja M. Š. je iskazala da je kritičnog dana putovala autobusom iz F. za N. vozeći se na posao. Vozač je bio optuženi S. S., a autobus je krenuo iz F. u 13,00 sati. Kući se vraćala istim autobusom koji je iz N. krenuo u 19,45 sati, te su u F. stigli oko 20,10 sati.

 

              14. Svjedok I. K. je iskazao da je direktor društva A. d.d. iz P., te da su Ž. S. i opt. S. S. vozači autobusa u tom prometnom poduzeću. Nije siguran da li je S. S. kritičnog dana vozio redovnu liniju N. – F. ili vozio djecu u školu.

 

15. Analizirajući izvedene dokaze, nedvojbeno je dokazano da je opt. S. S. počinio kazneno djelo protiv života i tijela - tjelesnu ozljedu, opisano u čl. 117. st. 1. i 2. KZ/11, na štetu mlt. ošt. B. F., te da nema ispričavajućih okolnosti.

 

16. Odlučne činjenice dokazane su na temelju iskaza mlt. ošt. B. F., te svjedokinje A. P., kao i medicinske dokumentacije, odnosno pisanog nalaza i mišljenja, te iskaza vještaka na raspravi.

 

 

17. Navedene dokaze sud je prihvatio kao vjerodostojne, jer su uvjerljivi, međusobno su povezani, okolnosni su i dovoljno detaljni, dok je vještački nalaz i mišljenje sačinjen sukladno pravilima struke, razumljiv je, cjelovit i na njega nije bilo primjedbi.

 

18. Iskaz svjedoka J. Š. je također vjerodostojan dokaz, jer je uvjerljiv, u skladu je s iskazom mlt. oštećenika u pogledu odvijanja kritičnog događaja, te mjesta i vremena kada je počinjeno kazneno djelo. No, ovaj izravni svjedok nije opisao počinitelja navodeći da je bio mrak, pa nije vidio tko je tukao maloljetnog oštećenika.

 

19. Nasuprot navedenih, sud nije prihvatio kao vjerodostojne dokaze iskaze svjedoka S. i S. E., smatrajući ih pristranim svjedocima koji svojim iskazima žele pogodovati optuženiku koji im je obiteljski prijatelj. Naime, nije životno, niti logično, da se ovi svjedoci nakon dvadeset mjeseci od kritičnog događaja sjećaju točnog dana i vremena, pa čak sata i minute, kada im je u posjet došao optuženik, posebice jer je riječ o rezidbi vinograda koji ne predstavlja neki baš jako važan i upečatljivo pamtljiv događaj.

 

20. Iskaz svjedokinje M. Š. također nije uvjerljiv. Sud nije utvrdio koji je njen motiv za takvim iskazivanjem, ali ne može prihvatiti da se ova svjedokinja nakon gotovo dvije godine od kritičnog događaja sjeća kad je autobus kojim se vraćala s posla kući stigao u F. i to baš u minutu precizno. Za taku dobru memoriju svjedokinja nije ponudila neki životno razumni razlog, pa njeno navodno sjećanje sud nije ni uzeo u obzir.

 

21. Iskaz svjedoka I. K. nije od relevantne važnosti jer iz njegovog iskaza sud nije utvrdio neke bitne činjenice, osim onih koje su već ranije utvrđene, a to su da je optuženik (i njegov brat Ž.) bio vozač A. prometnog poduzeća iz P..

 

22. Na ovaj način utvrđene su sve odlučne činjenice koje su bitne za primjenu mjerodavnog prava.

 

23. Dokazano je da je upravo optuženi S. S. nanio laku tjelesnu ozljedu maloljetnoj žrtvi B. F. jer je ta ozljeda medicinski potkrijepljena i u bitnom dijelu je u skladu s iskazom maloljetne žrtve.

 

24. S obzirom na navedeno, očito je da optuženik nije uspio dokazati svoj alibi. Naime, prilikom zakonito provedene dokazne radnje prepoznavanja  optuženika su kao počinitelja nedvojbeno prepoznale (i to sa 100 % sigurnošću) čak dvije osobe. Te i takve svjedočke iskaze optuženik nije uspio s uspjehom osporiti sve do kraja ovog postupka.

 

25. Na ovom mjestu treba navesti i da sud nije utvrđivao koju je to točno liniju kritičnog dana vozio optuženik, odnosno da nije proveo vještačenje tahografskog lista autobusa. Naime to je dokaz koji je trebao predložiti optuženik jer samo na njemu leži teret dokazivanja svog alibija. Osim toga, sve i da je istina da je optuženik vozio redovnu liniju N. – F., među strankama je nesporno (a to je poznato i ovom sudu) da su F. udaljeni od Đ. 7,6 km, za što je potrebno 9 minuta prosječne vožnje. Dakle, optuženik je imao sasvim dovoljno vremena da počini ovo kazneno djelo jer se prema putnom radnom listu iz N. u F. vratio u 19,53 sati (ako je vozio liniju N.-F.). No, važnije od toga jest da je dokazana odlučna činjenica da je optuženik tjelesno ozlijedio osobu koja je posebno ranjiva zbog svoje dobi, a manje je bitno da li je to on učinio u 20,15, odnosno koju minutu prije ili kasnije.

 

26. Razboritost potonjeg zaključka jasno proizlazi već iz činjeničnog opisa optužnog akta u kojemu stoji da je optuženik djelo počinio ''oko 20,15 sati''.

 

27. Posebno važno je bilo utvrditi traženo svojstvo žrtve, odnosno njegov status posebne ranjivosti bez kojega nema ovog kaznenog djela. Naime, pregledom video snimke ispitivanja maloljetne žrtve, a u skladu s već utvrđenom činjenicom da je oštećenik tempore criminis imao tek 15 godina, ovaj sud je utvrdio da se radi o djetetu koji je bio posebno vulnerabilan u odnosu na počinitelja koji je, za razliku od žrtve, vrlo snažne fizičke konstitucije, visok i stasit, te je pokazao posebnu upornost u svojevrsnom progonu, tj. lovu na maloljetnika. Dokazano je da je optuženik čak na tri mjesta u Đ. pokušavao uhvatiti maloljetnika koji je od njega (i njegovog brata Ž. S.) bježao od kolodvora do centra, a zatim iz centra sve do nogometnog igrališta, te da ga je optuženik čak tražio na adresi svjedokinje A. P. (no, na krivom mjestu), te je naposljetku ipak uspio uhvatiti maloljetnika. Nadalje, iz činjenice da je kući došao posebno uznemiren i u pobuđenom emotivnom stanju i tako ozlijeđen da ga je majka odmah vozila u bolnicu, sud je zaključio da se doista radilo o posebno ranjivoj osobi, pritom uzevši u obzir psihičko, emotivno, intelektualno i fizičko stanje maloljetnika B. F.. U odnosu na navedenu posebnu ranjivost treba naglasiti da je sud utvrdio određene specifične okolnosti koje maloljetnika B. F. čine na određeni način bespomoćnim, to jest autentično i netipično ranjivim. Naime, iz iskaza Ž. S., optuženikovog brata (kojeg u ovoj presudi sud nije posebno apostrofirao jer je u odnosu na njega pravomoćna osuđujuća presuda) proizlazi da imenovani vrlo dobro pozna oštećenika, kao i njegovog oca i da mlt. oštećenika prevozi svaki dan autobusom budući da u školu ide u Đ., a na praksu u N., te da cijeli život živi u Đ. gdje se svi međusobno poznaju. Sve navedeno logički vrijedi i za optuženika, koji je, kao i njegov brat, dugogodišnji vozač lokalnog autobusa, pa su sve prethodne činjenice i s njim u izravnoj povezanosti. To znači da je, osim što je maloljetan, ovaj oštećenik nedvojbeno bio u statusu osobe koja se nije mogla adekvatno braniti jer je na određen način imao povjerenje u osobu - vozača autobusa kojega pozna dugi niz godina i kojemu službeno odijelo pruža određeni autoritet i u kojega maloljetnik mora imati svojevrsno povjerenje. Da je tome upravo tako, proizlazi iz iskaza maloljetnika, kao i iz iskaza svjedoka J. Š. iz kojih je vidljivo da se maloljetnik uopće nije branio od fizičkog napada počinitelja i da mu nije zadao niti jedan udarac, već je bespomoćno ležao na zemlji štiteći lice od udaraca napadača.

 

28. Opisanim ponašanjem optuženik je ostvario nužna zakonska obilježja (objektivna i  subjektivna) kvalificiranog kaznenog djela protiv života i tijela iz čl. 117. st. 2. KZ/11.  

 

29. Sud je stajališta da je okrivljenik postupao s izravnom namjerom jer je bio svjestan svih protupravnosti djela i bio je siguran u ostvarenje svoga djela, tj. da udarcima šakama i nogama maloljetnom djetetu ujedno nanosi tjelesne ozljede.

 

30. Prilikom odmjeravanja kazne sud je, polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja, ocijenio sve okolnosti koje utječu na to da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža (olakotne i otegotne okolnosti), a osobito jačinu ugrožavanja, pobude iz koje je kazneno djelo počinjeno, stupanj povrede počiniteljevih dužnosti, način počinjenja i skrivljene učinke kaznenih djela, prijašnji počiniteljev život, te njegovo ponašanje nakon počinjenog djela, odnosno odnos prema žrtvi.

 

              31. Od olakotnih okolnosti sud je uzeo u obzir činjenice da je optuženik otac troje mlt. djece, da je neosuđivan i prekršajno nekažnjavan, da se skrbi o djetetu supruge iz prvog braka, te da se prilikom suđenja korektno ponašao, kao i da se kritični događaj može smatrati ekscesom u njegovom dugogodišnjem ponašanju kao vozača autobusa jer ni prije niti poslije ovoga nije imao nikakvih sličnih postupaka, kao i da je povod njegovom neprimjerenom postupanju ipak bio nepromišljen akt mladića Š. koji je kritične zgode bio u maloljetnikovom društvu, a koji je putnicima u autobusu pokazao srednji prst.

 

              32. Činjenice koje bi predstavljale otežavajuće sud nije utvrdio.

                           

33. Slijedom navedenog, uzevši u obzir opću svrhu kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11, opt. S. S. je proglašen krivim za kazneno djelo iz čl. 117. st. 2. KZ/11, na štetu mlt. ošt. B. F., te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine. No, sud smatra da će se svrha kažnjavanja u odnosu na optuženika postići i primjenom uvjetne osude, odnosno stajališta je da nije neophodno da se kazna zatvora izvrši. Stoga je prema opt. primijenjena uvjetna osuda tako što je odgođeno izvršenje kazne zatvora na vrijeme od pet godina. Dakle, zatvorska kazna se neće izvršiti ako optuženik u navedenom najdulje mogućem zakonskom roku provjere ne počini novo kazneno djelo.

 

34. To je pravedna, pravična i adekvatna kaznenopravna sankcija u odnosu na opasnost počinjenog djela i samog počinitelja, koji je i nadalje vozač autobusa u tom kraju. Njome će se optuženiku izraziti nedvojben društveno-moralni prijekor zbog počinjenog djela, a tako će se jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, ali i istovremeno dostatno djelovati na optuženika, kao i na sve druge, da ne čine kaznena djela, utječući na njihovu svijest o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja počinitelja, te će se počinitelju omogućiti socijalna reintegracija.

             

35. Budući da je proglašen krivim, optuženiku je naloženo da plati trošak kaznenog postupka koji se odnosi na paušalnu svotu koja je odmjerena sukladno Rješenju o određivanju paušalnog iznosa za troškove kaznenog postupka (NN 145/11), kao i složenosti i trajanju ovog kaznenog postupka, kao i imovnom stanju optuženika, a trošak medicinskog vještačenja je u skladu s Pravilnikom o stalnim sudskim vještacima prema kojemu je ovaj sud vještaku već predujmio zatraženi trošak, koji trošak sada optuženik treba naknaditi O. sudu u O..

 

36. Slijedom svega, odlučeno je kao u izreci.

 

Osijek, 20. listopada 2021.

 

                                                                                                            PREDSJEDNIK VIJEĆA

                                                                                                                    Ivan Sajter, v. r.

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

              Protiv presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa. Žalba se podnosi u 4 (četiri) istovjetna primjerka putem ovog suda, a o njoj odlučuje Županijski sud u Rijeci.

 

DOSTAVITI:             

1. ODO O. na KMP-DO-101/2014
2. punomoćnik ošt. M. S., odvjetnik iz N.
3. opt. S. S.
4. branitelj opt. M. P., odvjetnik iz N.

 

 

za točnost otpravka – ovl. službenik

Ljiljana Stolla