Baza je ažurirana 09.07.2025. 

zaključno sa NN 77/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

              - 1 -              Revd 731/2021-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

 

 

 

 

 

Broj: Revd 731/2021-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja i Renate Šantek članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. G., V., OIB ... , kojeg zastupaju punomoćnici B. G. i K. B., odvjetnici u R., protiv tuženika L. R. d.d., R., OIB .. , kojeg zastupaju punomoćnici M. M. i B. M., odvjetnici u R., radi naknade štete, odlučujući o tuženikovu prijedlogu za dopuštenje revizije, protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj R-694/2020-2 od 6. listopada 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pr-75/2018-50 od 13. prosinca 2019., na sjednici održanoj 20. listopada 2021.,

 

r i j e š i o   j e:

 

I. Tuženikov prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje se kao nedopušten.

 

II. Tužiteljev zahtjev za naknadu troška odgovora na tuženikov prijedlog za dopuštenje revizije odbija se kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj R-694/2020-2 od 6. listopada 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pr-75/2018-50 od 13. prosinca 2019. u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da tužitelju na ime naknade štete plati 207.313,67 kn sa zateznim kamatama i nadoknadi mu parnične troškove (t. I. i III. izreke prvostupanjske presude).

 

2. U odgovoru na taj prijedlog tužitelj je predložio ovom revizijskom sudu da ga odbaci i tuženika obveže da mu nadoknadi trošak sastava toga podneska.

 

3. Prijedlog za dopuštenje revizije nije dopušten.

 

4. Tužitelj je u prijedlogu za dopuštenje revizije postavio četiri pitanja, ali se ne radi o pravnim pitanjima odgovorom na koja se osigurava jedinstvena primjena prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni odnosno o pitanjima važnima za razvoj prava kroz sudsku praksu, u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP).

 

5. Pitanja koja glase:

 

- „Može li protupravno, nesavjesno, neodgovorno i nepredvidivo ponašanje oštećenika biti egzoneracijski razlog poslodavčeve odgovornosti, odnosno može li se ista umanjiti? i

- „Predstavlja li navodni prestanak protupravnosti radnje radnika u trenutku silaska s viličara, kako to smatraju nižestupanjski sudovi, odlučujuće činjenice u postupku utvrđenja odgovornosti tuženika kao poslodavca ako se uzme u obzir činjenica da do nastanka štetnog događaja ne bi ni došlo da se tužitelj nije prevozio na viličaru, a na koji način je ujedno uspostavio uzročno – posljedično vezu za nastanak štete, odnosno doprinio/prouzročio štetu?“

nemaju odgovarajuću važnost u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP stoga što u sebi sadrže tvrdnje o činjenicama, o kojima ovisi primjena materijalnoga prava, kakve nisu utvrđene u postupku. Nižestupanjski sudovi su, naime, obrazložili da nisu utvrdili činjenice koje ukazuju na tužiteljevu odgovornost za nastanak štetnoga događaja.

 

6. Što se tiče pitanja koje glasi:  „Jesu li redovni sudovi vezani činjenicama i razlozima utvrđenim u upravnom postupku i sporu te jesu li vezani odlukama donesenim u istima?“, ukazuje se na to da tuženik pogrešno smatra da su činjenice utvrđene u postupku koji se vodio kod Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje u vezi s priznavanjem tužiteljeve ozljede kao ozljede na radu relevantne za odluku parničnoga suda u postupku kakav je predmetni, u kojem odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva treba sagledati u kontekstu odredaba Zakona o zaštiti na radu (Narodne novine br. 71/14, 118/14 i 154/14). Stoga od odgovora na to pitanje ne ovisi odluka u sporu.

 

7. Odgovor na pitanje koje glasi: „U slučaju kada je u okviru upravnog spora radnik pravomoćno odbijen ... može li činjenica pokretanja kaznenog postupka protiv drugog radnika tuženika iz istog štetnog događaja biti od utjecaja na donošenje odluke u parničnom postupku u kojem se utvrđuje odgovornost poslodavca za štetu radniku iz navedenog štetnog događaja?“ ovisi od okolnosti svakog pojedinog slučaja, odnosno ne može se zauzeti pravno shvaćanje o tome kakav je utjecaj činjenice o kojoj je u pitanju riječ općenito u svim parnicama kojih je predmet zahtjeva naknada štete koju radnik pretrpi na radu kod poslodavca. Stoga se ni u ovom slučaju ne radi o pravnom pitanju u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.

 

8. Zbog navedenog je na temelju odredbe čl. 392. st. 6. ZPP odlučeno kao u t. I. izreke.

 

9. Tužitelju nije dosuđena naknada troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije (t. II. izreke) jer se ne radi o trošku potrebnom za odluku o prijedlogu (čl. 166. st. 1. u vezi s čl. 155. st. 1. ZPP).

 

Zagreb, 20. listopada 2021.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v.r.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu