- 1 -              Revd 3595/2021-2

Broj: Revd 3595/2021-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja i Renate Šantek članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. Š. P. pok. A. iz R., i 2. R. S. iz L., koje zastupa punomoćnik K. F., odvjetnik u C., protiv tuženika: 1. M. P. pok. J. iz L., i 2. B. P. pok. J. iz L., koje zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva A. i P. sa sjedištem u Z., radi utvrđenja i dr., odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž - 2008/2018-2 od 16. rujna 2020., kojom je potvrđena djelomična presuda Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Rabu broj P - 737/2017 od 16. veljače 2018., u sjednici održanoj 20. listopada 2021.,

r i j e š i o   j e:

Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.

Obrazloženje

1. Tuženici su podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž - 2008/2018-2 od 16. rujna 2020., kojom je potvrđena djelomična presuda Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Rabu broj P - 737/2017 od 16. veljače 2018.

2. Na prijedlog nije odgovoreno.

3. Postupajući sukladno odredbi 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

4. Nižestupanjske presude temelje se na činjeničnom utvrđenju da se tužitelji nalaze u samostalnom savjesnom posjedu predmetnih nekretnina od 1. studenog 1980. i barem dvadeset godina nakon toga, temeljem kojeg činjeničnog utvrđenja zaključuju da su tužitelji predmetne nekretnine stekli u vlasništvo dosjelošću. S obzirom na navedena činjenična utvrđenja samostalnog i savjesnog posjeda tužitelja nad predmetnim nekretninama, te da je pravni osnov stjecanja dosjelost, to se u prijedlogu postavljena pitanja u bitnom odnose na ispitivanje činjeničnih okolnosti konkretnog slučaja, odnosno na ocjenu dokaza provedenih u postupku kod utvrđivanja relevantnih činjenica od strane nižestupanjskog suda, a kakva pitanja se ne mogu cijeniti kao važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

5. Isto tako, treba reći postupovnopravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer se u bitnom iscrpljuju u isticanju postupovnopravnih povreda, dok osporena drugostupanjska odluka nije donesena na temelju nekog zauzetog shvaćanja u primjeni postupovnih odredbi na koje se u prijedlogu pozivaju tuženici (koje eventualno nije podudarno s nekim drugim pravnim shvaćanjem). U tom smislu nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP-a i dopuštenje revizije. Izuzetak je pravno shvaćanje pobijane presude koje se odnosi na primjenu odredbi čl. 333. st. 2. i čl. 190. st. 2. ZPP-a. Međutim, kada je riječ o primjeni odredbe čl. 333. st. 2. ZPP-a, te u tom smislu postupaka koji su prethodili ovom između prednika stranaka (presude br. P – 2297/74 od 12. travnja 1975. i P – 80/80 od 14. listopada 1980.), treba reći da i prema eventualno ispunjenim postupovnim povredama u postupku donošenja presude broj P – 80/80 od 14. listopada 1980., navedena odluka nakon pravomoćnosti ima učinke pravomoćne sudske odluke, jer naš pravni sustav ne poznaje neegzistentne sudske odluke (tako Rev – 845/79 od 3. listopada 1979. i dalje). Kada je riječ o navedenoj povredi u odnosu ne premetni postupak, nižestupanjske odluke su utemeljene na razlozima da je prihvaćeni tužbeni zahtjev u odluci broj P – 80/80 od 14. listopada 1980. „...bio neodređen, takva presuda nije bila provediva u zemljišnim knjigama...“, pa se razlozi važnosti prema odlukama na koje se u prijedlogu pozivaju tuženici (identična činjenična osnova i sadržajno isti tužbeni zahtjev) temelje na bitno drugačijem činjeničnom osnovu. Kada je riječ o primjeni odredbe čl. 190. st. 2. ZPP-a, treba reći da sud u primjeni ove odredbe kod odluke o dopuštenju preinake cijeni je li ona s procesnopravnog stajališta svrhovita za konačno rješenje odnosa između stranaka (tako Rev – 1413/85 od 19. studenog 1985. i dalje), koje razloge u odnosu na konkretan slučaj sadrže nižestupanjske odluke. Utoliko niti kod primjene navedene odredbe nije riječ o pravnom pitanju u kojem pobijana odluka odstupa od prakse revizijskog suda ili o pravnom pitanju o kojem sudska praksa viših sudova nije jedinstvena, kako to neosnovano u prijedlogu ističu tuženici.

6. Kod materijalnopravnih pitanja naznačenih u prijedlogu za dopuštenje revizije koja se odnose na zaštitu povjerenja u zemljišnim knjigama, treba reći da nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer je riječ o pitanjima glede kojih pobijana presuda ne odstupa od prakse revizijskog suda (Rev – 1566717 od 11. lipnja 2019.), a ne radi se o pravnim pitanjima u pogledu kojih bi trebalo preispitati sudsku praksu. Isto tako, kod okolnosti da se stjecanje prava vlasništva tužitelja prema utvrđenju nižestupanjskih sudova temelji na pravnom osnovu dosjelosti, ne mogu se cijeniti kao važna za odluku u sporu pravna pitanja koja se odnose na razvrgnuće suvlasničke zajednice.

7. U odnosu na daljnje navode tuženika iznesene u prijedlogu, valja reći da se pod pravnim pitanjima u smislu odredbi čl. 385.a ZPP-a ne podrazumijevaju pitanja o individualnim prvima stranaka u konkretnim situacijama, već pitanje mora biti postavljeno na opći način, kako bi se odgovorom na to pitanje rješavale materijalnopravne i postupovnopravne dvojbe koje se pojavljuju u bitnim slučajevima koji su bitnim elementima podudarni. Dakako, to pitanje mora biti povezano i s konkretnim predmetom u kojem se podnosi revizija (važno za odluku u sporu), kako je to navedeno u odredbi čl. 385.a st. 1. ZPP-a.

8. Kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP-a i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u svezi s čl. 387. st. 5. ZPP-a riješeno kao u izreci.

Zagreb, 20. listopada 2021.