Baza je ažurirana 22.08.2025. 

zaključno sa NN 85/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

1

                            Poslovni broj: 24 Gž-961/2020-2

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

 

 

Poslovni broj: 24 Gž-961/2020-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Tanje Novak- Premec, kao predsjednice vijeća te Nade Krnjak, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Dijane Hofer, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice L. K., OIB:… iz S., zastupane po odvjetnicima u Odvjetničkom društvu H. i p. d.o.o. u P. protiv tuženice V. J., OIB:… iz P., zastupane po punomoćniku V. G., odvjetniku u P., radi utvrđenja suvlasništva te po protutužbi tuženice protiv tužiteljice, radi utvrđenja suvlasništva, odlučujući o žalbama tužiteljice i tuženice izjavljenim protiv presude Općinskog suda u Požegi, poslovni broj 4 P-402/2018-21 od 12. ožujka 2020., u sjednici vijeća održanoj 20. listopada 2021.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

Žalba tužiteljice i žalba tuženice odbijaju se kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog suda u Požegi, poslovni broj 4 P-402/2018-21 od 12. ožujka 2020.

 

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom presudom u točki I. izreke tužiteljica L. K. odbijena je sa tužbom i tužbenim zahtjevom koji u cijelosti glasi:

"Utvrđuje se da je tužiteljica L. K. iz S., OIB:… u zemljišnim knjigama upisana s adresom S. sa suvlasničkim dijelom od 5/6, suvlasnik u 9/10 dijela na nekretninama upisanim u z.k.ul.br. 4499, k.o. P., k.č.br.2268/21, označene kao Kuća i dvorište, površine 274 m2, što je tužena V. J. iz P., OIB:…, u zemljišnim knjigama upisana s adresom P., dužna priznati i trpjeti tužiteljičin upis prava vlasništva na navedenim nekretninama, po pravomoćnosti presude.

Utvrđuje se da je tužena V. J. iz P., OIB:…, u zemljišnim knjigama upisana s adresom, P. sa suvlasničkim dijelom od 1/6, suvlasnik u 1/10 dijela na nekretninama upisanim u z.k.ul.br. 4499, k.o. P., k.č.br.2268/21, označene kao Kuća i dvorište, površine 274 m2 što je tužiteljica L. K. iz S., OIB:…, dužna priznati i trpjeti tuženičin upis prava vlasništva na navedenim nekretninama, po pravomoćnosti ove presude.

Nalaže se tuženoj V. J. iz P., OIB:… naknaditi tužiteljici L. K. iz S., OIB:…, troškove parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od presuđenja do isplate, po stopi koja se dobije uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita određenim na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana."

 

Pod točkom II. izreke tuženica V. J. odbijena je sa protutužbenim zahtjevom koji glasi:

 

"Utvrđuje se da je tužena-protutužiteljica V. J. iz P., OIB:…, sa suvlasničkim dijelom od 1/6 dijela, suvlasnik daljnjih 2/6 dijela na nekretnini upisanoj u z.k.ul.br. 4499 k.o. P., k.č.br. 2268/21, kuća i dvorište površine 274 m2, što je tužiteljica-protutužena L. K., OIB:…, S., dužna priznati i izdati valjanu ispravu koju će u slučaju neizdavanja zamijeniti ova presuda, te joj se nalaže, da naknadi parnični trošak tuženoj."

 

Pod toč. III izreke odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

 

2. Navedenu presudu pravodobnim žalbama pobijaju obje parnične stranke i to tužiteljica u odnosu na toč.I. i III. izreke  iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 1. do 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-odluka US RH, 84/08, 96/08-odluka US RH, 123/08-ispravak, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 - odluka US RH, 70/19 – dalje: ZPP), a tuženica u odnosu na toč. II. i III. izreke iz istih žalbenih osnova s prijedlogom  preinačenja pobijana presude usvajanjem tužbenog zahtjeva ( tužiteljica), odnosno protutužbenog zahtjeva (tuženica) i obvezivanjem suprotne stranke na snošenje parničnih troškova ili podredno ukidanje prvostupanjske presude i vraćanje predmeta istome sudu na ponovno suđenje.

 

3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

 

4. Žalbe parničnih stranaka nisu osnovane.

 

5. Stajalište o neosnovanosti tužbenog i protutužbenog zahtjeva na utvrđenje da strankama po osnovi ulaganje njihovih prednika pripada veći suvlasnički omjer od upisanog u zemljišnim knjigama i upisa toga suvlasničkog omjera u zemljišnu knjigu  prvostupanjski sud temelji na slijedećim činjeničnim utvrđenjima:

 

- da su parnične stranke u zemljišnim knjigama upisane kao suvlasnice nekretnine upisane u z.k. ul. 4499 k.o. P., čestica broj 2268/21 kuća i dvorište od 274 m2 i to tužiteljica L. K. u 5/6 dijela, a tuženica V. J. u 1/6 dijela,

 

- da je označeni suvlasnički dio tužiteljica stekla nasljeđivanjem po ocu I. J. (1/6 dijela) i darovanjem (Ugovor o darovanju od 5. prosinca 2008.) od majke J. J. (4/6 dijela), dok je tuženica svoj suvlasnički dio stekla nasljeđivanjem po suprugu T. J. (sinu I. i J. J. odnosno bratu tužiteljice),

 

- da se u naravi radi o kući s okućnicom u P., koju su I. i J. J. kupili oko 1980. time da je ista u zemljišnim knjigama u cijelosti bila uknjižena samo na I. J. kojeg su po smrti 1982. naslijedili supruga J. u 4/6 dijela, kćerka L. K. (tužiteljica) u 1/6 dijela i sin T. (suprug tuženice, a brat tužiteljice) u 1/6 dijela kojeg je po smrti 2004. naslijedila tuženica,

 

- da je u trenutku kupnje (1980.) na predmetnoj nekretnini bila izgrađena kuća koja se sastojala od suterena uz koji je do smrti I. J. (1982.) dograđeno prizemlje i kat sa završnom betonskom dekom (do faze nepodobne za stanovanje). Po njegovoj smrti do zaključno 1987. dovršen ja kat kuće te nadograđeno potkrovlje i krovište, pomoćni gospodarski objekt i uređeno i ograđeno dvorište do stanja izgrađenosti i uređenja opisanog u nalazu i mišljenju vještaka,

 

- da tužiteljica tezu o svojem većem suvlasničkom omjeru temelji na tvrdnji da je po očevoj smrti dovršetak izgradnje kuće i uređenje dvorišta financirala isključivo njezina majka J. tako da je po osnovi nasljeđivanja oca i darovanja od majke stekla ukupno 9/10 dijela predmetne nekretnine, dok s druge strane tuženica tvrdi da je sve radove nakon smrti oca I. financirao isključivo njezin pokojni suprug T. kojemu da je otac I. za života obećao zbog ulaganja darovati 1/6 dijela predmetne nekretnine čime da je obećanjem darovanja i ulaganjem svoga supruga stekla i daljnjih 2/6 dijela predmetne nekretnine (ukupno 1/2 dijela)

 

- da je osnovom provedenog građevinskog vještačenja utvrđeno da je predmetna kuća sagrađena 1968. i dograđena 1982., dok je pomoćni objekt sagrađen 1987. Prema nalazu vještaka suteren (stari dio kuće) ima površinu 44,72 m2, prizemlje (stari dio kuće) ima površinu od 61,00 m2, prizemlje (novi dio kuće) ima površinu od 25,30 m2, a potkrovlje (novi dio) ima površinu 33,26 m2 a  tržišna vrijednost nekretnine iznosi 42.783,22 EUR, odnosno 318.307,15 kn dok vrijednost  ulaganja tuženice u stan u suterenu u kojem živi  iznosi 28.086,25 kn.

 

- da između prednika stranaka nije postojao dogovor o izmjeni stvarno pravnih odnosa po osnovi ulaganja u predmetnu nekretninu

 

6. Temeljem navedenih činjeničnih utvrđenja prvostupanjski sud pozivom  na odredbu čl. 156. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i  152/14 – dalje: ZV) kojom je propisano da se dogradnjom, nadogradnjom ili preuređenjem (adaptacijom) zgrada, odnosno prostorija u suvlasničkim, zajedničkim ili tuđim zgradama, kao ni njihovom prigradnjom, ugradnjom ili ulaganjem u njih, ne može steći vlasništvo ako nije što drugo odredio vlasnik dograđene, nadograđene, odnosno prigrađene nekretnine, tužbeni i protutužbeni zahtjev ocjenjuje neosnovanim. Sud naime, smatra da zbog nepostojanja dogovora o izmjeni stvarnopravnih odnosa po osnovi ulaganja njihovih prednika u dovršetak kuće (dovršenja kata kuće, izgradnju krovišta i potkrovlja i dvorišnog objekta te uređenje dvorišta  i adaptaciju prizemlja) stranke nisu stekle pravo na izmjenu ( povećanje) svojih suvlasničkih omjera u odnosu na stanje upisa u zemljišnim knjigama.

 

7. Tužiteljica u žalbi ponavlja navode iznijete tijekom prvostupanjskog postupka u pravcu da su tuženica i njezin pokojni suprug čitavo vrijeme živjeli u suterenu kuće u kojem je tuženica nastavila živjeti i nakon smrti supruga i nikada nije koristila prizemlje niti kat kuće dok samo potkrovlje nije podobno za stanovanje. Tvrdi kako je unutar obitelji postignut "dogovor glede stjecanja suvlasništva i podjele nekretnine"  na način da tužiteljici i majci pripadne dograđeni dio kuće (prizemlje i kat), a tuženici i njezinom suprugu suteren koji nije nadograđivan. Smatra da je njezina majka kao savjesni graditelj temeljem odredbe čl. 24. st. 1. Zakona o osnovanim vlasničkopravnim odnosima stekla pravo vlasništva na zgradi i zemljištu u većem suvlasničkom omjeru od upisanog obzirom da se radilo o takvim njezinim ulaganjima koja su nesporno promijenila identitet postojeće zgrade.

 

8. S druge strane tuženica u žalbi naglašava da je uložila značajna sredstva u adaptaciju suterena zgrade zbog vlage i potrebe održavanja stabilnosti čitavog objekta pa joj upravo primjenom čl. 156. ZV po osnovi uloženog pripada veći suvlasnički omjer ili barem odgovarajuća naknada u novcu za izvršena ulaganja u suteren kuće.

 

9. Razmatrajući pobijanu presudu ovaj sud utvrdio je da njome nije počinjena niti jedna od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje se pazi po službenoj dužnosti osnovom čl. 365. st. 2. ZPP te je na utvrđeno činjenično stanje, koje žalbenim navodima parničnih stranaka nije dovedeno u sumnju, sud odbijanjem tužbenog i protutužbenog zahtjeva pravilno primijenio materijalno pravo time da se pogrešno pozvao samo na odredbe ZV.

 

10.1. Prema utvrđenom sva ulaganja u adaptaciju suterena i dovršetak izgradnje kuće nakon smrti I. J. vršena su u razdoblju od 1982. do 1987. kada je bio na snazi Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima koji nije sadržavao izričitu odredbu sadržaja čl. 156. ZV, pa su za prosudbu ne/osnovanosti tužbenog i protutužbenog zahtjeva relevantne odredbe čl. 24. i 25. toga Zakona prema kojima savjesni graditelj stječe pravo vlasništva ne samo na novosagrađenoj zgradi i zemljištu već i takvom dogradnjom nakon koje prvobitna građevina više ne postoji već nastaje nova zgrada, što nije konkretni slučaj obzirom da je nakon smrti I. J. za potrebe stanovanja dovršen već u tom trenutku dograđeni kat i postavljeno krovište sa neuređenim potkrovljem. Dakle ne radi se o novoj građevini koja bi opravdavala izmjenu stvarnopravnih odnosa, već samo o dovršetku već postojeće građevine. Iz rezultata dokazivanja proizlazi da su prednici stranaka, J. i T. J. nakon smrti I. J. dovršili kuću i doveli je do izgrađenosti utvrđenoj očevidom, dakle da su oboje ulagali u nekretninu koja je bila u njihovom suvlasništvu te se oboje imaju smatrati savjesnim graditeljima među kojima međutim, barem to ne proizlazi iz provedenih dokaza, nije postojao nikakav dogovor o povećanju suvlasničkih omjera po osnovi uloženog. Da je tome tako može se zaključiti iz žalbenih navoda tužiteljice koja tvrdi kako je postojao dogovor o tome da suteren pripadne tuženici i njezinom sada pokojnom suprugu, a ostali dio kuće njoj i njezinoj majci, što znači da nema nikakvog sporazuma o promjeni suvlasništva, već o eventualnoj diobi ili podjeli posjeda što nije predmet ove parnice.

 

10.2. Promjenu postojećih suvlasničkih omjera nije moguće odrediti niti na temelju po tužiteljici istaknute tvrdnje o postojanju takvog dogovora unutar obitelji obzirom da na tu okolnost tužiteljica nije predlagala nikakve dokaze niti se takva promjena u korist tuženice može osnovano temeljiti na navodno obećanom, ali nerealiziranom darovanju 1/6 dijela predmetne nekretnine njezinom suprugu.

 

11. Žalbeni prijedlog tuženice da se tužiteljici naloži isplata novčanog iznosa uloženog u uređenje suterena kuće izlazi izvan okvira odlučivanja o njezinoj žalbi obzirom da ona takav zahtjev nije postavila.

 

12. Kako su razlozi kojima obje parnične stranke osporavaju pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude neosnovani valjalo je temeljem čl. 368. st.2. ZPP žalbe odbiti kao neosnovane i  potvrditi prvostupanjsku presudu uključujući i odluku o troškovima postupka koju parnične stranke pobijaju tek za slučaj uspjeha sa žalbom u odnosu na glavnu stvar.

 

U Varaždinu 20. listopada 2021.

 

 

 

Predsjednica vijeća

 

Tanja Novak-Premec v.r.

 

 

 

 

 

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu