Baza je ažurirana 09.07.2025. 

zaključno sa NN 77/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

              - 1 -              Revd 2624/2021-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

 

 

 

 

 

 

Broj: Revd 2624/2021-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Željka Šarića člana vijeća i suca izvjestitelja i Renate Šantek članice vijeća, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja I. G. iz S., kojeg zastupa punomoćnica N. L., odvjetnica u D. S., protiv ovršenice J. P. iz N. V., koju zastupa punomoćnik Z. G., odvjetniku u Z., radi ispražnjena i predaje u posjed, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije kojeg je ovrhovoditelj podnio protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Ovr-650/2020-2 od 5. ožujka 2021., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Ovr-343/2020-3 od 19. listopada 2020., u sjednici održanoj 20. listopada 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.

 

 

Obrazloženje

 

1. U postupku koji je prethodio reviziji pravomoćno je obustavljen postupak ovrhe koji je određen rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Crikvenici poslovni broj Ovr-283/2006 od 15. prosinca 2006.

 

2. Navedena odluka temelji se na pravnom shvaćanju da je tijekom ovršnog postupka Općinski sud u Crikvenici, Stalna služba u Senju donio pravomoćnu presudu u predmetu poslovni broj P-845/2010 od 3. veljače 2012., kojom je naloženo ovrhovoditelju ili G. izdati brisovnu dozvolu ovršenici J. P. radi brisanja prava vlasništva upisanog temeljem Ugovora o zajmu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine prijenosom vlasništva na nekretnini sklopljenog kod javnog bilježnika Z. B.-Š. iz S. pod poslovnim brojem OU-476/05 od 30. prosinca 2005., na nekretnini koja je predmetom ovrhe.

 

3. Nižestupanjski sudovi smatraju da je navedenom presudom ovršna isprava (potvrda o stjecanju punopravnog vlasništva ovdje ovrhovoditelja na nekretninama koje su predmetom ovrhe) izgubila svoj učinak te da tužitelj više nema vlasnička ovlaštenja zahtijevati predaju u posjed predmetnih nekretnina.

 

4. Protiv drugostupanjskog rješenja prijedlog za dopuštenje revizije podnio je ovrhovoditelj zbog tri pitanja.

 

4.1. Pitanja koja je ovrhovoditelj označio rednim brojevima 1. i 2. odnose se na stjecanje prava vlasništva na temelju odredaba čl. 277. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 57/96 i dr. – dalje: OZ), međutim, o tim pitanjima ne ovisi rješenje u sporu jer u konkretnom slučaju se ne radi o sporu o pravu vlasništva već je sporno pravno pitanje da li je potvrda o punopravnom vlasništvu (ovrhovoditelja) izdana od strane javnog bilježnika temeljem čl. 277. OZ izgubila pravni učinak s obzirom na gore navedenu presudu kojom je naloženo ovrhovoditelju izdati ovršenici brisovnu dozvolu radi brisanja prava vlasništva na nekretnini koja je predmet ovrhe.

 

4.2. Dakle, o prva dva pitanja ne ovisi rješenje u sporu pa u odnosu na ta pitanja ne postoje propisane pretpostavke za dopuštenost revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP).

 

4.3. Treće pitanje zbog kojeg je podnesen prijedlog odnosi se na problem gubitka pravnog učinka navedene potvrde javnog bilježnika, a obrazlažući zbog čega to pitanje smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ovrhovoditelj iznosi da bi odgovorom na to pitanje revizijski sud dao ovrhovoditelju relevantne i dostatne razloge zašto smatra da je ovakva odluka zakonita/nezakonita i na taj način otklonio svaku sumnju u arbitrarnost i samovolju uredujućih sudaca, te bi i ovrhovoditelju i ostalim strankama koje bi se našle u ovakvoj pravnoj situaciji dao smjernice za postupanje. Ovrhovoditelj dodaje da bi odgovorom na ta pitanja došlo do napretka u pravnoj sigurnosti u situacijama podudarnim s konkretnim slučajem.

 

5. Međutim, zaključeno je da razlozi koje iznosi ovrhovoditelj u odnosu na treće pitanje nisu dostatni za zaključak da bi to pitanje bilo zaista važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, dakle, ne postoje pretpostavke iz odredbe čl. 385.a st. 1. niti za to pitanje, pa je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP u vezi s odredbom čl. 12. st. 1. i 21. OZ riješeno kao u izreci.

 

Zagreb, 20. listopada 2021.

 

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v.r.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu