- 1 -              Revd 209/2021-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 209/2021-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja i Renate Šantek članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. M. iz V., OIB: ... kojeg zastupa punomoćnik T. P., odvjetnik u V., protiv tuženice R. H., OIB: …, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Vinkovcima, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli - Pola broj Gž - 1109/2019-3 od 9. listopada 2020., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Vinkovcima, Stalna služba u Županji broj Pn - 168/2019-34 od 25. listopada 2019., u sjednici održanoj 20. listopada 2021.,

 

 

r i j e š i o  j e:

 

Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.

 

 

Obrazloženje

 

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli - Pola broj Gž - 1109/2019-3 od 9. listopada 2020., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Vinkovcima, Stalna služba u Županji broj Pn - 168/2019-34 od 25. listopada 2019.

 

2. Na prijedlog nije odgovoreno.

 

3. Postupajući sukladno odredbi 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

 

4. Pravna pitanja kako ih u prijedlogu za dopuštenje revizije postavlja tužitelj odnose se na odstupanje pravnog shvaćanja iznijetog u odluci drugostupanjskog suda od prakse Europskog suda za ljudska prava u primjeni čl. 3. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, a vezano za osobni prostor osoba lišenih slobode u ćeliji s više zatvorenika. Konkretno, pravnog shvaćanja iznijetog u odlukama Muršić protiv Hrvatske (zahtjev br. 7334/13) od 20. listopada 2016. i Ulemek protiv Hrvatske (zahtjev br. 21613/16) od 31. listopada 2019. Međutim, nižestupanjskom presudom prihvaćen je zahtjev tužitelja u skladu s kriterijima utvrđenim u praksi Europskog suda (- osoba lišena slobode mora imati na raspolaganju minimalno 3 m2 osobnog prostora u ćeliji s više zatvorenika, te – kada osoba lišena slobode ima na raspolaganju manje od 3 m2 osobnog prostora, postoji snažna, ali ipak oboriva pretpostavka da je došlo do povrede čl. 3 Konvencije i tada je na tuženoj državi teret dokaza o postojanju olakšavajućih čimbenika koji kompenziraju manjak osobnog prostora). Isto tako, nižestupanjska odluka uvažava i olakšavajuće čimbenike koji prema praksi Europskog suda trebaju biti kumulativno ispunjeni (- smanjenje potrebnog osobnog prostora bilo je kratko, povremeno i manjeg opsega, - osoba lišena slobode za to vrijeme imala je mogućnost slobodnog kretanja izvan ćelije i sudjelovanja u odgovarajućim aktivnostima izvan ćelije /fizička aktivnost i pristup drugim sadržajima/, te – fizički uvjeti boravka u zatvoru su bili prikladni /pristup prirodnom svjetlu i zraku, grijanje, osnovne higijenske potrebe i sl./).

 

5. S druge strane, o visini pravične novčane naknade nižestupanjski sud je odlučio vodeći računa o težini povrede i svim okolnostima konkretnog slučaja, a kako to nalaže odredba čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18), tako da i odgovor na pitanja kako ih je u reviziji postavio tužitelj ovisi o okolnostima svakog konkretnog slučaja. Takva pitanja ne mogu se prihvatiti kao važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni u smislu odredbi čl. 385.a st. 1. ZPP-a.

 

6. Kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP-a i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u svezi s čl. 387. st. 5. ZPP-a riješeno kao u izreci.

 

Zagreb, 20. listopada 2021.