- 1 -              Rev 1168/2021-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1168/2021-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. M. iz P., OIB …, koju zastupaju punomoćnici I. K. i D. K., odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu u P., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB …, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Metkoviću, radi utvrđenja, odlučujući o tužiteljičinoj reviziji protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-4414/2020-2 od 13. siječnja 2021., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Metkoviću poslovni broj P-248/2019 od 20. studenog 2020., u sjednici održanoj 20. listopada 2021.,

 

r i j e š i o   j e:

 

              Prihvaća se tužiteljičina revizija i ukida se presuda Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-4414/2020-2 od 13. siječnja 2021. i predmet se za navedeno vraća istom drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja utvrđeno je da je tužiteljica vlasnica nekretnine opisane u izreci slijedom čega je tužiteljica temeljem iste ovlaštena zatražiti i postići upis brisanja prava vlasništva tuženice, uz istovremeni upis tog prava na tužiteljicu. Također odlučeno je o troškovima postupka.

 

2. Presudom suda drugog stupnja uvažavanjem žalbe tuženice preinačena je prvostupanjska presuda na način da je tužiteljica odbijena s tužbenim zahtjevom. Također odlučeno je o troškovima postupka.

 

3. Ovaj sud je svojim rješenjem Revd 1861/2021 od 13. srpnja 2021. dopustio je tužiteljici podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude zbog pitanja:

 

              „Da li u vrijeme dosjelosti za nekretnine koje su prije 8. listopada 1991. godine bile u društvenom vlasništvu treba računati i vrijeme prije tog dana - 8. listopada 1991., kada i prije tog dana traje zakonit, pošten i istinit posjed u korist prednika tužitelja i tužitelja, odnosno podredno pošten posjed u korist prednika tužitelja i tužitelja?“.

 

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedene presude reviziju je podnijela tužiteljica s prijedlogom ovom sudu preinačiti presudu suda drugog stupnja i potvrditi presudu suda prvog stupnja. Traži trošak revizije.

 

5. Na reviziju nije odgovoreno.

 

6. Revizija je osnovana.

 

7. Pozivom na odredbu čl. 391. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i zbog pravnog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

 

8. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje prava vlasništva koji zahtjev tužiteljica temelji na dvije osnove. Prva je, da je predniku tužiteljice A. V. odlukom nadležnog tijela 1959. priznato pravo vlasništva na nekretnini koja je predmet ovog spora. Druga je osnova, tužiteljičina tvrdnja, kako je računajući od 1977., kada je A. V. prodao nekretninu tužiteljičinom ocu, odnosno „formalizirao“ već ranije izvršenu prodaju, pa do podnošenja zahtjeva za mirno rješavanje spora 2017. proteklo 40 godina, pa tužiteljica smatra da je kao poštena posjednica stekla pravo vlasništva na navedenoj nekretnini dosjelošću.

 

9. Kada je u pitanju prva osnova za stjecanje prava vlasništva, uvidom u rješenje Narodnog odbora Kotor M., Komisije za uzurpaciju M. U./9-59 od 10. svibnja 1959., sud drugog stupnja zaključio je, da tužiteljičinom pravnom predniku nije priznato pravo vlasništva na nekretnini koja je predmet spora. Kada je u pitanju druga osnova stjecanja, znači stjecanje prava vlasništva dosjelošću, sud drugog stupnja zauzima pravno shvaćanje da je tužiteljica trebala dokazati pošten posjed prijepora u razdoblju od 40 godina, ali tek nakon 8. listopada 1991. u skladu s odredbama čl. 159. st. 3. i 4. i odredbom čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 141/06 i 146/08 - dalje: ZV), Dakle, sud drugog stupnja zauzeo je pravno shvaćanje da u vrijeme dosjelosti, za nekretnine koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, ne treba uračunavati i vrijeme prije tog dana, kako glasi navedena odredba nakon stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o vlasništvu i drugih stvarnih prava („Narodne novine“, broj 114/01).

 

10. U pravu je revident, da je sud drugog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo, kada nije primijenio izvornu odredbu čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98) prema kojoj se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije tog dana, a koja odredba je ukinuta odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-58/97 od 17. studenog 1999. („Narodne novine“, broj 137/99).

 

10. Naime, Europski sud za ljudska prava dalje ESLJP primjenjuje shvaćanja izražena u odlukama Trgo protiv Hrvatske broj 35298/04, Radomilja i drugi protiv Hrvatske broj 37685/10 i Jakeljić protiv Hrvatske broj 22768/12-10.

 

11. U presudi Trgo protiv Hrvatske izraženo je shvaćanje da je tužitelj kao pošteni posjednik posjedovanjem nekretnine u društvenom vlasništvu u razdoblju duljem od 40 godina, ex lege, na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZV, stupanjem na snagu tog Zakona 1. siječnja 1997. postao vlasnik posjedovane nekretnine.

 

12. U presudama Radomilja i drugi te Jakeljić protiv Hrvatske izraženo je i daljnje shvaćanje da za ocjenu stjecanja prava vlasništva u smislu odredbe čl. 388. st. 4. ZV nije odlučno vrijeme podnošenja tužbe za utvrđenje prava vlasništva, odnosno da nije odlučno je li tužba podnesena nakon 17. studenog 1999. kao dana donošenja navedene odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske, kojom je odredba čl. 388. st. 4. ZV ukinuta.

 

13. Stoga je drugostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada u vrijeme dosjedanja nije uračunao i razdoblje do 8. listopad 1991. Naime, ovom prilikom, ovaj sud ponavlja svoje pravno shvaćanje izrečeno u odluci Rev-x 974/2017-2 od 7. svibnja 2019. koje glasi:

 

„Kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZVDSP, nego na temelju drugih odredaba tog Zakona. Rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela, mora snositi država i ne smije se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud Republike Hrvatske naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni interes trećih osoba.“

 

14. Kako zbog pogrešne primjene materijalnog prava sud drugog stupnja nije ocijenio sve žalbene navode koji su od odlučnog značenja za pravilnu primjenu materijalnog prava pa zbog toga nema uvjeta za preinaku presude valjalo je pozivom na odredbu iz čl. 395. st. 2. ZPP prihvatiti reviziju, ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje istom drugostupanjskom sudu.

 

Zagreb, 20. listopada 2021.