- 1 -              Rev 1151/2021-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1151/2021-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari I-tužiteljice M. P., OIB … i II-tužiteljice K. P., OIB …, obje kao nasljednice pokojnog V. P., obje iz D., koje zastupa punomoćnica J. B. Č., odvjetnica u Zajedničkom odvjetničkom uredu D. Č., D. Č. i J. B. Č. u R., protiv tuženika H. š. d.o.o. Z., OIB …, radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu i plateža, odlučujući o reviziji tužiteljica protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-390/2021-2 od 12. ožujka 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pr-324/16-63 od 15. rujna 2020., u sjednici održanoj 20. listopada 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

              Revizija tužiteljica odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je zahtjev I i II-tužiteljice za utvrđenje da nije bila dopuštena tuženikova odluka o otkazu ugovora o radu na neodređeno vrijeme njihovom predniku V. P., da radni odnos nije prestao 5. ožujka 2013., te za isplatu 149.071,70 kn s pripadajućim zateznim kamatama i troškovima postupka.

 

2. Presudom suda drugog stupnja potvrđena je prvostupanjska presuda.

 

3. Protiv presude suda drugog stupnja, reviziju su podnijele tužiteljice, pozivom na odredbu čl. 382.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom, prihvatiti revizije i preinačiti odluku nižih sudova na način da ovaj sud prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti.

 

4. Na reviziju nije odgovoreno.

5. Revizija nije osnovana.

 

6. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je:

 

- da je pravni prednik tužiteljica V. P. bio u radnom odnosu kod tuženika na temelju Ugovora o radu na neodređeno vrijeme i Aneksa ugovora o radu,

 

- da je pravni prednik tužiteljica koji je bio zaposlen na radnom mjestu vozača kamiona, zbog kršenja obveza iz radnog odnosa, manjka eurodizel goriva u razdoblju od 1. siječnja 2009. do 31. prosinca 2009., dana 17. veljače, upozoren na dužnost urednog izvršavanja radnih obveza, te da mu je ukazano na mogućnost otkaza ugovora o radu u slučaju nastavka kršenja tih obveza,

 

- da je prije toga, pravni prednik tužitelja 24. prosinca 2009. na benzinskoj crpki R. G., koristio protupravno i neovlašteno tuženikovu I. karticu koja mu je povjerena za točenje eurodizel goriva u kamion-cisternu, na način da je za vlastite potrebe natočio 150 litara eurodizel goriva koji račun je za to gorivo u iznosu 1.060,50 kn platio tuženik, što je ponovio i 13. siječnja 2010. na benzinskoj crpki D., kada je protupravno i neovlašteno koristio tu karticu na način da je 1500,28 litara eurodizel goriva otuđio a račun za to gorivo u iznosu od 11.177,08 kn da je platio tuženik,

 

- da je 10. svibnja 2010. prednik tužitelja pozvan da iznese svoju obranu, da je u obrani u cijelosti priznao teško kršenje povrede obveza iz radnog odnosa u odnosu na protupravno i neovlašteno korištenje tuženikove I. kartice 24. prosinca 2009. kao i djelomično priznao kršenje obveze iz radnog odnosa u odnosu na neovlašteno i protupravno korištenje tuženikove I. kartice 13. siječnja 2010. navodeći da je tog dana točio gorivo te da je 200 litara goriva odmah istočio na benzinskoj crpki u D. u bačve i neovlašteno ga koristio,

 

- da je tuženik 8. lipnja 2010. pozivom na odredbu iz čl. 107. st. 1. alineja 3. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 149/09 - dalje: ZR), donio odluku o otkazu ugovora o radu i aneksa ugovora, zbog grubog kršenja obveze iz radnog odnosa uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radniku, s time da je pravnom predniku tužitelja radni odnos prestao istekom otkaznog roka od mjesec i dva tjedna, računajući od dana dostave odluke.

 

7. Na temelju navedenih činjenica nižestupanjski sudovi su smatrali da je odluka o otkazu ugovora o radu predniku tužitelja zakonita.

 

8. Tužiteljice smatraju da su ovakvim odlukama sudovi prvog i drugog stupnja postupili suprotno zakonskoj odredbi na koju su se pozvali. Naime, na temelju utvrđenih činjenica, prema shvaćanju revidentica, proizlazi da je na nedvojben način utvrđeno da nakon što je predniku tužiteljica izdano upozorenje, nije bilo njegovih daljnjih povreda radnih obveza, zbog čega je, prema shvaćanju revidentica, ostvarena svrha upozorenja, zbog čega je bilo potpuno bespredmetno otkazati ugovor o radu.

 

8. Suprotno navodima iz revizije, sudovi nižeg stupnja pravilno su odbili tužbeni zahtjev tužiteljica.

 

9. Prema odredbi čl. 107. st. 1. alineja 3. poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz) ako radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika).

 

10. Odredbom čl. 111. st. 1. ZR propisano je da prije redovitog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac je dužan radnika pisano upozoriti na obvezu iz radnog odnosa i ukazati mu na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede te obveze, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.

 

11. Obzirom da je radnik priznao povrede od 24. prosinca 2009. i 13. siječnja 2010., obzirom na okolnost da za te povrede tuženik nije znao dana 17. veljače 2010. kada je predniku tužiteljica uputio upozorenje o obvezama iz radnog odnosa i upozorio ga na odgovornost za inventurni manjak 2009., pravilan je zaključak suda drugog stupnja da su povrede koje je priznao tužitelj same za sebe opravdani razlog za otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika, bez potrebe za bilo kakvim upozorenjem prije tog otkaza. Naime, da je tuženik znao za te povrede kada je upozorio pravnog prednika tužitelja, tuženik bi imao pravo pravnom predniku tužitelja redovno otkazati ugovor o radu bez pisanog upozorenja. Naime u okolnostima konkretnog slučaja ne bi bilo opravdano očekivati od poslodavca da pisano upozorava svog radnika, pa je za otkaz potpuno neodlučno, što nakon toga, pravni prednik tuženika, sve do odluke o otkazu, nije više kršio obveze iz radnog odnosa, niti se može zaključiti, obzira na težinu i ozbiljnost povreda koje nisu bile obuhvaćene upozorenjem, da je upozorenje postiglo svoju svrhu.

 

12. Slijedom navedenog, sudovi nižeg stupnja nisu povrijedili gore citiranu odredbu materijalnog prava iz odlomka 9. ovog obrazloženja, pa kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena, to je valjalo pozivom na odredbu čl. 393. st. 2. ZPP odbiti reviziju kao neosnovanu.

 

Zagreb, 20. listopada 2021.