1            Poslovni broj: 2 Us I-878/2020-18

 

 

              

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Rijeka, Erazma Barčića 5                                           Poslovni broj: 2 Us I-878/2020-18

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Upravni sud u Rijeci, po sucu dr. sc. Alenu Rajku, uz sudjelovanje zapisničarke Sofije Germovšek, u upravnom sporu tužitelja V. S., iz S., R., protiv tuženika Ministarstva hrvatskih branitelja, Zagreb, Trg N. Topalušić 1, kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Rijeci, Građansko-upravni odjel, Rijeka, F. K., radi priznavanja statusa hrvatskoga ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata, 20. listopada 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

              I. Poništava se rješenje Ministarstva hrvatskih branitelja, KLASA: UP/II-562-02/19-01/1230, URBROJ: 522-05/1-1-1-20-4 od 15. lipnja 2020. godine.             

              II. Poništava se rješenje Ureda državne uprave u Ličko-senjskoj županiji, Službe za društvene djelatnosti, Ispostave Senj, KLASA: UP/I-562-02/18-01/11, URBROJ: 2125-07/1-19-22 od 24. listopada 2019. godine.

III. Tužitelju V. S. priznaje se status hrvatskoga ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata IX. skupine s 30% oštećenja organizma privremeno do 31. svibnja 2021., a nakon toga trajno, na temelju bolesti PTSP nastale kao posljedice sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, uz pravo na osobnu invalidninu u iznosu od 4% od osobne invalidnine hrvatskoga ratnog vojnog invalida I. skupine počevši od 1. ožujka 2018., te se nalaže prvostupanjskom tijelu da o tome donese odgovarajuće rješenje u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne presude u ovome upravnom sporu.

IV. Odbija se tužbeni zahtjev u preostalom dijelu, kojim je zatraženo da tužitelju bude priznat status hrvatskoga ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata VIII. skupine za 40% oštećenja organizma.

              V. Nalaže se tuženiku da tužitelju V. S. nadoknadi troškove ovoga upravnog spora u iznosu od 2.775,00 (dvije tisuće sedam stotina sedamdeset pet) kuna (PDV uključen), u roku od 60 dana od dostave pravomoćne odluke o troškovima ovoga upravnog spora. Ako tuženik u navedenom roku tužitelju ne nadoknadi troškove spora, tužitelju pripadaju i zakonske zatezne kamate, od dana izvršnosti odluke o troškovima spora (tj. od dana što neposredno slijedi nakon posljednjeg dana roka za dobrovoljno ispunjenje ove obveze od strane tuženika po primitku pravomoćne odluke o troškovima spora) do isplate.

              VI. U preostalom dijelu od 925,00 kuna tužitelju se ne priznaje pravo na naknadu troškova spora.

 

Obrazloženje

 

              1. Upravni postupak pokrenut je zahtjevom tužitelja od 20. veljače 2018. godine. Prvostupanjskim rješenjem Ureda državne uprave u Ličko-senjskoj županiji, Službe za društvene djelatnosti, Ispostave Senj, KLASA: UP/I-562-02/18-01/11, URBROJ: 2125-07/1-19-22 od 24. listopada 2019. tužitelju je priznat status hrvatskoga ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata (u nastavku teksta: HRVI) X. skupine s 20% oštećenja organizma – privremeno do 30. rujna 2020. po osnovi bolesti PTSP-a nastale kao posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, uz priznavanje prava na pripadajuću osobnu invalidninu od 1. ožujka 2018. do 30. rujna 2020., te ostala prateća utvrđenja i upozorenja.

              2. Tuženik je rješenjem, KLASA: UP/II-562-02/19-01/1230, URBROJ: 522-05/1-1-1-20-4 od 15. lipnja 2020., odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja, odlučivši ujedno da se prvostupanjsko rješenje mijenja navođenjem da je navedeni status tužitelju priznat po osnovi psihičke bolesti PTSP-a, privremeno do 31. svibnja 2021., dok je na preostali dio rješenja dana suglasnost.

              3. Tužitelj osporava zakonitost tuženikove odluke, opisuje svoje liječenje i zdravstveno stanje i tvrdi, u bitnome, da kod njega bolest PTSP uzrokuje oštećenje organizma od 40%. Na raspravi dodaje da osnova za priznavanje statusa HRVI kod njega postoji i po osnovi bolesti kičme. Tužitelj predlaže da Sud poništi drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje, te da sam riješi stvar priznavanjem tužitelju statusa HRVI VIII. skupine i prava na osobnu invalidninu na temelju oštećenja organizma od 40% - trajno.

              4. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda osporenog rješenja i dodaje, u bitnome, da tužitelj svojim paušalnim navodima nije doveo u pitanje stručno-medicinska utvrđenja drugostupanjskog tijela vještačenja. Tuženik predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev.

              5. Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporeno rješenje, te u spisu ovog spora. Na prijedlog tužitelja, u ovome je sporu, na sporne stručno-medicinske okolnosti, izveden dokaz medicinskim vještačenjem. Vještačenje je povjereno stalnome sudskom vještaku D. T., dr. med., specijalistu psihijatru u Rijeci, koji je svoj nalaz i mišljenje dostavio u pisanom obliku, te ga dodatno iznio na raspravi.

6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je, nakon rasprave provedene 13. listopada 2021. u odsutnosti urednog pozvanog tuženika, utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. HRVI je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata kojem je organizam oštećen najmanje 20% zbog rane ili ozljede koju je zadobio u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, ili zatočeništva u neprijateljskom zatvoru, logoru ili drugom neprijateljskom objektu tijekom sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, ili bolesti, a bolest, pogoršanje bolesti odnosno pojava bolesti neposredna je posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske (čl. 12. st. 1. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji, „Narodne novine“, broj 121/17, u nastavku teksta: ZHB).

8. Institucionalna vještačenja u upravnom postupku provedena su od strane nadležnih tijela, u skladu sa Zakonom o jedinstvenom tijelu vještačenja („Narodne novine“, broj 85/14, 95/15 i 102/15). Prema članku 5. stavku 1. toga Zakona, metodologije za utvrđivanje tjelesnog, intelektualnog, osjetilnog i mentalnog oštećenja, invaliditeta, funkcionalne sposobnosti, razine potpore te radne sposobnosti osobe propisuje uredbom Vlada Republike Hrvatske. Na temelju spomenute zakonske odredbe donesena je ovdje važeća Uredba o metodologijama vještačenja („Narodne novine“, broj 67/17 i 56/18, u nastavku teksta: Uredba). Odredbom članka 29. stavka 5. Uredbe, u okviru regulacije vještačenja u braniteljskim predmetima, propisano je da se u ovovrsnim predmetima primjenjuje Lista postotaka oštećenja organizma (Lista II), koja je sastavni dio Uredbe.

9. Sud, u prvom redu, naglašava da je predmet ovoga upravnog spora ocjena zakonitosti osporavanih rješenja u pogledu bolesti PTSP-a, cijenjene u upravnom postupku. U odnosu na moguća dodatna tjelesna oštećenja vezana uz tužiteljevo sudjelovanje u Domovinskom ratu, tužitelj može pred nadležnim prvostupanjskim tijelom pokrenuti novi (zasebni) upravni postupak, radi utvrđivanja novog postotka oštećenja organizma.

10. U točki 238. Liste II (Glava IX – Neuroze i psihoze) određeno je da osnovu za utvrđivanje tjelesnog oštećenja čine psihički poremećaji vezani uz ratnu traumu (posttraumatski stresni poremećaj i trajne promjene osobnosti nakon ratnog PTSP-a), ako se utvrdi da prije rata nije bolovao od psihičkih poremećaja, te ukoliko se tijekom ocjene oštećenja organizma isključe druga traumatska iskustva osim onih zadobivenih za vrijeme sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske. Kod odgođenog PTSP, koji se pojavio nakon šest mjeseci ili kasnije od prestanka sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, visina postotka ocjene oštećenja organizma ovisi o kontinuitetu i primjerenosti liječenja uz protokol sukladan medicinskoj znanosti, i to: lakog stupnja – manje od 20% (t. a/); srednjeg stupnja – od 20% do 30% (t. b/); teškog stupnja – od 30% do 40% (t. c/); teškog stupnja s komorbiditetom (psihički i psihosomatski) – od 30% do 40% (t. d/). Tjelesno oštećenje se utvrđuje privremeno do tri godine, a nakon toga trajno za točke b), c) i d).

11. Tuženikovo rješenje temelji se, u osnovi, na stručno-medicinskim činjenicama utvrđenima od strane Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Središnjeg ureda, vijeća viših vještaka od 28. svibnja 2020. godine. Prema nalazu i mišljenju vijeća viših vještaka, kod tužitelja postoji kronificirani PTSP srednjeg stupnja, s 20% oštećenja organizma.

12. Prema nalazu i mišljenju sudskog vještaka D. T., dr. med., kod tužitelja, u smislu Liste II, na temelju bolesti PTSP-a postoji oštećenje organizma od 30%. To je oštećenje, po pravilima medicinske struke, trajno, a privremenim se u početnom razdoblju može utvrditi samo imajući u vidu odredbe Liste II. Svoj nalaz i mišljenje sudski vještak bazira na analizi medicinske dokumentacije, registriranih simptoma, tijeka liječenja tužitelja, indicirane terapije i bitnih obilježja dijagnoze PTSP-a.

13. Tužitelj je na raspravi ustrajao na stajalištu da oštećenje njegova organizma po rečenoj osnovi iznosi 40%

14. Do zaključenja rasprave tuženik – ni izvanraspravno, ni raspravno, nije iznio primjedbe, ni drugo izjašnjenje o nalazu i mišljenju sudskog vještaka.

15. Pri kolidirajućim nalazima i mišljenjima institucionalnih vještaka i sudskog vještaka u odnosu na spornu činjenicu postotka oštećenja organizma tužitelja na temelju bolesti PTSP-a, imajući, uz to, u vidu izostanak tuženikova osporavanja tog nalaza i mišljenja, Sud se priklanja nalazu i mišljenju sudskog vještaka, koji ocjenjuje koherentnim, razložnim, cjelovitim i preciznim.

16. Cjelovito promatrani dokazni materijal daje, stoga, podlogu za zaključak da je bolest PTSP-a srednjeg stupnja, prouzročena sudjelovanjem u Domovinskom ratu, kod tužitelja posljedovala oštećenjem organizma od 30% (t. 238.b Liste II). U tom pogledu Sud utvrđuje da su u upravnom postupku odlučne stručno-medicinske činjenice djelomice pogrešno utvrđene, što je utjecalo i na rješavanje predmetne upravne stvari, zbog čega je, na štetu tužitelja, došlo do povrede odredbi članka 8. i članka 47. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09).

17. Sukladno prethodnom, Sud je poništio drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje, te je sam riješio stvar priznavši tužitelju s 30% oštećenja organizma privremeno do 31. svibnja 2021., a nakon toga trajno, na temelju bolesti PTSP nastale kao posljedice sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, uz pripadajuću osobnu invalidninu (čl. 59. st. 3. ZHB-a), te uz nalog prvostupanjskom tijelu da o tome donese odgovarajuće rješenje u roku od 60 dana od dostave pravomoćne presude (čl. 58. st. 1., vezano uz čl. 81. st. 2. Zakona o upravnim sporovima, „Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 i 29/17, u nastavku teksta: ZUS). Premda je drugostupanjskim rješenjem izmijenjeno prvostupanjsko rješenje, ovom presudom valjalo je poništiti i prvostupanjsko rješenje, koje bi, u slučaju poništavanja samo drugostupanjskog rješenja, ostalo na snazi. Nadalje, i institucionalna tijela vještačenja i sudski vještak navode da je tužiteljev PTSP kronificiran, pri čemu ga sudski vještak ocjenjuje nedvojbeno trajnim stanjem. Stoga nije bilo supstancijalnog razloga u ovom predmetu utvrditi samo postotak oštećenja organizma privremeno (u ograničenom periodu), uz kasnije dodatno (zasebno) odlučivanje o trajnosti statusa, već je presudom u početnom razdoblju priznavanja statusa HRVI utvrđeno privremeno oštećenje organizma (t. 238. Liste II, vezano uz čl. 43. st. 2. Uredbe), a nakon toga trajno.

18. Istodobno, raspoloživi dokazni materijal ne daje podlogu za priznavanje tužitelju oštećenja organizma po osnovi bolesti PTSP-a od 40%, pa je u tome, preostalom dijelu tužbeni zahtjev trebalo odbiti.

19. Sud je sam riješio ovu upravnu stvar, pa nadležna javnopravna tijela u izvršenju ove presude nisu ovlaštena ponovno razmatrati meritum te stvari, o kojem je odlučeno točkom III. izreke presude, već je prvostupanjsko tijelo, u skladu sa člankom 81. stavkom 1. ZUS-a, dužno donijeti odgovarajuće rješenje s ostalim propisanim i ustaljenim pratećim odlukama. S obzirom na protek vremena od dana priznavanja prava na osobnu invalidninu, prvostupanjsko tijelo će, po potrebi, utvrditi iznose ovog davanja u pojedinim razdobljima. Pri tome prvostupanjsko rješenje doneseno u izvršenju ove presude, u dijelu koji se odnosi na odluku iz točke III. izreke presude, ne može biti stavljeno izvan snage od strane revizijskog tijela, niti je prvostupanjsko tijelo prije donošenja rješenja u izvršenju ove presude u dijelu kojim je odlučeno sudskom odlukom ovlašteno zatražiti nalaz i mišljenje revizijskog tijela, jer bi prvostupanjsko tijelo na taj način postupilo protivno odluci ovog Suda sadržanoj u točki III. presude, čime bi se prvostupanjsko tijelo bez pravne osnove upustilo u meritum stvari riješene sudskom presudom. Na umu je, naime, potrebno imati da u pogledu učinaka sudske odluke donesene u upravnom sporu odredbe članka 10. i članka 81. stavka 1. i 2. ZUS-a, vezano uz članak 6. stavak 3. Zakona o sudovima („Narodne novine“, broj 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18 i 126/19) imaju prvenstvo u odnosu na pravne norme kojima je uređena upravna revizija. Pored toga, uzevši u obzir hijerarhiju između upravnog sudstva i upravnih tijela, utemeljenu primarno na odredbi čl. 19. st. 2. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 59/90, 135/97, 8/98 – proč. tekst, 113/00, 124/00 – proč. tekst, 28/01, 41/01 – proč. tekst, 55/01 – ispr., 76/10, 85/10 – proč. tekst i 5/14), protivno tumačenje dovelo bi do pravno neprihvatljivog zaključka da sudska odluka podliježe preispitivanju od strane upravnog tijela.

20. Kako tužba nije odbačena, niti je tužbeni zahtjev odbijen, te uzevši u obzir propisana oslobođenja od plaćanja sudskih pristojbi, tužitelj nije pozvan na plaćanje sudske pristojbe, sukladno odredbi članka 11. stavka 1. točke 16. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine,“ broj 118/18), vezano uz članak 22. stavak 1. toga Zakona.

21. Odluka Suda o troškovima spora donesena je na temelju odredbi članka 79. ZUS-a, u pogledu troškova sudsko-medicinskog vještačenja, u iznosu od 3.700,00 kuna. Sud ocjenjuje da je tužitelj u sporu uspio s 3/4 svojeg traženja (poništenje drugostupanjskog rješenja, poništenje prvostupanjskog rješenja i povećanje postotka oštećenja organizma s 20% na 30%), a da nije uspio u 1/4 svojeg zahtjeva (utvrđivanje postotka oštećenja organizma od 40%). Zbog toga je Sud, u skladu s odredbom članka 79. stavka 4. ZUS-a, tužitelju, na teret tuženika, dosudio naknadu troškova u iznosu od 3/4 ukupnih troškova spora, tj. iznos od 2.775,00 kuna, dok u preostalom dijelu naknada troškova spora tužitelju nije dosuđena.

U Rijeci 20. listopada 2021.

 

S u d a c

 

              dr. sc. Alen Rajko, v.r.   

 

 

              Uputa o pravnom lijeku:

 

              Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.