Poslovni broj: 17 Gž-2555/2019-2

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj: 17 Gž-2555/2019-2

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

I

 

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Žulj, predsjednice vijeća, Roberta Jambora, člana vijeća i suca izvjestitelja i Tomislava Aralice, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja C. I. G. S. H. A., N., …, …, Kraljevina Š., OIB: …, zastupanog po punomoćniku M. Š., odvjetniku u O. društvu Š. & B. M., d.o.o., Pisarnica N., …, protiv tuženice S. B. iz Z., …, OIB: …, zastupane po punomoćnici J. M., odvjetnici u Z., …, radi utvrđenja prava vlasništva, izdavanja tabularne isprave i predaje u posjed, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Pagu, poslovni broj P-245/2016-47 od 8. siječnja 2019., u sjednici vijeća održanoj dana 20. listopada 2021.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

              Odbija se žalba tužitelja kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Pagu, poslovni broj P-245/2016-47 od 8. siječnja 2019. u pobijanom dijelu pod točkom I./I. izreke u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenjem da je temeljem kupoprodajnog ugovora stekao pravo vlasništva na nekretnini kčbr. 538 stambena zgrada kbr. 44 od 83 m2, upisana u zk. ul. br. 360 k.o. N. N..

 

 

r i j e š i o   j e

 

              I.              Ukida se presuda Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Pagu, poslovni broj P-245/2016-47 od 8. siječnja 2019.

 

a) u pobijanom dijelu pod točkom I./I. izreke u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja kojim zahtijeva da se tuženici u roku od 15 dana naloži izdavanje tabularne isprave temeljem koje će se tužitelj upisati kao vlasnik nekretnine kčbr. 538 stambena zgrada kbr. 44 od 83 m2, upisana u zk. ul. br. 360 k.o. N. N. jer će u protivnom tužitelj pravo vlasništva uknjižiti temeljem presude,

 

b) u pobijanom dijelu pod točkom I./II i I./III. izreke,

 

c) u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke.

 

              II.              Ostavlja se o troškovima žalbenog postupka odlučiti u konačnoj odluci.

 

              III.              Naređuje se da se nova glavna rasprava održi pred drugim sucem pojedincem suda prvog stupnja.

 

 

Obrazloženje

 

1.     Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenjem da je tužitelj temeljem kupoprodajnog ugovora stekao pravo vlasništva na nekretnini kčbr. 538 stambena zgrada kbr. 44 od 83 m2, upisana u zk. ul. br. 360 k.o. N. N., kao i tužbeni zahtjev tužitelja za izdavanjem tabularne isprave temeljem koje će tužitelj upisati pravo vlasništva na nekretnini (točka I./I izreke). Također, odbijen je i tužbeni zahtjev tužitelja za predajom u posjed predmetne nekretnine (točka I./II izreke), kao i zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka (točka I./III. izreke). Tužitelju je naloženo i da tuženici nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 336.631,25 kn (točka II. izreke).

 

2.     Protiv presude žali se tužitelj iz svih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP), te predlaže pobijanu presudu preinačiti i tužbeni zahtjev prihvatiti, odnosno podredno, istu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

3.     Tuženica je podnijela odgovor na žalbu u kojem predlaže da se žalba tužitelja odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.

 

4.     Žalba je djelomično osnovana.

 

U odnosu na presudu

 

5.     Tužitelj tužbenim zahtjevom zahtijeva, između ostalog, da se utvrdi da je temeljem kupoprodajnog ugovora stekao pravo vlasništva na nekretnini kčbr. 538 stambena zgrada kbr. 44 od 83 m2, upisana u zk. ul. br. 360 k.o. N. N..

 

6.     Sud prvog stupnja odbio je taj dio tužbenog zahtjeva tužitelja smatrajući da pravni osnov stjecanja tužiteljeva prav vlasništva nije valjan. Pravilna je odluka suda prvog stupnja kojim je odbio tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu u kojem zahtijeva da se utvrdi da je temeljem kupoprodajnog ugovora stekao pravo vlasništva na spornoj nekretnini, ali ne iz razloga koje u obrazloženju navodi sud prvog stupnja.

 

7.     Prije svega potrebno je navesti da tužitelj tvrdi da je pravo vlasništva stekao temeljem Ugovora o kupoprodaji kojeg je sklopio sa tuženicom dana 3. lipnja 2015. kada je ugovor potpisao tuženičin punomoćnik M. V.. Tužitelj ima domicil (sjedište) u Kraljevini Š., dok tuženica ima prebivalište u R. H.. Dakle, radi se o ugovoru o kupoprodaji nekretnine u R. H. koji su sklopile osobe koje imaju domicil u članicama Europske unije.

 

8.     Odredbom čl. 4. st. 1. toč. c) Uredbe (EZ) br. 593/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. lipnja 2008. o pravu koje se primjenjuje na ugovorne obveze (Rim I) (SL L 177, 4. 7. 2008.) (dalje u tekstu presude: Uredba Rim I) propisano je da ugovor koji se odnosi na stvarno pravo na nekretninama odnosno na pravo najma ili zakupa nekretnina podliježe pravu države u kojoj se nekretnina nalazi.

 

9.     Iz dokaznog postupka kao i iz sadržaja ugovora ne proizlazi da su ugovorne strane spornog ugovora o kupoprodaji ugovorile mjerodavno pravo u smislu odredbe čl. 3. Uredbe Rim I., pa je slijedom toga za ocjenu valjanosti predmetnog ugovora, sukladno odredbi čl. 4. st. 1. toč.. c) Uredbe Rim I mjerodavno pravo R. H., kao pravo države u kojoj se nekretnina koja je predmet kupoprodajnog ugovora nalazi.

 

10. Kako je ranije u presudi navedeno, tužitelj u postupku tvrdi da je pravo vlasništva na nekretnini stekao temeljem kupoprodajnog ugovora kojeg je sklopio sa tuženicom, što zahtijeva i da sud deklaratornim dijelom presude i utvrdi. Tužitelj dakle, tvrdi da je pravo vlasništva stekao temeljem pravnog posla.

 

11. Odredbom čl. 119. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 - dalje: ZVDSP), propisano je da se vlasništvo nekretnine pravnim poslom stječe zakonom predviđenim upisom stjecateljeva prava vlasništva u zemljišnoj knjizi na temelju valjano očitovane volje dotadašnjeg vlasnika usmjerene na to da njegovo vlasništvo prijeđe na stjecatelja, ako zakonom nije određeno drukčije. Člankom 120. st. 1. ZVDSP određeno je da se vlasništvo na nekretninama stječe uknjižbom u zemljišnu knjigu, ako zakon ne omogućuje da se vlasništvo nekretnine stekne drugim upisom u zemljišnu knjigu.

 

12. Tužitelj tužbom tvrdi da je pravo vlasništva stekao na temelju ugovora o kupoprodaji nekretnina sklopljenog sa tuženicom dana 3. lipnja 2015. godine. Međutim, tužitelj gubi iz vida da je za stjecanje prava vlasništva na temelju pravnog posla, osim valjanog pravnog posla (titulusa), potrebno, sukladno čl. 120. st. 1. ZVDSP, izvršiti i uknjižbu u zemljišnim knjigama. Dakle, za stjecanje prava vlasništva na temelju pravnog posla, nije dovoljan samo pravni posao (titulus), već je potrebno i da se izvrši uknjižba prava vlasništva u zemljišnim knjigama. Upis prava vlasništva u zemljišnu knjigu (modus) ima konstitutivni karakter, tako da se pravo vlasništva na osnovi pravnog posla stječe, ne trenutkom sklapanja pravnog posla, već trenutkom upisa u zemljišnu knjigu.

 

13. U konkretnom slučaju tužitelj tvrdi da je s tuženicom sklopio ugovor o kupoprodaji koji može predstavljati osnov (titulus) za stjecanje prava vlasništva. Tužitelj je međutim, nije izvršio uknjižbu prava vlasništva u zemljišnu knjigu što je, kako je već ranije navedeno, druga pretpostavka za stjecanje prava vlasništva na temelju pravnog posla. Obzirom da tužitelj nije izvršio upis svoga prava vlasništva u zemljišnu knjigu, što je pretpostavka za stjecanje prava vlasništva na temelju pravnog posla, tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj zahtijeva da se utvrdi da je temeljem kupoprodajnog ugovora stekao pravo vlasništva na spornoj nekretnini je u svakom slučaju neosnovan, neovisno o okolnosti da li je predmetni kupoprodajni ugovor valjan ili nije.

 

14. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je temeljem čl. 368. st. 2. ZPP, žalbu tužitelja odbiti kao djelomično neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenjem da je temeljem kupoprodajnog ugovora stekao pravo vlasništva na spornoj nekretnini.

 

U odnosu na rješenje

 

15. Sud prvog stupnja odbio je tužbeni zahtjev tužitelja i u dijelu u kojem je zahtijevao da se tuženici naloži da mu izda valjanu tabularnu ispravu, te u dijelu u kojem tužitelj zahtijeva da se tuženici naloži da mu nekretninu koja je predmet kupoprodajnog ugovora preda u posjed. Iz obrazloženja pobijane presude suda prvog stupnja proizlazi da je sud smatrao da je i taj dio tužbenog zahtjeva tužitelja neosnovan iz razloga što u kupoprodajnom ugovoru uz ime tuženice kao prodavateljice nije navedeno i ime njenog punomoćnika, te stoga što predmetni ugovor nije solemniziran u R. H. sukladno uputi javnog bilježnika u R. B. i H., uslijed čega tužitelj, prema stavu suda prvog stupnja, nema valjani pravni osnov za stjecanje prava vlasništva.

 

16. Međutim, utvrđenja i zaključci suda prvog stupnja su pogrešni, te je u tom dijelu sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2 . toč. 11. ZPP obzirom da u tom dijelu pobijana presuda ime nedostatka zbog kojih se ne može ispitati.

 

17. Sud prvog stupnja tako smatra da predmetni kupoprodajni ugovor ne predstavlja pravni osnov za stjecanje prava vlasništva jer u istom, uz ime tuženice kao kupca, nije navedeno i ime njenog punomoćnika koji je potpisao ugovor. Međutim, iz kupoprodajnog ugovora kada se isti dovede u svezu s pripadajućom ovjerom i punomoći nedvojbeno proizlazi da je ugovor o kupoprodaji u ime tuženice, na temelju ovjerene specijalne punomoći, sklopio njezin opunomoćenik M. V. koji je i potpisao ugovor a čiji je potpis ovjeren od strane javnog bilježnika. Okolnost što u uvodu ugovora, uz ime tuženice kao prodavateljice, nije navedeno i ime njezinog opunomoćenika, u konkretnom slučaju, nema nikakav utjecaj na valjanost predmetnog ugovora, niti znači da je tužitelj kupoprodajni ugovor sklopio sa Marjanom Vidovićem, a ne sa tuženicom. To pogotovo kada se ima uvidu sam sadržaj predmetnog ugovora iz kojeg jasno proizlazi da je isti M. V. potpisao kao opunomoćenik tuženice a ne kao prodavatelj nekretnine, te sadržaj Specijalne punomoći od 26. svibnja 2015. kojom je tuženica opunomoćila M. V. upravo za prodaju sporne nekretnine.

 

18. Pogrešno je i pravno shvaćanje suda prvog stupnja da predmetni kupoprodajni ugovor ne predstavlja valjani pravni temelj za stjecanje prava vlasništva iz razloga što isti, sukladno uputi javnog bilježnika iz B. i H., u R. H., nije solemniziran. Naime, ugovor o kupoprodaji je konsenzualan ugovor čiji su bitni sastojci, sukladno čl. 376. i čl. 384. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 - dalje: ZOO) stvar koju se prodavatelj obvezuje predati kupcu u vlasništvo i cijena koju se kupac obvezuje platiti. Ugovor o kupoprodaji je neformalan ugovor, ali u slučaju kupoprodaje nekretnine odredbama čl. 377. ZOO i čl. 115. st. 3. ZVDSP odstupljeno je od tog načela te je propisano da ugovor o kupoprodaji nekretnine mora imati pisani oblik.

 

19. Dakle, za pravnu valjanost ugovora o kupoprodaji nekretnine dovoljno je da je on sastavljen u pisanom obliku i da su ga potpisale obje stranke ugovora. Ovjera potpisa stranaka ugovora pravno je odlučna za zemljišnoknjižnu provedbu ugovora, ali ista nema nikakvog utjecaja na njegovu pravnu valjanost. Dakle, ugovori o kupoprodaji nekretnina koji su potpisani od strane stranaka ugovora, ali kojima stranke ugovora nisu ovjerile svoje potpise, predstavljaju valjani pravni temelj za stjecanje prava vlasništva temeljem pravnog posla u smislu odredbe čl. 114. st. 1. ZVDSP. Slijedom toga, pogrešno sud prvog stupnja smatra da okolnost što predmetni ugovor nije solemniziran u R. H. ili što nije proveden postupak legalizacije isprave u smislu odredbi Zakona o legalizaciji isprava u međunarodnom prometu ("Narodne novine", br. 53/91) utječe na njegovu valjanost.

 

20. Sud prvog stupnja odbio je i tužbeni zahtjev tužitelj za predajom u posjed nekretnine. Međutim, zbog pogrešnog pravnog pristupa sud prvog stupnja nije utvrđivao da li su ispunjene pretpostavke za primjenu odredbe čl. 166. st. 1. ZVDSP koja regulira vlasničku tužbu predmnijevnog vlasnika. To je pogotovo bilo potrebno kada se ima u vidu da je čl. 4. predmetnog ugovora o kupoprodaji ugovoreno da kupac stupa u posjed sporne nekretnine isplatom kupoprodajne cijene, a ne trenutkom uknjižbe tužiteljeva prava vlasništva. Stoga je u tom dijelu i činjenično stanje nepotpuno utvrđeno čime je ostvaren i žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 355. ZPP.

 

21. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je temeljem čl. 369. st. 1. i čl. 370. ZPP, prvostupanjsku presudu ukinuti u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za izdavanjem tabularne isprave i predajom u posjed nekretnine, te u tom dijelu predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

22. Kako obveza naknade troškova ovisi o konačnom rješenju spora, to je ukinuta i odluka o troškovima parničnog postupka sadržana u točkama I./III. i II. izreke presude.

 

23. Odluka o troškovima žalbenog postupka ostavljena je za konačnu odluku, sukladno odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

 

24. Sukladno odredbi čl. 371. ZPP naređeno je da se nova glavna rasprava održi pred drugim sucem pojedincem suda prvog stupnja.

 

25. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja će otkloniti bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje mu je ukazano ovim rješenjem, te će ponovno ocijeniti sve dokaze koji su izvedeni tijekom postupka, kao i eventualno nove koje stranke predlože. Sud prvog stupnja će, imajući u vidu pravna shvaćanja ovog suda, ponovno utvrditi tko je sklopio predmetni ugovor odnosno da li je isti kao prodavatelj sklopila tuženica kako to tvrdi tužitelj u postupku. Također, sud prvog stupnja će utvrditi da li je tužitelj ispunio svoje obveze iz predmetnog ugovora o kupoprodaji, posebice da li je, kome i na koji način ispatio kupoprodajnu cijenu, te da li je na strani tuženice nastala obveza izdavanja tabularne isprave. Sud prvog stupnja će raspraviti i prigovore koje je tuženica istaknula tijekom postupka posebice prigovor da je ugovor o kupoprodaji nije sklopljen, te da je isti zbog ugovaranja kupoprodajne cijene u stranoj valuti ništetan. Također, sud će raspraviti i prigovor tuženice i da se radi o prividnom pravnom poslu u smislu odredbe čl. 285. ZOO, te će u tom smislu na te okolnosti, kao i na okolnosti samog sklapanja ugovora, davanja punomoći i isplate kupoprodajne cijene, ako je potrebno i zamolbenim putem, saslušati svjedoka Marjana Vidovića kojeg je tuženica predložila saslušati još u podnesku od 18. studenog 2016. dakle, prije zaključenja prethodnog postupka. Sud prvog stupnja će odlučiti i o prijedlogu tuženice da tužitelj, sukladno odredbi čl. 108. ZPP, dostavi isprave na kojima temelji svoj tužbeni zahtjev u izvorniku, koji prijedlog je tuženica istaknula na ročištu održanom dana 31. srpnja 2018., a o kojem prijedlogu sud prvog stupnja nije donio bilo kakvu odluku. Nakon toga sud će moći donijeti pravilnu i na zakonu osnovanu odluku.

 

26. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

 

 

U Zagrebu 20. listopada 2021.

 

 

Predsjednica vijeća:

Vesna Žulj