1              Poslovni broj: Gž-618/2021-2

 

 

 

Poslovni broj: Gž-618/2021-2

 

 

U    I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, kao sud drugog stupnja, po sucu tog suda Mihi Mratoviću, kao sucu pojedincu, na temelju nacrta odluke koji je izradila viša sudska savjetnica Tihana Lovrić, u pravnoj stvari tužitelja T. d.o.o. sa sjedištem u Z., OIB: ... zastupanog po punomoćniku H. S., odvjetniku u Z., protiv tužene A. R. iz J., Bosna i Hercegovina, P., OIB ..., zastupane po punomoćniku L. P., odvjetnici u Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-485/2016-22 od 8. prosinca 2020., 20. listopada 2021., 

 

p r e s u d i o    j e

 

I. Uvažava se žalba tužitelja, te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-485/2016-22 od 8. prosinca 2020. preinačuje u pobijanom dijelu pod točkom II. i III. izreke, tako da ista glasi:

 

a) "Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika M. G., poslovni broj Ovrv-4473/15 od 18. prosinca 2015., te se nalaže tuženoj da tužitelju isplati iznos od 3.315,00 kuna, u roku od 8 dana, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teku od 15. studenog 2015. pa do isplate prema stopi u visini koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

b) Nalaže se tuženoj, u roku od osam dana, naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 5.031,25 kuna."

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I./ Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika M. G. u Z., poslovni broj Ovrv-4473/15 od 18. prosinca 2015. u dijelu u kojem je naloženo tuženoj isplatiti tužitelju iznos od 3.532,48 kuna zajedno sa zateznim kamatama, koje teku:

- na iznos od 424,00 kuna od 15. kolovoza 2015. do isplate,

- na iznos od 424,00 kuna od 15. rujna 2015. do isplate,

- na iznos od 424,00 kuna od 15. listopada 2015. do isplate,

- na iznos od 2.260,48 kuna od 15. studenog 2015. do isplate prema stopi u visini koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku osam dana.

II./ Djelomično se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika M. G. u Z., poslovni broj Ovrv-4473/15 od 18. prosinca 2015. u dijelu kojim je naloženo tuženoj isplatiti tužitelju iznos od 3.315,00 kuna zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 15. studenog 2015. pa do isplate i odbija se u tom dijelu tužbeni zahtjev kao neosnovan.

III./ Svaka stranka snosi svoje troškove."

2. Protiv točke II. i III. citirane presude, pravovremeno se žali tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava, žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavka 1. točke 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 (pročišćeni tekst), 25/13, 89/14, 70/19; dalje: ZPP), predlažući da ovaj sud presudu preinači u pobijanom dijelu, u skladu sa žalbenim navodima, podredno je ukine i vrati predmet sudu prvog stupnja na ponovni postupak i odlučivanje.

 

3. Na žalbu nije odgovoreno.

 

4. Žalba je osnovana.

 

5. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za plaćanje naknade za korištenje telekomunikacijskih usluga u ukupnom iznosu od 6.847,48 kuna, a koji iznos se odnosi na potrošnju po ispostavljenim računima u iznosu od 3.532,48 kuna, te naknade za prijevremeni raskid ugovora u iznosu od 3.315,00 kuna.

 

6. U konkretnom slučaju, radi se o sporu male vrijednosti, jer novčana tražbina tužitelja ne prelazi novčanu svotu od 10.000,00 kuna (članak 458. stavak 1. ZPP-a).

 

7. S obzirom da je prema odredbi članka 467. stavka 1. i 2. ZPP-a, zabranjeno povodom žalbe ispitivati pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, a ovo činjenično stanje, koje je utvrdio prvostupanjski sud, uzima se kao pravilno, pa se ispitivanje odluke u sporu male vrijednosti ograničava na ispitivanje apsolutno bitnih povreda iz članka 354. stavka 2. točka ZPP-a (osim točke 3. istog stavka) te pogrešne primjene materijalnog prava.

 

8. Po provedenom dokaznom postupku, prvostupanjski sud je utvrdio:

 

- da je tužena 29. ožujka 2015. i 31. ožujka 2015. zasnovala pretplatnički odnos s tužiteljem, za Tarifni model " MIX tarifa 100" i Opciju uređaj za 59 (za mobilni uređaj Samsung I9505 16GB white i Samsung T211 8GB white Tablet) uz obavezno trajanje ugovornih obveza od 24 mjeseca;

- da je tužena citirane zahtjeve vlastoručno potpisala i time potvrdila točnost podataka koje je dao kao i da je upoznata i da prihvaća uvjete korištenja odabranog korisničkog paketa te Opće uvjete tužitelja;

- da tužena nije podmirila račune koje joj je tužitelj ispostavio, a koji se odnose na izvršene usluge po računima za mjesece srpanj, kolovoz, rujan i listopad radi čega je tužitelj otkazao ugovor.

 

9. Nakon provedenog postupka, prvostupanjski sud je djelomično prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja, te obvezao tuženu da tužitelju isplati iznos od 3.532,48 kuna, zajedno sa pripadajućim kamatama, a koji iznos se sastoji od naknade za korištenje telekomunikacijskih usluga dok je tužbeni zahtjev tužitelja odbio u dijelu koji se odnosi na plaćanje naknade za prijevremeni raskid ugovora u iznosu od 3.315,00 kuna, a do kojeg je došlo krivnjom pretplatnika s obzirom da isti nije podmirio dugovanja koja je imao po ranijim računima. Prvostupanjski sud je smatrao kako tužitelj nema pravne osnove od tužene zahtijevati naknadu za prijevremeni raskid ugovora, to jer je odredba članka 7.3.3. Općih uvjeta tužitelja, a kojom je tužena obvezan u slučaju raskida ugovora prije isteka razdoblja obaveznog trajanja ugovora platiti mjesečnu naknadu za ostatak razdoblja obveznog trajanja ugovora nepoštena u smislu odredbi Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 41/14, 110/15 i 14/19; dalje: ZZP).

 

10. U žalbi tužitelj ističe kako je prilikom odlučivanja o odbijenom dijelu tužbenog zahtjeva počinjenja bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, te pogrešno primijenjeno materijalno pravo, kada je odredbu članka 7.3.3. utvrdio nepoštenom pa time i ništetnom.  Naime, ukazuje kako su Opći uvjeti poslovanja određeni i odobreni od državne regulatorne agencije kao stručnog tijela HAKOM i sastavljeni u skladu sa člankom 42. Zakonom o elektroničkim komunikacijama ("Narodne novine", broj 73/08, 90/11, 133/12, 80/13, 71/14 i 72/17). Zaključno ističe kako, u konkretnom slučaju ne bi bilo nikakve neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana jer svaka naknada za prijevremeni raskid odražava ukupno ulaganje tužitelja na ime subvencije za uređaje koje korisnik može kupiti po povoljnijim uvjetima upravo zato što se obvezao na sklapanje pretplatničkog odnosa određenog trajanja. Ukupna subvencija da je raspoređena, odnosno podijeljena na broj mjeseci obveznog trajanja pretplatničkog odnosa te stoga, u trenutku prijevremenog raskida, pretplatnik mora vratiti upravo iznos preostale subvencije koju tužitelj nije mogao namiriti kroz mjesečne naknade.  

 

11. Žalba tužitelja dovela je u pitanje zakonitost i pravilnost prvostupanjske presude.

 

12. Naime, prilikom donošenja pobijane presude prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo.

 

13. U ovoj fazi postupka sporno je da li je odredba članka 7.3.3 Općih uvjeta poslovanja tužitelja nepoštena u smislu odredbi ZZP-a.

 

14. Da bi neka odredba u potrošačkim ugovorima (koji ugovor je i ugovor sklopljen između tužitelja i tuženika) potrebno je da se kumulativno ispune pretpostavke iz odredbe članka 49. ZZP-a. Dakle, odredba treba biti takva da se o njoj nije pojedinačno pregovaralo (koja pretpostavka je u konkretnom predmetu ispunjena) te istom suprotno načelu savjesnosti i poštenja, treba biti uzrokovana značajna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Pravna posljedica takve nepoštene odredbe je njena ništetnost (članak 55. ZZP-a).

 

15. Po ocjeni ovog suda, krivo cijeni prvostupanjski sud da bi odredba članka 7.3.3 Općih uvjeta tužitelja bila nepoštena, to jer istom nije uzrokovana značajna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. O nepoštenosti sporne odredbe eventualno bi se moglo govoriti da tužena nije pod povoljnijim uvjetima (u konkretnom slučaju za 199,00 kuna te 59,00 kuna mjesečno 24 mjeseca, odnosno 1,00 kunu te 59,00 kuna mjesečno 24 mjeseca) kupila uređaje, a što je vidljivo iz samog zahtjeva (list 40-41 spisa). Naime, sklopljenim ugovorom na 24 mjeseci tužena je praktički kupila uređaje po povoljnim uvjetima jer je izabrala uređaje u opciji prema kojoj ga kupuje po sniženoj cijeni od tržišne. Kako su nakon raskida ugovorne obveze spomenuti uređaji ostali u vlasništvu tužene ne može se smatrati da bi plaćanjem utuženog iznosa tužena bio u neravnopravnom položaju u odnosu na tužitelja. Dakle, nije bilo osnove za primjenu odredbi o ništetnosti članka 7.3.3. Općih uvjeta ugovora i nepoštenih ugovornih odredbi na štetu potrošača pa je stoga valjalo prihvatiti tužbeni zahtjev u dijelu kojim se nalaže tuženoj da tužitelju isplati preostali dio glavnice u iznosu od 3.315,00 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 15. studenog 2015., pa do isplate.

 

16. S obzirom na navedeno, na temelju odredbe članka 373. ZPP-a, valjalo je preinačiti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu, pod točkom II. izreke, a kako je i odlučeno u točki I. izreke.

 

17. Sukladno odredbi članka 166. ZPP-a, valjalo je odlučiti i o troškovima postupka.

 

18. Tako tužitelju na ime prvostupanjskog postupka, sukladno odredi Tbr. 11. i Tbr. 42. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15), valja obistiniti trošak sastava odgovora na prigovor u visini od 750,00 kuna, uvećano za zatraženi PDV, te trošak pristupa na ročište od 9. travnja 2019., 11. listopada 2019. i 21. listopada 2020. u visini od po 750,00 kuna za svaku radnju, sve uvećano za zatraženi PDV (Tbr. 9. i Tbr. 42. Tarife). Tužitelju pripada i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 300,00 kuna.

 

19. Budući da je tužitelj uspio sa žalbom, potrebno je odlučiti i o njegovom zahtjev za naknadom troškova žalbenog postupka. Tako tužitelju, na ime sastava žalbe na presudu valja obistiniti iznos od 625,00 kuna uvećano za PDV (Tbr. 10. toč. 1. i Tbr. 42. Tarife) kao i trošak sudske pristojbe u visini od 200,00 kuna.

 

20. Slijedom navedenoga, tuženica je dužna nadoknaditi tužitelju trošak postupka u ukupnom iznosu od 5.031,25 kuna.

 

21. Stoga je odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.

 

U Splitu 20. listopada 2021.