1                            Broj: Jž-2928/2018

 

                       

 

Broj: Jž-2928/2018

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Goranke Ratković kao predsjednice vijeća te Krisitne Gašparac Orlić i Anđe Ćorluka kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. A. R., zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, 5/90., 30/90., 47/90. i 29/94.), odlučujući o žalbi okrivljenice, podnesenoj protiv presude Prekršajnog suda u Zagrebu od 23. studenog 2018., broj: 30 Pp J-1875/18, u sjednici vijeća održanoj 20. listopada 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

I.               Odbija se žalba okr. A. R. kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

II.               Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.), okr. A. R. je obvezana naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu 200,00 (dvjesto) kuna u roku 15 dana od primitka ove presude.

 

Obrazloženje

 

1.              Pobijanom prvostupanjskom presudom Prekršajnog suda u Zagrebu od 23. studenog 2018., okr. A. R. proglašena je krivom da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinila prekršaj iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za koji joj je izrečena novčana kazna u iznosu 200,00 kuna, što je protuvrijednost 53,19 DEM, koju je dužna platiti u roku 15 dana po pravomoćnosti presude, uz pogodnost uplate dvije trećine izrečene novčane kazne te je obvezana na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu od 300,00 kuna.

 

2.              Protiv te presude, okr. A. R. osobno je pravodobno podnijela žalbu ne naznačujući žalbene osnove dok iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda preinačin na način da se okrivljenu oslobodi od prekršajne odgovornosti, a podredno da se pobijana presuda ukine, a predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

3.              Žalba nije osnovana.

 

4.              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog  materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenica pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.

 

5.              U žalbi zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, okrivljenica ističe da joj je u postupku povrijeđeno pravo obrane obzirom da su pogrešno primjenjene odredbe Prekršajnog zakona koje se odnose na dostavu pismena u prekršajnom postupku i to iz razloga jer je u razdoblju provođenja postupka radila u sezoni na otoku Krku te da u trenutku odlaska na rad nije imala saznanja da se protiv nje vodi bilo kakav prekršajni postupak, a time da nije imala kome prijaviti promjenu adrese, a činjenica da je izjavila prigovor policiji da ne može opravdati postupanje suda isticanjem poziva na oglasnoj ploči suda jer u trenutku odlaska na rad predmet uopće nije bio u fazi suda. Nadalje, ističe da nema dokaza da je sud postpio sukladno članku 146. stavku 4. odnosno stavku 7. Prekršajnog zakona kojim je detaljno uređeno na koje načine mora postupiti sudski dostavljač prije nego se pismeno ističe na oglasnoj ploči te da se sudski dostavljač mogo izvijestiti gdje se ista nalazi obzirom da ona živi u zgradi s brojim susjedima i kućepaziteljem. Time se očigledno, iako to nije izrijekom navedeno, žalba podnosi zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 3. Prekršajnog zakona.

 

5.1.              Međutim, nije u pravu okrivljenica kada ističe navedenu bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka.

 

5.2.              Naime, iz stanja spisa proizlazi da je u ovom predmetu okrivljenica izjavila prigovor na prekršajni nalog izdan od strane ovlaštenog tužitelja Policijske uprave zagrebačke, VII Policijske postaje Zagreb od 20. travnja 2018., broj: 511-19-33/5-PT-97/18., a radi počinjenja prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, te je povoodom prigovora okrivljenice prvostupanjski sud na glavnoj raspravi 5. studenog 2018., predmetni prekršajni nalog stavio van snage i proveo redovan prekršajni postupak. Iz predmetnog prekršajnog naloga, jasno proizlazi da je kao adresa prebivališta okrivljenice A. R. navedena adresa Z., T. x kao i da je okrivljenici uz prekršajni nalog kao sastavni dio uručena i obavijest iz članka 109.a stavka 1. točke od 2. do 8. Prekršajnog zakona, a kojom obavijesti se okrivljenica između ostalog obavještava; u točki 1. o prekršaju za koji namjerava protiv nje podnijeti optužni prijedlog, s činjeničnim i pravnim opisom prekršaja; u točki 7. da je do pravomoćnog završetka postupka i završetka postupka izvršenja sankcije dužna obavijestiti tijelo postupka o svakoj promjeni adrese prebivališta i boravišta odnosno sjedišta, jer će joj se, ako tako ne postupi, ili ako izbjegava dostavu, sva pismena dostaviti putem oglasne ploče tijela postupka, a time je okrivljenica bila upoznata sa svojim temeljnim pravima i obavezama, pa tako, između ostalog, i za obavezu da će joj se do pravomoćnog završetka postupka i završetka postupka izvršenja sankcija, ako izbjegava dostavu, sva pismena dostaviti putem oglasne ploče tijela postupka.

 

 

5.3.              Nadalje, iz stanja spisa proizlazi da je prvostupanjski sud okrivljenici uputio pozive za ispitivanje za glavnu raspravu za 7. lipnja 2018., 6. srpnja 2018. i 18. rujna 2018. koji pozivi su se vratili s napomenom dostavljača „Obaviješten nije podigao pošiljku“, nakon čega je sud pozive za glavnu raspravu zakazanu za 5. studenog 2018. i 22. studenog 2018., sukladno odredbi članka 145. stavka 5. Prekršajnog zakona, istaknuo na oglasnu ploču suda.

 

5.4.              U konkretnom slučaju nije sporno da je okrivljenica imala saznanja da se protiv nje vodi prekršajni postupak kao i za mogućnost isticanja poziva i drugih pismena, putem oglasne ploče tijela postupka, ako izbjegava dostavu.

 

5.5.              Odrebom članka 145. stavak 5., rečenica prva, Prekršajnog zakona propisano je:

„(5) Ako se poziv ili odluka ne može stranci ili sudioniku u postupku (članak 108. stavak 1. i 2.) dostaviti jer nije sudu prijavila promjenu adrese ili postoje okolnosti koje ukazuju da očito izbjegava primitak poziva ili odluke, sud će istaknuti poziv ili odluku, osim presude kojom je okrivljeniku izrečena kazna zatvora ili maloljetnički zatvor, na oglasnu ploču suda i protekom osmog dana od stavljanja na oglasnu ploču dostava se smatra uredno obavljenom.“.

 

5.6.              Slijedom citirane zakonske odredbe, u slučaju postojanja okolnosti koje upućuju da okrivljenik, koji ima saznanja da je protiv njega u tijeku prekršajni postupak, očito izbjegava primitak poziva, kao što je to u konkretnom slučaju obzirom da su 3 upućena poziva okrivljenici (za 7. lipnja 2018., 6. srpnja 2018. i 18. rujna 2018.), vratila s napomonom dostavljača „Obaviješten – nije podigao pošiljku“, poziv treba istaknuti na oglasnu ploču i protekom osmog dana od dana stavljanja na oglasnu ploču dostava poziva se smatra urednom, a što je u konkretnom slučaju prvostupanjski sud i učinio, stavljanjem poziva za 5. studeni 2018. i 22. studeni 2018. na oglasnu ploču suda.

 

5.7.              Isto tako, nisu osnovani niti žalbeni navodi okrivljenice kojima ističe da nije postupljeno u skladu s člankom 146. stavkom 7. Prekršajnog zakona, obzriom da iz povratnica poziva upućenih okrivljenici za 7. lipnja 2018., 6. srpnja 2018. i 18. rujna 2018., dostava pokušana u dva navrata te je ostavljena obavijest. S tim u vezi, ističe se da pogrešno okrivljenica ističe da se dostavljač mogao izvijestiti gdje se ona nalazi, obzriom da je odredbom članka 146. stavka 7. Prekršajnog zakona, propisano da se dopis može predati susjedu ili nadstojniku samo ako susjed ili nadstojnik na to pristane, pa dakle, dostavljač nije dužan utvrđivati gdje se ista nalazi.

 

5.8.              Kako je, dakle, u ovom prekršajnom postupku dostava poziva okrivljenici uredno izvršena, to je prvostupanjski sud pravilno i osnovano, sukladno članku 167. stavku 3. Prekršajnog zakona, proveo postupak bez njezine prisutnosti, pravilno zaključivši da ispitivanje okrivljenice nije potrebno i da to nije od utjecaja na zakonito i pravilno donošenje presude.

 

5.9.              Stoga, nije počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka.

 

6.              Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja okrivljenica prigovara ocjeni dokaza od strane prvostupanjskog suda ističući da u provedenom postupku osim suprotstavljenih stranaka nije bilo niti jedno drugog dokaznog sredstva, a jedini svjedok L. D. da je iskazao da događaj nije vidio te da nije jasno zašto je prvostupanjski sud iskaze M. S. i G. S. uzeo vjerodostojnim obzirom da su i oni prijavljeni zbog istog događaja.

 

6.1.              Međutim, suprotno tvrdnji okrivljenice u žalbi, prvostupanjski sud je temeljitom analizom i ocjenom provedenih dokaza i na njima utvrđenih činjenica, potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje i izveo valjane zaključke, koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud. Osnovano je, pritom, prvostupanjski sud iskaze svih ispitanih svjedoka ocijenio vjerodostojnima, budući da su međusobno potpuno suglasni, bez ikakvih proturječnosti i ne ostavljaju nikakvu dvojbu u pogledu odlučnih činjenica.

 

6.2.              I po ocjeni ovog suda, osnovano je, prvostupanjski sud iskaz svjedoka L. D. kao nepristranog ocijenio vjerodostojnim, budući da je isti iskazivao jasno, okolnosno i uvjerljivo o okolnostima koje je neposredno opažao te je o tome detaljno svjedočio opisujući inkriminirani događaj na način da je naveo; „…u jednom trenutku ja sam čuo prepirku između A. R. i pretpostavljam tih susjeda, pri čemu ističem da je bila velika galama i međusobno vrijeđanje, ali ne znam kojim riječima. Ja sam se u tom trenutku nalazio u dnevnom boravku, a prozor je bio otvoren na kip. Nakon te svađe čuo sam jedan udarac, pretpostavio sam da se radilo o bacanju nekakvo predmeta. Ističem da sam poslije toga pogledao kroz prozor koji gleda na dvorišnu stranu zgrade i na parking prostor i vidio sam na tlu razbijenu teglu za cvijeće“. Takav iskaz u pogledu odlučnih činjenica u potpunosti je i suglasan i sa iskazima svjedoka M.S. koji je iskazao „…Tog kritičnog dana i vremena ista je lupala metlom po roletama našeg prozora, vikala je i vrijeđala nas raznim pogrdnim riječima, da bi u jednom trenutku bacila keramičku teglu i kamen koji nisu pali na naš balkon, nego su pali na tlo ispred zgrade…“ te svjedokinje G. S. koja je iskazala „…ista je s drškom metle lupala po roletama našeg prozora, te vikala i vrijeđala raznim pogrdnim riječima mene i supruga, a potom je bacila keramičku teglu i kamen, međutim promašila je naš balkon te je isto palo na tlo…“, pa je i nesporno dokazano da se okrivljenica ponašala na način kako joj je i stavljeno na teret i time ostvarila bitna obilježja prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira. 

 

6.3.              Žalbenim navodima okrivljenice kojim prigovara vjerodostojnosti iskaza u postupku ispitanih svjedoka M. S. i G. S. jer su povodom istog događaja i oni prekršajno prijavljeni nije dovedena u sumnju vjerodostojnost iskaza tih svjedoka, a osim  toga, iz stanja spisa nije razvidno da li je i protiv istih pokrenut prekršajni postupak, kao što to okrivljena ističe.

 

6.4.               Slijedom navedenog, nije osnovana žalba okrivljenice zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničog stanja. 

 

7.              Iz sadržaja žalbe okr. A. R. proizlazi da se ista nije žalila zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji, no Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitao je pobijanu prvostupanjsku presudu i po toj osnovi, budući da, sukladno odredbi članka 202. stavak 5. Prekršajnog zakona, žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.

7.1.              Razmotrivši odluku o prekršajnopravnoj sankciji, ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, te je okrivljenici za počinjeni prekršaj izrekao novčanu kaznu primjerenu težini počinjenog prekršaja, stupnju odgovornosti i svrsi kažnjavanja iz članka 6. i članka 32. Prekršajnog zakona. Po ocjeni ovog Suda, izrečena novčana kazna primjerena je i dostatna kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja jer je izrečena kao blaža vrsta kazne i to u gotovo zakonom propisanom minimlanom iznosu, obzirom da je za taj prekršaj, propisana novčana kazna u iznosu od 50 do 200 DEM, odnosno novčana protuvrijednost izražena u kunama, odnosno kao  teža kazna, kazna zatvora u trajanju do 30 dana.

 

8.              Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s člankom 138. stavkom 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka te po ocjeni ovog, plaćanjem troška žalbenog postupka u iznosu 200,00 kuna, dakle blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenice ili osoba koje je eventualno ista dužna uzdržavati.

 

9.              Stoga je, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno kao u izreci ove presude.

 

 

U Zagrebu, 20. listopada 2021.

 

 

 

 

 

              Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 4 ovjerena prijepisa: za spis, okrivljenicu i tužitelja.