Republika Hrvatska
Županijski sud u Zadru
Zadar, Plemića Borelli 9

Poslovni broj: 8 Gž-955/2020-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zadru, po sutkinji Sanji Dujmović, u pravnoj stvari tužitelja
D. D., sina pok. I. iz N., …, OIB: …, koga
zastupa punomoćnik D. V., odvjetnik u O. društvu M. i
P. d.o.o., Z., …, protiv tuženika I. Š. iz K., …,
OIB: …, koga zastupa punomoćnik J. M., odvjetnik u Z., kao
preuzimatelj ureda ranijeg punomoćnika F. G., radi utvrđenja ništetnosti
ugovora i uspostave ranijeg zemljišnoknjižnog stanja, odlučujući o žalbi tužitelja
protiv rješenja Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Pagu, poslovni broj P-
3301/2015-78 od 20. siječnja 2020., ispravljenog rješenjem istog suda, poslovni broj
P-3301/2015-81 od 22. svibnja 2020., dana 20. listopada 2021.,

r i j e š i o j e

Odbija se žalba tužitelja D. D. kao neosnovana i potvrđuje rješenje
Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Pagu, poslovni broj P-3301/2015-78 od 20.
siječnja 2020., ispravljeno rješenjem istog suda, poslovni broj P-3301/2015-81 od 22.
svibnja 2020.

Obrazloženje

1. Uvodno označenim rješenjem od 20. siječnja 2020. odlučeno je:

"I Odbija se prijedlog za ponavljanje postupka od dana 25. siječnja 2012.
godine u ovom predmetu u odnosu na razloge iz čl.421.st.1.toč.2. i 4. Zakona o
parničnom postupku (NN (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07,
84/08, 123/08, 50/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19dalje ZPP).

II Dužan je tužitelj naknaditi tuženiku troškove ovog postupka u iznosu od 3.125,00 kn u roku od 15 dana."

2. Ispravljenim rješenjem od 22. svibnja 2020. odlučeno je:

"Ispravlja se rješenje Općinskog suda u Zadru Stalna služba u Pagu poslovni
broj: 2 VŠ P-3301/2015-78 od dana 28. siječnja 2019. godine u uvodu u odnosu na

Poslovni broj: 8 Gž-955/2020-2 2

datum redak osam tako da umjesto datuma "20. siječnja 2019. godine" treba pisati "20. siječnja 2020. godine"."

3. Protiv uvodno označenog rješenja kojim je odbijen prijedlog za ponavljanje
postupka od 25. siječnja 2012. žalbu je izjavio tužitelj zbog bitne povrede odredaba
parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne
primjene materijalnog prava te odluke o troškovima parničnog postupka. U žalbi se
ističe da je prvostupanjski sud počinio povredu odredaba parničnog postupka
opisanu u čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku s obzirom da ima
nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a osobito jer je izreka pobijanog rješenja
nerazumljiva, proturječna razlozima donesenim rješenjem te što su razlozi navedeni
u pobijanom rješenju nejasni i proturječni u odnosu na dokaze izvedene tijekom
postupka. Prvenstveno ističe kako je prema uvodu pobijanog rješenja o istome
odlučeno, odnosno isto rješenje je doneseno po sucu pojedincu 20. siječnja 2019. a
tužitelj o navedenoj činjenici nije imao saznanja niti mu je jasno kako je o
predmetnom prijedlogu za ponavljanje postupka odlučeno tog dana kada je zadnje
ročište za glavnu raspravu održano 26. rujna 2019. Tužitelj je po punomoćniku
navedeno rješenje zaprimio 3. veljače 2020. od kada istome teče zakonski rok za
izjavljivanje žalbe. Nadalje, ističe kako je obrazloženje pobijanog rješenja
nerazumljivo. Naime, sadrži gotovo identične razloge kao i rješenje naslovnog suda
poslovni broj P-3301/2015 od 20. siječnja 2017., kojim je usvojen prijedlog tužitelja
za ponavljanje postupka te je istim rješenjem ukinuta pravomoćna presuda
Općinskog suda u Pagu poslovni broj P-264/2007 od 18. lipnja 2009. Dakle, rješenje
od 20. siječnja 2017. u ovoj pravnoj stvari i od 20. siječnja 2019. u ovoj pravnoj stvari
imaju isto obrazloženje s time što se rješenjem iz 2017. udovoljava prijedlogu za
ponavljanje postupka, dok se rješenjem iz 2019. isti prijedlog za ponavljanje
postupka odbija. Potpuno je neshvatljivo da dvije potpuno oprečne sudske odluke u
istoj pravnoj stvari imaju gotovo identične razloge o odlučnim činjenicama. Slijedom
navedenog, ne ulazeći u činjenične navode pobijanog rješenja, tužitelj predlaže
ukinuti pobijano rješenje te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno
odlučivanje.

4. Na žalbu nije odgovoreno.

5. Žalba nije osnovana.

6. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda sud prvog stupnja nije počinio bitnu
povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. Zakona o
parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13.; dalje
ZPP), koji se ovdje primjenjuje na temelju čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i
dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19.), na koju u
žalbi ukazuje tužitelj, budući da se pobijano rješenje može ispitati. Naime,
prvostupanjski sud je donio rješenje poslovni broj P-3301/2015-81 kojim je ispravio
pobijano prvostupanjsko rješenje poslovni broj P-3301/2015-78 od 28. siječnja 2019.
tako što je primjenom odredbe čl. 342. st. 1. i 2. ZPP ispravio datum rješavanja koji
pravilno ima stajati 20. siječnja 2020., a protiv kojeg rješenja tužitelj nije izjavio žalbu,
pa utoliko žalbeni navodi u svezi s iznesenim ne dovode u pitanje pravilnost i
zakonitost pobijanog rješenja.

Poslovni broj: 8 Gž-955/2020-2 3

7. Prvostupanjski sud, nadalje, nije počinio niti bitne povrede odredaba parničnog
postupka iz čl. 354. st. 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, a na koje ovaj
drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, po čl. 365. st. 2. istog Zakona u
svezi čl. 381. ZPP.

8. Iz spisa predmeta slijedi:

- da je sud prvog stupnja 18. lipnja 2009. donio presudu pod poslovnim brojem P-
264/07 kojom je odbio tužbeni zahtjev tužitelja kojim je zahtijevao utvrđenje ništetnim
ugovora o pozajmici sa sporazumom o prijenosu prava vlasništva na nekretnini u
vlasništvu zajmoprimca i protivnika osiguranja sklopljen 19. prosinca 2005. i aneksa
broj 1 navedenog ugovora, a slijedom takvog utvrđenja da se naloži uspostava
zemljišnoknjižnog stanja te je ujedno naloženo tužitelju da tuženiku naknadi parnični
trošak u iznosu od 29.455,00 kn (list spisa 73-78),

- da je ovaj drugostupanjski sud odlučujući povodom žalbe tužitelja protiv citirane
presude donio pod poslovnim brojem Gž-2270/09 presudu 11. listopada 2011. kojom
je odbijena djelomično žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena djelomično
presuda prvostupanjskog suda, osim u dijelu odluke o trošku u kojem je ista
preinačena na način da je tužitelj dužan naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu
od 22.570,00 kn, dok je u preostalom dijelu zahtjev za naknadu troška odbijen kao
neosnovan (list spisa 87-93),

- da je tužitelj preporučeno putem pošte 1. veljače 2012. podnio prijedlog za
ponavljanje postupka, u bitnome, ističući da prijedlog za ponavljanje parničnog
postupka podnosi iz razloga nezakonitog postupanja, a osobito propuštanjem
dostave, da mu nije bila dana mogućnosti da raspravlja pred sudom, zatim razloga
što se pobijana odluka temelji na lažnom iskazu svjedoka navodeći da su svjedoci
M. K., Š. O., G. J. te A. M. lažno izjavljivali, a
opunomoćenici tužitelja "nezakonitim postupanjem, a osobito propuštanjem dostave
mogućnosti da raspravlja pred sudom i to da se svjedoci saslušaju u prisutnosti
istog". Tijekom postupka, točnije na ročištu održanom 4. lipnja 2014. (list spisa 135),
ističe i to da je protiv navedenih svjedoka tužitelj podnio kaznenu prijavu upravo zbog
činjenice davanja lažnog iskaza i to M. K., G. J. i Š. O..
Nadalje, da je predmetni ugovor i aneks istog rezultat kaznenog djela govori činjenica
da je tužitelj podnio kaznenu prijavu protiv tuženika zbog kaznenog djela lihvarskog
ugovora i prijevare pa se i prijedlog za ponavljanje postupka temelji i na toj činjenici,

- da se tuženik protivio prijedlogu za ponavljanje postupka ističući da su kaznene prijave odbijene (njih oko 18),

- da je prvostupanjski sud 4. lipnja 2014. donio rješenje kojim je prijedlog tužitelja za
ponavljanje pravomoćno okončanog postupka odbio kao neosnovan, a ujedno je kao
neosnovan odbijen i prijedlog radi osiguranja nenovčane tražbine (list spisa 143-
144),

- da je ovaj drugostupanjski sud odlučujući povodom žalbe rješenjem poslovni broj
Gž-2766/14 od 18. studenog 2015. odbio djelomično žalbu tužitelja kao neosnovanu i
djelomično potvrdio pobijano rješenje u dijelu pod točkom II izreke (odluka o

Poslovni broj: 8 Gž-955/2020-2 4

prijedlogu radi osiguranja nenovčane tražbine), dok je djelomično uvažio žalbu
tužitelja i ukinuo isto rješenje u dijelu pod točkom I izreke te u tom dijelu predmet
vratio prvostupanjskom sudu na ponovni postupak jer u situaciji kada je
prvostupanjski sud obio prijedlog tužitelja da se provede dokaz uvidom i čitanjem
kaznenog spisa nije se mogao u obrazloženju pobijanog rješenja pozvati na
zaključak da tužitelj nije dokazao odlučne činjenice (list spisa 152-153),

- da je prvostupanjski sud donio rješenje 20. siječnja 2017. poslovni broj P-
3301/2015-67 kojim je dopustio ponavljanje postupka i ukinuo pravomoćnu presudu
Općinskog suda u Pagu poslovni broj P-264/07 od 18. rujna 2009. ujedno odlučujući
da će se glavna rasprava odrediti nakon pravomoćnosti rješenja. Prvostupanjski sud
odluku obrazlaže u odnosu na razlog za ponavljanje parničnog postupka iz čl. 421.
st. 1. točka 2. ZPP da je tužitelj imao mogućnost raspravljanja pred sudom prvog
stupnja slijedom čega da je neosnovan istaknuti razlog za ponavljanje parničnog
postupka. Nadalje, da nije prihvatio razlog za ponavljanje postupka iz čl. 421. st. 1.
točka 4. ZPP budući da tužitelj nije dokazao da je u odnosu na navedene svjedoke
donesena pravomoćna presuda o lažnoj izjavi, niti da je na temelju prijava tužitelja
pokrenut kazneni postupak o lažnom iskazu svjedoka. Međutim, nalazi da kao
istaknutu novu činjenicu, treba utvrditi da li je novom pozajmicom vraćen prvi dug
tužitelja prema tuženiku, pa zaključujući kako je riječ o novoj činjenici koju da je
tužitelj upotrijebio u prijašnjem postupku da bi bila donesena povoljnija odluka
pozivajući se pritom na čl. 421. st. 1. točka 10. ZPP te čl. 427. st. 2. i 3. ZPP,

- da je ovaj drugostupanjski sud tada odlučujući o žalbi tuženika preinačio je rješenje
prvostupanjskog suda od 20. siječnja 2017. poslovni broj P-3301/2015-67 u dijelu
kojim je odlučeno o prijedlogu tužitelja za ponavljanje postupka završenog
pravomoćnom presudom istog prvostupanjskog suda poslovni broj P-264/2007-21 od

18. lipnja 2009. zbog razloga iz čl. 421. st. 1. toč. 10. ZPP i prijedlog tužitelja iz tog
razloga odbacio kao nepravovremen. Međutim, uvažio je žalbu tuženika i ukinuo
navedeno rješenje u dijelu kojim je odlučeno o prijedlogu tužitelja zbog razloga iz čl.

421. st. 1. toč. 2. i 4. ZPP te u dijelu pod toč. II i III izreke te je predmet u tom dijelu
vraćen prvostupanjskom sudu na ponovan postupak, te

- da je pobijanim rješenjem prvostupanjski sud odbio prijedlog za ponavljanje
postupka od 25. siječnja 2012. zbog razloga iz čl. 421. st. 1. toč. 2. i 4. ZPP s
obrazloženjem da je uvidom u predmet poslovni broj P-264/2007 utvrđeno da je
tužitelj tijekom postupka imao punomoćnika u osobi odvjetnika koji ga je zastupao te
je imao ovlaštenje za vođenje parnice. Što se tiče razloga iz čl. 421. st. 1. toč. 4. ZPP
utvrđuje da odluka nije temeljena na lažnom iskazu svjedoka jer da je od strane
tužitelja bila podnesena kaznena prijava radi lažnog svjedočenja, međutim, da je ista
odbačena od strane Županijskog državnog odvjetnika u Z..

9. Ovaj drugostupanjski sud nije ustanovio da postoje razlozi zbog kojih se
presuda pobija.

10. Naime, u pogledu žalbenih navoda o dvije potpuno oprečne sudske odluke u
istoj pravnoj stvari koje da imaju gotovo identične razloge o odlučnim činjenicama
tužitelju je odgovoriti da je prvostupanjski sud donio rješenje 20. siječnja 2017.
poslovni broj P-3301/2015-67 i da je isto utemeljio na razlogu za ponavljanje

Poslovni broj: 8 Gž-955/2020-2 5

postupka iz odredbe čl. 421. st. 1. toč. 10. ZPP. Međutim, kako je u
drugostupanjskom postupku utvrđeno da je rok za podnošenje prijedloga za
ponavljanje postupka zbog navedenog razloga istekao 26. siječnja 2012., a kako je
prijedlog za ponavljanje postupka podnesen 1. veljače 2012. odnosno da je isti
podnesen izvan roka i da strankama više nije dopušteno tražiti ponavljanje postupka
prijedlog tužitelja za ponavljanje postupka zbog razloga iz čl. 421. st. 1. toč. 10. ZPP
odbačen kao nepravovremen. Dakle, kako je preostalo raspraviti osnovanost
prijedloga za ponavljanje postupka ali zbog razloga čl. 421. st. 1. toč. 2. i 4. ZPP to
žalbene tvrdnje da rješenje od 20. siječnja 2017. i od 20. siječnja 2019. imaju isto
obrazloženje s time što se rješenjem iz 2017. udovoljava prijedlogu za ponavljanje
postupka, a rješenjem iz 2019. isti prijedlog odbija ne dovode u pitanje pravilnost i
zakonitost pobijanog rješenja.

11. Nadalje, prema odredbi čl. 421. ZPP postupak koji je odlukom suda
pravomoćno završen može se na prijedlog stranke ponoviti iz razloga koji su
propisani u toč. 1-10 tog zakonskog propisa, a tužitelj predlaže ponavljanje iz razloga
propisanog u st. 1. toč. 2. tog članka - ako kojoj stranci nezakonitim postupanjem, a
osobito propuštanjem dostave, nije bila dana mogućnost da raspravlja pred sudom.

12. I po ocjeni ovog drugostupanjskog suda nisu se stekli uvjeti za ponavljanje
postupka iz razloga navedenog u odredbi čl. 421. st. 1. toč. 2. ZPP koji razlog
obrazlaže time što "opunomoćnici tužitelja Š. D. nezakonito postupanje,
osobito propuštanjem dostave mogućnost da raspravlja pred sudom i to da se
svjedoci saslušaju u prisutnosti iste". Naime, točno je da je tužitelj opunomoćio svoju
suprugu Š. D. da ga zastupa u predmetnom parničnom postupku 16.
prosinca 2008. (list spisa 49), međutim, svjedoci na koje se poziva M. K.,
Š. O., G. J. i A. M. saslušani su na ročištu održanom dana

5. svibnja 2008., dakle prije nego li je tužitelj opunomoćio svoju suprugu Š.
D., pa kada se pođe i od odredbe čl. 138. st. 2. ZPP kojom je određeno da ako
stranka ima više punomoćnika da je dovoljno dostavu obaviti jednom od njih, te s
obzirom da je nesporno je da je punomoćnik tužitelja Z. M., odvjetnik u
Z., bio nazočan navedenom ročištu te je putem istog vršena dostava poziva za
pristup na održana ročišta, kao i dostava pismena odnosno odluka, pa nije dovedeno
u pitanje utvrđenje suda prvog stupnja da se nisu stekli uvjeti za ponavljanje
postupka iz razloga navedenog u odredbi čl. 421. st. 1. toč. 2. ZPP.

13. Prema odredbi čl. 421. ZPP postupak koji je odlukom suda pravomoćno
završen može se na prijedlog stranke ponoviti i iz razloga propisanog u čl. 421. st. 1.
toč. 4. ZPP - ako se odluka suda temelji na lažnom iskazu svjedoka ili vještaka, na
koji se poziva tužitelj.

14. Kazneno djelo koje predstavlja osnovu za ponavljanje pravomoćno završenog
postupka može se dokazati pravomoćnom presudom donesenom u kaznenom
postupku, međutim, u konkretnoj činjeničnoj situaciji iz koje proizlazi da je Općinsko
državno odvjetništvo u Z. 12. studenoga 2012. donijelo rješenje broj K-DO-
466/12 iz kojeg proizlazi da je odbačena kaznena prijava protiv M. K. R.,
Š. O. i G. J. zbog kaznenog djela davanja lažnog iskaza iz čl.

303. st. 1. Kaznenog zakona jer da ne postoje osnovane sumnje da su isti počinili
prijavljeno kazneno djelo odnosno da su njihove tvrdnje u svjedočkim iskazima bile

Poslovni broj: 8 Gž-955/2020-2 6

neistinite, pa kako niti u odnosu na svjedoka A. M. nije ispunjena
pretpostavka koja predstavlja osnovu za ponavljanje pravomoćno završenog
postupka zbog počinjenja kaznenog djela davanja lažnog iskaza to se i po ocjeni
ovog drugostupanjskog suda nisu stekli uvjeti za ponavljanje postupka iz razloga
navedenog u odredbi čl. 421. st. 1. toč. 4. ZPP.

15. Pravilno je prvostupanjski sud primijenio odredbu čl. 155. ZPP u svezi čl. 166.
ZPP i odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne
novine", broj 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15) kada je pobijanim rješenjem u dijelu
pod toč. II izreke obvezao tužitelja da tuženiku naknadi troškove ponavljanja
postupka u iznosu od 3.125,00 kn.

16. Slijedom iznesenog valjalo je temeljem odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP odbiti
žalbu tužitelja i potvrditi pobijano rješenje kako je to odlučeno u izreci ove
drugostupanjske odluke.

U Zadru, 20. listopada 2020.

Sutkinja

Sanja Dujmović