1                            Broj: Ppž-10804/2021

 

                                              

 

U I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od Nediljka Bobana, predsjednika vijeća, Drage Klasnića i Koraljke Bašić, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marcele Soljačić-Prester, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika J. D., zbog prekršaja iz članka 282. stavka 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 67/08, 48/10 , 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 89/15, 108/17, 70/19 i 42/20), odlučujući o žalbi okrivljenika J. D., podnesenoj putem branitelja P. P., odvjetnika iz Z., protiv presude Općinskog suda u Sesvetama, Prekršajni odjel, od 22. rujna 2021. godine, broj: 28. Pp P-868/2019, na sjednici vijeća održanoj 20. listopada 2021.,

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika J. D. i potvrđuje  prvostupanjska presuda.

             

II. Temeljem članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18) okrivljenik J. D. je obvezan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 (dvjesto) kuna u roku od 8 (osam) dana od primitka ove presude.

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom presudom, proglašen je krivim okrivljenik J. D. da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz članka 282. stavka 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, za koji mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 5.000,00 (pettisuća) kuna, s time da je temeljem članka 40. Prekršajnog zakona okrivljeniku u novčanu kaznu uračunato vrijeme zadržavanja po policiji od 11. studenog 2018. u 01,06 sati do 11. studenog 2018. u 13,00 sati, kao 300,00 (tristo) kuna novčane kazne, tako da okrivljenik ima za platiti 4.700,00 (četiritisućesedamsto) kuna novčane kazne.

 

2. Na temelju članka 58. Prekršajnog zakona, prema okrivljeniku je primijenjena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 6 (šest) mjeseci.

 

3. Istom presudom okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 300,00 (tristo) kuna.

 

4. Protiv pobijane presude, okrivljenik je pravodobno putem branitelja podnio žalbu zbog bitne povrede odredba prekršajnog postupka, povrede materijalnog prekršajnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, i odluke o prekršajnopravnim sankcijama, oduzimanju imovinske koristi, troškovima prekršajnog postupka i imovinskopravnom zahtjevu.

 

5. U žalbi okrivljenik navodi da je prvostupanjski sud u pobijanoj presudi propustio utvrditi i obrazložiti subjektivni odnos okrivljenika prema prekršajnom djelu za koje je osuđen, krivnju i oblik krivnje s kojim je okrivljenik počinio predmetno djelo, slijedom čega da obrazloženje presude ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama. U izreci presude, u činjeničnom opisu da nije sadržan opis niti krivnja okrivljenika.  Izrečena kazna da je retributivnog karaktera, a kojom se ne ostvaruje svrha kažnjavanja te da je prvostupanjski sud trebao primijeniti odredbe članka 36., 37. i 43. Prekršajnog zakona i uzeti u obzir da okrivljenik  do sada nije prekršajno kažnjavan u prometu i izreći sudsku opomenu i time ostvario svrhu kažnjavanja. Također da je prvostupanjski sud morao primijeniti odredbe članka 117. Prekršajnog zakona prema kojima branitelj može predlagati dokaze, čime je povrijedio materijalno pravo. Prvostupanjski sud da je  nepotpuno i pogrešno utvrdio činjenično stanje iz razloga jer je propustio utvrditi da li je okrivljenik počinio prekršaj koji mu se stavlja na teret, a pogotovo jer policijski službenici nisu zatekli okrivljenika kako upravlja vozilom. Sudac da nije saslušao svjedoke koji bi demantirali iskaz policajca, a također ocjena suca prilikom donošenja presude sa ispitivanjem samo jednog svjedoka i to baš policajca koji je tužitelj predstavlja jednu važnu maksimu Rimskog prava: Testis unus testis nullus - jedan svjedok kao nijedan! Ističe da je sudac trebao ispitati i drugog policajca te ih zajedno suočiti sa okrivljenikom ukoliko su im iskazi proturječni.

 

6. Predlaže da se, iz žalbenih razloga, žalba prihvati.

 

              7. Žalba nije osnovana.

 

8. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18) uz ocjenu navoda žalbe, ovaj sud je utvrdio da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

 

9. Suprotno žalbenim navodima izreka presude  sadrži činjenici opis djela, podvediv pod odredbu članka 282. stavka 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, s time da se u činjeničnom opisu ne navodi krivnja okrivljenika, kako to pogrešno ističe žalitelj.  Inače pitanje krivnje je relevantno za utvrđivanje prekršajne odgovornosti okrivljenika te predstavlja okolnost koja utječe na to da li će kazna biti odmjerena u većem ili manjem iznosu, s time da nije propisano da se predmetni prekršaj može počiniti samo s namjerom, već je za postojanje prekršajne odgovornosti dovoljan i nehaj kao oblik krivnje.

 

10. Suprotno žalbenim navodima, kojima okrivljenik argumentirano ne osporava djelo prekršaja za koje je proglašen krivim, po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je, nakon vjernog iznošenja dokaznog materijala, naveo odlučne činjenice na temelju kojih je došao do zaključka o počinjenju prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika, kao i kojim se razlozima rukovodio kod donošenja odluke o kazni, dakle, pobijana presuda sadrži sve potrebne razloge o odlučnim činjenicama, a isti su jasni i nisu proturječni.

 

10. Okrivljenik u žalbi ustrajava u poricanju svoje odgovornosti za predmetni prekršaj s time da sada u žalbi suprotno navodima svoje obrane u kojoj je izričito naveo da je on kritične zgode upravljao automobilom te da je zaustavljen po policijskom službeniku navodi da ga policijski službenici nisu zatekli kako upravlja vozilom te da je sud neosnovano povjerovao policijskom službeniku.

 

11. Suprotno tvrdnjama žalbe, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica,  za što je u pobijanoj presudi iznio valjane i dostatne razloge, koje u potpunosti prihvaća i ovaj sud.

 

12. Bezuspješan je pokušaj okrivljenika da obezvrijedi iskaz svjedoka policijskog službenika T. P., jer je isti dan jasno, okolnosno i uvjerljivo i nema niti jedne konkretne okolnosti koja bi dovela u pitanje vjerodostojnost njegovog iskaza kako se to pokušava prikazati u žalbi.

 

13. Naime, iz iskaza svjedoka T. P. proizlazi da je on predmetne zgode na raskrižju Domobranske  i Martinske ulice, kao policijski službenik temeljne i prometne policije u PP Dugo Selo bio na terenu u vezi akcije „alkohol i droga“ te zaustavio osobno vozilo kojim je upravljao okrivljenik kojeg je na ročištu prepoznao te je primijetio kako vozilo krivuda po cesti zbog čega je zaustavljeno radi kontrole te je od vozača osjetio jak miris po alkoholu zbog čega mu je ponudio alkotestiranje te je isti rekao da se ne želi alkotestirati, nakon čega ga je isključio iz prometa na način da je prevezen u PP Dugo Selo gdje je pregledan po dežurnom liječniku, a potom je izdana naredba o smještanju u posebnu prostoriju do prestanka djelovanja opojnog sredstva, a najdulje 12 sati.

 

14. Iskaz ovog svjedoka ne ostavlja nikakvu dvojbu u pogledu odlučnih činjenica. Osim toga, u spisu doista ne postoji niti jedan podatak koji bi upućivao na motiv zbog kojeg bi policijski službenik neosnovano teretio okrivljenika. Iskaz navedenog svjedoka je u potpunoj suglasnosti sa materijalnim dokazima u spisu u koje je prvostupanjski sud izvršio uvid. Nije osnovan žalbeni navod da na osnovu samo iskaza jednog svjedoka nije moguće pravilno utvrditi činjenično stanje, pogotovo kada je sud osim navedenog dokaza proveo i dokaze uvidom u materijalnu dokumentaciju u spisu, te je pravilno zaključio da za utvrđivanje činjeničnog stanja nije potrebno provođenje daljnjih dokaza predloženih od strane obrane, čime suprotno žalbenim navodima nije povrijeđeno materijalno pravo.

 

15. Kod tako, u svemu pravilno utvrđenog činjeničnog stanja, u ponašanju okrivljenika ostvarili su se svi bitni elementi bića prekršaja iz članka 282. stavka 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, kako je to pravilno utvrdio  prvostupanjski sud.

 

16. Žalbenim navodima činjenično stanje nije dovedeno u sumnju glede pravilnosti i stupnja pouzdanosti utvrđenja odlučnih činjenica, pa nije osnovana žalba okrivljenika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

17. Po ocjeni ovog suda, novčana kazna izrečena po prvostupanjskom sudu u navedenom iznosu, primjerena je i dostatna kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja.

 

18. U svezi s tim valja istaći da je prvostupanjski sud cijeneći sve okolnosti relevantne za odmjeravanje kazne okrivljeniku za predmetni prekršaj izrekao novčanu kaznu u visini posebnog zakonskog minimuma propisanog za navedeni prekršaj te izrečenu novčanu kaznu ovaj sud smatra, razmjernu težini počinjenog prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika.

 

19. Okrivljenik je proglašen krivim zbog prekršaja iz članka 282. stavka 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, koji predstavlja teški oblik kršenja prometnih propisa za koji je propisana novčana kazna u iznosu od 5.000,00 do 15.000,00 kuna ili kazna zatvora u trajanju do 60 dana.

 

20. Nadalje, u svezi žalbenog prijedloga žalitelja da mu se primijeni opomena ističe se da se sukladno članku 43. stavku 1. Prekršajnog zakona, opomena može primijeniti prema počinitelju prekršaja za koji je propisana kao jedina kazna novčana kazna do 5.000,00 kuna, a što u konkretnom predmetu nije slučaj.

 

21. Razmotrivši odluku o primijenjenoj zaštitnoj mjeri, ovaj sud smatra da je pobijanom presudom osnovano i zakonito prema okrivljeniku primijenjena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 6 mjeseci, pri čemu je sud dao jasne razloge za izricanje ove mjere u navedenom trajanju.

 

22. Naime, navedeno ponašanje okrivljenika glede navedenog djela predstavlja teški oblik kršenja prometnih propisa i takvo ugrožavanje ostalih sudionika u prometu upućuje na opasnost da će okrivljenik upravljajući motornim vozilom ponovno počiniti prekršaj u prometu. Stoga je pobijanom presudom osnovano i u skladu sa zakonom prema okrivljeniku izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije, budući da je primjena iste u konkretnom slučaju nužna zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje predmetnog prekršaja i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika.

 

23. Prvostupanjski sud je shodno ovlaštenju da dokaze ocjenjuje po slobodnom uvjerenju (članak 88. stavak 2. Prekršajnog zakona) svoje saznanje o djelu zasnovao na ocjeni svih u postupku provedenih dokaza, a što je u pobijanoj presudi i valjano obrazložio.

 

24. Odluka o troškovima prvostupanjskog postupka također je na zakonu osnovana i odgovarajuće obrazložena, a njihova visina od 300,00 kuna, ukazuje se primjerenom, s obzirom na Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj: 18/13), propisani raspon troškova u paušalnom iznosu od 100,00 do 5.000,00 kuna.

 

25. S obzirom da je ovaj sud, odlučujući o žalbi okrivljenika, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, sukladno odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan na naknadu paušalne svote troškova žalbenog postupka. Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj: 18/13) propisan je opći okvir paušalne svote troškova prekršajnog postupka u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, visina paušalnog iznosa troškova žalbenog postupka određena u iznosu od 200,00 kuna, po mišljenju ovog suda, primjerena je složenosti i trajanju postupka i imovnom stanju okrivljenika.

 

26. Bespredmetna je žalbena osnova  o oduzimanju imovinske koristi, budući u konkretnom predmetu nije oduzimana nikakva imovinska korist.

 

27. Slijedom navedenog, nije bilo osnove za prihvaćanje okrivljenikove žalbe, pa je, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno kao u izreci ove presude.

 

U Zagrebu, 20. listopada 2021.

 

 

  Zapisničarka:                                                                                                       Predsjednik vijeća:

Marcela Soljačić-Prester v.r.                                                                           Nediljko Boban, v.r.

 

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Sesvetama, Prekršajni odjel, u 5 otpravaka: za spis, branitelja, okrivljenika i tužitelja.