1                            Broj: Ppž-10545/2021

 

                                       

 

U I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od Nediljka Bobana, predsjednika vijeća, Drage Klasnića i Koraljke Bašić, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marcele Soljačić-Prester, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika N. D., zbog prekršaja iz članka 282. stavka 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 67/08, 48/10 , 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 89/15, 108/17, 70/19 i 42/20), prekršaja iz članka 196. stavka 5. cit. Zakona, prekršaja iz članka 238. stavka 7. cit. Zakona, prekršaja iz članka 250. stavka 12. cit. Zakona i zbog prekršaja iz članka 29. Zakona o osobnoj iskaznici („Narodne novine“, broj: 62/15, 42/20 i 144/20), odlučujući o žalbi okrivljenika N. D., podnesenoj putem Zajedničkog odvjetničkog ureda N. Š. – S. P., iz Z., D. x, protiv presude Općinskog suda u Sesvetama, Prekršajni odjel od 16. srpnja 2021. godine, broj: 22. Pp P-688/2019, na sjednici vijeća održanoj 20. listopada 2021.,

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika N. D. i potvrđuje  prvostupanjska presuda.

             

II.Temeljem članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18) okrivljenik N. D. je obvezan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 (dvjesto) kuna u roku od 8 (osam) dana od primitka ove presude.

 

Obrazloženje

 

1.Pobijanom presudom, proglašen je krivim okrivljenik N. D. da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz članka 282. stavka 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, prekršaj iz članka 196. stavka 5. cit. Zakona, prekršaj iz članka 238. stavka 7. cit. Zakona, prekršaj iz članka 250. stavka 12. cit. Zakona, za koji je omaškom u izreci naveden stavak 13. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, budući se i optužnim prijedlogom okrivljenik tereti za stavak 12. cit. članka, a stavak 13. i ne postoji u cit. članku, pa je evidentno da se radi o omašci i zbog prekršaja iz članka 29. Zakona o osobnoj iskaznici, za koje mu je, izrečena ukupna novčana kazna u iznosu od 13.900,00 (trinaesttisućadevetsto) kuna.

 

2. Na temelju članka 58. Prekršajnog zakona, prema okrivljeniku je primijenjena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 3 (tri) mjeseca.

 

3. Istom presudom okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 (dvjesto) kuna.

 

4. Protiv pobijane presude, okrivljenik je pravodobno putem branitelja podnio žalbu zbog svih zakonom predviđenih razloga.

 

5. U žalbi okrivljenik navodi da je prvostupanjski sud povrijedio pravo okrivljenika da sudjeluje u postupku i iznese svoju obranu čime je povrijedio odredbe Prekršajnog zakona o dostavi pismena okrivljeniku. Prijavljena adresa stanovanja okrivljenika je S., Ul. K. x, a prije toga S., B., R. x, a na koje adrese prvostupanjski sud nije izvršio urednu dostavu pismena čime je onemogućeno osnovno pravo okrivljenika da sudjeluje u postupku i iznese  svoju obranu. Prvostupanjski sud je okrivljeniku izrekao zaštitnu mjeru u trajanju od 3 mjeseca, a da se u izreci presude ne navodi za koji prekršaj i temeljem kojeg zakonskog osnova je izrečena navedena zaštitna mjera. Sud ne može paušalno izricati kazne odnosno zaštitne  mjere već isti mora u izreci presude naznačiti za koji prekršaj i temeljem koje zakonske odredbe je izrečena točno određena sankcija, a što je ovaj sud propustio učiniti.

 

6. Predlaže da se, iz žalbenih razloga, žalba prihvati.

 

              7. Žalba nije osnovana.

 

8. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18) uz ocjenu navoda žalbe, ovaj sud je utvrdio da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

 

9. Neosnovani su navodi žalbe žalitelja da mu je povrijeđeno pravo obrane, jer  da prvostupanjski sud nije izvršio urednu dostavu pismena okrivljeniku, koji da ima prijavljenu adresu stanovanja S., Ul. K. x, a prije toga S., B., R. x.

 

10. Naime, okrivljeniku je uredno uručena obavijest o počinjenom prekršaju, sukladno članku 109.a stavak 1. Prekršajnog zakona, kojom je okrivljenik upozoren da je do pravomoćnog završetka postupka dužan obavijestiti tijelo postupka o svakoj promjeni adrese prebivališta i boravišta, jer će mu se ako tako ne postupi, ili ako izbjegava dostavu, sva pismena dostaviti putem oglasne ploče tijela postupka. U konkretnom slučaju okrivljeniku je na adresu iz obavijesti S., Z. x, u dva navrata uredno uručen poziv za ročišta zakazana za 18. ožujka 2019. i 27. kolovoza. 2019., pa kako se okrivljenik nije odazvao na navedena ročišta, niti je opravdao svoj izostanak, sud je izdao dovedbene naloge radi ispitivanja okrivljenika za 12. studenog 2019., za 28. siječnja 2020., za 3. travnja 2020., za 13. srpnja 2020., za 16. listopada 2020., za 2. ožujka 2021., za 13. srpnja 2021., kojima nije udovoljeno iz razloga što na postupanje policije na navedenoj adresi nitko nije otvarao vrata.

 

11. Nadalje, odredbom članka 195. stavka 2. Prekršajnog zakona propisano je da bitna povreda odredaba prekršajnog postupka postoji i ako sud pri pripremanju glavne rasprave ili postupka ili u tijeku glavne rasprave odnosno tijekom postupka ili pri donošenju presude nije primijenio ili je nepravilno primijenio koju odredbu ovoga Zakona ili je povrijedio na glavnoj raspravi odnosno u postupku pravo obrane, a to je utjecalo ili moglo utjecati na presudu.

 

12. U konkretnom slučaju prvostupanjski je sud nakon navedenih uredno urečenih poziva okrivljeniku izdao nekoliko dovedbenih naloga sukladno članku 129. stavak 1. Prekršajnog zakona, za ročišta zakazana u gore navedene dane na adresu na koju su mu prethodno uručeni pozivi, čime je postupio u skladu sa Zakonom, s obzirom da je dovedbene naloge izdao nakon uredno uručenih poziva okrivljeniku, koji nije opravdao svoje izostanke, te je nakon provedenih dokaza, ispitivanja svjedoka K. B., djelatnika policije, čiji iskaz je ocijenio vjerodostojnim dajući za to razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud, pravilno zaključio da za donošenje zakonite odluke nije potrebno ispitivanje okrivljenika, pa stoga nije osnovan žalbeni navod o povredi prava obrane. Dakle, sve i da sud nije primijenio ili je nepravilno primijenio koju odredbu ovoga Zakona ili je povrijedio na glavnoj raspravi odnosno u postupku pravo obrane, kako to neosnovano ističu žalitelji, nije povrijeđeno pravo okrivljenika na obranu, jer nakon provedenog dokaznog postupka, okolnosnog i detaljnog iskaza svjedoka K. B., službene i nepristrane osobe, koji se je detaljno očitovao o činjenicama relevantnim za utvrđivanje prekršajne odgovornosti okrivljenika, za donošenje pravilne i zakonite odluke nije bilo potrebno ispitati okrivljenika, odnosno isto nije utjecalo niti je moglo utjecati na presudu.

 

13. Nadalje, nije osnovan niti žalbeni navod da se u izreci presude ne navodi za koji prekršaj i temeljem kojeg zakonskog osnova je izrečena navedena zaštitna mjera, jer se zaštitna mjera izriče temeljem članka 58. Prekršajnog zakona, a  na koju odredbu se prvostupanjski sud pozvao u izreci pobijane presude, te je i dao valjane razloge za izricanje iste, a s obzirom na težinu i brojnost počinjenih prometnih prekršaja te s time povezanu jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra i stupanj pogibeljnosti, kao i zbog općeg  preventivnog djelovanja.

 

 

14. Suprotno žalbenim navodima, kojima okrivljenik argumentirano ne osporava djela, po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je, nakon vjernog iznošenja dokaznog materijala, naveo odlučne činjenice na temelju kojih je došao do zaključka o počinjenju prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika, kao i kojim se razlozima rukovodio kod donošenja odluke o kazni, dakle, pobijana presuda sadrži sve potrebne razloge o odlučnim činjenicama, a isti su jasni i nisu proturječni.

 

15. Suprotno tvrdnjama žalbe, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica,  za što je u pobijanoj presudi iznio valjane i dostatne razloge, koje u potpunosti prihvaća i ovaj sud.

 

16. Iskaz ispitanog svjedoka ne ostavlja nikakvu dvojbu u pogledu odlučnih činjenica, pa kod tako, u svemu pravilno utvrđenog činjeničnog stanja, u ponašanju okrivljenika ostvarili su se svi bitni elementi bića prekršaja koji mu se stavljaju na teret, kako je to pravilno utvrdio  prvostupanjski sud.

 

17. Po ocjeni ovog suda, novčana kazna izrečena po prvostupanjskom sudu u navedenom iznosu, primjerena je i dostatna kako svim okolnostima počinjenih prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja.

 

18. U svezi s tim valja istaći da je prvostupanjski sud cijeneći sve okolnosti relevantne za odmjeravanje kazne okrivljeniku za prekršaje pod točkama 2), 3), 4) i 5) pobijane presude utvrdio novčanu kaznu u visini posebnog zakonskog minimuma propisanog za navedene prekršaje, dok mu je za prekršaj pod točkom 1) izrekao novčanu kaznu iznad propisanog posebnog minimuma, te izrečenu novčanu kaznu u ukupnom iznosu primjenom članka 39. Prekršajnog zakona ovaj sud smatra, razmjernu težini počinjenih prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika.

 

19. Okrivljenik je pod točkom 1) izreke proglašen krivim zbog prekršaja iz članka 282. stavka 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, koji predstavlja teški oblik kršenja prometnih propisa za koji je propisana novčana kazna u iznosu od 5.000,00 do 15.000,00 kuna ili kazna zatvora u trajanju do 60 dana, a prvostupanjski sud je okrivljeniku za navedeni prekršaj unatoč dosadašnjoj kažnjavanosti izrekao novčanu kaznu kao blažu vrstu kazne za taj prekršaj, te vijeće ovog suda izrečenu novčanu kaznu smatra razmjernu težini počinjenog prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika.

 

20. Razmotrivši odluku o primijenjenoj zaštitnoj mjeri, ovaj sud smatra da je pobijanom presudom osnovano i zakonito prema okrivljeniku primijenjena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 3 mjeseca, pri čemu je sud dao jasne razloge za izricanje ove mjere u navedenom trajanju.

 

21. S obzirom da je ovaj sud, odlučujući o žalbi okrivljenika, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, sukladno odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan na naknadu paušalne svote troškova žalbenog postupka. Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj: 18/13) propisan je opći okvir paušalne svote troškova prekršajnog postupka u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, visina paušalnog iznosa troškova žalbenog postupka određena u iznosu od 200,00 kuna, po mišljenju ovog suda, primjerena je složenosti i trajanju postupka i imovnom stanju okrivljenika.

 

22. Slijedom navedenog, nije bilo osnove za prihvaćanje okrivljenikove žalbe, pa je, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno kao u izreci ove presude.

 

U Zagrebu, 20. listopada 2021.

 

 

  Zapisničarka:                                                                                                       Predsjednik vijeća:

Marcela Soljačić-Prester, v.r.                                                                        Nediljko Boban, v.r.

 

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Sesvetama, Prekršajni odjel u 5 otpravaka: za spis, Zajednički odvjetnički ured N. Š. – S. P., iz Z., D. x, okrivljenika i tužitelja.