- 1 -              I Kž-Us 10/2021-4

 

 

 

 

 

Broj: I Kž-Us 10/2021-4

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Ratka Šćekića i Dražena Tripala, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optužene A. Š.-S., zbog kaznenog djela iz članka 294. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17. i 118/18. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Rijeci od 7. prosinca 2020. broj K-Us-3/2020, u sjednici održanoj 20. listopada 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

 

              Odbija se kao neosnovana žalba Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta i potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom presudom Županijskog suda u Rijeci broj K-Us-3/2020. od 7. prosinca 2020., na temelju članka 453. točke 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19.- dalje: ZKP/08.) oslobođena je optužbe A. Š.-S. da bi počinila kazneno djelo davanja mita iz članka 294. stavka 1. KZ/11. Nadalje je, na temelju članka 149. stavka 1. ZKP/08., odlučeno da troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točaka 1. – 5. ZKP/08. te nužni izdaci optuženice i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

 

2. Protiv ove presude žalbu je podnio Ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta (dalje: USKOK) zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženicu kazni po zakonu, odnosno da se ista ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Na temelju članka 474. stavka 1. ZKP/08. spis je prije dostave sucu izvjestitelju bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

5. Žalba USKOK-a nije osnovana.

 

6. Kao bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. žalitelj ističe kako iz obrazloženja pobijane presude nije razvidno je li optuženica oslobođena optužbe zbog toga što nije dokazana namjera, zato što nisu ostvareni objektivni elementi kaznenog djela davanja mita ili zato što se radi o nepodobnom pokušaju.

 

6.1. Međutim, suprotno navedenom, razlozi koji su izneseni u pobijanoj presudi se prvenstveno odnose na nedokazanost subjektivnog elementa u postupanju optuženice pa stoga isti nisu nejasni u mjeri da se presuda zbog navedenog ne bi mogla ispitati, a što je preduvjet da bi se moglo raditi o istaknutoj bitnoj povredi odredaba kaznenog postupka. S druge strane, ispitivanjem pobijane presude, sukladno članku 476. stavka 1. točke 1. ZKP/08., ovaj sud nije našao da bi bila počinjena neka druga povreda odredaba kaznenog postupka koja nije istaknuta u žalbi, a na koju ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

 

7. U uvodu žalbe je naznačeno da se ista podnosi i zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, što međutim ovdje nije slučaj budući da žalitelj iznoseći i pojašnjavajući žalbene razloge nije istaknuo niti jedan dokaz kojeg je sud propustio provesti, a trebao je, niti je predložio izvođenje nekih novih dokaza radi utvrđenja činjeničnog stanja, nego jedino apelira da se na temelju svih već izvedenih dokaza donese drugačiji zaključak u odnosu na odlučne činjenice, čime u stvari prigovara pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja.

 

7.1. Osporavajući pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja žalitelj tvrdi da je prvostupanjski sud dao preveliki značaj obrani optuženice kojoj je poklonio vjeru, iako je ista navela da je te zgode došla zbog natječaja za izbor specijalizanata na kojem nije izabrana, da je svjedok I. I. izjavio da je tema razgovora s optuženicom bio natječaj za izbor specijalizanata, kao i da tekst na omotnici koju je ostavila na njegovom stolu upućuje na povezanost omotnice s predmetnim natječajem.

 

7.2. Međutim, pri tome žalitelj propušta uočiti i cijeniti činjenicu da je cjelokupno postupanje i ponašanje optuženice u događaju koji je predmet ovog kaznenog postupka krajnje neuobičajeno i pomalo konfuzno. Naime, optuženica, unatoč tome što je odluka o izboru specijalizanata postala konačna i pravomoćna, dakle nakon proteka roka za podnošenje prigovora ili "dopune dokumentacije", a na što ju je tom prilikom u više navrata izričito upozorio viši stručni suradnik za kadrovske poslove I. I. te joj je i decidirano rekao da više nije moguće dopunjavati dokumentaciju, ostavlja omotnicu s novcem na stolu u njegovom uredu. U svojoj obrani je ponudila nekoliko objašnjenja i razloga za takav svoj postupak, navodeći da je novac u omotnici bio namijenjen za potrebe obrade postupka specijalizacije, pa onda za troškove polaganja ispita iz hitne medicine za koji se prijavila 2011., odnosno da se konkretno radi o poticaju pri čemu postoji mogućnost da će i županija "poticati na neki način".

 

7.3. Dakle, imajući u vidu takvo neuobičajeno i pomalo iracionalno postupanje optuženice u predmetnom događaju te njezina naknadna proturječna i nelogična pojašnjenja za takvo svoje ponašanje, pravilan je zaključak suda prvog stupnja da se u ovom postupku nije moglo s potrebnom sigurnošću i na potpuno izvjestan način utvrditi da je optuženica omotnicu s novcem ostavila upravo sa ciljem da ishodi od U. v. Kliničkog bolničkog centra R. promjenu odluke ravnatelja i dodjeljivanje joj jedne od tri specijalizacije za koje se i ona natjecala. 

 

7.4. U žalbi se također navodi da provedeni dokazi upućuju na to da je omotnica s iznosom od 10.000 kuna imala poslužiti kao prigovor te da je trebala biti dostavljena U. v. koje odlučuje o prigovorima, da to proizlazi iz njezine obrane prema kojoj je još tekao rok za predaju prigovora, a da odluka ravnatelja Kliničkog bolničkog centra R. još uvijek nije bila konačna i prema kojoj je novac donijela jer je moguće bio nužan neki poticaj.

 

7.5. Međutim, siguran i potpuno nedvojben zaključak da je omotnica s novcem bila usmjerena upravo prema U. v. bi se mogao donijeti jedino pod pretpostavkom da je optuženica na omotnici navela da se radi o prigovoru (čime bi ista bila proslijeđena prema U. v. koje odlučuje o prigovorima) ili da je omotnicu adresirala na U. v., a što nije bilo izričito navedeno u konkretnom slučaju, s obzirom da je na omotnici napisala "Nadopuna dokumentacije, K. s. Kliničkog bolničkog centra R., pisarnica“. Stoga nedostatak navedenog, ali i njezino cjelokupno nelogično i neuobičajeno ponašanje, kako to pravilno zaključuje i sud prvog stupnja, ne ukazuje na to da joj je doista bila takva namjera. Uzimajući sve to u obzir, po ocjeni suda drugog stupnja, za ovakav zaključak nisu od značaja i utjecaja opširni žalbeni navodi prema kojima u konkretnom slučaju nije bila isključena mogućnost da se U. v. naknadno sastane i izmijeni odluku o izboru specijalizanata povodom omotnice s "dopunom dokumentacije".

 

7.6. Inzistirajući na činjenici da je optuženica uporabila novac kao podobno sredstvo radi izmjene odluke ravnatelja i da je taj novac usmjerila prema prikladnom objektu, tako da je novac predala kadrovskoj službi i na taj način dovršila kazneno djelo, žalitelj iz konteksta i cjelokupnog događanja te njezine konfuzne i nelogične obrane izdvaja pojedine, za njega bitne, okolnosti te ih potom prikazuje i analizira fragmentarno i izvan cjelokupnog konteksta, a sve u cilju dokazivanja njezine kaznene odgovornosti pa stoga na takav način izloženo parcijalno tumačenje i ocjenjivanje dokaza za ovaj sud nije prihvatljivo.

 

7.8. Kod takvog stanja stvari, prvostupanjski sud je na temelju provedenog dokaznog postupka te analizom svih izvedenih dokaza, kako pojedinačno, tako i u njihovoj ukupnosti i međusobnoj vezi, pravilno zaključio da nije dokazano da bi optuženica počinila kazneno djelo kako je to činjenično opisano i pravno označeno u izreci pobijane presude pa uslijed toga nije osnovana žalba USKOK-a niti zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

8. Slijedom navedenog trebalo je žalbu USKOK-a, na temelju članka 482. ZKP/08., odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

 

Zagreb, 20. listopada 2021.