- 1 -              Revd 590/2021-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 590/2021-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, te Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. G., B., OIB: …, koju zastupaju punomoćnici Z. G., T. F.-G. i H. M., odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu u B., protiv I-tuženika T. G., B., OIB: …, i II-tuženice S. R., Z., OIB: …, oboje nasljednici iza pokojnog M. G., III-tuženika V. G., Z., OIB: …, osobno i kao zakonski nasljednik iza pok. N. G. i M. G., kojeg zastupa punomoćnik M. S., odvjetnik u Odvjetničkom društvu S. i partneri d.o.o. Z., IV-tuženika Ž. G., Z., OIB: … i V-tuženice L. G., Z., radi utvrđenja bračne stečevine i uknjižbe, odlučujući o prijedlogu trećetuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž Ob-718/2020-2 od 27. listopada 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj P Ob-63/2016-197 od 24. travnja 2020., u sjednici vijeća održanoj 19. listopada 2021.

 

r i j e š i o   j e :

 

Prijedlog III-tuženika V. G. za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž Ob-718/2020-2 od 27. listopada 2020. se odbacuje kao nedopušten.

 

Obrazloženje

 

1. Trećetuženik V. G. je podneskom od 3. prosinca 2020. predložio da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž Ob-718/2020-2 od 27. listopada 2020. radi pravnih pitanja naznačenih u prijedlogu.

 

2. Tužiteljica je odgovorila na prijedlog te predložila odbiti prijedlog.

 

3. Postupajući sukladno odredbi čl. 385., čl. 385.a. i čl. 387. st. 1. i 6. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19,  - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda RH je ocijenilo da nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije.

 

4. U ovoj pravnoj stvari nižestupanjski sudovi su utvrdili da je nekretnina, troetažni stan broj 4, koji se prostire u prizemlju, prvom i drugom katu, sagrađen iznad garaža na čk. br. 1587/27 (opisana u toč I. prvostupanjske presude) bračna stečevina tužiteljice i njezinog bivšeg supruga, sada pok. M. G., te da je tužiteljica suvlasnica opisane nekretnine u ½ dijela, što su tuženici dužni priznati i trpjeti uknjižbu prava vlasništva predmetnog stana na ime tužiteljice u ½ dijela

 

4.1. U preostalom dijelu je tužbeni zahtjev odbijen.

 

5. Presuda se temelji na utvrđenju da su tužiteljica i njezin sada pokojni suprug M. G. sklopili brak 25. kolovoza 1979., a brak je razveden  27. prosinca 1990. sada pokojni  M. G. je bio suvlasnik nekretnine čk. br. 1587/27 kuća broj 26 i zgrada i dvorište …, zk. ul. 14705 k.o. G. Z., sada čk. br. 3868 kuća broj 26 i zgrada, … i dvorište iz zk. ul. 6109k.o. C.. U dvorištu su suvlasnici sagradili garaže.

 

6. Tužiteljica i njezin sada pokojni suprug su na postojećem objektu, garažama, zajedničkim sredstvima sagradili predmetni troetažni stan, pri čemu su svi suvlasnici predmetne nekretnine bili suglasni da tužiteljica i njezin suprug sagrade stan radi rješavanja stambenog pitanja, te da im tako nadograđeni stan pripadne u isključivo vlasništvo. Suvlasnici nisu osporavali tužiteljici i njezinom suprugu pravo korištenja i raspolaganja stana, pa su čak 1983. sačinili ugovor o diobi suvlasništva na cijeloj nekretnini,  koji ugovor nije potpisao III-tuženik, i nije provedenu zemljišnim knjigama.

 

7. Stoga je tužbeni zahtjev prihvaćen u odnosu na navedeni posebni dio nekretnine koji čini samostalnu cjelinu, s obrazloženjem da se radi o stjecanju prava vlasništva nadogradnjom suvlasničke građevine.

 

8. Tuženik je osporio pravno shvaćanje na kojemu se temelji obrazloženje presude te je naznačio dva pravna pitanja koja prema ocjeni ovoga suda nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1. ZPP.

 

9. Prvo pitanje kojim III-tuženik pita je li valjan i proizvodi li pravne učinke sporazum o razvrgnuću suvlasničke zajednice ako isti nisu potpisali svi suvlasnici, nije važno za rješenje ovog spora i poziciju III-tuženika.

 

9.1. Presudom je prihvaćen tužbeni zahtjev na temelju utvrđenja da su tužiteljica i njezin sada pokojni suprug stekli pravo vlasništva na predmetnom stanu dogradnjom na garažama koje su bile u suvlasništvu sada pokojnog M. G.. Nije riječ o stjecanju prava vlasništva diobom suvlasničke zajednice, pa za rješenje spora nije odlučno je li valjan i proizvodi li pravne učinke sporazum o razvrgnuću suvlasničke zajednice

 

10. Drugim pitanjem III-tuženik pita do kada kod stjecanja prava vlasništva mora nastati nova stvar (odnosno u slučaju stana stan kao posebna samostalna cjelina) kod stjecanja prava vlasništva građenjem, odnosno nastaje li nova stvar završetkom izgradnje ili naknadno do donošenja odluke o stjecanju prava vlasništva građenjem. U obrazloženju ovog pitanja tuženik je naveo da je brak između tužiteljice i njezinog pokojnog supruga prestao 1990., a sud je tek u ovoj parnici 2019. utvrdio da je predmetni stan predstavlja samostalnu uporabnu cjelinu.

 

11. Naznačeno pitanje nije važno za rješenje ovoga spora jer se obrazloženje drugostupanjske presude ne temelji na činjeničnim utvrđenjima i pravnom shvaćanju da je u ovom slučaju stan kao samostalna uporabna cjelina nastao tek 2019. godine, nego da je stan nastao dogradnjom u razdoblju 1981. i 1982. Drugostupanjski sud je samo dao pravnu ocjenu o tome  da postojeća dogradnja predstavlja samostalnu uporabnu cjelinu, pa može biti predmetom etažiranja i stjecanja prava vlasništva, pri čemu nije niti izravno niti neizravno  iznio shvaćanje da bi dogradnja (stan) nastala tek trenutkom davanja pravne kvalifikacije statusa nekretnine ili tek donošenjem presude. Riječ je o stjecanju prava vlasništva na temelju zakona-građenjem koje je stečeno kad su se za to ispunile pretpostavke, neovisno o tome kad je sud u parnici utvrdio da dogradnja može biti predmetom vlasništva kao samostalna uporabna cjelina.

 

12. Slijedom navedenih razloga naznačena pitanja nisu važna za rješenje ovoga spora, pa je valjalo na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi s čl. 387. st. 1. i 5. ZPP riješiti kao u izreci.

 

Zagreb, 19. listopada 2021.