1              Poslovni broj: I Kž-Us- 63/2021-4

Poslovni broj: I Kž-Us- 63/2021-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te Marije Balenović i Snježane Hrupek – Šabijan, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marine Kapikul, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđene Ž. M. zbog kaznenog djela iz članka 347. stavka 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03., 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08., 57/11. dalje: KZ/97.), odlučujući o žalbi osuđene podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci, broj Kv I-Us-9/2017. (K-Us-1/2012.) od 14. srpnja 2021. u sjednici vijeća održanoj 19. listopada 2021.

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba osuđene Ž. M. kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranim prvostupanjskim rješenjem Županijski sud u Rijeci je na temelju članka 498. stavka 5. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/11., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje u tekstu: ZKP/08.) odbio zahtjev za preinačenje pravomoćne presude bez obnove kaznenog postupka osuđene Ž. M. koja je presudom Županijskog suda u Rijeci, broj K-Us-1/2012. od 23. prosinca 2013., a koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj I Kž-Us-69/14-8 od 23. ožujka 2017., osuđena na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci, u koju kaznu joj je uračunato vrijeme lišenja slobode od 17. do 24. lipnja 2011.

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnijela osuđena Ž. M. putem branitelja, G. M., odvjetnika u R., zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku, jer da je prvostupanjski sud donio odluku o njenom zahtjevu četiri godine nakon što je zahtjev za obnovu podnesen i nakon što je već izdržala kaznu, a koje odugovlačenje predstavlja grubo kršenje ustavnog i konvencijskog prava na suđenje u razumnom roku iz članka 29. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske i članka 6. stavak 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, budući joj je na taj način uskraćena mogućnost da efektivno koristi pravni lijek koji ima na raspolaganju, a koja prava da su joj bila povrijeđena i tijekom vođenja kaznenog postupka, s prijedlogom ''da se prihvati njezina žalba na način da se zahtjev prihvati te utvrdi počinjena povreda prava na suđenje u razumnom roku''.

3. Spis je, u skladu s odredbom članka 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08. dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalba nije osnovana.

5. Naime, nije u pravu žalitelj kada pobija prvostupanjsko rješenje smatrajući da je pogrešan zaključak da se ne radi o okolnostima koje bi opravdale obnovu kaznenog postupka. Prema ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda kako je zdravstveno stanje supruga i unuke osuđenice okolnost koja je već bila cijenjena od strane drugostupanjskog suda prilikom odlučivanja o žalbi na prvostupanjsku presudu, a niti su starost i briga o majci, te zdravstveno stanje same osuđenice i potreba stalnog korištenja lijekova one okolnosti koje bi opravdavale obnovu kaznenog postupka i ublažavanje pravomoćno izrečene kazne, uslijed čega se ne radi o novim okolnostima u smislu članka 498. stavka 1. točke 4. ZKP/08., a pogotovo kada se ima u vidu da je starija životna dob osuđenice cijenjena kao olakotna okolnost i u prvostupanjskoj i u drugostupanjskoj presudi.

5.1. Nadalje, protivno daljnjim žalbenim prigovorima osuđenice kojima ističe da bi navedeni žalbeni razlozi doveli do usvajanja njenog zahtjeva za obnovu kaznenog postupka, da je njen zahtjev pravovremeno riješen, drugostupanjski sud ocjenjuje kako je prvostupanjski sud pravilno zaključio da se u konkretnom slučaju ne radi o tako značajnim okolnostima koje bi očito dovele do blaže osude, pri tome imajući na umu da je pogoršavanje situacije unutar obitelji, kako u odnosu na članove, tako i na samu osuđenicu, uobičajena popratna posljedica osude na kaznu zatvora.

6. Što se tiče žalbenih navoda u pogledu zahtjeva za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku i vođenja postupka pred Ustavnim sudom Republike Hrvatske po njenoj ustavnoj tužbi podnesenoj 2. lipnja 2017., jer da su joj grubo prekršena ustavna i konvencijska prava, o njima se ne može odlučivati u ovom stadiju postupka u povodu žalbe na rješenje o obnovi postupka, pa sukladno navedenom, niti o eventualnim povredama iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i članka 6. stavka 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda koje se vežu uz zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku i ustavnu tužbu.

7. Kako, dakle, žalbom osuđenice nije s uspjehom dovedena u pitanje pravilnost pobijanog rješenja, a ni njegovim ispitivanjem sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08. nije utvrđeno da bi bila počinjena ni neka od povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka

3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 19. listopada 2021.