1

Poslovni broj 7 Gž-2169/2021-3

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 7 Gž-2169/2021-3

 

 

 

 

U  I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Andrine Raspor Flis, predsjednika vijeća, Ane Gradišek, člana vijeća i suca izvjestitelja i Željke Rožić Kaleb, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. K., OIB: …, iz R., zastupan po punomoćnicama L. M. i T. T., odvjetnicama u P., protiv tužene O. b. d.d., OIB: …, iz S., zastupane po punomoćniku G. V., odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu G. V., M. I., I. B. K., V. V. i A. A., odvjetnici u P., radi utvrđenje ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Rovinju, posl.br. P-1511/2019 od 16. travnja 2021., u sjednici vijeća održanoj dana 19. listopada 2021.

 

 

p r e s u d i o  j e

 

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Rovinju, posl.br. P-1511/2019 od 16. travnja 2021., u pobijanom dijelu pod toč. I., II., III. i IV. izreke.

 

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na žalbu.

 

 

Obrazloženje

 

1.Pobijanom prvostupanjskom presudom suđeno:

 

„I. Utvrđuje se ništetnom odredba o jednostranoj promjeni kamatne stope sadržana u čl.5. Ugovora o kreditu broj 51167/06 kojeg su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili dana 14.09.2006.god. a koja glasi:

 

« … i vrijedi do 31.12.2006. Nakon tog roka na ostatak duga po ovom Ugovoru o kreditu primjenjivat će se kamatna stopa koja će na dan 01.01.2007. biti propisana sukladno tada vrijedećoj odluci Kreditora.. », te u čl.11. „Redovna kamatna stopa je promjenjiva a utvrđuje se Odlukom Kreditora. Kod izmjene redovna kamatne stope Kreditor se obvezuje pravodobno i pouzdano dostaviti izmijenjeni iznos anuiteta otplate kredita. U tom slučaju Korisnik kredita je ovlašten zatražiti izradu nove otplatne tablice. „ pa stoga navedena odredba ugovora kao i sve kasnije izmjene te odluke ne proizvode nikakve pravne učinke između ugovornih strana.

 

II. Utvrđuju se ništetnom odredbe o nepoštenom ugovaranju valutne klauzule švicarskog franka sadržane u Ugovoru o kreditu broj 51167/06 kojeg su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili dana 14.09.2006.god. kojima se glavnica i anuiteti kredita vežu za valutu švicarskog franka, sadržane u odredbi čl.2. koja glasi

« 3. Sve obveze iz ovog ugovora obračunavaju se i iskazuju na istovjetan način – u izabranoj stranoj valuti (CHF – kao valuta ugovora) ako ugovorom nije određeno drugačije.

4. Sva plaćanja novčanih obveza zasnovanih na ugovoru (otplata glavnice i kamata naknada troškova i drugo) izvršit će se u kunskoj protuvrijednosti izabrane valute Ugovora izračunato korištenjem prodajnog tečaja kreditora (prodajni tečaj kune u odnosu na CHF) vrijedećeg na dan plaćanja ako ugovorom nije drugačije određeno.

5. Korisnik kredita samostalno i isključivo odgovara za izbor valute.

6. Korisnik kredita i ostali sudionici potvrđuju upoznatost sa mogućom promjenjivošću tečaja izabrane valute Ugovora koja se primjenjuje za izračun kunske protuvrijednosti novčanih obveza po ugovoru i pristaju na moguće posljedice izbora valute Ugovora neovisno o veličini tih promjena u odnosu na HRK.», u odredbi čl.10.d) koja glasi:

«1. … prema tečajnoj listi Kreditora da dan dospijeća.

2. Ukoliko Korisnik kredita zakasni sa uplatom mjesečnog anuiteta kreditor će na uplatu primijeniti prodajni devizni tečaj vrijedeći na dan kad mu je omogućeno raspolaganje uplaćenim novčanim sredstvima

3. Prijevremene uplate izvršene prije desetog dana u mjesecu prihvatiti će se po tečaju koji vrijedi na dan redovnog dospijeća.

4. kreditor zadržava pravo obračuna i naplate iznosa nastalog uslijed razlike tečajeva zbog izvršenih prijevremenih ili zakašnjelih uplata. », pa stoga navedene odredbe ugovora ne proizvode nikakve pravne učinke između ugovornih strana.

 

III. Nalaže se tuženiku O. B. d.d., OIB: …, da tužitelju K. D., OIB …, u roku od 15 dana, isplati iznos od 127.696,66 kn (stodvadesetsedamtisućašestodevedesetšestišezdesetišestkuna) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče:

- na iznos od 12,07 kn od 16.10.2006. do konačne isplate,

- na iznos od 2,89 kn od 15.11.2006. do konačne isplate,

- na iznos od 2,89 kn od 15.12.2006. do konačne isplate,

- na iznos od 86,97 kn od 17.04.2007. do konačne isplate,

- na iznos od 353,08 kn od 29.05.2007. do konačne isplate,

- na iznos od 156,97 kn od 21.06.2007. do konačne isplate,

- na iznos od 361,05 kn od 04.09.2007. do konačne isplate,

- na iznos od 131,05 kn od 14.09.2007. do konačne isplate,

- na iznos od 131,05 kn od 15.10.2007. do konačne isplate,

- na iznos od 141,21 kn od 15.11.2007. do konačne isplate,

- na iznos od 105,65 kn od 14.12.2007. do konačne isplate,

- na iznos od 158,08 kn od 16.01.2008. do konačne isplate,

- na iznos od 158,08 kn od 18.02.2008. do konačne isplate,

- na iznos od 223,52 kn od 19.03.2008. do konačne isplate,

- na iznos od 197,10 kn od 16.04.2008. do konačne isplate,

- na iznos od 136,13 kn od 15.05.2008. do konačne isplate,

- na iznos od 153,41 kn od 16.06.2008. do konačne isplate,

- na iznos od 153,41 kn od 15.07.2008. do konačne isplate,

- na iznos od 141,21 kn od 14.08.2008. do konačne isplate,

- na iznos od 146,29 kn od 15.09.2008. do konačne isplate,

- na iznos od 268,24 kn od 15.10.2008. do konačne isplate,

- na iznos od 319,05 kn od 14.11.2008. do konačne isplate,

- na iznos od 232,67 kn od 15.12.2008. do konačne isplate,

- na iznos od 385,10 kn od 16.01.2009. do konačne isplate,

- na iznos od 601,29 kn od 24.02.2009. do konačne isplate,

- na iznos od 552,55 kn od 19.03.2009. do konačne isplate,

- na iznos od 536,36 kn od 15.04.2009. do konačne isplate,

- na iznos od 520,05 kn od 19.05.2009. do konačne isplate,

- na iznos od 520,05 kn od 15.06.2009. do konačne isplate,

- na iznos od 525,07 kn od 15.07.2009. do konačne isplate,

- na iznos od 498,39 kn od 14.08.2009. do konačne isplate,

- na iznos od 508,46 kn od 15.09.2009. do konačne isplate,

- na iznos od 509,22 kn od 15.10.2009. do konačne isplate,

- na iznos od 509,22 kn od 16.11.2009. do konačne isplate,

- na iznos od 492,98 kn od 15.12.2009. do konačne isplate,

- na iznos od 688,13 kn od 18.01.2010. do konačne isplate,

- na iznos od 716,45 kn od 17.02.2010. do konačne isplate,

- na iznos od 719,00 kn od 17.03.2010. do konačne isplate,

- na iznos od 759,10 kn od 19.04.2010. do konačne isplate,

- na iznos od 818,41 kn od 18.05.2010. do konačne isplate,

- na iznos od 830,87 kn od 16.06.2010. do konačne isplate,

- na iznos od 936,17 kn od 16.07.2010. do konačne isplate,

- na iznos od 903,38 kn od 13.08.2010. do konačne isplate,

- na iznos od 1.068,27 kn od 15.09.2010. do konačne isplate,

- na iznos od 1.015,08 kn od 15.10.2010. do konačne isplate,

- na iznos od 1.022,05 kn od 15.11.2010. do konačne isplate,

- na iznos od 1.133,24 kn od 15.12.2010. do konačne isplate,

- na iznos od 1.168,47 kn od 17.01.2011. do konačne isplate,

- na iznos od 998,93 kn od 17.02.2011. do konačne isplate,

- na iznos od 3.162,65 kn od 22.02.2011. do konačne isplate,

- na iznos od 101.825,65 kn od 23.02.2011. do konačne isplate,

po stopi od 15% godišnje propisanoj Uredbom Vlade Republike Hrvatske o visini stope zatezne kamate za period do 31.12.2007.god. (NN 72/02), za period od 01.01.2008.god. do 31.07.2015.god. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena (NN 35/05), te od 01.08.2015.god. pa do konačne isplate po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

 

IV. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 27.325,50 kn (dvadestsedamtisućatristodvadestpetipedestkuna) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja do isplate, sve u roku od 15 dana.

 

V. U preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 1.479,50 kn odbija se kao neosnovan.“

 

2. Protiv navedene presude žalbu podnosi tuženik, zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP). Predlaže, preinačiti presudu u pobijanom dijelu i odbiti tužbeni zahtjev i tuženiku naknaditi troškove parničnog postupka, podredno, presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

3. U odgovoru na žalbu, tužitelj osporava žalbene navode i predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu. Potražuje naknadu troškova odgovora na žalbu.

 

4.Žalba je neosnovana.

 

5. Predmet spora je zahtjev za utvrđenjem ništetnosti dijela odredbi Ugovora o kreditu broj 51167/06 od 14. rujna 2006., zaključenog između stranaka, solemniziranog kod javnog bilježnika D. D., pod brojem OU-821/06 14. rujna 2006.. te isplata razlike između anuiteta po početnoj kamatnoj stopi i tečaju CHF koji je vrijedio na dan korištenja kredita, te anuiteta koje je tuženik obračunavao prema promjenjivoj kamatnoj stopi i tečaju CHF na dan dospijeća anuiteta.

 

6. Ispitujući presudu i postupak koji joj je prethodio, sukladno odredbi članka 365. stavak 2. ZPP, ovaj sud nije našao da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti. Jednako tako, prvostupanjski sud nije počinio niti bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju ukazuje žalitelj. Pobijana presuda ima razloge o odlučnim činjenicama, dani razlozi su jasni i neproturječni, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, zbog čega se presuda može ispitati. Nema proturječnosti u izreci presude niti njene proturječnosti s razlozima obrazloženja.

 

7.U prvostupanjskom postupku nije počinjena niti relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. st. 1. ZPP u vezi s odredbom članka 338. ZPP, jer je prvostupanjski sud u okviru svojih ovlaštenja koja proizlaze iz odredbe članka 220. stavak 2. ZPP, ocijenio dokaze za koje je utvrdio da iz tih dokaza može utvrditi odlučne činjenice, pa se neosnovano tuženik poziva na žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

8. Prema odredbi članka 118. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj 41/14, 110/15 i 14/19 – dalje: ZZP) koji je na snazi u vrijeme pokretanja predmetnog postupka, propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavak 1. toga Zakona, u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene, radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

 

9.Neosnovano navodi žalitelj, kako je tužitelj tužbu podnio dana 17.lipnja 2019., te da je stoga u zastari tužbeni zahtjev za utvrđenjem ništetnosti odredbe o promijenjivoj kamatnoj stopi, obzirom je rok za podnošenje tužbe u tom dijelu tužbenog zahtjeva bio 13. lipanj 2019. Naime, odredbom čl. 328. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 78/15 i 29/18 –dalje ZOO), propisano je da se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi. Ništetnost nastupa po samom zakonu, pa stoga nije niti potrebno podizati tužbu za proglašenje ništetnosti ugovora (ili pojedine odredbe ugovora). No kad se i traži formalno poništenje ugovora,  tužba za utvrđenje ništetnosti može se uvijek podići i ona ne zastarjeva.

 

10.Osim toga, pravilno upućuje prvostupanjski sud na pravno shvaćanje sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020., prema kojem zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO, kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Obzirom na navedeno, pravilno je prvostupanjski sud odbio prigovor zastare.

 

11.S obzirom na žalbene navode tuženika kojima daje svoje drugačije tumačenje pitanja zastare, kao i navode koji se odnose na saslušanje tužitelja tijekom prvostupanjskog postupka i činjenicu da je u Ugovor toč.2.5.navedno „korisnik kredita samostalno i isključivo odgovara za izbor valute Ugovora“ kao i pozivanje na pravno mišljenje prf.dr.sc A. M. u članku „slučajan odabir CHF kredita kao sredstvo za stjecanje neočekivane zarade“ ne dovodi u pitanje pravilnost i zakonitost pobijane presude, obzirom je I. sud u smislu odredbe čl. 118. ZZP a povodom restitucijskog zahtjeva tužitelja kao potrošača vezan odlukom suda u parnici za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, koja utvrđuje da je došlo do povrede propisa zaštite potrošača, odnosno takva odluka ima direktni učinak i na ovaj predmet, zbog čega se u pojedinačnim postupcima potrošači mogu pozivati na utvrđenje iz pravomoćne presude po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa potrošača.

Naime, nije sporno da u predmetnom postupku kao pojedinačnom postupku, nije bilo potrebno provoditi dokazni postupak, pa tako niti dokaz saslušanje tužitelja, a što je i pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u odluci broj Rev-3142/2018 od 19. ožujka 2019., no sama činjenica da je proveden dokaz saslušanjem tužitelja, koji je potvrdio utvrđenja iz parnica za zaštitu potrošača, ne dovodi u pitanje pravilnost i zakonitost pobijane presude.

 

12. Iz stanja spisa i utvrđenja prvostupanjskoga suda u bitnome proizlazi: da su stranke 14. rujna 2006. zaključile Ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju prijenosom vlasništva br. 51167/06 i to tužitelj kao korisnik kredita, a tuženik kao kreditor, a radi zatvaranja postojećeg stambenog kredita i za kupnju nekretnine (članak 3. Ugovora); da se navedenim kreditom banka kao kreditor obvezala korisniku kredita staviti na raspolaganje iznos u kunama, koji odgovara protuvrijednosti iznosa od 84.760,00 CHF po prodajnom tečaju kreditora na dan korištenja; da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 459,21 CHF obračunatih po prodajnom tečaju prema tečajnoj listi kreditora na dan dospijeća; da je u vrijeme zaključenja ugovora, prilikom ugovaranja valutne klauzule u CHF tuženik propustio tužitelja informirati o svim parametrima bitnim  za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti i informiranosti, kao i o mogućim posljedicama uslijed promjene tečaja valute za koju je ugovor o kreditu vezan; da se je od dana sklapanja predmetnog ugovora prodajni tečaj CHF stalno mijenjao i to na način da se povećavao, što je imalo za posljedicu povećanje mjesečnog anuiteta tužitelja; da je tužitelj kredit otplatio 23. veljače 2011.

 

13. Prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je utvrdio ništetnim odredbe ugovora o kreditu o promjeni kamatne stope u skladu sa odlukom o kamatnim stopama kreditora kao i otplatu kredita u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju kreditora za CHF važećim na dan dospijeća te kada je naložio tuženiku isplatiti tužitelju stečeno bez osnove, temeljem takvih ništetnih odredbi.

 

14. Pravilno se prvostupanjski sud pozvao na učinke presude iz spora za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. kojom je potvrđeno i u odnosu na tuženika da je u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008., dakle, u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora od 27. listopada 2006., povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tog tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa da je time postupljeno suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj 96/03) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje i protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09) i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

 

15. Jednako tako identične posljedice su u pogledu odluke iz istog spora, koji se odnosi na zaštitu kolektivnih interesa potrošača, vezano za valutnu klauzulu u švicarskim francima. Naime, odlukom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. potvrđena je odluka prvostupanjskog suda kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev na utvrđenje da su banke (i tuženik u tom sporu) u pojedinim utuženim razdobljima za svaku banku povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a koja odluka je potvrđena odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2221/2018 povodom revizije i u odnosu na žalitelja.

 

16. S obzirom na žalbene navode, valja naglasiti da se u postupku za zaštitu kolektivnih interesa utvrđuje je li osporena odredba jasna, razumljiva i lako uočljiva, je li došlo do znatne neravnoteže u pravima i obvezama potrošača i trgovca u potrošačkom ugovoru na štetu potrošača i je li to suprotno načelu savjesnosti i poštenja, te pozitivna odluka iz tog postupka ima učinak prema svim potrošačima koji su s trgovcem protiv kojeg se vodi postupak kolektivne zaštite sklopili ugovor s nepoštenom ugovornom odredbom. Posljedično potrošač u individualnom sporu se može pozvati na utvrđenje da je ugovorna odredba nepoštena i u odnosu na njega, te da ga ta odredba ne obvezuje. Sud je vezan tom odlukom i na to pazi po službenoj dužnosti te sud nije dužan to ponovno utvrđivati u individualnom sporu.

 

17. Eventualni žalbeni prigovori koji bi mogli biti s uspjehom isticani odnosili bi se na to da tužitelj nije potrošač, da se ne radi o ugovoru sklopljenom u periodu iz izreke citiranih odluka iz spora za zaštitu kolektivnih interesa te da je potrošač faktički mogao utjecati na sadržaj odredbe ugovora definiran od strane trgovca s posljedicom da je trgovac pokazao spremnost promijeniti sadržaj odredbe, odnosno da je ispunjen uvjet prethodnog pregovaranja, a što tuženik u ovome postupku niti tvrdi niti dokazuje.

 

18. Pravilno je stoga, prvostupanjski sud dosudio restitucijski zahtjev na ime preplaćenog iznosa zbog odredbi koje tužitelja ne obvezuju. Pravilno je izračunata visina pretplate predmetnoga kredita od strane tužitelja koji je tužitelj pretplatio temeljem ništetnih odredbi ugovora koje se odnose na promjenjivost kamatne stope te promjenu tečaja CHF u ukupnom iznosu od 127.478,59 kn i to u vremenskom periodu od 16. listopada 2006. do 23. veljače 2011

 

19. Kako je tuženik sastavio predmetni ugovor o kreditu i isključivo on predložio prema unaprijed pripremljenom sadržaju taj ugovor, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je tuženik nepošteni stjecatelj te da isti temeljem odredbe članka 1111. i članka 1115. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO) mora vratiti ne samo ono što je stekao na temelju ništetnih odredbi, već i platiti zateznu kamatu od dana stjecanja.

 

20. Odluka o troškovima parničnog postupka pravilna je kako po osnovi (članak 154. stavak 1. ZPP) tako i u visini odmjerenog parničnog troška (članak 155. stavak 1. ZPP).

 

21. Slijedom svega iznesenoga, valjalo je temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu.

 

22. Tužitelju nije dosuđen trošak odgovora na žalbu, jer se radi o trošku koji u smislu odredbe čl. 155. i čl. 166. st. 1. ZPP nije bio nužan za vođenje ovog postupka.

 

 

U Zagrebu 19. listopada 2021.

 

 

                                                                                                                                   Predsjednik vijeća

    Andrina Raspor Flis, v.r.