1               Poslovni broj Gž-682/2021-2

 

 

Poslovni broj Gž-682/2021-2

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

Županijski sud u Splitu, po sutkinji toga suda Vesni Kuzmičić, kao sucu pojedincu, u izvanparničnom predmetu predlagatelja 1. M. V., pok. F., OIB:…, iz S. i 2. V. V., pok. F., OIB:…, iz S.P., oboje zastupani po punomoćniku R. V., odvjetniku u S., protiv protustranke Općine P., P., OIB:…, zastupana po punomoćniku M. G., odvjetniku u S., radi utvrđivanja naknade, odlučujući o žalbi protustranke izjavljene protiv rješenja Općinskog suda u Splitu, poslovni broj R1-153/2020-13 od 24. veljače 2021., 19. listopada 2021.,

 

r i j e š i o   j e

 

Odbija se žalba protustranke Općina P. kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu, poslovni broj R1-153/2020-13 od 24. veljače 2021.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskim rješenjem suđeno je, kako slijedi:

 

"I. Utvrđuje se da je tržišna vrijednost k.č.z. 2027, K.O. D. P., površine 784 m2, koja je u naravi asfaltirani put u ulicama ….. u P., na dan 25. svibnja 2011. (dan predaje nekretnina) iznosila 1.180.704,00 kuna te da je tržišna vrijednost k.č.z. 2084, K.O. D. P., površine 1208 m2, koja je u naravi asfaltirani put u ulicama … u P., na dan 25. svibnja 2011. iznosila 2.274.060,00 kuna.

 

II. Dužna je protustranka Općina P. predlagateljima M. V. i V. V., na jednake dijelove, isplatiti naknadu za predanu nekretninu označenu kao k.č.z. 2027, K.O.D. P. u iznosu od 1.180.704,00 kuna, skupa sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana 25. svibnja 2013. do isplate po stopi od 12% godišnje, a u slučaju daljnjih promjena prosječne kamatne stope, po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena.

 

III. Dužna je protustranka Općina P. predlagateljima M. V. i V. V. isplatiti naknadu za predanu nekretninu označenu kao k.č.z. 2084, K.O. D. P. u ukupnom iznosu od 1.470.232,50 kuna, i to predlagatelju M. V. iznos od 667.346,25 kuna, skupa sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana 25. svibnja 2013. do isplate po stopi od 12% godišnje, a u slučaju daljnjih promjena prosječne kamatne stope, po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a predlagatelju V. V. iznos od 802.886,25 kuna, skupa sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana 27. svibnja 2013. do isplate po stopi od 12% godišnje, a u slučaju daljnjih promjena prosječne kamatne stope, po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena.

 

IV. Dužna je protustranka Općina P. predlagateljima M. V. i V. V. u roku od 15 dana naknaditi troškove ovog postupka u iznosu od 320.791,87 kuna skupa sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja prvostupanjskog rješenja do isplate po kamatnoj stopi od 5,75% godišnje, a u slučaju daljnjih promjena prosječne kamatne stope, po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."

 

2. Žali se protustranka, pobijajući prvostupanjsko rješenje zbog svih žalbenih razloga, u smislu odredbe članka 353. stavak 1. u svezi članka 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje u tekstu: ZPP), predlažući pobijano rješenje preinačiti sukladno navodima žalbe, podredno ukinuti i vratiti sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

 

3. U odgovoru na žalbu predlagatelji se protive žalbenim navodima te predlažu odbijanje žalbe kao neosnovane.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Predmet ovog postupka čini zahtjev predlagatelja za određivanje naknade povodom predaje zemljišta u vlasništvo jedinici lokalne samouprave sukladno odredbe članka 129.–132. mjerodavnog Zakona o prostornom uređenju i gradnji („Narodne novine“, broj 76/07 i 90/11; dalje: ZPUG).

 

6. Po provedenom dokazno postupku, a temeljem rezultata kompletne raspravne građe, sud prvog stupnja utvrdio je:

- da iz zapisnika Službe za imovinsko – pravne poslove, U. d. u. u S.-d.ž. od 25. svibnja 2011., Klasa: UP-I-944/18/11-01/1 proizlazi da su predlagatelji temeljem članka 129. – 132. ZPUG predali u vlasništvo predloženici Općini P. nekretnine označene kao k.č.z. 2074, površine 784 m2 i k.č.z. 2084, površine 1208 m2, obje K.O. P., a koja zemljišta se u naravi koriste kao asfaltirani putevi između stambenih objekata i to asfaltirani put širine 4,00 m, koji je lociran na k.č.z. 2027 K.O. P. te asfaltirani put 5,00 m, koji je lociran na k.č.z. 2084 K.O. D. P.;

- da iz dopisa S.-d. ž., Upravnog odjela za prostorno uređenje br. Klasa: 350-07/13-01/0087, Ur. broj: 2181/1-11-00/04-13-0002 od 31. listopada 2013. proizlazi da se nekretnine koje su predmet ovog postupka nalaze u području u kojem nije propisano donošenje urbanističkog plana uređenja, već se za iste primjenjuju odredbe prostornog plana uređenja Općine P. („Službeni glasnik Općine P.“, broj 3/06 i 8/08);

- da je uvidom u zemljišnu knjigu pregledom K.O. D. P. utvrđeno da su u trenutku predaje u vlasništvo suvlasnici nekretnine označene kao k.č.z. 2027 K.O. D. P. bili predlagatelji, svaki za po 1/2 dijela cjeline te da se k.č.z. 2084 K.O. D. P. sastoji, između ostalih, od čestica stare oznake čest. zem. 6174/1, 6174/3 te čest. zem. 3809/110 K.O. P., dakle, da je osoba koja predaje nekretninu vlasnik, odnosno suvlasnik iste;

- da je 16. listopada 2009. zaključen sporazum stranaka u cilju sređivanja imovinskopravnih odnosa u pogledu nekretnina u vlasništvu predlagatelja te je ugovoreno da ovdje protustranka Općina P. može odmah pristupiti izgradnji sustava odvodnje otpadnih voda na nekretninama predlagatelja, između ostalih i na česticama K.O. D. P. koje su predmet ovog postupka te da navedeno dopuštenje ni na koji način nije utjecalo na vlasnički status predmetnih nekretnina, koje su ostale, kao i do sada, u vlasništvu predlagatelja, odnosno iz istog sporazuma da proizlazi kako protustranci predlagatelji priznaju pravo vlasništva na opisanim nekretninama te da će se sva otvorena imovinskopravna pitanja u pogledu istih rješavati kroz unošenje istih u dokumentacije prostornog uređenja i u općinski proračun radi obeštećenja protustranke kao vlasnika;

- da predmetne nekretnine nisu izgrađene, jer prema izričitom zakonskom određenju iz članka 3. točka 16. Zakona o gradnji („Narodne novine“, broj 153/13, 20/17, 39/19 i 125/19), postojeća građevina je građevina izgrađena na temelju građevinske dozvole ili drugog odgovarajućeg akta i svaka druga građevina koja da je prema ovom ili posebnom zakonu s njom izjednačena, a takvo tumačenje da zauzima i nadležno Ministarstvo i to baš u predmetu predaje zemljišta u vlasništvo jedinice lokalne samouprave, gdje da se navodi da je upravo upravno tijelo dužno, povodom zahtjeva stranke za predaju zemljišta ispitati je li za građenje ceste izdana građevinska dozvola, odnosno drugi akt, pa ukoliko jest, tada predaja ne bi bila moguća, a isto tako da je dužna utvrditi da nekretnina nije izvlaštena po posebnom propisu, pa ukoliko nije, da su ispunjeni zahtjevi za predaju;

- da iz mišljenja tadašnjeg Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva, (državnog tajnika D. M. od 15. veljače 2010.), proizlazi kako je zemljište, u smislu definicije Zakona o gradnji, izgrađeno zemljište samo ako je za građenje građevine izdana građevinska dozvola ili drugi odgovarajući akt te da je moguća predaja zemljišta u vlasništvo jedinice lokalne samouprave temeljem Zakona o prostornom uređenju i gradnji, a ukoliko nije izdana građevinska dozvola;

- da je iz izvatka iz zemljišnih knjiga vidljivo da je da je predlagatelj pod 1. suvlasnik č.z.6174/1 za ½ dijela tj. 90 m2, zatim 1/2 dijela, č.z.6174/3, tj. 234,5 m2 te suvlasnik 165552/1839840 dijela č.z. 3809/110 K.O. P., odnosno iznosi 30 m2, što znači da je njegov ukupni suvlasnički udio na k.č.z. 2084 K.O.D. P. iznosio u vrijeme predaje nekretnine 354,5 m2 od ukupno 1208 m2;

- da je predlagatelj 2. suvlasnik č.z.6174/1 za ½ dijela tj. 90 m2, zatim 1/2 dijela, č.z.6174/3, tj. 234,5 m2 te suvlasnik 551544/1839840 dijela č.z.3809/110 K.O. P., što iznosi 102 m2, što znači da je njegov ukupni suvlasnički udio na k.č.z. 2084 K.O. D. P. iznosio u vrijeme predaje nekretnine 426,5 m2 od ukupno 1208 m2;

- da je protustranka nakon 25. svibnja 2011. upisala pravo vlasništva na svoje ime u zemljišnim knjigama, a predlagateljima naknadu za predano zemljište nije isplatila, čime je konzumirana predaja nekretnina protustranci;

- da je u svom vještvu vještak J. M. od 22. ožujka 2012. procijenio vrijednost predmetnih čestica na dan 25. svibnja 2011. na iznos od 3.454.764,00 kuna;

- da je isti vještak u dopuni nalaza i mišljenja od 19. listopada 2020. odgovorio na primjedbe protustranke u pogledu visine, odnosno vrijednosti predmetnih nekretnina te da je otklonio sve prigovore, navodeći da je u izrađenom vještvu učinio nespornim da se radi o građevinskom zemljištu, koji je u naravi asfaltirani put između stambenih obiteljskih kuća i uvažavajući taj element na osnovi ostalih izraženih činjenica o kretanju cijena građevinskog zemljišta na području S., usvojio jedinično tržišnu cijenu predmetnog zemljišta u izrađenom vještvu. Nadalje, da je posebno naglasio kako je predmetno zemljište, koje je u naravi asfaltirani put, u funkciji stambenih obiteljskih kuća te predstavlja građevinsko zemljište i jedinična cijena istog da nije niža od jedinične cijene građevinskog zemljišta na kojem su izgrađene stambene kuće na predmetnom području;

- da je dakle, prema nalazu i mišljenju vještaka ing. J. M. proizlazi da vrijednost nekretnine k.č.z. 2084 K.O. D. P. ukupne površine 1208 m2 na iznosi 2.274.060,00 kuna, odnosno proizlazi da je vrijednost 1 m2 navedene nekretnine, u vrijeme predaje iste je iznosila 1.882,50 kn/m2, pa da stoga predlagatelju 1. za 354,5 m2 pripada naknada u iznosu od 667.346,25 kuna, a predlagatelju 2. za 426,5 m2 iznos od 802.886,25 kuna, kako je i dosuđeno u točki II. i III. izreke.

 

7. Stoga je sud prvog stupnja na temelju navedenih činjenica, a pozivom na odredbe članka 132. stavak 1., 129. stavak 1. i članka 130. ZPUG-a donio rješenje kao u izreci pobijanog rješenja.

 

8. Pravilno je sud prvog stupnja postupio kada je osnovnom utvrđenih činjenica donio pobijano rješenje.

 

9. Naime, odredbom članka 129. stavka 1. ZPUG-a propisano je, da vlasnik neizgrađenog zemljišta na kojemu je detaljnim planom uređenja ili urbanističkim planom uređenja planirano građenje građevina i uređaja komunalne ili druge infrastrukture ili druga građevina javne namjene koje ne može biti vlasnik, može ovo zemljište predati u vlasništvo jedinice lokalne samouprave.

 

10. Za predano zemljište vlasniku pripada naknada u visini tržišne vrijednosti predanog zemljišta u vrijeme predaje, kako je to propisano odredbom članka 130. stavkom 1. ZPUG-a, time da je ovu naknadu dužna isplatiti jedinica lokalne samouprave, odnosno osoba s kojom je sklopljen ugovor, najkasnije u roku od dvije godine od dana predaje zemljišta, kako je to propisano odredbom stavka 2. istoga članka.

 

11. Odredbom članka 132. ZPUG-a propisan je postupak predaje zemljišta u vlasništvo jedinice lokalne samouprave i način određivanja naknade za to zemljište.

 

12. Tako odredba članka 132. stavka 1. ZPUG-a određuje da zemljište iz članka 129. i članka 130. ovoga Zakona vlasnik predaje izjavom koju daje na zapisnik uredu državne uprave u županiji, odnosno G. Z., dok je prema odredbi stavka 2. ovoga članka ured državne uprave u županiji dužan pozvati jedinicu lokalne samouprave da prisustvuje davanju izjave iz stavka 1. ovoga članka najmanje četrnaest dana prije davanja izjave, Ured državne uprave u županiji dužan je izjavu iz stavka 1. ovoga članka u tri primjerka uručiti zastupniku jedinice lokalne samouprave, odnosno bez odlaganja dostaviti jedinici lokalne samouprave u čije je vlasništvo predano zemljište, kako to propisuje odredba stavka 3. članka 132. ZPUG-a, a prema stavku 4. istoga članka, Ured državne uprave, odnosno Grad Z., na prijedlog vlasnika zakazuje raspravu u svrhu sporazumnog utvrđivanja naknade za predmetno zemljište, a tko vlasnik i jedinica lokalne samouprave ne postignu sporazum u pogledu naknade nadležni sud će ovu naknadu na zahtjev vlasnika odrediti u izvanparničnom postupku (članak 132. stavak 5. ZPUG-a).

 

13. Nadalje, u okolnostima kada su predlagatelji protustranci predali predmetnu nekretninu, odnosno kada je utvrđeno da su ispunjene pretpostavke za predaju zemljišta u vlasništvo jedinici lokalne samouprave, neosnovani su žalbeni navodi protustranke da ona nije dužna platiti predlagateljima vrijednost nekretnina.

 

14. Isto tako, pravilno je sud prvog stupnja postupio, kada je temeljem utvrđenog, a u okolnostima kada se stranke nisu sporazumjele glede visine naknade predmetnog zemljišta, naložio protustranci da predlagateljima 1. i 2. plati naknadu za predano zemljište, jer je isto ispravno utemeljeno na odredbi članka 130. ZPUG-a, a visinu koje naknade je utvrdio putem vještaka J. M.

 

15. U odnosu na ostale žalbene prigovore, koji u biti predstavljaju ponavljanje iz prvostupanjskog postupka, a temeljem kojih protustranka pogrešno smatra da nije dužna predlagateljima 1. i 2. platiti naknadu za predano joj zemljište, određenu po sudu prvog stupnja – ničim se ne dovodi u sumnju ispravnost činjeničnih utvrđenja i zaključaka prvostupanjskog suda i na toj osnovi pravilnost primjene materijalnog prava, kada je sud prvog stupnja donio prvostupanjsko rješenje, pa se protustranka, a kako bi se izbjeglo suvišno i nepotrebno ponavljanje, upućuje na obrazloženje pobijane odluke, kojim obrazloženjem je prvostupanjski sud dao jasne i valjane razloge o tome zašto je istim rješenjem utvrdio predmetnu naknadu i protustranci naložio da tu naknadu plati predlagateljima ad. 1) i ad. 2), rješavajući kao u točkama I. i II. izreke svog rješenja, a koje razloge kao pravilne prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

 

16. Dakle, po stavu ovog žalbenog suda, pravilno su u postupku utvrđuje odlučne činjenice, odnosno pretpostavke za predaju zemljišta u vlasništvo jedinici lokalne samouprave (sukladno uputi VSRH izraženoj u rješenju Rev-1026/15-3 od 19. listopada 2016.), a koje se sastoje u sljedećem:

- da su predlagatelji u vrijeme podnošenja zahtjeva za predaju nekretnina u vlasništvo jedinice lokalne samouprave te održavanje ročišta na kojem je izvršena predaja nekretnina (25. svibnja 2011.), bili vlasnici predmetnih nekretnina koje su izjavom predane u vlasništvo predloženika, jedinice lokalne samouprave;

- da je predloženik temeljem izjave o predaji nekretnine u vlasništvo uknjižen u zemljišnoj knjizi kao vlasnik navedene nekretnine (dakle, da je predaja u cijelosti konzumirana);

- da za predmetnu nekretninu nije izdana građevinska, odnosno uporabna dozvola, odnosno da ista nije izvlaštena sukladno posebnim propisima koji reguliraju izvlaštenje, pa da je stoga moguća predaja iste u vlasništvo jedinice lokalne samouprave, sukladno odredbama ZPUG-a, a što je stajalište nadležnog Ministarstva u svezi primjene odredaba ZPUG-a;

- da se predmetna nekretnina nalazi u području za koje nije propisano donošenje Urbanističkog plana uređenja, već da se za iste primjenjuju odredbe Prostornog plana uređenja Općine P.

 

17. Prema tome, žalba protustranke, izjavljena zbog žalbenih razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, nije mogla biti uvažena.

 

18. Pravilno je sud prvog stupnja postupio i kada je točkom IV. izreke svog rješenja naložio protustranci da predlagateljima 1. i 2. naknadi troškove postupka u iznosu od 320.791,87 kuna, jer je isto ispravno utemeljeno na paragrafima 20 i 21 pravnih pravila bivšeg Zakona o sudskom vanparničnom postupku objavljenom u Sl. novinama 175 XLV od dana 1. kolovoza 1934. i to na temelju Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 06. travnja 1941. godine (Narodne novine broj 73/91) i odredbi članka 155. ZPP-a, pa se žalba protustranke i u ovom dijelu, kojim se na odluku o troškovima postupka u biti samo paušalno žali, ukazuje neosnovanom.

 

19. Slijedom navedenog, budući da žalbeni navodi nisu doveli u sumnju pravilnost i zakonitost prvostupanjskog rješenja, a prvostupanjskim rješenjem, kao niti postupkom, koji mu je prethodio, nije počinjena, kako žalbom istaknuta, tako ni niti bilo koja od ostalih bitnih postupovnih povreda, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, a materijalno pravo je ispravno primijenjeno, valjalo je odbiti žalbu protustranke kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje, slijedom čega je riješeno kao u izreci (članak 380. točka 2. ZPP-a).

 

20. Obzirom da predlagatelji 1. i 2. nisu zahtijevali troškove žalbenog postupka (trošak sastava odgovora na žalbu), to o istom nije niti odlučivano.

 

21. Radi svega iznesenog valjalo je suditi kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

 

U Splitu, 19. listopada 2021.