1                 Poslovni broj: 6 Us I-680/2021-10

 

 

 

 

                                                       Poslovni broj: 6 Us I-680/2021-10

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Dariji Pugel, dipl. iur., uz sudjelovanje zapisničara Vanje Vidakovića, u upravnom sporu tužitelja T. V. iz P., kojeg zastupa opunomoćenica Lj. S., odvjetnica u P., protiv tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Ž. d. o. u P., radi naknade za oduzetu imovinu, 19. listopada 2021.,

 

p r e s u d i o  j e

 

I.              Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva pravosuđa i uprave, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II-942-01/17-01/173, URBROJ: 514-04-02-01-01/07-21-02 od 16. ožujka 2021.

 

II.              Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova predmetnog upravnog spora.

 

Obrazloženje

 

1.              Pobijanim rješenjem tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II-942-01/17-01/173, URBROJ: 514-04-02-01-01/07-21-02 od 16. ožujka 2021. odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja izjavljena protiv djelomičnog rješenja Ureda državne uprave u Istarskoj županiji, Službe za imovinsko-pravne poslove, Ispostava Poreč, KLASA: UP/I-943-01/97-01/56, URBROJ: 2163-06-11-02/11-17-11 od 24. ožujka 2017., a kojim je  odbijen zahtjev tužitelja za povrat odnosno naknadu za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine odlukama Kotarske agrarne komisije Poreč broj: 1387/1 od 21. siječnja 1948., broj: 1387/1-A od 22. svibnja 148., broj: 1387/1-B od 22. svibnja 1948., broj: 25. veljače 1948. i broj: 1408/1 od 23. rujna 1948.

 

2.    Tužitelji u tužbi osporava zakonitost pobijanog rješenja tuženika, ističući da je činjenično stanje ostalo nepotpuno i pogrešno utvrđeno, a pobijano je rješenje nerazumljivo, neobrazloženo i ne sadrži osvrt na navode iznijete u žalbi, osobito u dijelu u kojem se odnosi na utvrđivanje da li su predmetne nekretnine predniku tužitelja konfiscirane ili oduzete agrarnom reformom i kolonizacijom. Ističe da je u postupku dokazao da je aktivno legitimiran zahtijevati pravo na povrat imovine, te da mu pripada pravo na povrat, na koje okolnosti predlaže provođenje dokaza vršenjem uvida u spis upravnog postupka te saslušanjem tuženika kao stranke.

 

3.              Tužbenim zahtjevom predlažu da Sud poništi pobijano rješenje tuženika, te tuženika obveže na naknadu troškova upravnog spora tužitelju.

 

4.              Tuženik u odgovor na tužbu ustraje kod navoda iz obrazloženja osporenog rješenja te predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva kao neosnovanog.

 

5.              Županijsko državno odvjetništvo u Puli, koje u ovom sporu ima status zainteresirane osobe, u dostavljenom odgovoru na tužbu protiv se tužbi i tužbenom zahtjevu, ističe da je pobijano rješenjem tuženika zakonito i detaljno obrazloženo, te predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva kao neosnovanog.

 

6.              U tijeku spora održana je rasprava na ročištu održanom dana 7. listopada 2021., i to na temelju čl. 39. st. 2. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17, dalje: ZUS) u odsutnosti uredno pozvanih stranaka, koje svoj izostanak nisu opravdale, čime se smatra da je strankama u smislu čl. 6. ZUS-a dana mogućnost očitovanja o svim zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koji su predmet ovog upravnog spora.

 

7.              Radi ocjene zakonitosti pobijanog rješenja tuženika izvršen je uvid u dokumentaciju koja prileži spisu upravnog postupka, te onu koja prileži spisu upravnog spora. Sud  nije prihvatio prijedlog tužitelja da se u sporu provede dokaz njegovim saslušanjem, smatrajući da se provođenjem predloženog dokaza ne bi utvrdile pravno relevantne činjenice o kojima ovisi odluka u ovome upravnom sporu.

 

8.              Razmatrajući sva sporna činjenična i pravna pitanja, Sud smatra da tužbeni zahtjev nije osnovan.

 

9.              Iz spisa upravnog postupka proizlazi da je tužitelj prvostupanjskom tijelu dana 15. svibnja 1997. podnio zahtjev za utvrđivanjem prava na naknadu odnosno povrat nekretnina upisanih u više posjedovnih listova za k.o. Ž. i za k.o. B., navodeći da su iste sekvestrirane njegovom pokojnom ocu J. V. r. M. (G. V.) odlukom Kotarskog narodnog suda u Poreču posl.br. Sekv. 32/46 od 5. srpnja 1946., odnosno konfiscirane temeljem rješenja istog suda posl.br. Sekv. 32/46 od 20. ožujka 1947. kojim je određeno da se dosadašnji postupak sekvestracije smatra postupkom konfiskacije; te kojim je nekretninama potom raspolagano odlukama Kotarske agrarne komisije Poreč broj "R" 94/48 od 29. siječnja 1948., broj "R" 118/48 od 15. listopada 1948., broj 1387/1 od 21. siječnja 1948., broj 1387/1-A od 22. svibnja 1948., broj 1387/1-B od 22. svibnja 1948., broj 235/II od 25. veljače 1948. i broj 1408/1 od 23. rujna 1948.

 

10.              Po provedenom upravnom postupku, u kojem je tužitelju pružena mogućnost da uredi zahtjev i očituje se o relevantnim okolnostima i dokazima, prvostupanjsko je tijelo djelomičnim rješenjem od 24. ožujka 2017. odlučilo o dijelu zahtjeva za koji je ocijenilo da je sazreo za odlučivanje, te je odbilo tužiteljev zahtjev u dijelu u kojem se odnosi na nekretnine oduzete odlukama Kotarske agrarne komisije broj: 1387/1 od 21. siječnja 1948., broj: 1387/1-A od 22. svibnja 1948., broj: 1387/1-B od 22. svibnja 1948., broj: 25. veljače 1948. i broj: 1408/1 od 23. rujna 1948. Prvostupanjsko je tijelo utemeljilo svoje rješenje na utvrđenju da citiranim odlukama nekretnine nisu oduzete radi prijenosa u društveno (državno) vlasništvo, već su prenijete u vlasništvo drugih fizičkih osoba odnosno obrađivača, radi razrješenja napoličarskog odnosa te ukidanju ostataka feudalnih odnosa, te stoga nisu ispunjeni uvjeti za određivanje prava na naknadu iz čl. 2. Zakona o naknadi; kao i da Odlukama tog tijela broj 1387/1-A od 22. svibnja 1948. i broj: 1408/1 od 23. rujna 1948. imovina nije oduzeta tužiteljevom ocu J. V., već V. I. pok. M. i V. M. pok. J., u odnosu na koje tužitelj nije nasljednik prvog nasljednog reda.

 

11.              Po stavu ovoga Suda, tuženik je donoseći pobijano rješenje pravilno i zakonito prihvatio iznijeto obrazloženje prvostupanjskog rješenja, pri čemu je za svoju odluku dao valjane i detaljno obrazložene razloge, utemeljene na pravilnoj primjeni materijalnog prava.

 

12.              Uvidom u Odluku Kotarske agrarne komisije broj: 1387/1 od 21. siječnja 1948., razvidno je da se istom ukida kolonatski odnos između vlasnika (između ostalog) V. J. pok. M. te u toj odluci navedenih zemljoradnika obrađivača, te da se navedene nekretnine upisane u posjedovnom listu 408 k.o. Ž. oduzimaju vlasnicima bez ikakve odšete te besteretno dosuđuju u vlasništvo fizičkim osobama (K. P. i dr.), sve pozivom na Odluku Oblasnog NO-a za Istru o uređenju agrarnih odnosa i poništenju dražbi na području Oblasnog NO-a za Istru broj 11544/I od 25. studenog 1946.

 

13.              Nastavno, uvidom u Odluku Kotarske komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju broj 235/II od 25. veljače 1948. razvidno je da se istom oglašuje ništetnom prinudna dražba nekretnina, te se nekretnine upisane u posjedovnom listu 1179 k.o. Ž. oduzimlju kupcima, između ostalih i V. J. pok. M. bez ikakve odštete, te se besteretno dosuđuju u vlasništvo fizičkim osobama (R. J. i dr.), sve pozivom na Odluku Oblasnog NO-a za Istru o uređenju agrarnih odnosa i poništenju dražbi na području Oblasnog NO-a za Istru broj 11544/I od 25. studenog 1946.

 

14.              Odluka o uređenju agrarnih odnosa u Istri donesena je radi razrješenja napoličarskih odnosa, te je propisivala da obrađivači koji su nekretnine obrađivali najmanje 15 godina, računajući od 9. rujna 1943. godine unatrag, stječu na tim nekretninama pravo vlasništva.

 

15.              Stoga, kako iz sadržaja citiranih odluka o oduzimanju a i Odluke o uređenju agrarnih odnosa u Istri, na temelju koje su odluke o oduzimanju donesene, nedvojbeno proizlazi da su nekretnine iz predmeta ovoga spora prenesene izravno u korist fizičkih osoba, a Sud u postupku naknade za oduzetu imovinu ne može preispitivati zakonitost odluka o oduzimanju, odnosno jesu li tijela vlasti pravilno primjenjivala propise, pa tako i predmetnu Odluka o uređenju agrarnih odnosa u Istri, to se ne mogu prihvatiti navodi tužitelja da se radilo o oduzimanju u korist države da bi zatim država raspolagala nekretninama prenijevši ih u vlasništvo fizičkih osoba (tako i Visoki upravni sud Republike Hrvatske u presudama posl.br. Usž-840/15-2 od 9. srpnja 2015., posl.br. Usž-3079/17-2 od 25. listopada 2017.).

 

16.              Člankom 1. Zakona o naknadi za imovinu oduzete za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine („Narodne novine“ broj 92/96, 39/99, 92/99, 43/00, 131/00, 27/01, 65/01, 118/01, 80/02 i 81/02, dalje: Zakon o naknadi) propisano da se tim Zakonom uređuju uvjeti i postupak naknade za imovinu koja je prijašnjim vlasnicima oduzeta od strane jugoslavenske komunističke vlasti i prenesena u općenarodnu imovinu, državno, zadružno, odnosno društveno vlasništvo.

 

17.              Stoga, budući da nekretnine iz ovoga spora nisu prenesene u državno vlasništvo, nego u vlasništvo fizičkih osoba, sukladno citiranoj odredbi članka 1. Zakona o naknadi, to u pogledu nekretnina obuhvaćenih citiranim Odlukama nisu ispunjeni uvjeti za naknadu ili povrat, što su prvostupanjsko tijelo i tuženik pravilno odlučili.

 

18.              Pritom pravilno upravna tijela nisu prihvatila kao relevantne navode tužitelja da je imovina kojom je raspolagano citiranim Odlukama Kotarske komisije prethodno tužiteljevom ocu bila sekvestrirana odnosno konfiscirana odlukama iz 1946. odnosno 1947., budući da u konkretnom slučaju akt o oduzimanju čine citirane Odluke Kotarske komisije iz 1948., čija se zakonitost u ovome sporu ne može preispitivati, a iz kojih nedvojbenim proizlazi da je imovina oduzeta tim odlukama prenijeta izravno u vlasništvo trećih fizičkih osoba radi razrješavanja napoličarskih odnosa, a ne u društveno vlasništvo.

 

19.              Jednaki zaključak slijedi i u pogledu preostalih odluka Kotarske agrarne komisije (broj: 1387/1-A od 22. svibnja 1948., broj: 1387/1-B od 22. svibnja 1948., te broj: 1408/1 od 23. rujna 1948.), pri čemu pravilno napominje prvostupanjsko tijelo kako se tim odlukama imovina i ne oduzima tužiteljevom ocu J. V., već drugim osobama (V. I. pok. M. i V. M. pok. J.), u odnosu na koje tužitelj nije nasljednik prvog nasljednog reda (a kako to proizlazi iz rodoslovnog stabla dostavljenog od tužitelja tijekom upravnog postupka).

 

20.              Slijedom navedenog, budući da je pobijano rješenje tuženika valjano i detaljno obrazloženo, temelji se na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju te pravilnoj primjeni materijalnog prava, a tužitelj svojim navodima nije uspio osporiti zakonitost istoga, to je na temelju čl. 57. st. 1. ZUS.-a valjalo odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan te riješiti kao pod t. I. izreke ove presude.

 

21.              Budući da tužitelj nije uspio u ovome upravnom sporu, to istome na temelju čl. 79. st. ZUS-a ne pripada pravo na naknadu troškova spora (t. II. izreke).

 

22.              Stoga je riješeno kao u izreci ove presude.

 

U Rijeci 19. listopada 2021.

Sutkinja

Daria Pugel,v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u četiri (4) primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.