- 1 -              Rev 2692/2016-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2692/2016-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i mr.sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja G. G. iz Z., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik T. Lj., odvjetnik u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB ..., koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Z., Građansko-upravni odjel, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu br. Gžn-584/15-3 od 14. lipnja 2016., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu br Pn-8155/07 od 15. prosinca 2014., u sjednici vijeća održanoj 19. listopada 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

              Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana glede odluke o glavnoj stvari.

 

 

r i j e š i o   j e:

 

              Revizija tužitelja odbacuje se kao nedopuštena glede odluke o troškovima postupka.

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvoga stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio da mu tužena naknadi neimovinsku štetu u iznosu od 400.000,00 kn, sa zateznom kamatom tekućom od donošenja prvostupanjske presude do isplate, te naknadu materijalne štete u iznosu od 4.000.000,00 kn, sa zateznom kamatom od podnošenja tužbe do isplate, po stopi kako je to navedeno u izreci prvostupanjske presude. Ujedno je odbijen i zahtjev za naknadu troškova postupka (toč. I.). Tužitelj je obvezan tuženoj nadoknaditi troškove postupka u iznosu od 154.500,00 kn (toč. II.).

 

2. Presudom suda drugoga stupnja odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda, a ujedno je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka.

 

3. Protiv presude suda drugoga stupnja tužitelj je pravodobno podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 - dalje: ZPP), zbog počinjenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Tužitelj predlaže da se revizija prihvati, pobijana presuda preinači i usvoji zahtjev tužitelja, podredno da se ukinu obje nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom, odnosno drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

4. Na reviziju nije odgovoreno.

 

5. Revizija tužitelja nije osnovana glede merituma spora, dok revizija nije dopuštena glede odluke o troškovima postupka.

 

6. U konkretnom slučaju dopuštena je revizija prema vrijednosnom kriteriju, budući da vrijednost pobijanog dijela presude prelazi iznos od 200.000,00 kn.

 

7. Prema odredbi čl. 392. a st. 1. ZPP, u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP, revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

8. Predmet ovog parničnog postupka je zahtjev tužitelja za naknadu materijalne i nematerijalne štete koju su mu uzrokovali neimenovani dužnosnici ili službenici Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu, jer su protiv njega 1999. podigli optužnicu radi počinjenja kaznenog djela nadrilječništva iz čl. 244. st. 2. Kaznenog zakon („Narodne novine“ br. 110/97 i dr., dalje KZ), a sam kazneni postupak je dovršen odustankom od kaznenog progona i donošenjem presude kojom se optužba odbija.

 

9. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

 

-              da je Policijska uprava V., podnijela kaznenu prijavu 24. prosinca 1999. protiv tužitelja radi osnovane sumnje da je počinio kazneno djelo nadrilječništva,

-              da je Općinsko državno odvjetništvo u Varaždinu nakon toga podnijelo Županijskom sudu u Varaždinu istražni zahtjev 1. veljače 2000. protiv tužitelja,

-              da je istražni zahtjev podnesen na temelju odredbe čl. 188. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02, 178/04, 115/06, 152/08, 76/09, 80/11, dalje ZKP), u okviru ovlasti i nadležnosti Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu,

-              da je na ročištu za glavnu raspravu pred Općinskim sudom u Varaždinu 27. listopada 2004. zamjenica Općinskog državnog odvjetnika odustala od daljnjeg kaznenog progona tužitelja,

-              da tužitelj nije dokazao da je pretrpio štetu, bilo materijalnu, bilo nematerijalnu, zbog postupaka nadležnog Državnog odvjetništva,

-              da u postupku tužitelj nije dokazao da bi državni odvjetnik u Varaždinu ili njegovi zamjenici postupali nepravilno ili nezakonito.

 

10. Obzirom na takva činjenična utvrđenja nižestupanjski sudovi odbijaju tužbeni zahtjev tužitelja. Pritom se ističe da prema odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01, dalje ZOO) tužitelj treba dokazati da mu je drugi uzrokovao štetu, štetnu radnju, uzročnu vezu između štete i štetne radnje, kao i protupravnost postupanja štetnika. Kako se u konkretnom slučaju radi o odgovornosti Republike Hrvatske za štetu koju je u obnašanju dužnosti tužitelju uzrokovao neimenovani državni odvjetnik Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu ili njegov zamjenik, to na ovaj odnos treba primijeniti odredbu čl. 55. st. 1. Zakona o državnom odvjetništvu („Narodne novine“ br. 75/95, 36/98, dalje ZDO), a koji je bio na snazi u vrijeme navodne štetne radnje. Prema toj odredbi Republika Hrvatska odgovara za štetu koju u obnašanju dužnosti nanese državni odvjetnik ili zamjenik državnog odvjetnika građaninu ili pravnoj osobi nepravilnim ili nezakonitim radom.

 

Kako tužitelj u ovom postupku nije dokazao u čemu se sastojao nezakoniti ili nepravilni rad državnog odvjetnika, to je zahtjev tužitelja ocijenjen neosnovanim.

 

11. Vezano za tvrdnje tužitelja da je šteta nastala objavom cijelog slučaja u medijima, drugostupanjski sud navodi da za takve štete, suglasno odredbi čl. 21. Zakona o medijima („Narodne novine“ br. 59/04, 84/111, 81/13) odgovara nakladnik. Kako nije dokazano da bi Republika Hrvatska bila nakladnik medija koje je spominjao tužitelj, to niti po tom osnovu ne postoji odgovornost Republike Hrvatske za naknadu štete.

 

12. U reviziji tužitelj prije svega ukazuje na počinjenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP (u reviziji se pogrešno navodi čl. 254.), a koja je počinjena time što je u izreci navedeno da je odbijen zahtjev I. i II. tuženika za naknadu troškova žalbe, a u obrazloženju da je zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbe neosnovan.

 

Prema shvaćanju revizijskog suda radi se o pogrešci u pisanju koja se može ispraviti u svako vrijeme, budući je nesporno da je odbijena žalba tužitelja u drugostupanjskom postupku, te da tužitelju nije dosuđen trošak žalbe.

 

13. Suprotno tvrdnji tužitelja sud drugoga stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući je drugostupanjski sud ocijenio relevantne žalbene navode tuženika, razlozi su jasni i razumljivi, te ne postoje nedostaci u pobijanoj drugostupanjskoj odluci radi čega se ista ne bi mogla ispitati.

 

14. Isto tako sama činjenica da je prvostupanjska presuda objavljena, uručena i otpremljena dva dana nakon isteka roka od 45 dana nakon zaključenja glavne rasprave, ne predstavlja bitnu povredu iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi čl. 335. st. 4. ZPP. Povreda iako je učinjena nema utjecaja na zakonitost i pravilnost pobijane presude.

 

15. Nije počinjena niti bitna povreda iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP, jer je sud ocijenio provedene dokaze. Sama činjenica da tužitelj drugačije ocjenjuje provedene dokaze ne znači da je počinjena navedena bitna povreda.

 

16. Nije osnovan niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava. Naime, sama činjenica da je protiv tužitelja pokrenut kazneni postupak, te da je taj postupak pravomoćno okončan odbijanjem optužbe jer je državni odvjetnik odustao od progona, ne povlači za sobom automatski odgovornost Republike Hrvatske. Pravilno sud drugoga stupnja ističe da je tužitelj trebao navesti u čemu se sastojao nepravilan ili nezakoniti rad državnog odvjetnika ili njegova zamjenika. Kako tužitelj nije dokazao da bi državni odvjetnik ili njegov zamjenik u konkretnom kaznenom predmetu postupao nepravilno ili nezakonito, to je pravilno primijenjeno materijalno pravo kada je zahtjev tužitelja odbijen u skladu s odredbom čl. 55. st. 1. ZDO.

 

17. Radi navedenog valjalo je reviziju tužitelja odbiti glede merituma spora primjenom odredbe čl. 393. ZPP.

 

18. Glede odluke o troškovima postupka revizija tužitelja nije dopuštena. Na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 16. studenoga 2015. zauzeto pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija.

 

Pri zauzimanju navedenog shvaćanja posebice se imalo na umu da se pod izrazom „postupak“ iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP podrazumijeva samo postupak u odnosu na predmet - meritum spora, da se odredba čl. 400. st. 1. ZPP odnosi samo na rješenja kojima prestaje litispendencija i pravomoćno završava parnični postupak glede predmeta spora, kao i da parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka (čl. 151. st. 1. ZPP) te da odluka o njima nema značaj rješenja kojim se završava postupak i u odnosu na kojeg bi bila dopuštena revizija iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP (tako npr. u Rev-1353/11-2).

 

Na osnovu izloženog valjalo je na temelju odredbe čl. 400. st. 1. ZPP reviziju tužitelja u odnosu na odluku troškovima postupka odbaciti kao nedopuštenu i riješiti kao u izreci rješenja.

 

 

Zagreb, 19. listopada 2021.

 

 

                                                                                                                              Predsjednica vijeća:

                                                                                                                              Katarina Buljan, v.r.