Poslovni broj: 32 Pž-814/2019-3

1

REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 32 Pž-814/2019-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Zubović, predsjednice vijeća, dr. sc. Srđana Šimca, suca izvjestitelja i Nevenke Marković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Stečajna masa F.-I. d.o.o. u stečaju, R., C. 9, OIB …, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu M. & partneri, R., P. M. K. K. 2, protiv tuženika B. d.o.o., R., C. 9, OIB …, kojeg zastupa punomoćnik Z. G., odvjetnik u R., A. S. 5, radi predaje u posjed, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-186/17-20 od 6. studenoga 2018., u sjednici vijeća održanoj 19. listopada 2021.

p r e s u d i o j e

I. Odbija se kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-186/17-20 od 6. studenoga 2018.

II. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu u iznosu od 3.012,50 kn.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom prvostupanjski sud je naložio tuženiku tužitelju predati  u posjed slobodan od osoba i stvari stan koji se nalazi u R. na adresi C. 9.  Tuženiku je naloženo naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 11.137,50 kn.  Rješenjem je odbijen kao neosnovan tuženikov prijedlog za prekid ovog postupka.

2. Na temelju rezultata dokaznog postupka prvostupanjski sud je utvrdio da je  tužitelj stvarni vlasnik ovog stana kao pravni sljednik trgovačkog društva F.-I. d.o.o. u stečaju, kako to proizlazi iz izvatka iz zemljišne knjige za spornu nekretninu  (str. 59. do 61. spisa). Zato tužitelj kao vlasnik ima jače pravo na posjed od tuženika  kao zakupnika koji je 2. siječnja 2013. sklopio Ugovor o zakupu s nevlasnikom –  Zaključni list d.o.o., Rijeka (str. 18. i 19. spisa). Prema odredbi čl. 531. st. 2. Zakona  o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 i 41/08; dalje: ZOO), koji se u konkretnom slučaju primjenjuje sukladno odredbi čl. 520. ZOO-a, neovisno o tome  radi li se o stambenom ili poslovnom prostoru, ako se utvrdi da trećemu pripada neko

pravo koje sasvim isključuje pravo zakupnika na korištenje stvari, Ugovor o zakupu  se raskida po samom zakonu, a zakupodavac je dužan zakupniku naknaditi štetu.  Ovdje se upravo radi o takvom slučaju. Tužitelj ima pravo vlasništva na zakupljenoj
stvari i to njegovo pravo u potpunosti isključuje tuženikovo pravo korištenja stana, pa  ga je tuženik dužan predati tužitelju (čl. 166. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim  stvarnim pravima, „Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00,  114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14; dalje: ZVDSP).  3. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je temeljem odredbi čl.  154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.

4. Tuženik je protiv ove presude podnio žalbu navodeći u njoj da je  odredbama čl. 133. st. 2., čl. 289. st. 5. i čl. 438. Stečajnog zakona („Narodne  novine“ broj 71/15 i 104/17; dalje: SZ) propisano da će se stečajna masa upisati u  sudski registar. Kako upis stečajne mase u sudski registar nije proveden, tužbu treba  odbaciti. Pored navedenog, prvostupanjski sud je u ovoj pravnoj stvari sam odlučio  riješiti o prethodnom pitanju. Tako je utvrdio da je Ugovor o kupoprodaji nekretnine  od 12. prosinca 2008. zaključen između Z. L. d.o.o., R. kao kupca i  tužiteljevog prednika F.-I. d.o.o., R., kao prodavatelja, ništetan. Prvostupanjski  sud je ovo utvrdio premda se o istoj pravnoj stvari vodi posebni parnični postupak.  On je iz tog postupka uzeo kao utvrđene činjenice one kao takve nisu utvrđene  pravomoćnom presudom. Korištenjem dokaza iz druge parnice koja je u tijeku i nije  pravomoćno dovršena, ne može se smatrati dokazivanjem u ovoj parnici u kojoj sud  sam odlučuje o prethodnom pitanju.

5. Tuženik ima pravo na posjed predmetnog stana na temelju ugovora o  zakupu. Ovaj ugovor je zaključen na neodređeno vrijeme i nije otkazan. To tužiteljevo  pravo na posjed ovog stana čini neutemeljenim. Pravi vlasnik ovog stana je Zaključni  list d.o.o., na temelju kupoprodajnog ugovora. Taj ugovor nikada nije raskinut i još  egzistira. Zato tužitelj ne može biti stvarni ili predmijevani vlasnik ovog stana. Odatle i  pogrešna primjena materijalnog prava u ovoj pravnoj stvari. Drugim riječima, s  obzirom na to da se tuženik u ovom stanu nalazi na temelju ugovora o zakupu kojeg  je sklopio s njegovim stvarnim vlasnikom, ne može se zaključiti da je tuženik isključen  iz prava na korištenje stana, kako to ocjenjuje prvostupanjski sud. Slijedom  navedenog, tuženik je predložio drugostupanjskom sudu uvažiti njegovu žalbu,  ukinuti pobijani presudu i vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

6. U odgovoru na tuženikovu žalbu tužitelj je osporio tuženikove žalbene navode kao neosnovane.

7. Tuženikova žalba nije osnovana.

8. Nakon što je pobijana presuda ispitana na temelju odredbe čl. 365. st. 2.  Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01,  117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP),  u granicama dopuštenih žalbenih razloga, pazeći pri tome po službenoj dužnosti na  bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9.,

11., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio  da je ona pravilna i na zakonu osnovana.

9. Suprotno žalbenim navodima, ocjena je ovog suda da je prvostupanjski sud  pobijanu presudu utemeljio na valjanim zaključcima o odlučnim činjenicama. Takvo  postupanje prvostupanjskog suda ima uporište u rezultatima dokaznog postupka i  tuženik ih u žalbi bezuspješno pokušava dovesti u pitanje. Ovaj sud u donošenju  pobijane presude ne nalazi bitne ili relativne bitne povrede postupka na koje je  ukazao tuženik u žalbi, kao ni druge povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj  dužnosti. Jednako tako, ovaj sud ne nalazi da bi prvostupanjski sud pri donošenju  pobijane presude pogrešno primijenio materijalno pravo.

10. Stečajni upravitelj je u ime i za račun stečajne mase ovlašten pokretati i  voditi sudske postupke radi prikupljanja dužnikove imovine (čl. 133. st. 1. SZ-a).  Sama činjenica je li stečajna masa upisana u sudski registar (čl. 133. st. 2. SZ-a), nije  od značaja za tužiteljevu stranačku sposobnost u ovoj pravnoj stvari i za njegovu  aktivnu legitimaciju (čl. 77. st. 3. ZPP-a), kako je to pravilno ocijenio prvostupanjski  sud u obrazloženju pobijane odluke.

11. Prvostupanjski sud je na pravilan i zakonit način u ovoj pravnoj stvari  odlučio o prethodnom pitanju.

12. Tuženik svoje pravo na posjed ovog stana temelji na činjenici da je sklopio  ugovor o zakupu s vlasnikom stana, društvom Z. L. d.o.o. R..  Prvostupanjski sud je uvidom u spis prvostupanjskog poslovni broj P-2604/2013 koji  se vodio između ovdje tužitelja i tuženika Z. L. d.o.o., R., radi utvrđenja  ništetnosti Ugovora o kupoprodaji nekretnine (čiju predaju u posjed tužitelj traži u  ovom postupku) koji je 12. prosinca 2008. zaključen između tužiteljevog pravnog  prednika kao prodavatelja i tuženika kao kupca, te u tom postupku izvedene dokaze,  na pravilan i dopušten način utvrdio da je presudom tog suda poslovni broj  P-2604/2013-40 od 14. prosinca 2015. predmetni Ugovor o kupoprodaji nekretnine  utvrđen ništetnim te da je tuženiku Z. L. d.o.o., R., naloženo predati  tužitelju u posjed spornu nekretninu. Ovo sve s obzirom na to da Z. L. d.o.o.  nije mogao steći pravo na posjed te nekretnine na temelju ništetnog Ugovora o  prodaji. Navedena presuda nije postala pravomoćna. Protiv te presude tuženik je  podnio žalbu, ali je nakon podnošenja žalbe utvrđen prekid navedenog postupka  zbog brisanja tuženika (Z. L. d.o.o.) iz sudskog registra.

13. Uvidom u Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 12. prosinca 2008.  sklopljenog između tužiteljevog prednika F.-I. d.o.o. R. kao prodavatelja i  Z. L. d.o.o., R., kao kupca, utvrđeno je da je taj ugovor i na strani kupca i  na strani prodavatelja potpisala M. M., kao zastupnica po zakonu oba  društva (kako to proizlazi iz povijesnog izvatka iz sudskog registra za oba društva).  Predmetna činjenica nije bila sporna među strankama i proizlazi i iz presude  prvostupanjskog suda poslovni broj P-2604/2013-40 od 14. prosinca 2015.

14. Prema odredbi čl. 41. st. 3. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“ broj: 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07 i 146/08; dalje: ZTD), na 

zastupnike društva odnosi se ograničenje iz čl. 49. ZTD-a kojim je propisano da  prokurist ne može bez posebne ovlasti trgovačkog društva nastupati kao druga  ugovorna strana i s društvom sklapati ugovore u svoje ime i za svoj račun, u svoje  ime, a za račun drugih osoba, ili u ime i za račun drugih osoba. Izvedeni dokazi u  ovom spisu, kao i dokazi iz spisa poslovni broj P-2604/13 (u koji je prvostupanjski  sud izvršio uvid) ne upućuju na to da je M. M. kao jedan od članova društva  F.-I. d.o.o. R. imala ovlast tog društva za sklapanje predmetnog Ugovora o  kupoprodaji. Društvo je ovu ovlast bilo dužno dati u prvom redu u obliku odluke  skupštine društva. Kako je član društva u sporno vrijeme, osim M. M., bio  Z. Š. (što je vidljivo iz povijesnog izvatka iz sudskog registra za predmetno  trgovačko društvo), umjesto odluke skupštine bila bi dovoljna pisana suglasnost  drugog člana društva – Z. Š.. Zahtjev pisane forme proizlazi iz odredbe čl.  440. st. 1. ZTD-a, prema kojoj odredbi članovi društva u skupštini donose odluke na  koje su ovlašteni zakonom i društvenim ugovorom, osim ako se svi članovi u  pojedinom slučaju u pisanom obliku ne dogovore o odluci koju treba donijeti ili izjave  da su suglasni s time da se o njoj glasuje pisanim putem. U ovoj parnici tuženik (čiji  je zastupnik po zakonu također M. M.) nije ni tvrdio da je ona imala  suglasnost drugog člana društva za sklapanje predmetnog Ugovora o kupoprodaji,  dok je tužitelj svojim tvrdnjama da je upravo on vlasnik predmetnog stana i ističući da  je Ugovor o kupoprodaji ništetan, u stvari osporio davanje takve suglasnosti M. M. na sklapanje spornog Ugovora o kupoprodaji. Iz spisa prvostupanjskog suda  poslovni broj P-2604/13 uvid u koji je predložio i tuženik, te iz iskaza Z. Š. i M. M. koji su dani u tom postupku ne proizlazi da je postojala takva  suglasnost, već je navedena činjenica izričito osporena od Z. Š., kako je  to pravilno zaključio prvostupanjski sud.

15. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud je pravilno ocijenio da je sporni  Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 12. prosinca 2008., kojeg je sklopila M. M. sama sa sobom, a bez ovlasti društva F.-I. d.o.o. kao prodavatelja,  sklopljen protivno zabrani iz odredbe čl. 49. ZTD-a u vezi s odredbom čl. 41. st. 3.  ZTD-a, te je zato ništetan (čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, „Narodne  novine“ broj 35/05 i 41/08; dalje: ZOO). Jednako je utvrđeno i presudom poslovni broj  P-2604/13. Sama činjenica što u to vrijeme nije bila riječ o pravomoćnoj presudi nije  od utjecaja na zakonitost i pravilnost pobijane presude.

16. S obzirom na to da je navedeni ugovor ništetan i ne predstavlja valjan  pravni posao, Z. L. d.o.o., R. nije mogao steći pravo vlasništva na  predmetnom stanu na temelju tog ugovora. Kako je taj ugovor o kupoprodaji  proglašen ništetnim, ne proizvodi pravne učinke. Zato je prvostupanjski sud pravilno  utvrdio da je (stvarni) vlasnik sporne nekretnine tužitelj kao pravni sljednik trgovačkog  društva F.-I. d.o.o. u stečaju.

17. Sukladno odredbi čl. 531. st. 2. ZOO-a (koji se u konkretnom slučaju  primjenjuje sukladno odredbi čl. 520. ZOO-a, neovisno o tome radi li se o  stambenom ili poslovnom prostoru), ako se utvrdi da trećemu pripada neko pravo  koje sasvim isključuje pravo zakupnika na korištenje stvari, ugovor o zakupu se  raskida po samom zakonu, a zakupodavac je dužan zakupniku naknaditi štetu. Ovdje  se upravo radi o takvom slučaju potpune evikcije gdje tužitelj koji nije dao tuženiku u    zakup predmetnu nekretninu, ima pravo vlasništva na zakupljenoj stvari i to njegovo  pravo u potpunosti isključuje tuženikovo pravo korištenja tom stvari. Zato je  prvostupanjski sud pravilno odlučio kada je tuženiku sukladno odredbi čl. 166. st. 2.  ZVDSP-a) naložio tužitelju predati u posjed ovu nekretninu. Odatle i neosnovanost  tuženikove žalbe i odluka iz točke I. izreke (čl. 368. st. 1. ZPP-a).

18. Tužiteljev zahtjev za naknadu troškova sastava odgovora na tužiteljevu  žalbu u iznosu od 3.012,50 kn odbijen je kao neosnovan, jer nije riječ o trošku  nužnom za vođenje ove parnice (čl. 155. st. 1. ZPP-a).

Zagreb, 19. listopada 2021.

Predsjednica vijeća
Dubravka Zubović