- 1 -              Rev 2962/2016-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2962/2016-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i mr.sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice R. Ć. iz Z., OIB:..., koju zastupa punomoćnik D. G., odvjetnik u Z., protiv I-tuženika N. d.o.o., Z., OIB:..., kojeg zastupa punomoćnik A. P., odvjetnik u Z. i II-tuženika J. Ć. iz Z., OIB:..., radi utvrđenja bračne stečevine,  odlučujući o reviziji tužiteljice protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu br. Gž-7727/15-2 od 19. srpnja 2016., kojim je kao nepravovremena odbačena žalba tužiteljice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. P-6623/14-21 od 20. kolovoza 2015., u sjednici održanoj 19. listopada 2021.,

 

r i j e š i o   j e:

 

I.              Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.

 

II.              Odbija se kao neosnovan zahtjev I-tuženika za naknadu troškova odgovora na reviziju.

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvoga stupnja odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim se tražilo da se utvrdi da je II-tuženik nositelj pravnog naslova za stjecanje prava vlasništva na nekretnini upisanoj u zemljišne knjige Općinskog suda u Zagrebu u zk.ul. 24588 u naravi zemljište pod zgradama (površine 223 m2) i dvorište (1855 m2), ukupne površine 2078 m2, k.č.br. 925/294 k.o. R., te tužbeni zahtjev kojim se traži utvrđenje da je prethodno opisana nekretnina bračna stečevina tužiteljice i II-tuženika, kao i da je tužiteljica zajedno sa II-tuženikom u jednakom dijelu sunositelj pravnog naslova za stjecanje prava vlasništva, što je I-tuženik dužan priznati i trpjeti uknjižbu prava vlasništva na toj nekretnini u zemljišnoj knjizi na ime tužiteljice u ½ dijela (toč. I.). Ujedno je naloženo tužiteljici isplatiti I-tuženiku parnične troškove u iznosu od 28.125,00 kuna (toč. II.).

 

2. Rješenjem suda prvog stupnja utvrđeno je da je tužba povučena u dijelu koji se odnosi na nekretninu upisanu u zk.ul. 2187, u naravi oranica površine 837 m2, kč.br. 925/303, k.o. R.

 

3. Rješenjem suda drugog stupnja odbačena je žalba tužiteljice kao nepravovremena.

 

4. Protiv rješenja suda drugoga stupnja tužiteljica je pravodobno podnijela reviziju ne navodeći po kom zakonskom osnovu reviziju podnosi, da li prema čl. 382. st. 1. ili prema čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 - dalje: ZPP), zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže pobijanu odluku ukinuti i predmet vratiti na ponovni postupak.

 

5. U odgovoru na reviziju I-tuženik predlaže reviziju tužiteljice odbiti kao neosnovanu, time da traži naknadu troškova sastava odgovora na reviziju.

 

6. Revizija tužiteljice nije osnovana.

 

7. Prema odredbi čl. 400. st. 2. ZPP protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim se podnesena žalba odbacuje, odnosno potvrđuje rješenjem prvostupanjskog suda o odbacivanju revizije uvijek je dopuštena revizija iz čl. 382. st. 1. toga Zakona, neovisno o tome je li riječ o sporu u kojem bi revizija bila dopuštena protiv drugostupanjske presude po odredbi čl. 382. st. 1. ili čl. 382. st. 2. toga Zakona.

 

8. Iz tog razloga predmetna revizija tužiteljice, protiv navedenog drugostupanjskog rješenja, je razmatrana kao revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP.

 

9. U smislu odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP revizijski sud, u slučaju kada je podnesena revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

10. Prema obrazloženju rješenja drugostupanjskog suda zadnji dan roka za podnošenje žalbe bio je 4. rujna 2015. Drugostupanjski sud nadalje utvrđuje da je tužiteljica dostavila žalbu putem tvrtke L. E., s time da na omotu pošiljke nije jasno vidljivo je li ista predana navedenoj tvrtki 4. rujna ili 7. rujna 2015. dok je na prvostupanjskom sudu zaprimljena 9. rujna 2015. Drugostupanjski sud zaključuje da je obzirom na način dostave, žalba podnesena nakon proteka zakonskog roka od 15 dana, te odbacuje žalbu kao nepravovremenu sukladno čl. 113. st. 1. ZPP.

 

11. U revizijskom postupku sporno je da li je u konkretnom slučaju dan predaje žalbe putem tvrtke L. E., preporučenom pošiljkom, dan predaje sudu kojem je upućena.

 

12. Sukladno odredbi čl. 113. st.1. ZPP kad je podnesak vezan za rok, smatra se da je dan u roku ako je prije nego što rok protekne predan nadležnom sudu, dok sukladno st. 2. istog članka ako je podnesak upućen preko pošte preporučenom poštom ili telegrafski, dan predaje pošti smatra se danom predaje sudu kojemu je upućen.

 

13. Pravno shvaćanje izraženo u pobijanoj odluci da se pod pojmom pošta, u smislu odredbe čl. 113. st. 2. ZPP, podrazumijeva jedino pravna osoba „H.-H. p. d.d.“,  ali ne i drugi pružatelji poštanskih usluga je u skladu sa shvaćanjem revizijskog suda (tako i u odluci broj Revt-244/16 od 24. listopada 2018).

 

14. Obzirom je predmetna žalba zaprimljena na prvostupanjskom sudu 9. rujna 2015., a zadnji dan roka za podnošenje žalbe je bio 4. rujna 2015., pravilno je podnesenu žalbu drugostupanjski sud odbacio kao nepravovremenu, jer u konkretnom slučaju nije odlučno je li žalba upućena putem L. E. preporučenom poštanskom pošiljkom, već  dan kad je žalba, upućena putem L. E., zaprimljena na sudu.

 

15. Također valja napomenuti da se u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-2259/2013, na koju se revidentica poziva u svojoj reviziji, nije radilo o istoj pravnoj situaciji. Naime, iz obrazloženja odluke U-III-2259/2013 proizlazi da je riječ o primjeni odredbe čl. 72. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj 47/09 dalje: ZUP), koja zakonska odredba predviđa predaju podneska ovlaštenom pružatelju poštanskih usluga, te koja je radnja u ZUP-u izjednačena s upućivanjem podneska preporučeno poštom, a što ne proizlazi iz odredbe čl. 113. st. 2. ZPP koja se primjenjuje u ovom postupku.

 

16. Slijedom navedenog kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, to je reviziju tužiteljice u odnosu na odluku o tužbenom zahtjevu valjalo odbiti kao neosnovanu na temelju čl. 393. ZPP.

 

17. Odluka o zahtjevu I-tuženika za naknadu troškova odgovora na reviziju donesena je primjenom odredbi čl. 155. ZPP, jer navedena radnja nije bila potrebna za vođenje parnice.

 

Zagreb, 19. listopada 2021.

 

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.