Poslovni broj: 7 Pž-4649/2021-2

1

REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 7 Pž-4649/2021-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Ružica Omazić, u pravnoj stvari tužitelja H. E. d.o.o., OIB …, Z., U. grada V. 37, kojeg zastupa punomoćnik P. Ć., odvjetnik u O. društvu B.-M. d.o.o. u Z., protiv tuženika M. N. d.o.o. u stečaju, OIB …, Č., I. P. Z. 17, kojeg zastupa stečajni upravitelj D. I. iz Č., radi isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-3046/2019-21 od 28. lipnja 2021., 19. listopada 2021.

p r e s u d i o j e

Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-3046/2019-21 od 28. lipnja 2021. u točkama I. i III. izreke i sudi:

1. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika I. M. iz Č. poslovni broj Ovrv-883/2019 od 19. srpnja 2019. u dijelu kojim je tuženiku naloženo da tužitelju plati iznos od 1.279,52 kn (tisućudvjestosedam- desetdevet kuna i pedesetdvije lipe) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena koje teku:

- na iznos od 636,85 kn od 30. siječnja 2019. do isplate, - na iznos od 423,82 kn od 1. ožujka 2019. do isplate, - na iznos od 218,85 kn od 2. travnja 2019. do isplate,

te da naknadi tužitelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 100,00 kn (sto kuna) sa zateznim kamatama koje teku od 19. srpnja 2019. do 31. prosinca 2019. po stopi od 6,30% godišnje, od 1. siječnja 2020. do 30. lipnja 2020. po stopi od 6,11% godišnje, od 1. srpnja 2020. do 31. prosinca 2020. po stopi od 5,89% godišnje, a od 1. siječnja 2021. do isplate po stopi od 5,75% godišnje, u roku od osam dana, i tužbeni zahtjev se odbija kao neosnovan.

2. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 100,00 kn (sto kuna), u roku od osam dana, dok se u preostalom dijelu koji iznosi 100,00 kn tuženikov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanim dijelom prvostupanjske presude je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika I. M. iz Č. poslovni broj Ovrv-883/2019 od 19. srpnja 2019. u dijelu kojim je tuženiku naloženo da tužitelju plati iznos od 1.279,52 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedinačno naznačene iznose od njihova dospijeća do isplate i da naknadi tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 100,00 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 19. srpnja 2019. do isplate (točka I. izreke). Tuženiku je naloženo da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.250,00 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 28. lipnja 2021. do isplate (točka III. izreke).

2. Žalbu protiv tog dijela prvostupanjske presude je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku i pogrešne primjene materijalnog prava. Tuženik navodi da iz isprava u spisu proizlazi da tužitelj i tuženik nisu ni u kakvom ugovornom odnosu, već da je tuženik isključivo vlasnik nekretnine na kojoj se nalazi obračunsko mjesto, dok je P. Z. d.o.o. korisnik nekretnine s kojim je tužitelj u ugovornom odnosu pa smatra da je osnovan tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije. Poziva se na odredbu čl. 84. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, navodeći da iz te odredbe jasno proizlazi da je u obvezi plaćanja naknade za ispunjenje obveze dobavljačima prvenstveno osoba koja je korisnik nekretnine, dok vlasnik (suvlasnik) odgovara tek supsidijarno, a tužitelj nije dokazao da je svoju tražbinu pokušao prethodno ostvariti od krajnjeg korisnika. Na odnos tužitelja i tuženika se ne primjenjuju Opći uvjeti za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom, a što je posljedica činjenice da tuženik nije krajnji kupac s kojim je opskrbljivač električnom energijom sklopio ugovor o opskrbi. Navodi da tuženik nije nikada sklopio ugovor o opskrbi broj 4001-17-0268323 s tužiteljem, niti ugovor o priključenju niti je korisnik nekretnine. Smatra da je sud zauzimanje stava da tuženik nije tvrdio niti dokazao da je podnio zahtjev za prijenos ugovora na društvo P. Z. d.o.o., kao niti činjenicu eventualne obustave električne energije, pogrešno primijenio pravila o teretu dokazivanja, jer tuženik takvu činjenicu nije niti mogao dokazati s obzirom na to da ugovor nije niti sklopljen. Budući da je tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije osnovan, predlaže preinačiti, a podredno ukinuti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. Ispitavši pobijanu sukladno odredbi čl. 365. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP), a u granicama razloga navedenih u žalbi te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9. i 11. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nalazi da pobijana presuda nije pravilna i zakonita.

6. Predmet ovog spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 1.279,52 kn koji tužitelj potražuje od tuženika na ime isporuke električne energije za razdoblje od 22. studenog 2018. do 21. veljače 2019. za mjerno mjesto broj 0158726032 na adresi u Sesvetama, Zagrebačka 36.

7. Odredbom čl. 219. st. 1. ZPP-a je propisano da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika, dok je odredbom čl. 221.a ZPP-a propisano da ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

8. Pravilno prvostupanjski sud zaključuje da je prema Općim uvjetima za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom („Narodne novine“ broj 85/15; dalje: Opći uvjeti) obveznik plaćanja električne energije krajnji kupac s kojim je opskrbljivač električnom energijom sklopio ugovor o opskrbi električnom energijom (čl. 10. i 12.), odnosno treća osoba na koju je ugovor o opskrbi prenesen (čl. 13. Općih uvjeta).

9. Iz činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi da je na zahtjev trgovačkog društva P. Z. d.o.o. 7. travnja 2017. izdana prethodna elektroenergetska suglasnost za nekretninu na adresi u Z., Z. 36, koja je nesporno u tuženikovom vlasništvu, i da je Ugovorom o priključenju od 7. travnja 2017. koji je sklopljen između tog društva i tužitelja ugovoreno povećanje priključne snage i/ili promjena na priključku/obračunskom mjernom mjestu na lokaciji S., Z. 36. Prvostupanjski sud ocjenjuje da tuženik kao vlasnik zgrade na adresi obračunskog mjesta nije dokazao da je ugovor o opskrbi prenesen na društvo P. Z. d.o.o., te primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 219. st. 1. i čl. 221.a ZPP-a zaključuje da nije osnovan tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije i da je tuženik obveznik plaćanja cijene za isporučenu električnu energiju.

10. Osnovano žalitelj ukazuje da je presuda prvostupanjskog suda u tom dijelu zahvaćena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a jer je nejasno kako je prvostupanjski sud primjenom pravila o teretu dokazivanja utvrdio da ugovor o opskrbi nije prenesen sa tuženika kao kupca na treću osobu u smislu čl. 13. st. 1. Općih uvjeta, kada prethodno nije niti utvrdio da je takav ugovor sklopljen između tužitelja i tuženika. Stoga je ovaj sud koristeći svoja ovlaštenja iz odredbe čl. 373.a ZPP-a otklonio bitnu povredu odredaba parničnog postupka koju je donoseći pobijanu presudu počinio prvostupanjski sud jer je na temelju isprava u spisu bilo moguće utvrditi odlučne činjenice.

11. Iz stanja spisa proizlazi da je tužitelj sklopio 9. svibnja 2017. Ugovor o opskrbi (kategorija poduzetništvo) broj 4001-17-026832 u čijem je uvodu kao kupac naznačen ovdje tuženik (prije otvaranja stečajnog postupka), dok je za kupca ugovor potpisao P. Z. d.o.o., pa je u konkretnom slučaju od odlučne važnosti bilo ispitati je li navedeno društvo djelovalo u ime i za račun tuženika koji je naznačen kao kupac na temelju valjanog ovlaštenja (punomoći).

12. Odredbom čl. 308. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15; dalje: ZOO) je propisano se ugovor kao i drugi pravni posao može sklopiti, odnosno poduzeti i preko zastupnika (st. 1.). Ovlaštenje za zastupanje temelji se na zakonu, statutu, društvenom ugovoru ili pravilima pravne osobe, aktu nadležnog državnog tijela ili na očitovanju volje zastupanog (punomoć) (st. 2.).

Odredbom čl. 309. ZOO-a je propisano da ugovor što ga sklopi zastupnik u ime zastupane osobe i u granicama svojih ovlaštenja obvezuje neposredno zastupanog i drugu ugovornu stranu (st. 1.), dok je odredbom čl. 312. ZOO-a propisano da ugovor što ga neka osoba sklopi kao opunomoćenik u ime drugoga bez njegova ovlaštenja obvezuje neovlašteno zastupanog samo ako on ugovor naknadno odobri (st. 1.), a ako neovlašteno zastupani u ostavljenom roku ugovor naknadno ne odobri, smatra se da ugovor nije niti sklopljen (st. 3.).

13. Kako iz stanja spisa ne proizlazi da je društvo P. Z. d.o.o. potpisalo Ugovor o opskrbi u ime i za račun tuženika kao krajnjeg kupca na temelju posebnog ovlaštenja (punomoći) niti da je sklapanje tog ugovora tuženik naknadno odobrio, to se smatra da takav ugovor nije niti sklopljen u ime i za račun tuženika, slijedom čega tuženika niti ne obvezuje (čl. 312. st. 3. ZOO-a) pa nije niti moglo doći do njegovog prijenosa na treću osobu u smislu odredbe čl. 13. st. 1. Općih uvjeta. S druge strane, tužitelj nije osporio činjenicu da na predmetnoj adresi posluje društvo P. Z. d.o.o. koje je ujedno i korisnik električne energije i koje je, prema činjeničnim utvrđenjima prvostupanjskog suda, sklopilo s tužiteljem Ugovor o priključenju na mrežu, a iz čega bi proizlazilo da je upravo to društvo u smislu Općih uvjeta obveznik plaćanja cijene za isporučenu električnu energiju.

14. Tuženikova odgovornost za utuženu obvezu ne proizlazi niti iz odredbe čl. 84. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14; dalje: ZVDSP) prema kojoj suvlasnik nekretnine jamči dobavljaču za ispunjenje obveza korisnika nekretnine, jer se navedena odredba odnosi na izvršavanje ovlasti glede posebnog dijela nekretnine (etažno vlasništvo), a nekretnina u odnosu na koju je isporučena električna energija nije etažirana, kako to proizlazi iz činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda.

15. Stoga je pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo zaključiti da je tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije osnovan i primjenom odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a ukinuti platni nalog i zahtjev za isplatu iznosa od 1.279,52 kn zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama odbiti kao neosnovan.

16. Tuženik koji je u cijelosti uspio u sporu ima pravo na naknadu troškova parničnog postupka sukladno odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.

Tuženik je zahtijevao naknadu troškova u iznosu od 200,00 kn, a od čega je iznos od 100,00 kn plaćen na ime sudske pristojbe na prigovor protiv rješenja o ovrsi bio potreban za vođenje ove parnice, dok preostali iznos od 100,00 kn plaćen na ime dodatne pristojbe nije bio potreban budući da se radi o trošku koji je tuženik    prouzročio svojom krivnjom – propustom da u skladu s odredbom čl. 4. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18) plati sudsku pristojbu pravovremeno – u trenutku predaje podneska.

17. Slijedom navedenog, ovaj sud je na temelju odredbe čl. 373.a ZPP-a preinačio prvostupanjsku presudu jer je odlučne činjenice utvrdio na temelju isprava u spisu.

Zagreb, 19. listopada 2021.

      Sutkinja

Ružica Omazić