1              Poslovni broj: II Kž-381/2021-5

Poslovni broj: II Kž-381/2021-5

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Sanje Katušić-Jergović, predsjednice vijeća te mr.sc. Ljiljane Stipišić i Sande Janković, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Vanje Petrović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog V. B., zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi sa člankom 34. stavkom 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenog V. B. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku, broj Kov-12/2021-5 od 29. rujna 2021. o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Osijeku broj KO-DO-22/2021. od 27. rujna 2021., u sjednici vijeća održanoj 19. listopada 2021.,

r i j e š i o j e

Odbija se žalba okrivljenog V. B. kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Osijeku, broj Kov-12/2021-5 od 29. rujna 2021., nakon podignute optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Osijeku broj KO-DO-22/2021. od 27. rujna 2021., zbog kaznenog djela ubojstva u pokušaju iz članka 110. u vezi sa člankom 34. stavkom 1. članka KZ/11., pod točkom I izreke rješenja, na temelju članka 127. stavka 4. u vezi članka 131. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor protiv okrivljenog V. B. po osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. Pod točkom II izreke rješenja, na temelju članka 124. stavka 2. točke 4. ZKP/08. u istražni zatvor je uračunato vrijeme od uhićenja i lišenja slobode kao i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 29. ožujka 2021. pa nadalje.

2. Protiv tog rješenja pravodobnu žalbu podnio je okrivljenik po braniteljici D. B., odvjetnici iz B. M., bez navođenja zakonske osnove pobijanja, s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske preinači prvostupanjsko rješenje na način da ukine istražni zatvor protiv okrivljenika, podredno, da istražni zatvor zamijeni mjerama opreza.

3. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, u skladu sa člankom 495. u vezi sa člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalba nije osnovana.

5. Nije u pravu okrivljenik kada u žalbi navodi da su u pobijanom rješenju izostali razlozi o odlučnim činjenicama koje se odnose na postojanje osnovane sumnje da bi počinio inkriminirano kazneno djelo kao i u odnosu na postojanje iteracijske opasnosti, čime upire na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.

5.1. Naime, razmotrivši razloge pobijanog rješenja, ocjena je Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio postojanje opće i posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog V. B. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. i to kao nužne i za sada jedine prikladne mjere kojom će se ostvariti svrha istražnog zatvora te je za svoju odluku iznio jasne, valjane, neproturječne i dostatne razloge, a koje razloge u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud, pa su neosnovani žalbeni navodi okrivljenika da bi bila počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. Jednako tako, prvostupanjski sud je iznio i dostatne razloge u odnosu na nemogućnost zamjene mjere istražnog zatvora nekom blažom mjerom.

6. Protivno žalbenim navodima okrivljenika, prvostupanjski sud je ispravno utvrdio i valjano obrazložio da osnovana sumnja da je okrivljenik počinio kazneno djelo koje mu se podignutom optužnicom stavlja na teret u ovom kaznenom postupku proizlazi iz dokaza na kojima se optužnica temelji, a koje dokaze je u dovoljnoj mjeri naveo u pobijanom rješenju pa je i prema ocjeni drugostupanjskog suda ispunjena opća zakonska pretpostavka iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za primjenu mjere istražnog zatvora.

6.1. U tom smislu, u žalbi iznesena analiza i osobna ocjena značaja i vjerodostojnosti pojedinih dokaza kao i osporavanje pravne kvalifikacije kaznenog djela, nije od utjecaja na odluku o istražnom zatvoru, s obzirom na to da je analizu dokaza ovlašteno provoditi optužno vijeće prilikom odluke o osnovanosti optužnice, a u slučaju potvrđivanja optužnice, analizu i ocjenu dokaza te pravnu kvalifikaciju, po provedenoj raspravi, ovlašteno je dati raspravno vijeće pri odluci o kaznenoj odgovornosti okrivljenika. Za odluku o postojanju osnovne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora potreban je dostatan stupanj osnovane sumnje o počinjenju terećenog kaznenog djela, koji ovdje svakako postoji i temelji se na dokazima koje prvostupanjski sud u dovoljnoj mjeri iznosi u razlozima pobijanog rješenja.

7. Nadalje, prvostupanjski sud zaključak o postojanju iteracijske opasnosti s pravom temelji na činjenici da je okrivljenik, u kontinuitetu od 1999. do sada, šesnaest puta osuđivan zbog kaznenih djela teške krađe i jednom zbog kaznenog djela razbojništva, što upućuje na to da do sada izricane bezuvjetne kazne zatvora (dva puta uvjetne osude) nisu utjecale na okrivljenika da svoje ponašanje uskladi s pozitivnim zakonskim propisima i da se kloni protupravnog postupanja. Imaju li se pri tome na umu okolnosti kaznenog djela za koje se okrivljenika, na razini osnovane sumnje, tereti u ovome postupku, gdje je okrivljenik, manifestirao izrazitu upornost i visok stupanj kriminalne volje u postupanju prema žrtvi, kao i činjenicu da iz provedenog psihijatrijskog vještačenja proizlazi da je okrivljenik kazneno djelo počinio pod utjecajem alkohola s koncentracijom od 2,21 g/kg promila alkohola u krvi, da je ovisnik o alkoholu i raznim psihoaktivnim supstancama te da kod njega postoji poremećaj ličnosti koji u kombinaciji s njegovom strukturom ličnosti i alkoholiziranosti odnosno psihoaktivnim supstancama dovodi do agresivnog ponašanja zbog čega bi u izostanku dugotrajnog liječenja mogao ponoviti slično ili teže kazneno djelo, sve izneseno predstavlja osobite okolnosti koje upućuju na opasnost od ponavljanja kaznenih djela. Stoga, prvostupanjski sud opravdano nalazi da na strani okrivljenog V. B. postoji konkretna i neposredna opasnost da će boravkom na slobodi nastaviti s činjenjem istog ili sličnih kaznenih djela, odnosno dovršiti pokušano kazneno djelo, slijedom čega je neophodna daljnja primjena mjere istražnog zatvora.

8. Iz sadržaja žalbe proizlazi da prvostupanjski sud nije vodio računa o dinamičkom pristupu, no ocjena je drugostupanjskog suda da prvostupanjsko rješenje sadrži dostatne i relevantne razloge koji opravdavaju činjeničnu i pravnu osnovu daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika, a na temelju svih ranije izloženih osobitih okolnosti njegovo je produljenje razmjerno postizanju opravdanog cilja, pri čemu zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti zasada pretežu nad pravom okrivljenika na slobodu. U tom smislu nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud pristupio procjeni istražnozatvorske osnove na način koji bi predstavljao kršenje ustavnih i konvencijskih prava okrivljenika.

9. Isto tako, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da kvaliteta i značaj iznesenih okolnosti koje opravdavaju daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika, nasuprot žalbenim navodima okrivljenika, upućuju na zaključak da se svrha istražnog zatvora u konkretnoj situaciji za sada ne može ostvariti njegovom zamjenom blažim mjerama opreza.

10. Slijedom svega navedenog, a budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 19. listopada 2021.