- 1 -              Poslovni broj: II Kž-382/2021-5

Poslovni broj: II Kž-382/2021-5

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Sanje Katušić-Jergović, predsjednice vijeća te mr.sc. Ljiljane Stipišić i Sande Janković, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marine Kapikul, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog R. S. zbog kaznenog djela iz članka 153. stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu, broj Kov-Iz-25/2021. (Kov-47/2021.) od 29. rujna 2021. o produljenju istražnog zatvora te određivanju jamstva i mjera opreza kao uvjeta jamstvu, nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 19. listopada 2021.,

 

 

r i j e š i o  j e

 

I Djelomično se prihvaća žalba državnog odvjetnika, preinačuje se prvostupanjsko rješenje pod točkom II. izreke na način da se visina jamstva koje može zamijeniti istražni zatvor određuje u iznosu od 60.000,00 kuna (šezdeset tisuća kuna), a jamčevina se sastoji u polaganju gotovog novca.

 

II U preostalom dijelu žalba državnog odvjetnika odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Uvodno citiranim prvostupanjskim rješenjem, na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor protiv okrivljenog R. S. iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08. Pod točkom II. izreke na temelju članka 102. stavka 1. ZKP/08. i članka 103. stavka 1. ZKP/08, određeno je jamstvo koje može zamijeniti istražni zatvor protiv okrivljenika, u iznosu od 30.000,00 kuna (trideset tisuća kuna), dok su pod točkom III. kao uvjet jamstvu na temelju članka 98. stavka 1. i 2. točaka 1., 3., 4., 5. i 7. ZKP/08. u svezi članka 102. stavka 4. ZKP/08., protiv okrivljenika R. S. određene mjere opreza, i to: zabrana napuštanja boravišta na adresi …, obveza redovitog javljanja Policijskoj upravi …, Policijskoj postaji V., svakog prvog i trećeg ponedjeljka u mjesecu, zabrana približavanja oštećenoj V. B. na udaljenost manju od 200 metara, zabrana uspostavljanja i/ili održavanja izravne ili posredne veze s oštećenom V. B. putem telefona, mobitela, društvenih mreža, interneta, elektroničke pošte ili trećih osoba te privremeno oduzimanje putne isprave R. F., broj: .. izdane od strane … dana … važeće do ... Nadalje, na temelju članka 103. stavka 2. ZKP/08. određeno je kako će istražni zatvor protiv okrivljenika biti ukinut tek nakon što rješenje o jamstvu postane pravomoćno, a jamčevina bude položena i nakon što okrivljenik dade obećanje da se neće kriti i da bez odobrenja neće napustiti boravište. Pod točkom V. je određeno da će se, ako okrivljeni R. S. postupi protivno uvjetima jamstva, rješenjem naložiti naplata iznosa jamstva u korist proračuna, a protiv okrivljenika odrediti istražni zatvor. Naposljetku, pod točkom VI. pobijanog rješenja u istražni zatvor okrivljeniku je uračunato vrijeme oduzimanja slobode od 11. srpnja 2021. do 12. srpnja 2021. te od 31. srpnja 2021. pa nadalje.

 

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio državni odvjetnik zbog odluke o visini jamstva iz točke II. izreke rješenja s prijedlogom da "Visoki kazneni sud Republike Hrvatske preinači pobijano rješenje na način da se odredi da se istražni zatvor može zamijeniti jamstvom u visini iznosa od 100.000,00 kuna (stotisućakuna)".

 

3. Spis je sa žalbom u skladu sa člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

4. Žalba je djelomično osnovana.

 

5. Visoki kazneni sud Republike Hrvatske ocjenjuje kako je prvostupanjski sud pravilno utvrdio postojanje opće pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora, odnosno osnovane sumnje koja proizlazi iz podignute optužnice kao i dokaza na kojima se ista zasniva te posebne pretpostavke iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08., odnosno opasnosti od bijega, zaključivši kako se u konkretnom slučaju svrha mjere istražnog zatvora može ostvariti jamstvom u gotovom novcu uz određivanje mjera opreza kao uvjeta jamstvu na način kako su iste specificirane u točki III. izreke pobijanog rješenja.

 

6. Međutim, u pravu je državni odvjetnik kada u žalbi ističe da jamstvo u visini određenoj u točki I.I pobijanog rješenja ne predstavlja dostatnu garanciju da okrivljeni R. S. neće napustiti teritorij Republike Hrvatske i time postati nedostupan tijelima kaznenog progona, imajući u vidu težinu kaznenog djela koje mu se stavlja na teret.

 

7. Cijeneći sve okolnosti koje su, u smislu članka 102. stavka 2. ZKP/08. od utjecaja na odluku o visini jamstva (težina kaznenog djela, osobne okolnosti te imovno stanje okrivljenika), ocjena je Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske kako se upravo jamstvom koje se sastoji polaganjem gotovoga novca u iznosu od 60.000,00 kuna (dakle u dvostrukom iznosu od onoga koji je predlagao okrivljenik tijekom istrage, a koji je određen i ovdje pobijanim rješenjem) u kombinaciji s mjerama opreza taksativno navedenima u točki 1. ovoga rješenja, kao uvjeta jamstvu, može uspješno prevenirati opasnost od bijega na strani okrivljenika koja nedvojbeno postoji jer je takav iznos jamstva primjeren težini kaznenog djela za čije počinjenje je okrivljenik osnovano sumnjiv i osobnim okolnostima, te imovnom stanju okrivljenika.

 

7.1. Naime, okrivljenik je državljanin F. koji nije čvršće vezan uz teritorij Republike Hrvatske s obzirom da je ovdje zaposlen na određeno vrijeme do kolovoza 2022., dok je polaganje jamčevine za okrivljenika predložilo trgovačko društvo kod kojega je zaposlen, pa imajući u vidu da se radi o kaznenom djelu silovanja iz članka 153. stavka 1. KZ/11., dakle o teškom kaznenom djelu protiv spolne slobode za koje je zapriječena kazna zatvora od jedne do pet godina, upravo je jamstvo u visini od 60.000,00 kuna određeno kumulativno sa spomenutim mjerama opreza, prikladno za otklanjanje konkretne i predvidive opasnosti da će okrivljenik u slučaju puštanja na slobodu pobjeći u cilju izbjegavanja svoje kaznenopravne odgovornosti.

 

8. Stoga, kako ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, a žalba državnog odvjetnika je djelomično prihvaćena te pobijano rješenje preinačeno, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 3. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

 

Zagreb, 19. listopada 2021.