Baza je ažurirana 10.11.2025. zaključno sa NN 107/25 EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

              - 1 -              Revd 4111/2021-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

 

 

 

 

 

Broj: Revd 4111/2021-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić predsjednice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Jasenke Žabčić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. Z., OIB: ..., vl. obrta S., iz S., koju zastupa punomoćnica M. P., odvjetnica u S., protiv tuženika B. d.o.o., OIB: ..., D., kojeg zastupa punomoćnik V. M., odvjetnik u S., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije, protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj -1786/2020-3 od 6. svibnja 2021., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-2635/2011-84 od 19. veljače 2020., u sjednici održanoj 19. listopada 2021.,

 

r i j e š i o   j e :

 

  1.       Prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije se odbacuje.

 

  1.     Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na prijedlog, kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj -1786/2020-3 od 6. svibnja 2021., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-2635/2011-84 od 19. veljače 2020.

 

2. Tuženik u odgovoru na prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije osporava dopuštenost istog te predlaže da revizijski sud isti odbaci kao nedopušten. Potražuje trošak sastava odgovora na prijedlog.

 

3. U prijedlogu za dopuštenje revizije tužiteljica postavlja tri pravna pitanja za koja smatra da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, te za razvoj prava kroz sudsku praksu, a koja se odnose na – 1. način utvrđivanja naknade za rad iz ugovora o djelu; 2. predstavlja li zadužnica dokaz o postojanju nekog potraživanja; 3. isticanje prigovora prijeboja od strane trgovačkog društva koji je stranka u postupku kada je vjerovnik predmetne protutražbine fizička osoba koja nije stranka u postupku te se obrazlažući važnost prvog pitanja poziva na odluke revizijskog suda poslovni broj Rev-792/05-2 od 1. veljače 2006., Rev-1714/11-2 od 20. travnja 2016., Revr-324/06-2 od 18. ožujka 2009., Revr-325/06-2 od 11. ožujka 2009., Rev-713/05-2 od 16. ožujka 2006., Rev-2509/1995-2 od 8. travnja 1999. i Rev-2893/1991-2 od 29. prosinca 1992.; drugog pitanja - na odluku revizijskog suda poslovni broj Rev-2260/17-2; trećeg pitanja - na odluku Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj -1896/13-2 od 31. listopada 2013.

 

4. Postupajući sukladno odredbama 385.a i 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje nisu važna za odluku u ovom sporu niti za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

 

4.1. Prvim pitanjem naznačenim u prijedlogu se implicira da je u konkretnom slučaju sud utvrdio primjerenu naknadu diskrecijskom ocjenom, no takvo činjenično utvrđenje ne proizlazi iz nižestupanjskih odluka, s obzirom da je sud naknadu utvrdio prema visini cijene određene ugovorom. Stoga to pitanje nema utjecaja na odluku u sporu, jer se ne temelji na činjeničnim utvrđenjima slijedom kojih je izraženo pravno shvaćanje u revizijskim odluka na koje se kao razlog važnosti poziva tužiteljica.

 

4.2. Drugo pitanje također nije važno za odluku u ovom sporu jer nižestupanjski sudovi postojanje tražbine tuženika nisu utvrdili samo uvidom u zadužnicu, te je takvo pitanje činjenične naravi.

 

4.3. Postavljenjem trećeg pitanja tužiteljica polazi od pogrešne pretpostavke da vjerovnik protutražbine nije stranka u postupku, s obzirom da su nižestupanjski sudovi utvrdili da tuženik ima protutražbinu (jest vjerovnik) prema tužiteljici, odnosno da su u konkretnom slučaju ispunjene pretpostavke za isticanje prigovora radi prebijanja. Stoga ni to pitanje nije važno za odluku u ovom sporu.

 

5. Slijedom toga, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi s čl. 387. st. 5. ZPP riješeno kao u izreci.

 

6. Tuženiku nije dosuđen trošak sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije jer isti nije bio potreban (čl. 155. st. 1. ZPP).

 

Zagreb, 19. listopada 2021.

 

                            Predsjednica vijeća:

                            Viktorija Lovrić, v.r.

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu