- 1 -              Rev 2238/2016-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2238/2016-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Ž. K. iz O., OIB: ..., koju zastupa punomoćnik Đ. P., odvjetnik u G., protiv tuženika D. Z. iz O., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnica L. S. K., odvjetnica u M., radi utvrđenja izvanbračne stečevine, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Rijeci br. Gž-254/15-2 od 6. travnja 2016., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci br. Pob-479/08-25 od 30. listopada 2014., u sjednici vijeća održanoj 19. listopada 2021.,

 

p r e s u d i o   j e:

 

              Prihvaća se revizija tužiteljice i preinačuje se presuda Županijskog suda u Rijeci br. Gž-254/15-2 od 6. travnja 2016., te se sudi:

 

Odbija se žalba tuženika i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Rijeci br. Pob-479/2008 od 30. listopada 2014. u pobijanim dijelovima pod toč. I. i III. izreke.

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvoga stupnja utvrđeno je da je tužiteljica suvlasnik nekretnine u ½ dijela – stana broj 218 upisanog u poduložak br. 1838 knjige položenih ugovora za k.o. P., na drugom katu zgrade u R., na adresi ..., sagrađene na k.č.br. 2016/17 upisane u zk. ul. 308, a koji stana se sastoji od jedne sobe, kuhinje, izbe, kupaonice, predsoblja, hodnika, lođe, drvarnice ukupne površine 42,17 m2, a što joj je tuženik dužan priznati i izdati valjanu tabularnu ispravu za upis prava suvlasništva, jer će u protivnom takvu ispravu zamijeniti ova presuda (toč. I.). Odbijen je preostali dio tužbenog zahtjeva tužiteljice kojim je tražila da se naloži zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Rijeci da izvrši uknjižbu prava vlasništva na način da se tužiteljica upiše kao suvlasnica u ½ dijela, dok je tuženik suvlasnik u ½ dijela stana pobliže opisanog pod toč. I. izreke (toč. II.). Tuženik je dužan tužiteljici naknaditi parnični trošak u iznosu od 5.859,38 kn (toč. III.).

             

2. Presudom suda drugoga stupnja prihvaćena je žalba tuženika i preinačena je prvostupanjska presuda u dijelu pod toč. I. i III. izreke na način da je u cijelosti odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice, te je tužiteljica obvezana tuženiku nadoknaditi troškove postupka u iznosu od 10.550,00 kn, dok je s preostalim dijelom tuženik odbijen.

 

3. Protiv presude suda drugoga stupnja tužiteljica je pravodobno podnijela reviziju iz čl. 382. st. 2. toč. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 - dalje: ZPP). Iz sadržaja revizije vidljivo je da ista podnosi zbog materijalnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlaže se da se revizija prihvati.

 

4. Na reviziju nije odgovoreno. 

 

5. Revizija tužiteljice je osnovana.

 

6. U konkretnom slučaju nije dopuštena revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, budući da vrijednost pobijanog dijela presude ne prelazi iznos od 200.000,00 kn, ne radi se o radnom sporu, niti je sud drugoga stupnja pobijanu presudu donio primjenom odredbi čl. 373. a ili čl. 373. b ZPP.

 

7. Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP, u slučajevima u kojima se ne može podnijeti revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako se to primjerice navodi u toč. 1. do 3. čl. 382. st. 2. ZPP.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena, treba određeno navesti propise i druge važeće izvore prava koji se na pitanje odnose, te treba izložiti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

U slučaju da je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata, nema pretpostavki za meritorno razmatranje takve revizije.

 

8. Iz sadržaja revizije proizlazi da tužiteljica postavlja pitanje je li za pravnu valjanost bračnog ugovora u smislu odredbe čl. 255. st. 1. i 3. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ br. 116/03, 17/04, 136/04, 107/07, 57/11, 61/11, 25/13, dalje ObZ) potrebno da potpisi bračnih (izvanbračnih) drugova budu ovjereni, odnosno može li u slučaju izostanka ovjere potpisa bračnih (izvanbračnih) drugova, bračni ugovor biti pravno valjan, ako je isti realiziran u smislu odredbe čl. 294. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje ZOO).

 

9. Kao razlog važnosti za postavljeno pitanje tužiteljica je poziva na drugačiju sudsku praksu, različitu od prakse drugostupanjskog suda. Kod toga se poziva na odluke revizijskog suda br. Rev-861/91, Rev-1069/05, Rev-768/08, Rev-997/11.

 

10. U konkretnom slučaju nije sporno da su parnične stranke bile u izvanbračnoj zajednici od 1998. do ožujka 2006., da je tijekom trajanja izvanbračne zajednice rođeno zajedničko dijete stranaka P. 2001., kao i da su stranke odlučile kupiti stan zajedničkom ušteđevinom. Nadalje nije sporno da je kupoprodajni ugovor za predmetni stan sklopljen 11. lipnja 2002., kao i da je tuženik upisan kao vlasnik u cijelosti.

 

11. Sporno je jesu li parnične stranke temeljem izjave od 23. lipnja 2007. podijelile imovinu stečenu za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice, kao i je li taj ugovor (sporazum) pravno valjan.

 

12. Prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice i utvrdio da je njezin doprinos stjecanju izvanbračne stečevine ½ dijela, te je u tom smislu prihvatio zahtjev tužiteljice. Pri tome je zaključak prvostupanjskog suda da pisana izjava od 23. lipnja 2007., a koju su potpisali i tužiteljica i tuženik, po svojoj formi i sadržaju ne predstavlja ugovor o diobi imovine stranaka.

 

13. Drugostupanjski sud prihvaćajući žalbu tuženika i preinačujući prvostupanjsku presudu, te odbijajući postavljeni tužbeni zahtjev smatra da Izjava od 23. lipnja 2007. predstavlja bračni ugovor. To iz razloga što je sporna Izjava potpisana od strane obje parnične stranke, da u toj Izjavi tužiteljica potvrđuje da sporna nekretnina predstavlja posebnu imovinu tuženika i da ista neće poduzimati nikakve mjere u svezi te imovine, neovisno o činjenici da se radi o imovini stečenoj za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice parničnih stranaka.

 

Kod toga izostanak ovjere potpisa stranaka na predmetnoj Izjavi, a koja je propisana u čl. 255. st. 3. ObZ, prema shvaćanju drugostupanjskog suda, nije od utjecaja na pravnu valjanost tog ugovora, jer da ovjera potpisa ima za svrhu osiguranje autentičnosti potpisa, a među strankama nije sporno da su obje potpisale spornu Izjavu. Nadalje, drugostupanjski sud ističe da tužiteljica nije pružila niti jedan dokaz da bi spornu Izjavu potpisala u stanju koje bi bilo od utjecaja na njezinu volju za sklapanje takvog ugovora, a niti je tražila poništenje sporne Izjave.

 

Podredno drugostupanjski sud ističe da tužiteljica sporni stan ne koristi za stanovanje od proljeća 2007., pa kako je Izjava potpisala u lipnja 2007., da je za zaključiti da je ugovor realiziran, pa se unatoč izostanku propisane forme sukladno čl. 294. st. 1. ZOO smatra da je takva ugovor valjan.

 

14. Navedeno shvaćanje drugostupanjskog suda ne može se prihvatiti pravilnim. Naime, u smislu odredbe čl. 255. ObZ bračni ugovor, a time i ugovor koji bi sklapali izvanbračni partneri glede imovine koju su stekli za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice, je strogo formalni pravni posao, kod kojeg je propisan oblik, te je propisana ovjera potpisa bračnih (izvanbračnih) drugova.

 

Prema odredbi čl. 255. st. 1. i 3. ObZ bračnim ugovorom mogu se urediti imovinskopravni odnosi na postojećoj ili budućoj imovini, time da isti mora biti sklopljen u pisanom obliku, te potpisi bračnih drugova moraju biti ovjereni. Prema odredbi čl. 258. ObZ ova odredba se primjenjuje i na izvanbračnu zajednicu žene i muškarca.

 

Činjenica da ugovorne strane nisu izvršile ovjeru potpisa čini takav ugovor pravno nevaljanim, te izostanak forme ne može biti nadomješten realizacijom ugovora, a kako to pogrešno smatra drugostupanjski sud.

 

15. Radi navedenog valjalo je prihvatiti reviziju tužiteljice, preinačiti pobijanu drugostupanjsku presudu na način da se odbije žalba tuženika i potvrdi prvostupanjska presuda, sve primjenom odredbe čl. 395. st. 1. ZPP.

 

16. Odluka o troškovima revizijskog postupka nije donošena, budući da tužiteljica nije postavila zahtjev za naknadu troškova revizijskog postupka.

 

 

Zagreb, 19. listopada 2021.

 

 

                                                                                                                              Predsjednica vijeća:

                                                                                                                              Katarina Buljan, v.r.