- 1 -              Rev 1882/2017-5

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1882/2017-5

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Gordane Jalšovečki predsjednice vijeća, Katarine Buljan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. d.o.o., OIB: ..., Š., zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima u Zajedničkom odvjetničkom uredu F. M. & I. B. u R., protiv I-tuženika M. L., OIB: ..., iz V., i II-tuženice V. O., OIB: ..., iz V., odvjetnika u Zajedničkom odvjetničku uredu M. L. & V. O. u V., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-3610/14-4 od 18. travnja 2016., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Varaždinu broj P-2909/10-31 od 27. veljače 2014., u sjednici održanoj 19. listopada 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

I. Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

 

II. Tužitelju se ne dosuđuje trošak sastava odgovora na reviziju.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom i rješenjem Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-3610/14-4 od 18. travnja 2016. potvrđeni su presuda i rješenje Općinskog suda u Varaždinu broj P-2909/10-31 od 27. veljače 2014. u dijelu kojim je prvo i drugotuženicima naloženo solidarno isplatiti tužitelju iznos 454.887,20 kn s pripadajućim zateznim kamatama počev od 2. ožujka 2009. do isplate, a kako je to pobliže naznačeno u toč. I. izreke te presude, te je naloženo prvo i drugotuženicima solidarno isplatiti tužitelju na ime troškova postupka iznos 47.300,00 kn, a odbačena protutužba prvo i drugotuženika kao protutužitelja protiv tužitelja kao protutuženika čijim tužbenim zahtjevom je tražen raskid ugovora.

 

2. Protiv drugostupanjske presude tuženici su podnijeli reviziju pobijajući je iz razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava, predloživši njezino preinačenje odbijanjem tužbenog zahtjeva tužitelja uz nalaganje tužitelju naknaditi tuženicima troškove postupka, odnosno ukidanje obih nižestupanjskih presuda i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

3. Tužitelj je odgovorio na reviziju predloživši njezino odbijanje kao neosnovane.

 

4. Revizija nije osnovana.

 

5. Postupajući prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14 – dalje: ZPP), a koja se na temelju odredbe čl. 117. st. 4. u vezi s odredbom čl. 78. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19 – dalje: ZID ZPP) primjenjuje na ovaj spor, Vrhovni sud Republike Hrvatske je u povodu revizije tuženika ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

6. Neosnovano se u reviziji prigovara da pobijana drugostupanjska presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati u smislu da je izreka te presude nerazumljiva i proturječi razlozima iz obrazloženja te presude, kao i da u obrazloženju iste nema razloga o odlučnim činjenicama, jer suprotno takvim navodima izreka drugostupanjske presude je jasna i razumljiva, ne proturječi razlozima iz obrazloženja te presude, a koje obrazloženje pak sadrži razloge o svim odlučnim žalbenim navodima tuženika te razloge zbog čega je taj sud ocijenio da u donošenju prvostupanjske presude nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka, kao i da je činjenično stanje utvrđeno u prvostupanjskoj presudi pravilno, te je prihvaćanjem tužbenog zahtjeva pravilno primijenjeno materijalno pravo. Stoga nema bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

7. Prihvaćajući razloge iz obrazloženja prvostupanjske presude, kako one o utvrđenom činjeničnom stanju, tako i o primijenjenom materijalnom pravu, drugostupanjski sud, polazeći od tada važeće odredbe čl. 375. st. 5. ZPP-a, se uz ostalo pozvao i na iste i kao takva su sastavni dio obrazloženja pobijane presude. Stoga je tim više neosnovan revizijski navod tuženika o izostanku razloga u pobijanoj presudi, a time nema ni revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi sa odredbom čl. 375. st. 5. ZPP-a.

 

8. Neosnovano se u reviziji prigovara bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 12. ZPP-a u smislu da bi obim nižestupanjskim presudama bio prekoračen tužbeni zahtjev, a koju povredu postupka tuženici nalaze u navodnom odlučivanju nižestupanjskih sudova o pravnoj nevaljalosti ugovora o pružanju pravne pomoći i zastupanju od 15. ožujka 2005. te sporazuma o naknadi odvjetničke nagrade i troškova od 2. ožujka 2009.

 

Prema odredbi čl. 325. st. 1. ZPP-a presudom sud odlučuje o zahtjevu koji se tiče glavne stvari i sporednih traženja.

 

U ovom postupku tužitelj je postavljenim tužbenim zahtjevom zahtijeva da se tuženicima naloži solidarno isplatiti mu iznos 454.887,20 kn sa zateznim kamatama, o kojem zahtjevu su nižestupanjski sudovi svojim presudama i odlučivali, sve u smislu odredbe čl. 325. st. 1. ZPP-a. Sud je u donošenju svoje presude vezan njezinom izrekom, a kako izrekom nižestupanjskih presuda nije odlučeno o pravnoj valjanosti ugovora odnosno sporazuma, to nema govora o prekoračenju tužbenog zahtjeva, a u kojem pravcu tuženici prigovaraju.

 

9. Revizijski navodi tuženika kojima pokušavajući dovesti u pitanje pravilnost nižestupanjskih presuda vrše preocjenu izvedenih dokaza, sadržajno su prigovori činjenične naravi i kao takvi nedopušteni u revizijskom stupnju postupka, sve u smislu odredbe čl. 385. ZPP-a.

 

10. S tim u vezi potrebno je podsjetiti tuženike da je ocjena dokaza u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a pridržana za sud, koji prema svom uvjerenju, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka utvrđuje koje su činjenice dokazane.

 

Kako je upravo postupajući u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a prvostupanjski sud utvrdio odlučne činjenice za ovaj spor, a iste kao pravilno utvrđene ocijenio i drugostupanjski sud i u tom pravcu dao valjane razloge, to se u revizijskom stupnju postupka o tom više ne može raspravljati.

 

11. U tom smislu neodlučni su i razlozi iz podnesaka tuženika (s prilozima) dostavljeni nakon što je donesena drugostupanjska presuda te je protiv iste podnesena revizija, a u kojima se iznose nove činjenice i predlažu novi dokazi.

 

12. Polazeći od nespornih činjenica da je po nalogu prvotuženika tada prokuriste tužitelja, 2. ožujka 2009. sa žiro računa tužitelja isplaćeno na žiro račun Zajedničkog odvjetničkog ureda M. L. & V. O. iznos 227.443,60 kn na temelju računa broj ... te iznos 227.443,60 kn na temelju računa broj ... izdanih od Zajedničkog odvjetničkog ureda M. L. & V. O., a na ime odvjetničke nagrade i troškova, sve prema sporazumu od 1. ožujka 2009. o naknadi odvjetničke nagrade i troškova, a koji sporazum (od 1. ožujka 2009.) međutim nije potpisan od ugovornih stranaka naznačenih u njemu: Zajednički odvjetnički ured M. L. & V. O., zastupan po M. L. i I. tvornica aluminija L. d.o.o., zastupan po ovlaštenoj osobi prokuristi dr. sci. M. I., odnosno da je sporazum o naknadi odvjetničke nagrade i troškova od 2. ožujka 2009. između ugovornih stranaka: Zajednički odvjetnički ured L. & O. iz V., zastupan po odvjetnici V. O. s jedne strane i I. tvornica aluminija L. zastupana po prokuristi M. L. s druge strane, potpisan, nižestupanjski sudovi su ocijenili da sporazum datiran 1. ožujka 2009. nije ni sklopljen, a dok sporazum od 2. ožujka 2009. nije pravno valjan, kod činjenice što Zajednički odvjetnički ured u smislu odredbe čl. 256. tada važećeg Zakona o odvjetništvu ("Narodne novine", broj 9/94 i 117/08) nema pravnu osobnost, a niti svojstvo pravne odnosno fizičke osobe i kao takav ne može biti ugovorna strana u tom sporazumu, sve u smislu odredbe čl. 16., čl. 17. i 18. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05 i 41/08 – dalje: ZOO), zbog čega takav sporazum ne proizvodi pravni učinak prema tužitelju jer je nedostajala pravna osnova na temelju koje su izdani računi po kojima je izvršeno plaćanje. Odnosno kako su i u ugovoru o pružanju pravne pomoći i zastupanju od 15. ožujka 2005. kao stranke uz I. tvornica aluminija L., kao korisnika usluga označen i Zajednički odvjetnički ured M. L. i V. O. kao davatelja usluga, a koji nema pravnu osobnost, zbog čega i taj ugovor nije proizveo pravni učinak, a time ni mogao biti pravna osnova ispostavljenim računima broj ... i ..., a na temelju kojih je isplaćen utuženi iznos tuženicima. Stoga su zahtjev tužitelja za isplatu utuženog iznosa ocijenili osnovanim, sadržajno sve polazeći od odredbe čl. 1111. st. 1. ZOO-a.

 

Naime prema toj odredbi, kada imovina neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnova u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno ako to nije moguće naknaditi vrijednost postignute koristi.

 

13. U okolnostima konkretnog slučaja, kada je isplata utuženog iznosa sa računa tužitelja izvršena, a da za nju nije postojala valjana pravna osnova, ostvarile su se pretpostavke za vraćanje isplaćenog iznosa.

 

14. Slijedom navedenog, reviziju tužitelja trebalo je odbiti kao neosnovanu sve na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a, a koja se na temelju odredbe čl. 117. st. 4. u vezi sa odredbom čl. 80. ZID ZPP primjenjuje na ovaj spor.

 

15. Tužitelju nije priznat trošak sastava odgovora na reviziju jer ta parnična radnja nije bila od utjecaja prilikom donošenja odluke o reviziji tuženika.

 

Zagreb, 19. listopada 2021.

 

Predsjednica vijeća:

Gordana Jalšovečki, v.r.