1

Poslovni broj: 19 P-374/2020-27

 

                                              

 

 

 

 

 

Poslovni broj: 19 P-374/2020-27

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Trgovački sud u Osijeku, po sutkinji Marini Ljubičić Knežević, u pravnoj stvari tužitelja Z. M., OIB: …, vl. V. O. Z. T. I. U., V., M. G. 19A, kojeg zastupa V. B., OIB: …, odvjetnik u V., V. N. 11 B, protiv tuženika A.-V. d.o.o. za trgovinu i usluge, uvoz-izvoz, S.. B., OIB: …, S. B., D.. M. B. 91, kojeg zastupa J. B.-M., OIB: …, odvjetnica u S. B., P. K. I. 11, radi predaje stvari, nakon glavne i javne rasprave zaključene 23. rujna 2021. u nazočnosti punomoćnika stranaka, na ročištu za objavu sudske odluke održanom 19. listopada 2021.

 

 

p r e s u d i o  j e

 

 

1.                 Nalaže se tuženiku A.-V. d.o.o. za trgovinu i usluge, uvoz-izvoz, S.. B., OIB: …, S. B., D.. M. B. 91, predati tužitelju Z. M., OIB: …, vl. V. O. Z. T. I. U., V., M. G. 19A, umjesto vozila marke R. T. P. G. D. D. 120 E6, reg. oznake i broja …, broj šasije …, proizvodni broj …, drugo vozilo istih karakteristika i osobina, bez nedostataka, iste vrijednosti.

 

2.               Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 18.750,00 kn (osamnaesttisućasedamstopedesetkuna) u roku petnaest dana.

 

 

Obrazloženje

 

 

1.               Tužitelj u tužbi u bitnom navodi kako je od tuženika 27. travnja 2019. na temelju Ugovora o financijskom leasingu kupio vozilo marke R. T. P. G. D. D. 120 E., reg. oznake i broja …, broj šasije …, proizvodni broj …, za iznos od 210.581,06 kn, a vozilo je u trenutku sklapanja ugovora bilo potpuno novo. Dalje navodi kako je 15. svibnja 2019. krenuo na put, a u mjestu V., BIH, na predmetnom vozilu upalile su se lampice i sva elektronika te nije mogao nastaviti put. U tom trenutku vozilo je prešlo 268 km, a uslijed navedenog kvara prevezeno je u A. O. V. gdje je dijagnosticiran kvar te je na potpuno novom vozilu bilo potrebno zamijeniti računar ubrizgavanja, a o čemu je tužitelj bez odgode kontaktirao tuženika. Nadalje, tužitelj ima konstantne probleme sa ovdje spornim vozilom te je isto u proteklih godinu dana više od tri mjeseca provelo na popravcima i servisima, a tijekom vožnje vozilo zatrzava, prilikom skretanja se trese, neće se upaliti te ugrožava sigurnost i živote tužitelja i ostalih putnika u vozilu. Tužitelj je kontaktirao tuženika i proizvođača R. vozila, no isti kvar nisu otklonili, niti su mogli ustanoviti u čemu je problem. Tužitelj je u proteklih godinu dana tri puta bio na servisu jer mu se upalila lampica za ulje, a vozilo nije prešlo niti 50 000 km te je zamjena ulja rađena na 15 000 km, 36 000 km i 40 000 km. Obzirom tuženik ne može otkloniti navedeni kvar, a isti predstavlja opasnost za tužitelja, tužitelj se obratio tuženiku sa zahtjevom za mirno rješenje spora te predložio tuženiku da otkloni nedostatke, a što tuženik ne može učiniti, obzirom je vozilo već nekoliko puta pregledano i tuženik nije mogao otkloniti nedostatke. Kako nije moguće otkloniti nedostatke, tužitelj je predložio tuženiku da mu preda drugo vozilo istih karakteristika i osobina ili da mu u cijelosti nadoknadi štetu koja mu je nastala te mu vrati iznos kupoprodajne cijene, a što je tuženik odbio.

 

2.               Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnom ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani tužitelja, a iz razloga što je ovdje tužitelj korisnik, a ne vlasnik objekta leasinga i isti ne može biti aktivno legitimiran za podnošenje tužbe te prigovara osnovanosti tužbe i tužbenog zahtjeva u cijelosti. Nadalje, tuženik ne osporava sklopljeni ugovor o leasingu, činjenicu kako je 15. svibnja 2019. vozilo primljeno u ovlašteni servis u V. u kojem je konstatirano kako je to i navedeno u njihovom pismenu od istog dana i kako je obavljen garancijski zahvat zamjene računala ubrizgavanja. Međutim, tuženik osporava kako se i nakon toga vozilo konstantno kvarilo i kako je u proteklih godinu dana više od tri mjeseca bilo nedostupno tužitelju. Točno je kako je tužitelj u više navrata dolazio u servis, ali se nedostaci na vozilu nisu mogli utvrditi prilikom pregleda u servisu. Naime, prilikom svakog dolaska u servis rađena je dijagnostika vozila koja bi u slučaju problema u radu vozila nedvojbeno registrirala nedostatke, ali niti jednom se nije pokazala greška. Također su rađene i tzv. probne vožnje prilikom kojih se nije mogao utvrditi bilo koji nedostatak ili konstatirati neispravnost rada motornog vozila. Dana 5. svibnja 2020. u servisu, na osnovu iskaza tužitelja o uočenim nedostacima, a koji nisu bili dijagnosticirani, preventivno je izmijenjen dio instalacije i o tome izdan račun, a što je napravljeno upravo zbog činjenice kako se niti jedna tvrdnja tužitelja nije mogla objektivizirati i dokazati, a prema svim dostupnim objavljenim i iskustvenim saznanjima poteškoće opisane po kazivanju tužitelja mogu potjecati eventualno od instalacija. Dakle, izmjena instalacija je napravljena preventivno, a ne zbog uočenih i dijagnosticiranih nedostataka. Tužitelj je i dalje tvrdio kako postoje problemi u radu vozila, a obzirom se isti nisu mogli utvrditi kontaktiran je R. N. H. d.o.o. Z. te je tužitelj trebao ostaviti vozilo kod tuženika u svrhu pregleda istog od strane tehničkog R. eksperta, što je tužitelj odbio učiniti, unatoč tome što mu je bilo osigurano zamjensko vozilo i to u skladu sa Uvjetima za ostvarivanje prava iz izdane garancije R. vozila.

 

3.               Podneskom od 30. ožujka 2021. tužitelj se očitovao na odgovor na tužbu te u bitnom dostavio Suglasnost od 18. ožujka 2021. kojom je P. leasing d.o.o. tužitelju dao suglasnost da isti može zahtijevati sniženje cijene objekta leasinga ili zamjenu objekta leasinga, kao i P. o jamstvu i održavanju.

 

4.               U dokaznom dijelu postupka sud je izveo dokaz saslušanjem svjedoka Z. S. (str. 58-59 spisa), B. B. (str. 59-60 spisa), M. K. (str. 60-62 spisa), I. L. (str. 62 spisa) i J. B. (str. 63 spisa), izvršio uvid u Ugovor o financijskom leasingu broj … od 12. travnja 2019., sklopljen između P. leasing d.o.o. i tužitelja (str. 4 spisa), račun broj 93642-1-1 od 26. travnja 2019. (str. 5 spisa), radni nalog broj R/406/19 A. O. V. (str. 6 spisa), radni nalog broj 5336 od 15. svibnja 2019. G. M. d.o.o. M., P. S. (str. 7 spisa), radni nalog broj 119900 od 11. rujna 2020. (str. 8 spisa), radni nalog broj 119492 od 30. lipnja 2020. (str. 9-10 spisa), radni nalog broj 119082 od 5. ožujka 2020. (str. 11 spisa), radni nalog broj 117766 od 17. rujna 2019. (str. 12 spisa), potvrdu od 27. travnja 2019. (str. 13 spisa), podnesak pun. tužitelja na ime tuženika od 20. kolovoza 2020. (str. 14-15 spisa), podnesak pun. tuženika na ime pun. tužitelja od 2. rujna 2020. (str. 16-17 spisa), račun od 25. travnja 2019. (str. 33-34 spisa), presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-53/2016-4 od 22. listopada 2019. (str. 35-40 spisa), presudu Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-5492/14-2 od 5. prosinca 2016. (str. 41-44 spisa), Potvrdu o jamstvu i održavanju (str. 47-48 spisa), suglasnost P. leasing d.o.o. od 18. ožujka 2021. (str. 49 spisa) te izveo dokaz vještačenjem po stalnom sudskom vještaku D. J., vl. obrta M. I., obrt za vještačenje, procjenu šteta i usluge, na okolnost tehničke ispravnosti vozila, na okolnost utvrđivanja predmetnih kvarova i je li takvo vozilo sigurno u prometu (nalaz i mišljenje vještaka (str. 71-75 spisa). 

 

5.               Tužbeni zahtjev je osnovan.

 

6.               Nije sporna činjenica kako je tužitelj, kao primatelj leasinga,  sa P. leasing d.o.o., kao davateljem leasinga, 12. travnja 2019. sklopio Ugovor o financijskom leasingu i to za objekt leasinga R. T. P. G. D. D. 120 E6 te kako je dobavljač objekta leasinga ovdje tuženik, a što je također razvidno iz Ugovora o financijskom leasingu broj 115701 od 12. travnja 2019. (str. 4 spisa), računa broj 93642-1-1 od 26. travnja 2019. (str. 5 spisa) i računa od 25. travnja 2019. (str. 33-34 spisa).

 

7.               Također nije sporna činjenica kako je za objekt leasinga izdana Potvrda o jamstvu i održavanju (str. 47-48 spisa) te kako je početak jamstva 26. travnja 2019. i kako jamstvo za vozilo traje dvije godine, odnosno do 25. travnja 2021.

 

8.               Nesporno je i kako je objekt leasinga 15. svibnja 2019. primljen u ovlašteni servis u V. i kako je obavljen garancijski zahvat zamjene računala ubrizgavanja, a što proizlazi i iz radnog naloga broj R/406/19 A. O. V. (str. 6 spisa), radnog naloga broj 5336 od 15. svibnja 2019. G. M. d.o.o. M., P. S. (str. 7 spisa) i potvrde od 27. travnja 2019. (str. 13 spisa).

 

9.               Nadalje, nesporno je i kako se tužitelj obraćao tuženiku vezano za mirno rješenje spora, no do istog nije došlo, a navedeno proizlazi iz podneska pun. tužitelja na ime tuženika od 20. kolovoza 2020. (str. 14-15 spisa) i podneska pun. tuženika na ime pun. tužitelja od 2. rujna 2020. (str. 16-17 spisa).

 

10.          Sporna je aktivna legitimacija, obzirom tuženik navodi kako je tužitelj korisnik, a ne vlasnik objekta leasinga i isti ne može biti aktivno legitimiran za podnošenje tužbe.

 

11.          Također, sporna je osnova i visina tužbenog zahtjeva, odnosno sporno je kako se vozilo konstantno kvarilo i kako je u proteklih godinu dana više od tri mjeseca bilo nedostupno tužitelju.

 

12.          Vezano za prigovor promašene aktivne legitimacije, sud je utvrdio kako je tužitelj ovlašten za podnošenje tužbe u ovom postupku.

 

13.          Naime, čl. 64. st. 1. Zakona o leasingu ("Narodne novine", broj 141/13) propisano je ako dobavljač objekt leasinga ne isporuči primatelju leasinga, ako ga isporuči sa zakašnjenjem ili ako objekt leasinga ima materijalni nedostatak, primatelj leasinga ima prema dobavljaču objekta leasinga prava koja bi, prema propisima kojim se uređuju obvezni odnosi, imao da je ugovorna strana s dobavljačem objekta leasinga, dok je st. 2. istoga članka propisano kako iznimno od stavka 1. predmetnog članka, primatelj leasinga nema pravo sniženja cijene ili zamjene bez suglasnosti davatelja leasinga. 

 

14.          Izvršivši uvid u Suglasnost P. leasing d.o.o. od 18. ožujka 2021. (str. 49 spisa) sud je utvrdio kako je P. leasing d.o.o., kao davatelj leasinga i vlasnik ovdje spornog motornog vozila, tužitelju, kao primatelju leasinga, dao suglasnost da od dobavljača objekta leasinga, ovdje tuženika, zahtijeva sniženje cijene objekta leasinga ili zamjenu objekta leasinga te kako je P. leasing d.o.o. suglasno kako je tužitelj na temelju predmetne suglasnosti ovlašten u svoje ime i za svoj račun te o vlastitom trošku zahtijevati sniženje cijene objekta leasinga ili zamjenu objekta leasinga.

 

15.          Dakle, sud je utvrdio kako je davatelj leasinga dao suglasnost tužitelju za podnošenje predmetne tužbe, odnosno kako je tužitelj aktivno legitimiran u ovom postupku.

 

16.          Tijekom postupka tuženik je osporavao osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, odnosno osporavao je kako se vozilo konstantno kvarilo pa je sud izveo dokaz saslušanjem svjedoka, izvršio uvid u radne naloge od 11. rujna 2020., od 30. lipnja 2020., od 5. ožujka 2020. i od 17. rujna 2019. i Potvrdu o jamstvu i održavanju te izveo dokaz vještačenjem.

 

17.          U svom iskazu na ročištu održanom 19. svibnja 2020. svjedok Z. S. (str. 58-59 spisa) u bitnom je naveo kako mu je poznat kvar na predmetnom motornom vozilu iz razloga što je isto vozio i prilikom vožnje osjetio je zatrzavanje koje je trajalo 5 do 10 sekundi, a zatrzavanje vozila uobičajeno se dogodilo jedanput tijekom vožnje, a samo jednom se dogodilo više puta. Dalje navodi kako se za vrijeme zatrzavanja vozila može upravljati vozilom, ali se vozilo ne može ubrzati te kako je tužitelj vozilo vozio na servis, a nakon servisa se ponovno dogodio kvar. Svjedok dalje navodi kako je predmetno vozilo vozio 20-ak puta i kako se zatrzavanje dogodilo otprilike 14 puta i to nakon otprilike 500 m nakon što je vozilo krenulo ili nakon otprilike 7 do 8 km, no nije vidio upaljenu lampicu.

 

18.          Svjedok B. B. u svom iskazu na ročištu održanom 19. svibnja 2021. (str. 59-60 spisa) u bitnom je naveo kako je sa ovdje spornim automobilom upravljao 10-ak puta, a u tih 10-ak puta automobil je prilikom vožnje zatrzao barem 8 puta, a zatrzavanje je trajalo otprilike 2 sekunde. Dalje navodi kako vozilo počinje zatrzavati nekad u početku vožnje, a nekad tijekom vožnje te kako je jednom prilikom upravljao vozilom, odnosno nalazio se na parkiralištu i krenuo je u rikverc, a volan mu je ostao zaključan, odnosno isti nije mogao pomaknuti. Nadalje, prilikom okretanja volana u lijevu stranu čuje se neugodan zvuk, a prilikom prelaska preko ležećeg policajca škripe amortizeri i čuju se kočnice. Za vrijeme trajanja zatrzavanja ne može se dodavati gas, a nakon što je tužitelj vozilo vozio na servis na vozilu i dalje postoji kvar. Zaključno, navodi kako je za vrijeme zatrzavanja osjetio da gubi gas i kako se nije upalila lampica.

 

19.          Svjedok M. K. u svom iskazu na ročištu održanom 19. svibnja 2021. (str. 60-62 spisa) u bitnom je naveo kako je kod tuženika zaposlen kao prijemnik u servisu, u opisu njegovog radnog mjesta je da klijent s njim dogovori vrijeme popravka vozila i nakon toga izdaje radni nalog i raspoređuje posao osobama koje su ovlaštene za popravak vozila. Dalje navodi kako mu je poznato kako se dogodio kvar na vozilu u BIH te kako je nakon toga tužitelj došao kod tuženika i žalio se na zatrzavanje, ali nisu mogli pronaći kvar, odnosno nisu mogli potvrditi zatrzavanje vozila. Ne može se točno izjasniti o vremenu kada je tužitelj ponovno došao u servis i žalio se na kvar, ali navodi kako se tada potvrdilo zatrzavanje vozila u trajanju od par sekundi i dalje su postupili prema uputama od R. N. H., a koje su se sastojale od popravka instalacije na diznama i popravka stopice na diznama. Nakon toga vozilo su vratili tužitelju te ga upozorili da ukoliko ponovno dođe do zatrzavanje da će biti potrebno promijeniti instalaciju vozila. Tužitelj se nakon nekog vremena ponovno javio i žalio na isti kvar, koji nisu mogli potvrditi, ali su za svaki slučaj izmijenili motornu instalaciju. Vozilo je neko vrijeme bilo u redu, a nakon toga je tužitelj ponovno došao u servis i žalio se na isti kvar. Tada su dogovorili da tužitelj ostavi vozilo par dana kako bi se isto moglo testirati i otkloniti kvar te je tužitelj vozilo ostavio, a oni su ponovno slali upit R.; kvar ponovno nisu mogli potvrditi pa su napravili reprogram računala za ubrizgavanje i vozilo vratili tužitelju. Dalje navodi kako je nakon toga tužitelj ponovno došao u servis i opet je prijavio isti kvar te su mu rekli kako moraju dogovoriti termin za popravak vozila, a tužitelj više nije htio dovoziti auto na servis te je rekao kako će isto riješiti pravnim putem. Otprilike nakon mjesec do dva, tužitelj je ponovno došao u servis i rekao kako gori lampica kontrola sustava protiv zagađenja, dogovorili su termin popravka, vozilo je došlo na popravak, spojili su ga na dijagnostički uređaj, koji je pokazao kako se radi o dijagnostičkoj grešci otopina motornog ulja, a radi se o redovitom održavanju vozila i lampica se upalila jer je ulje bilo nezadovoljavajuće kvalitete. Svjedok navodi kako je tužitelju rekao kako je potrebno zamijeniti ulje, koje ide na njegov trošak, što tužitelj nije prihvatio jer prema servisnoj knjižici režim održavanja vozila je svake dvije godine ili 40 000 km, a vozilo je imalo 30 000 km. Tužitelj je tada dogovorio termin za izmjenu ulja, koje je izmijenjeno, lampica se ugasila, a tužitelj račun nije platio. Također navodi kako je vozilo spajano na dijagnostiku i očitavane su greške, kako nije bilo zapamćenih grešaka i nisu mogli potvrditi kvar te kako su išli na probne vožnje i kako je sve bilo u redu. Nadalje, do dijagnosticiranja nedovoljne kvalitete ulja je došlo zbog režima vožnje, a što se uobičajeno događa kada se auto koristi više puta na kratkim relacijama ili kod vožnje u većem broju okretaja. Navodi kako proizvođač vozila daje garanciju za 40 000 km preporučene vožnje, no isto tako upozorava ukoliko dođe do drugačijeg režima vožnje da se lampica može ranije upaliti. Također, kod većine vozila nije slučaj kako se na novom vozilu nakon 250 km mijenja računar ubrizgavanja te kako je čest slučaj kod vozila dostavne službe, taksi službe i rent-a-car da se na novom vozilu u periodu od 40 000 km tri puta pali lampica za izmjenu ulja. Svjedok dalje navodi kako je tuženik stopice motora popravio, a motornu instalaciju zamijenio. U posebnim uvjetima proizvođača vozila piše kako se vozilo mora voziti isključivo na duge relacije, no po ispunjenoj anketi radilo se o uobičajenom režimu vožnje. Zaključno, utvrđeno je kako je vozilo tehnički ispravno, ali i kako ga je tužitelj upoznao i sa drugim problemima na vozilu kao što su škripanje kočnica, problemi sa ležajevima i motanjem ulijevo sa volanom, a u vezi kočnica rekao je tužitelju kako se veći broj ljudi žali na isto, ali su kočnice ispravne jer se radi o materijalu kočionih pločica, a u odnosu na ostale probleme rekao je kako se isti trebaju potvrditi.

 

20.          Na ročištu održanom 19. svibnja 2021. svjedok I. L. u svom iskazu (str. 62 spisa) u bitnom je naveo kako je zaposlenik tuženika i kako je radio popravak predmetnog vozila, odnosno kako se tužitelj žalio na zatrzavanje vozila, a nakon što je obavljena dijagnostika bilo je utvrđeno kako je sve u redu sa vozilom. Navodi kako je promijenio cijelu motornu instalaciju, a iz razloga što se i prije, odnosno u 10-ak slučajeva, znao dogoditi problem sa instalacijama na diznama. Nakon toga tužitelj se ponovno žalio na zatrzavanje vozila, tuženik je vozilo pregledao, ali kvar nije pronašao. Također navodi kako je tijekom pregleda vozila samo jednom utvrdio zatrzavanje vozila i to otprilike djelić sekunde, a sve motorne instalacije su mijenjane jer je tuženik takav nalog dobio iz R. iz razloga što su se znale raširiti stopice, a što ovdje nije bio slučaj. Navodi kako je vozilo tehnički ispravno, ali nije uobičajeno da novo vozilo stane.

 

21.          Na ročištu održanom 19. svibnja 2021. svjedok J. B. u svom iskazu (str. 63 spisa) u bitnom je naveo kako je zaposlenik tuženika i kako je na predmetnom vozilu radio samo kada se upalila lampica otopina motornog ulja, odnosno kako je vozilo spojio na dijagnostički uređaj te prijavio kvar i to na način da treba zamijeniti ulje i filter ulja.

 

22.          Izvršenim uvidom u radne naloge od 11. rujna 2020., od 30. lipnja 2020., od 5. ožujka 2020. i od 17. rujna 2019. i Potvrdu o jamstvu i održavanju sud je utvrdio kako je na ovdje spornom vozilu dva puta obavljen redoviti servis vozila, a dva puta je obavljen garancijski zahvat te kako se zamjena ulja obavlja na svakih 40000 km.

 

23.          U svom nalazu i mišljenju od 24. srpnja 2021. (str. 71-75 spisa) vještak je naveo kako se na temelju dokumentacije u spisu može zaključiti kako predmetno vozilo ima nisku razinu tehničke pouzdanosti, a što nije karakteristika novih vozila, kako vozilo s povremenom manifestacijom nedostatka u sustavu ubrizgavanja goriva na tehničkom pregledu može zadovoljiti norme tehničke ispravnosti vozila te kako kod tehničkih nedostataka u sustavu ubrizgavanja goriva (zatrzavanje vozila) može doći do nekontroliranog zaustavljanja rada motora u vožnji, što predstavlja opasnu situaciju u prometu.

 

24.          Na ročištu održanom 23. rujna 2021. vještak je u cijelosti ostao kod nalaza i mišljenja te naveo kako je tehnički moguće da se tehnički nedostatak u sustavu ubrizgavanja goriva ne manifestira za vrijeme testne vožnje u trajanju od 30 minuta, a što znači kako je tehnički moguće da se prilikom testne vožnje ne uočavaju nedostaci u sustavu ubrizgavanja goriva, ali da u istom postoje određeni tehnički nedostaci. Dalje navodi kako su okolnost zatrzavanja vozila nakon zamjene računala ubrizgavanja u svom iskazu utvrdili i zaposlenici tuženika, a uzimajući u obzir tehničku dokumentaciju o radovima na vozilu, kratak vremenski period u kojem je tužitelj prijavljivao nedostatke na vozilu, dijelove koji su zamijenjeni na vozilu kao i iskaze svih svjedoka ispitanih u postupku, može se zaključiti kako predmetno vozilo ima nisku razinu tehničke pouzdanosti. Također navodi da ukoliko je računalo ubrizgavanja ispravno, isto mora zabilježiti sve nedostatke u radu sustava za ubrizgavanje goriva, no ukoliko ono nije ispravno postoji mogućnost da se dijagnostikom ne može utvrditi tehnička ispravnost sustava za ubrizgavanja goriva, odnosno moguće je da računalo ne zabilježi određene tehničke nedostatke. Zaključno, vještak je naveo kako je evidentno kako se i nakon zamjene računala ubrizgavanja goriva i dalje pojavljivalo zatrzavanje vozila te kako nije uobičajeno da se kod novog vozila u kratkom vremenskom razdoblju i kod tog stupnja rabljenosti vrše radovi kakvi su izvršeni na predmetnom vozilu.

 

25.          Sud je nalaz i mišljenje vještaka prihvatio kao vjerodostojan, obzirom je isti detaljan, objektivan i sastavljen u skladu sa pravilima struke, kao i ostalu materijalnu dokumentaciju u spisu. Iskaze svih saslušanih svjedoka sud je također prihvatio, osim u dijelu u kojem svjedoci M. K. i I. L. navode kako je vozilo tehnički ispravno, obzirom su predmetni navodi u suprotnosti sa nalazom i mišljenjem vještaka, odnosno sa tvrdnjom vještaka kako ovdje sporno vozilo ima nisku razinu tehničke pouzdanosti, a što nije karakteristika novih vozila.  

 

26.          Nakon provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio kako sporno vozilo ima nedostatke, a što je sud utvrdio iz iskaza svjedoka (štoviše i iz iskaza zaposlenika tuženika), materijalne dokumentacije u spisu (radnih naloga) i iz nalaza i mišljenja vještaka.  

 

27.          Tužitelj nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka, dok je tuženik imao primjedbe na isti te je predložio dopunu nalaza i mišljenja s prethodno dogovorenim prijemom u ovlašteni R. servis i pripremu potrebne dijagnostičke opreme potrebne za objektiviziranje tvrdnje vještaka o niskoj razini tehničke pouzdanosti vozila zbog tehničkog nedostatka u sustava ubrizgavanja goriva.

 

28.          Sud primjedbe tuženika, odnosno prijedlog za dopunu nalaza i mišljenja vještaka, nije prihvatio iz razloga što postoji mogućnost da računalo ne zabilježi određene tehničke nedostatke, a tijekom postupka je utvrđeno kako vozilo i dalje zatrzava tijekom vožnje, odnosno kako i nakon svih obavljenih radova na istom ono i dalje ima nedostatke.

 

29.          Čl. 423. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; u daljnjem tekstu ZOO) propisano je ako proizvođač jamči za ispravnost stvari u tijeku određenog vremena, računajući od njezine predaje kupcu, kupac može, ako stvar nije ispravna, zahtijevati kako od prodavatelja tako i od proizvođača, da stvar popravi u razumnom roku, ili ako to ne učini da mu umjesto nje preda ispravnu stvar.

 

30.          Čl. 424. st. 1. ZOO-a propisano je kako kupac može zbog neispravnosti stvari zahtijevati od prodavatelja, odnosno od proizvođača, popravak ili zamjenu stvari u tijeku jamstvenog roka, bez obzira na to kad se nedostatak pojavio.

 

31.          Tijekom postupka utvrđeno je kako se nedostatak stvari pojavio u tijeku jamstvenog roka, kako je tužitelj od tuženika zahtijevao uklanjanje nedostataka te kako nedostaci nisu uklonjeni.

 

32.          Tuženik je tijekom postupka istaknuo kako tužitelj nije htio ostaviti vozilo kako bi isto bilo pregledano od strane tehničkog R. eksperta te kako iz tog razloga ne može tražiti zamjenu proizvoda (str. 83 spisa).

 

33.          Međutim, tijekom postupka je također utvrđeno kako je tužitelj u više navrata vozilo dovozio kod tuženika, odnosno kako je tražio popravljanje stvari u razumnom roku te kako je čak vozilo i ostavio par dana kod tuženika, a što u svom iskazu navodi zaposlenik tuženika M. K..

 

34.          Dakle, tužitelj je tražio od tuženika da stvar popravi u razumnom roku, a kako to tuženik nije učinio, tužitelj je tražio da mu umjesto neispravne stvari preda ispravnu stvar.

 

35.          Obzirom je u konkretnom slučaju utvrđeno kako vozilo ima nedostatke, a koji nisu otklonjeni, sud je prihvatio tužbeni zahtjev i tuženika obvezao na predaju novog vozila istih karakteristika i osobina, bez nedostataka i iste vrijednosti kao vozila koje je tužitelj na temelju Ugovora o financijskom leasingu stekao od tuženika.

 

36.          Sud je odbio dokazni prijedlog tužitelja za izvođenjem dokaza saslušanjem svjedoka K. M. i tužitelja, a iz razloga što je tijekom dokaznog postupka utvrđeno kako vozilo ima nedostatke, kao i dokazni prijedlog tuženika za izvođenjem dokaza dopunskim vještačenjem, odnosno novim vještačenjem, a iz razloga kako je to već obrazloženo u toč. 28. obrazloženja ove presude.

 

37.          Odluku o naknadi parničnih troškova sud je donio primjenom odredbi Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19) i to čl. 151., čl. 154. st. 1., čl. 155. i čl. 164. st. 1. i st. 4., a visina istih odmjerena je prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15; u daljnjem tekstu OT).

 

38.          Sud je tužitelju priznao trošak parničnog postupka u iznosu od 18.750,00 kn, a koji se odnosi na trošak sastava tužbe od 16. listopada 2020. u iznosu od 2.500,00 kn (Tbr. 7. t. 1. OT), trošak sastava podneska od 30. ožujka 2021. u iznosu od 2.500,00 kn (Tbr. 8. t. 1. OT), trošak sastava podneska od 3. kolovoza 2021. u iznosu od 2.500,00 kn (Tbr. 8. t. 1. OT), trošak zastupanja na ročištu održanom 14. travnja 2021. u iznosu od 2.500,00 kn (Tbr. 9. t. 1. OT), trošak zastupanja na ročištu održanom 19. svibnja 2021. u iznosu od 2.500,00 kn (Tbr. 9. t. 1. OT) i trošak zastupanja na ročištu održanom 23. rujna 2021. u iznosu od 2.500,00 kn (Tbr. 9. t. 1. OT), sve uvećano za PDV.

 

39.          Slijedom navedenog, riješeno je kao u izreci.             

 

U Osijeku 19. listopada 2021. 

 

 

Zapisničar:                                                                                                                 Sutkinja:

Sanda Gučić                                                                                     Marina Ljubičić Knežević

 

 

 

 

 

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu Visokom Trgovačkom sudu RH u Zagrebu u roku od 15 dana putem ovog suda.