- 1 -              Rev 1123/2021-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1123/2021-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. B. iz Z., K. Š. Đ. 88, OIB: …, koju zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik u Z., protiv tuženika Kliničkog bolničkog centra Z., Z., K. 12, OIB: …, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-1108/2020-2 od 30. prosinca 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2870/2018-31 od 30. ožujka 2020., u sjednici održanoj 19. listopada 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

 

              I. Prihvaća se revizija tuženika te se ukida presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-1108/2020-2 od 30. prosinca 2020. u dijelu točke I. izreke kojim je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-2870/2018-31 od 30. ožujka 2020. u pobijanom dijelu pod točkom I. i III. izreke i ukida se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-2870/2018-31 od 30. ožujka 2020. u dijelu pod točkom I. i III. izreke, te se u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

              II. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:

              „I/ Nalaže se tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 8.550,25 kn bruto, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, izuzev zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak, i to za razdoblje do 31. srpnja 2015. po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.) određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, tekućim na pojedine iznose s dospijećem kako slijedi:

-          na iznos od 963,90 kn od 16. travnja 2013. do isplate,

-          na iznos od 126,28 kn od 16. svibnja 2013. do isplate,

-          na iznos od 773,96 kn od 16. srpnja 2013. do isplate,

-          na iznos od 155,97 kn od 16. kolovoza 2013. do isplate,

-          na iznos od 2.518,68 kn od 16. rujna 2013. do isplate,

-          na iznos od 227,76 kn od 16. listopada 2013. do isplate,

-          na iznos od 151,84 kn od 16. prosinca 2013. do isplate,

-          na iznos od 308,04 kn od 16. siječnja 2014. do isplate,

-          na iznos od 207,96 kn od 16. veljače 2014. do isplate,

-          na iznos od 144,96 kn od 16. svibnja 2014. do isplate,

-          na iznos od 217,44 kn od 16. lipnja 2014. do isplate,

-          na iznos od 379,60 kn od 16. srpnja 2014. do isplate,

-          na iznos od 76,26 kn od 16. rujna 2014. do isplate,

-          na iznos od 218,34 kn od 16. srpnja 2015. do isplate,

-          na iznos od 95,73 kn od 16. rujna 2015. do isplate,

-          na iznos od 80,90 kn od 16. listopada 2015. do isplate,

-          na iznos od 146,20 kn od 16. studenog 2015. do isplate,

-          na iznos od 153,16 kn od 16. veljače 2016. do isplate,

-          na iznos od 2,43 kn od 16. ožujka 2016. do isplate,

-          na iznos od 15,78 kn od 16. travnja 2016. do isplate,

-          na iznos od 3,83 kn od 16. srpnja 2016. do isplate,

-          na iznos od 210,66 kn od 16. rujna 2016. do isplate,

-          na iznos od 61,75 kn od 16. listopada 2016. do isplate,

-          na iznos od 4,13 kn od 16. prosinca 2016. do isplate,

-          na iznos od 149,76 kn od 16. veljače 2017. do isplate,

-          na iznos od 2,56 kn od 16. ožujka 2017. do isplate,

-          na iznos od 214,86 kn od 16. lipnja 2017. do isplate,

-          na iznos od 149,76 kn od 16. srpnja 2017. do isplate,

-          na iznos od 220,08 kn od 16. rujna 2017. do isplate,

-          na iznos od 93,93 kn od 16. listopada 2017. do isplate,

-          na iznos od 78,22 kn od 16. prosinca 2017. do isplate,

-          na iznos od 245,88 kn od 16. siječnja 2018. do isplate,

-          na iznos od 149,64 kn od 16. veljače 2018. do isplate, sve u roku od 8 dana.

              II/ Odbija se dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 1.984,16 kn bruto (razlika između dosuđenog iznosa od 8.550,25 kn te zatraženih 10.534,41 kn), zajedno sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama.

              III/ Nalaže se tuženiku da tužiteljici nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 8.734,38 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.), po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućim od 30. ožujka 2020. do isplate, u roku od 8 dana.“.

 

2. Drugostupanjskom je presudom (i rješenjem) suđeno:

              „I. Odbijaju se žalbe tuženika kao neosnovane i potvrđuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj 13 Pr-2870/2018-31 od 30. ožujka 2020. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke, kojim je prihvaćen tuženi zahtjev tužiteljice, kao što se potvrđuje i u pobijanom dijelu pod točkom III. izreke, koji sadrži odluku o troškovima postupka, a potvrđuje se i rješenje istoga suda, poslovni broj 13 Pr-2870/2018-35 od 24. srpnja 2020.

              II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova sastavljanja odgovora na žalbu kao neosnovan.“.

 

3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-2009/2021-2 od 5. svibnja 2021. dopustio izjavljivanje revizije protiv drugostupanjske presude zbog slijedećih pitanja:

 

              "Ubrajaju li se sati odrađeni prema redovnom rasporedu radnog vremena na blagdan i neradni dan u mjesečni fond radnih sati te evidentiraju li se kao redovan rad uzimajući u obzir odredbe čl. 51. i čl. 52. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine", broj 143/13 i 96/15) te obvezujuća tumačenja Kolektivnog ugovora posebice Zaključak 153. Zajedničkog povjerenstva za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja od 21. prosinca 2015. godine kojim je utvrđeno da mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu i 8 sati kao i da se sati rada blagdanom i neradnim danom i dan Uskrsa evidentiraju kao redovan rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu?

 

              Jesu li radni dani koji ulaze u umnožak za izračun redovnog mjesečnog fonda radnih sati svi dani od ponedjeljka do petka obzirom je Zaključkom 153. Zajedničkog povjerenstva za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja od 21. prosinca 2015. godine utvrđeno da mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu i 8 sati ili se dan blagdana koji padne u radni dan izuzima iz izračuna?

 

              Je li rad blagdanom automatski i prekovremeni rad čak i u uvjetima kada nije ostvaren redovni mjesečni fond radnih sati?

 

              Je li je sud u primjeni Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine", broj 143/13 i 96/15) vezan tumačenjima Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora obzirom na odredbe čl. 18. i 19. Kolektivnog ugovora?"

 

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedene drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) zbog materijalnopravnih pitanja zbog kojih je dopuštena te u reviziji predlaže da ovaj sud preinači nižestupanjske presude na način da odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, a podredno da ukine pobijane nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

5. U odgovoru na reviziju tužiteljica predlaže reviziju odbiti.

 

6. Predmet spora u revizijskom stadiju postupka je zahtjev za isplatu razlike plaće koji tužitelj temelji na činjeničnoj osnovi iz koje bi proizlazilo da je tuženik pogrešno primijenio odredbu čl. 51. st. 10. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine", broj 143/13 i 96/15 – dalje: KU/13), pogrešno obračunao mjesečni fond radnih sati, a posljedično tome i broj prekovremenih sati.

 

7. S obzirom na sadržaj pitanja zbog kojih je revizija dopuštena proizlazi da je u ovom stadiju postupka sporan način utvrđivanja mjesečnog fonda radnih sati, jer prema tvrdnji tužitelja u mjesečni fond radnih sati računaju se svi dani u tjednu, osim subote, nedjelje i blagdana, dok se prema tvrdnji tuženika mjesečni fond sati računa na način da se od dana u tjednu odbija samo subota i nedjelja, a ne i blagdan koji  eventualno pada u tjednu. Dakle, sporno je tumačenje odredbe čl. 51. st. 10. KU/13.

 

8. Odredbom čl. 51. st. 10. KU/13 određeno je da redovni mjesečni fond radnih sati čine sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna, a mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana u tekućem mjesecu s 8 sati.

 

9. Tijekom postupka pred nižestupanjskim sudovima postavilo se i pitanje tumačenja odredbe čl. 51. st. 10. KU/13 i domašaja tog tumačenja po Zajedničkom povjerenstvu za tumačenje Kolektivnog ugovora.

 

10. Prema shvaćanju ovoga suda, obzirom na odredbu čl. 19. st. 6. KU/13 prema kojoj tumačenja povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora, sud je u primjeni KU/13 vezan tumačenjima Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU/13 (tako ovaj sud u odlukama broj Revr-630/2017, Revr-676/13, Revr-793/13, Revr-1515/13 i dr.). Pritom nije isključena mogućnost da sud, prema općim odredbama obveznog prava, otkloni primjenu inače obvezujućeg tumačenja, ali kao sastavnog dijela kolektivnog ugovora iz razloga što je tumačenje nemoralno, pretjerano strogo ili sl.

 

11. Odredbu čl. 51. st. 10. KU/13 Zajedničko povjerenstvo za tumačenje dva puta je tumačilo.

 

12. Tako su na 23. sjednici održanoj 1. srpnja 2015., s obzirom na veliki broj upita vezanih uz mjesečni fond radnih sati kada blagdan pada u radni dan, članovi povjerenstva odlučili na sve upite odgovoriti općenitim tumačenjem te su donijeli Zaključak broj 148 koji glasi:

 

              "Sukladno Kolektivnom ugovoru, mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez blagdana, subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati. Svi sati odrađeni iznad te satnice predstavljaju prekovremeni rad.

 

              U skladu ustavnog izjednačavanja prava radnika prema Zakonu o blagdanima i neradnim danima, kada blagdan pada u radni dan svaki radnik odrađuje manji broj sati. Poslodavac ne može radnika koji u zdravstvu radi u smjenama ili u turnusu zaduživati s većim brojem sati od radnika s 40-satnim radnim tjednom.

 

              Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti, bez obzira radi li samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili u dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćen.

 

              Primjerice, s obzirom da u listopadu 2015. godine jedan blagdan pada u radni dan mjesečni fond radnih sati za taj mjesec iznosi 168 sati za sve je radnike isti neovisno u kojim oblicima rada oni rade (od ponedjeljka do petka, u smjeni, turnusu i dr.). Svaki sat rada koji radnik odradi iznad 168 sati predstavlja prekovremeni rad i treba biti plaćen."

 

13. Zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU/13 na sjednici od 21. prosinca 2015. donijelo je Zaključak 153. koji glasi:

 

              "Sukladno Kolektivnom ugovoru redovni mjesečni fond radnih sati su sati koji radnik odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-tnog radnog tjedna. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu  s 8 sati.

 

              Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti, bez obzira radi li se samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili u dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćeno.

 

              Sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i dan Uskrsa evidentiraju se kao redovni rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu.

 

              Prekovremenim radom smatra se svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati.

 

              Radnik koji radi u dane blagdana, neradnih dana utvrđenim zakonom i na dan Uskrsa ima pravo na plaću uvećanu za 150% prema stvarno odrađenim satima.

 

              Svi radnici, bez obzira na oblik rada, koji ne rade na dan blagdana, neradni dan utvrđen zakonom i na dan Uskrsa, a koji pada u radni dan, imaju pravo na naknadu plaće.

 

              Ovim zaključkom stavljaju se izvan snage Zaključci broj 21, 48 i 148."

 

14. Ovaj sud ne nalazi da bi obzirom na opće odredbe obveznog prava trebalo otkloniti primjenu navedenih tumačenja kao sastavnog dijela KU/13.

 

15. Zaključak broj 153 u bitnom se razlikuje od Zaključka broj 148 (koji je Zaključkom broj 153 stavljen izvan snage) u tome što redovni mjesečni fond radnih sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu čini umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu i 8 sati, dok je prema ranijem Zaključku broj 148 redovni mjesečni fond radnih sati činio umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i 8 sati.

 

16. Zaključak broj 153 o tumačenju odredbe čl. 51. st. 10. KU/13 nije stavljen izvan snage.

 

17. Zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU/13 na 30. sjednici donijelo je Zaključak broj 169 koji glasi:

 

              "Zaključci Povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora od dana stupanja na snagu Kolektivnog ugovora, a izmijenjeni Zaključci Povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora od dana donošenja te izmjene".

 

18. Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja stupio je na snagu 1. prosinca 2013. te se tumačenje odredbe čl. 51. st. 10. KU/13 donesene po Povjerenstvu pod brojem 148, a prema kojem mjesečni fond radnih sati čini umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i  8 sati, primjenjuje od njegova stupanja na snagu.

 

19. Budući da je tumačenje broj 148 izmijenjeno i stavljeno izvan snage tumačenjem broj 153 dana 21. prosinca 2015., a prema kojem tumačenju redovni mjesečni fond radnih sati bi činio umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) i 8 sati, od dana izmjene tumačenja, dakle od 21. prosinca 2015. primjenjuje se to novo tumačenje.

 

20. Obzirom na obvezujući karakter tumačenja Kolektivnog ugovora po Zajedničkom povjerenstvu za tumačenje Kolektivnog ugovora, koji predstavlja sastavni dio Kolektivnog ugovora (čl. 19. st. 6. KU/13), djelomično je osnovana tvrdnja tuženika da su nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo kada su zaključili da je tuženik u cijelom utuženom razdoblju pogrešno računao mjesečni fond radnih sati, propuštajući taj fond umanjiti za dane blagdana u tom mjesecu.

 

21. Odredbom čl. 52. KU/13 određeno je da se sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i dan Uskrsa, evidentiraju kao redovni rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu.

 

22. Ovisno o tome jesu li stvarno odrađeni radni sati odrađeni kroz rad u turnusima, smjenskom radu i na blagdan ili neradni dan i dr., ti sati uvećavaju se u postotcima navedenim u čl. 51. KU/13.

 

23. Ako tako obračunati mjesečni fond odrađenih sati prelazi redoviti mjesečni fond sati (koji je jednak za sve radnike), tek tada ti sati predstavljaju prekovremeni rad u smislu odredbe čl. 51. st. 9. KU/13.

 

24. Budući da tužitelj tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 8.550,25 kn (toč. I. izreke prvostupanjske presude) temelji na djelomično neosnovanoj tvrdnji o pogrešno obračunatim mjesečnim fondovima radnih sati, a time i postojanju razlike između tako utvrđenih fondova sati i utvrđenih mjesečnih odrađenih fondova sati, koje u svom opsegu ne spori pogrešno su nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo kada su u tom dijelu za cijelo utuženo razdoblje, neovisno o različitim tumačenjima izračuna mjesečnog fonda sati, tužbeni zahtjev tužitelja ocijenili osnovanom u cijelosti.

 

25. Slijedom navedenog, budući da zbog pogrešnog pravnog pristupa sudovi osnovanost tužbenog zahtjeva za razdoblje do 21. prosinca 2015. nisu raspravili primjenom Zaključka broj 148, a nakon 21. prosinca 2015. primjenom Zaključka broj 153, nema uvjeta za preinaku presude, slijedom čega je valjalo na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP ukinuti nižestupanjske presude u pobijanom dijelu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

26. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

 

Zagreb, 19. listopada 2021.

 

              Predsjednica vijeća:

              Katarina Buljan, v.r.