- 1 -              Revt 436/2017-2

Broj: Revt 436/2017-2

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić predsjednice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Dragana Katića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 4. B. K. d.o.o., OIB …, O., kojeg zastupa punomoćnik S. P., odvjetnik u R., protiv tuženika I. – I. n. d.d., OIB …, Z., kojeg zastupa punomoćnik T. O., odvjetnik u Odvjetničkom društvu I., O. & p. d.o.o, Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja podnesene protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, broj Pž-2150/15-2 od 28. ožujka 2017., kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, broj P-3416/12 od 11. prosinca 2014., u sjednici održanoj 19. listopada 2021.,

r i j e š i o   j e :

Ukida se presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, broj Pž-2150/15-2 od 28. ožujka 2017., te se predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje.

O trošku postupka odlučit će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da tužitelju plati 1.162.559,41 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 11. svibnja 2006. pa do isplate (toč. I izreke). Ujedno je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim se traži isplata 302.462,26 kn, zakonske zatezne kamate na iznos 1.465.021,67 kn, po stopi od 15% godišnje za razdoblje od 30. studenoga 2005. do 10. svibnja 2006., razliku stope zakonske zatezne kamate na iznos od 1.162.559,41 kn iznad stope koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena od 1. siječnja 2008. do isplate (toč. II izreke). Naloženo je tuženiku naknaditi trošak tužitelju od 103.622,20 kn (toč. III izreke). Drugostupanjskom presudom preinačena je prvostupanjska presuda u točkama I i III izreke tako da je odbijen tužbeni zahtjev te je naloženo tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak od 105.481,25 kn.

2. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredbe parničnog postupka. Predlaže ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti tom sud na ponovno suđenje.

3. Odgovor na reviziju nije podnesen.

4. Revizija je osnovana.

5. Sukladno čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP) ovaj revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom 1.800.000,00 kn a koji zahtjev temelji na činjenici da je s pravnim prednikom tuženika udružio sredstva na temelju Osnovanog samoupravnog sporazuma i dugoročnoj proizvodnji i poslovnoj suradnji u vezi sa izgradnjom pogona i korištenja proizvoda I faze D. – P. od 11. svibnja 1984., (dalje OSAS), anekse tom osnovnom sporazumu i Samoupravni sporazum o udruživanju rada i sredstava za izgradnju pogona I faze D. – P. od 11. svibnja 1984. (dalje; SAS) i na temelju istih uložio 24.000.000,00 tadašnjih dinara (ugovoreno je da će se vršiti revalorizacija  vrijednosti udruženih sredstava). Tužitelj ističe da je tuženik udružena sredstva u revaloriziranom iznosu trebao vratiti prema uvjetima koji su trebali biti definirani ugovorom o kreditu koji nikad nije sklopljen a da tuženik nikad nije vratio sredstva.

7. Prvostupanjski sud prihvaća tužbeni zahtjev za iznos od 1.162.559,41 kn uz utvrđenje da je pravni prednik tužitelja udružio sredstva koji revaloriziran predstavlja navedeni iznos a da istovremeno tuženik nije niti tvrdio a posljedično tome niti dokazivao da je izvršio povrat udruženih sredstava. Pri tom prvostupanjski sud zaključuje da prigovor zastare nije osnovan jer je tuženikova obveza vraćanja udruženih sredstava dospjela na zahtjev tužitelja za povrat udruženih sredstava (čl.10. SAS-a).

8. Drugostupanjski sud zaključuje da su stranke utvrdile ukupan iznos potraživanja pravnog prednika tužitelja prema pravnom predniku tuženika s danom 31. prosinca 1989. u ukupnom iznosu od 21. 253.580.600,00 pa da od 13. veljače 1990., odnosno od obavijesti o knjiženju koja je tuženik dostavljao tužitelju (posljednja je bila 15. ožujka 1993.) počinje teći zastarijevanje potraživanja pa je sukladno čl. 374. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/1991, 73/1991, 3/1994, 111/1993, 107/1995, 7/1996, 91/1996, 112/1999, 88/2001, 35/2005) zastara nastupila 17. ožujka 1996.

9. Tuženik u reviziji ističe prigovor da drugostupanjski sud ne obrazlaže zašto smatra da je tužitelj imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze 12. veljače 1990. te da također nije obrazložio ni zašto je zaključak prvostupanjskog suda koji se pozvao na čl. 10. SAS-a neosnovan, čime da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

10. Budući iz obrazloženja drugostupanjske presude nije vidljivo zašto sud drugog stupnja ne prihvaća zaključak suda prvog stupnja u primjeni čl. 10. SAS-a koji je priložen u spisu, u pogledu dospijeća obveze vraćanja udruženih sredstava tužitelja, to je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

11. Stoga je na temelju čl. 394. st. 1. ZPP valjalo ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti tom sudu na ponovno suđenje. U ponovnom postupku drugostupanjski sud će otkloniti navedenu počinjenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka.

Zagreb, 19. listopada 2021.