- 1 -              Revd 1535/2021-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 1535/2021-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, te Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari I-tužitelja R. I. iz K., OIB: …, i II-tužiteljice G. I. iz K., OIB: …, koje oboje zastupa punomoćnica I. R., odvjetnica u R., protiv tuženika A. B. d.d., OIB: …, Z., kojeg zastupa punomoćnik H. M., odvjetnik u Odvjetničkom društvu K. i P. d.o.o., Z., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1405/2020-2 od 15. listopada 2020. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-231/2019-27 od 16. srpnja 2020., u sjednici vijeća održanoj 19. listopada 2021.

 

 

r i j e š i o   j e :

 

Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1405/2020-2 od 15. listopada 2020. se odbacuje kao nedopušten.

 

 

Obrazloženje

 

1. Tuženik A. d.d. Z. je podneskom od 3. prosinca 2020. predložio da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1405/2020-2 od 15. listopada 2020. radi pravnih pitanja naznačenih u prijedlogu.

 

2. Tužitelji nisu odgovorili na prijedlog.

 

3. Postupajući sukladno odredbi čl. 385., čl. 385.a. i čl. 387. st. 1. i 6. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda RH je ocijenilo da nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije.

 

4. U ovoj pravnoj stvari nižestupanjski sudovi su utvrdili da je ništetna odredba čl. 2. i 3. Ugovora o kreditu broj 306-474-2005 od 9. lipnja 2005., kojom odredbom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa po jednostranoj odluci banke bez unaprijed utvrđenih parametara promjenjivosti. Presudom je prihvaćen tužbeni zahtjev za isplatu stečenog bez osnove na temelju ništetne odredbe, dok je tuženikov prigovor zastare ocijenjen neosnovanim.

 

5. Tuženik je osporio pravno shvaćanje na kojemu se temelji obrazloženje presude te je naznačio više pravnih pitanja koja prema ocjeni ovoga suda nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1. ZPP.

 

6. Prvo pitanje kojim tuženik u bitnome pita je li sud ovlašten ukinuti promjenjivost kamatne stope kad nađe da su promjene kamatne stope neodređene nije važno za rješenje ovog spora jer sud nije ukinuo odredbu o parametrima promjenjivosti kamatne stope nego je utvrdio njezinu ništetnost. Ta odredba već po samo zakonu od početka ne proizvodi pravne učinke prema ugovornim stranama i nije sastavni dio ugovora.

 

6.1. Prvo podredno pitanje kojim tuženik pita je li sud, u slučaju utvrđenja ništetnom odredbe o parametrima promjenjivosti kamatne stope, ovlašten primijeniti početnu kamatnu stopu je određeno naznačeno ali u odnosu na to pitanje nije naznačen razlog važnosti u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1. ZPP. Naime presuda Vrhovnog suda RH poslovni broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015., na koju se pozvao tuženik, se temelji na pravnom shvaćanju da banke imaju legitimno pravo u ugovorima o kreditu ugovarati promjenjivu kamatnu stopu. U ovom sporu presuda suda drugog stupnja ne odstupa od prakse revizijskog suda jer njome nije dovedeno u pitanje pravo ugovaranja promjenjive kamatne stope, ali su utvrđeni ništetnim ugovoreni parametri promjenjivosti bez kojih ugovor može ostati na snazi.

 

6.2. Uloga suda u ovom slučaju se iscrpila utvrđenjem ništavom jedne ugovorne odredbe uz ocjenu da ugovor može opstati bez te odredbe, pa nije riječ o sudskom nadomještanju volje stranaka izmjenom odredaba postojećeg valjanog ugovora.

 

7. Drugo pitanje u bitnome glasi može li sud utvrditi ništetnom odredbe o parametrima promjenjivosti kamatne stope i valute obveze na temelju presude donesene u kolektivnom sporu Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-7129/13od 13. travnja 2014., bez utvrđenja je li riječ o istovjetnim odredbama kao u ugovorima u kolektivnom sporu.

 

7.1. Naznačeno pitanje nije važno za rješenje ovoga spora jer je u ovom sporu sud utvrdio ništetnost odredaba konkretnog ugovora, pri čemu je bio vezan pravnim shvaćanjem o nepoštenim odredbama potrošačkih ugovora u presudi donesenoj u kolektivnom sporu. Pri tome valja naglasiti da se i u ovom slučaju drugostupanjska presuda temelji na pravnom shvaćanja da banke imaju legitimno pravo u ugovorima o kreditu ugovarati promjenjivu kamatnu stopu, pa u tom pogledu ta odluka nije suprotna ranijoj presudi Vrhovnog suda RH poslovni broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015., niti odlukama suda Europske unije na koje se pozvao tuženik.

 

8. Treće pitanje odnosi se na zastaru tražbina iz sporova radi povrata stečenog bez osnove na temelju ništetne odredbe.

 

6.1. Riječ o pravnom pitanju o kojemu odluka suda drugog stupnja ne odstupa od pravnog shvaćanja Građanskog odjela Vrhovnog suda RH (1/20) zauzetog na sjednici održanoj 30. siječnja 2020. koje glasi:

 

"Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora."

 

6.2. S obzirom na to da zastara tužiteljeve tražbine nije nastupila prema navedenom pravnom shvaćanju, nije riječ važnom pitanju po čl. 385.a. st. 1. ZPP.

 

7. Četvrto pitanje glasi „je li prilikom tumačenja i primjene odredbe čl. 81. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/03, dalje: ZZP) u postupku utvrđenja ništetnosti odredbe između potrošača i trgovca potrebno utvrditi postojanje posebnog profesionalnog znanja potrošača prilikom sklapanja pravnog posla, a budući da ZZP pruža zaštitu isključivo prosječnom potrošaču?“.

 

7.1. Naznačeno pitanje nije važno za rješenje ovoga spora je je sam tuženik naveo da je tužitelj po profesiji pomorac, dakle nije osoba za koju bi u parnici bilo utvrđeno da je potrošač s posebnim profesionalnim znanjem.

 

8. Peto pitanje odnosi se na odredbu čl. 214. Zakona o obveznim odnosima (ZOO/91) prema kojoj, kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezna kamata, i to, ako je stjecatelj nesavjestan od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Tuženik pita može li se stjecatelj smatrati savjesnim u slučaju proglašenja ništetnim ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, odnosno je li dužan stečeno vratiti s kamatama od dana stjecanja ili od dana podnošenja zahtjeva za vraćanje.

 

8.1. Naznačeno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer se savjesnost prosuđuje prema okolnostima svakog konkretnog slučaja. Vrhovni sud RH je uspostavio ujednačenu praksu glede posljedica utvrđenja ništetnim odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi, prema kojoj su banke dužne vratiti stečeno zajedno s kamatama od dana stjecanja.

 

8.2. Pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda RH broj 1/04 od 5. ožujka 2001. i shvaćanje u presudi Vrhovnog suda RH poslovni broj Rev-1242/14-2 od 6. lipnja 2018., na koju ukazuje tuženik, ne daju razlog važnosti naznačenom pitanju jer se odnose na drugačiju činjeničnu osnovu spora, uz napomenu da je presuda Vrhovnog suda RH poslovni broj Rev-1242/14-2 od 6. lipnja 2018. donesena u sporu iz ugovora o zajmu koji je presudom utvrđen ništetnim, uz utvrđenje da je stjecatelj bio savjestan.

 

9. Slijedom navedenih razloga naznačena pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, pa je valjalo na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi s čl. 387. st. 1. i 5. ZPP riješiti kao u izreci.

 

Zagreb, 19. listopada 2021.