- 1 -              Revd 280/2021-2

Broj: Revd 280/2021-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, te Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. P., Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik M. O., odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu M. & O. Z., protiv tuženika P. Z. d.d., Z., OIB: …, koju zastupa punomoćnik J. D., odvjetnik u Odvjetničkom društvu L. i P. d.o.o. Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću, poslovni broj Gž-540/2020-2 od 17. rujna 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1621/2019-22 od 24. lipnja 2020., u sjednici vijeća održanoj 19. listopada 2021.

r i j e š i o  j e :

Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću, poslovni broj Gž-540/2020-2 od 17. rujna 2020., se odbacuje kao nedopušten.

Obrazloženje

1. Tuženik P. Z. d.d. Z. je podneskom od 16. studenog 2020. predložilo da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Županijskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću, poslovni broj Gž-540/2020-2 od 17. rujna 2020. radi pravnih pitanja naznačenih u prijedlogu.

2. Tužitelj nije odgovorio na prijedlog.

3. Postupajući sukladno odredbi čl. 385., čl. 385.a. i čl. 387. st. 1. i 6. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda RH je ocijenilo da nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije.

4. Prvo pitanje glasi: Može li se odredba čl. 502.c. Zakona o parničnom postupku, koja propisuje da je sud vezan pravnim utvrđenjima iz presude donesene u sporu radi zaštite kolektivnih interesa potrošača u individualnoj parnici koju pokrene fizička ili pravna osoba pozivajući se na navedenu presudu, primijeniti i u situacijama u kojima se predmet tužbenog zahtjeva u individualnoj parnici ne odnosi na istu kategoriju pravnih odnosa (s obzirom na drugu valutu obveze iz ugovora o kreditu), o kojima je sud odlučivao u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača?

Odnosno

Je li sud u individualnoj parnici koju potrošač pokrene pozivajući se na presudu donesenu u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača iz ugovora o bankarskom kreditu, vezan pravnim utvrđenjima iz takve parnice ako se u individualnoj parnici ne radi o istoj kategoriji pravnih odnosa (ugovor o kreditu s drugom valutom obveze) koji su bili predmetom odlučivanja u parnici vođenoj po čl. 502.a. Zakona o parničnom postupku?

4.1. Ovo pitanje nije važno jer polazi od pogrešnog navoda o tome da se u ovoj individualnoj parnici ne radi o istoj kategoriji pravnih odnosa. Presuda je donesena u sporu iz ugovora o kreditu s istom valutom obveze i valutom ispunjenja kao u kolektivnom sporu vođenom po čl. 502.a. Zakona o parničnom postupku. Naime riječ je o sporu iz ugovora o kreditu koji se otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima izraženim u CHF plativih u kunskoj protuvrijednosti. Namjena kredita iz takvih ugovora nije odlučna za kategorizaciju samog ugovora u smislu navedenog pravnog pitanja.

5. Drugo pitanje kojim tuženik pita smatra li se promjenjiva kamatna stopa dovoljno određenom, preciznom i utvrđenom ukoliko do stupanja na snagu Zakona o potrošačkom kreditiranju nije postojalo zakonskih obveza glede izmjene ili usklađivanja odredaba u postojećim ugovorima o kreditu na način da definira parametre promjenjivosti, nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Riječ je o pravnom pitanju o kojem postoji jedinstvena praksa Vrhovnog suda RH (Revt-249/2014 od 9. travnja 2015, i druge), a odluka suda drugog stupnja ne odstupa od prakse revizijskog suda.

6. Treće pitanje kojim tuženik u bitnome pita je li pokretanjem kolektivnog spora prekinuta zastara u parnicama u kojima tužitelji potražuju isplatu stečenog na temelju ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi iz ugovora o potrošačkom kreditu nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer je riječ o pravnom pitanju o kojem odluka suda drugog stupnja odstupa od prakse revizijskog suda (Rev-2245/17-2, i dr.).

5.2. Nadalje, o tom pitanju je i Građanski odjel Vrhovnog suda RH zauzeo pravno shvaćanje (1/20) na sjednici održanoj 30. siječnja 2020., koje glasi:

"Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora."

5.3. Primjenom navedenog pravnog shvaćanja u ovom slučaju nije nastupila zastara, pa pitanje nije važno u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1. ZPP.

7. Stoga nisu ispunjeni propisani kriteriji za dopuštenje revizije, pa je valjalo na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi s čl. 387. st. 1. i 5. ZPP riješiti kao u izreci.

Zagreb, 19. listopada 2021.