- 1 -              Revd 4304/2021-2

Broj: Revd 4304/2021-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić predsjednice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja i Jasenke Žabčić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. S. iz T. B., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica A. F., odvjetnica iz V., protiv tuženika E. & S. b. d.d., R., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik D. M., odvjetnik u Odvjetničkom društvu M., K. & P. d.o.o. iz Z., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-898/2020-2 od 1. listopada 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P-329/19-25 od 19. lipnja 2020., u sjednici održanoj 19. listopada 2021.,

r i j e š i o   j e :

Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije tuženice kao nedopušten.

Obrazloženje

1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-898/2020-2 od 1. listopada 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P-329/19-25 od 19. lipnja 2020.

2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženica je postavila tri pravna pitanja za koja smatra da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

3. Tužitelj nije odgovorio na prijedlog.

4. 1. Postupajući sukladno odredbama čl. 385., 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) vijeće revizijskog suda je ocijenilo da postavljena pravna pitanja u odnosu na prva dva postavljena pitanja (koja se odnose na dosudu zatezne kamate za razdoblje prije dospijeća novčane tražbine te u odnosu na odredbu čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje: ZOO)) nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer pobijana presuda ne odstupa od odluka revizijskog suda broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015., Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018., Rev-3142/18-2 od 19. ožujka 2019. i dr., a nije riječ o pravnim pitanjima u pogledu kojih bi trebalo preispitati sudsku praksu.

4.2. Također niti treće postavljeno pitanje (u kojem problematizira aktivnu legitimaciju tužitelja za uplate za koje tvrdi da su vršile treće osobe, a ne tužitelj) nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer predlagateljica u pitanju polazi od drugačije pretpostavke nego li to polaze nižestupanjski sudovi koji su zaključili da je tužitelj kao korisnik kredita ispunio u cijelosti obvezu iz ugovora o kreditu, dok tuženica nije dokazala da je uplate vršila neka druga osoba.

5. Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda sukladno čl. 385.a st. 1. ZPP-a i dopuštenje revizije, valjalo je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi s čl. 387. st. 5. ZPP-a, riješiti kao u izreci.

Zagreb, 19. listopada 2021.