Poslovni broj: Gž Ovr-285/2021-2

 

Poslovni broj: Gž Ovr-285/2021-2

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Splitu, po sutkinji Tihani Pivac, u ovršnom predmetu u ovršnom predmetu ovrhovoditelja E. M. d.o.o. Z., OIB: …, zastupan po punomoćniku V. K., zaposleniku ovrhovoditelja, temeljem generalne punomoći Su-486/17, protiv ovršenika I. T. iz V., OIB: …, zastupana po punomoćniku M. P., odvjetniku iz V., radi ovrhe na nekretninama, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Vinkovcima pod poslovnim brojem Ovr-172/21-3 od 09. travnja 2021. godine, dana 19. listopada 2021.,

 

r i j e š i o   j e

 

Uvažava se žalba ovrhovoditelja, ukida rješenje Općinskog suda u Vinkovcima pod poslovnim brojem Ovr-172/21-3 od 09. travnja 2021. godine, i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

Obrazloženje

 

1.              Prvostupanjskim rješenjem određen je prekid postupka u ovom ovršnom predmetu do pravomoćnog okončanja parničnog postupka koji se pred ovim sudom vodi pod poslovnim brojem P-1332/19.

 

2.              Protiv tog rješenja žali se ovrhovoditelj zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP-a) koji je primijeniti temeljem članka 19. stavak 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03 i 151/04, 88/05, 121/05 i 67/08, dalje: OZ-a), u svezi s člankom 369. stavak 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20; dalje: OZ-a), uz prijedlog da se pobijano rješenje preinači, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

3.              Ovršenik je odgovorio na žalbu osporavajući žalbene navode s prijedlogom da se ista odbije i potvrdi pobijano rješenje.

 

4.              Žalba je osnovana.

 

5.              Rješenjem o ovrsi pod poslovnim brojem Ovr-1065/19-3 od 10. listopada 2019. određena je ovrha na nekretninama u vlasništvu ovršenika, radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja zasnovane na ovršnoj ispravi. Rješenjem Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž Ovr-421/20-2 od 12. ožujka 2021. godine ukinuto je rješenje o ovrsi i predmet vraćen na ponovni postupak jer rješenje o ovrsi nije sadržavalo pravno valjane razloge o narušavanju pravične ravnoteže između interesa stranaka prodajom predmetne nekretnine.

 

6.              Prvostupanjski sud je donio pobijano rješenje obrazlažući da je ovršenik podneskom od 30. ožujka 2021. godine zatražio odgodu ovrhe navodeći da je u tijeku parnični postupak radi utvrđenja ugovora, koji predstavlja ovršnu ispravu, ništetnim, pozivajući se na presudu suda Europske unije br. C-407/18.

 

7.              Osnovano ovrhovoditelj u žalbi osporava zakonitost pobijanog rješenja te činjenične i pravne ocjene prvostupanjskog suda nadvodeći da pobijano rješenje ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati te da je isto nezakonito.

 

8.              Zahtjev za prethodnu odluku odnosi se na tumačenje Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima. Zahtjev je upućen u okviru spora između, s jedne strane, A. i J. K. i, s druge strane, slovenske banke A. B. d.d., vezano za prisilno izvršenje tražbine po osnovi ugovora o hipotekarnom kreditu sklopljenog u obliku neposredno izvršivog javnobilježničkog akta.

 

8.1.              Člankom 3. Direktive 93/13 propisano je da ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra se nepoštenom ako u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, na štetu potrošača prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka, proizašlih iz ugovora. Uvijek se smatra da se o nekoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ona sastavljena unaprijed pa potrošač nije mogao utjecati na njezin sadržaj, posebno u kontekstu unaprijed formuliranog standardnog ugovora.

 

8.2.              Sud Europske Unije u spomenutom predmetu je odlučio da Direktivu Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima treba s gledišta načela djelotvornosti tumačiti na način da joj se protivi nacionalni propis poput onoga iz glavnog postupka u tom predmetu, na temelju kojeg nacionalni sud koji odlučuje o prijedlogu za ovrhu ugovora o hipotekarnom kreditu sklopljenog između trgovca i potrošača u obliku neposredno izvršivog javnobilježničkog akta, nema mogućnost, bilo na prijedlog potrošača ili po službenoj dužnosti, ispitati jesu li odredbe sadržane u tom aktu nepoštene, u smislu te direktive, i po toj osnovi odgoditi zatraženu ovrhu.

 

8.3. Dakle, sud Europske Unije u predmetu C-407/18, odlukom koja je donesena nije naložio domaćim sudovima automatski odgađati ovrhu u situaciji kada je podnesena tužba radi utvrđenja ništetnosti ovršne isprave, već je u njoj razmatrano koliko je prema ovršeniku pravično provesti ovrhu u situaciji kada je podnesena tužba radi utvrđenja ništetnim ovršne isprave, a ovršni sud nema instrumente pomoću kojih bi se ovrha mogla odgoditi do okončanja postupka utvrđenja ništetnosti ovršne isprave.

 

9.              Hrvatski zakonodavni sustav omogućuje ovršeniku odgodu ovrhe, prije nego li dođe do meritornog odlučivanja o ništetnosti ovršne isprave. Pritom trebaju biti kumulativno ispuniti pretpostavke iz odredbe članka 65. stavak 1. OZ-a, a u ovom slučaju, a u ovom slučaju, kako se za sada može razumjeti, nije utvrđeno da su propisane zakonske pretpostavke doista i ispunjene.

 

10.              Prvostupanjski sud je konstitutivnim rješenjem odredio prekid predmetnog ovršnog postupka, a iz razloga koje je iznio u obrazloženju ne može se zaključiti temeljem koje činjenične i pravne osnove je prekid određen.

 

11.              Štoviše, u konkretnom slučaju, prvostupanjski sud je propustio odlučiti o osnovanosti prijedloga za ovrhu, provodeći test razmjernosti na kojeg ga upućuje članak 80.b OZ-a, kako je to detaljno navedeno u ranije ukidnom rješenju, a propušteno je odlučiti i o podnesenom prijedlogu za odgodu ovrhe kojeg je ovršenica istakla u podneskom od 30. ožujka 2021. godine.

 

12.              Slijedom navedenog, kako pobijano rješenje ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, valjalo je uvažiti žalbu ovrhovoditelja, i temeljem odredbe članka 380. točka 3. ZPP-a u vezi s odredbom iz članka 21. stavak 1. OZ-a, riješiti kao u izreci.

 

13.              U nastavku postupka, prvostupanjski sud će ukloniti uočenu bitnu povredu odredba postupka te o prijedlogu za ovrhu odlučiti pravilnom i zakonitom odlukom, imajući u vidu primjedbe i upute iz ovoga rješenja.

 

U Splitu 19. listopada 2021.