Poslovni broj Gž-1246/2021-2

Poslovni broj Gž-1246/2021-2

U   I M E   R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, po sutkinji Alenki Paus kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja G. V. d.o.o. V., OIB:…, zastupan po punomoćnicima odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda V. i B. iz V., protiv tuženika V. P. iz V., OIB:…, zastupan po punomoćniku M. C., odvjetniku iz V., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj Povrv-159/20-13 od 7. srpnja 2021., 18. listopada 2021.

p r e s u d i o j e

I.               Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj Povrv-159/20-13 od 7. srpnja 2021.

II.               Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška žalbenog postupka u cijelosti kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti te je ukinut u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika A. V. iz V., poslovni broj Ovrv-1129/2020 od 10. studenog 2020. u dijelu kojim se nalaže tuženiku da plati tužitelju ukupan iznos od 3.286,44 kuna sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od 229,49 kuna od 16.8.2019., na iznos od 230,13 kuna od 16.9.2019., na iznos od 231,29 kuna od 16.10.2019., na iznos od 251,01 kuna od 16.11.2019., na iznos od 297,50 kuna od 16.12.2019., na iznos od 339,04 kuna od 16.1.2020., na iznos od 370,85 kuna od 16.2.2020., na iznos od 315,48 kuna od 16.3.2020., na iznos od 304,27 kuna od 16.4.2020. do isplate, na iznos od 258,40 kuna od 16.5.2020., na iznos od 229,49 kuna od 16.6.2020. do isplate, na iznos od 229,49 kuna od 16.7.2020., sve do isplate, po propisanoj kamatnoj stopi, te da mu nadoknadi nastale troškove ovrhe u iznosu od 237,50 kuna i predvidive troškove u iznosu 37,50 kuna određene rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, uvećanim za zateznu kamatu od dana pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi pa do namirenja, u roku od 8 dana od dana dostave rješenja o ovrsi (st. I.). Ujedno je, st. II., naloženo tužitelju da naknadi tuženiku trošak predmetnog parničnog postupka u sveukupnom iznosu od 2.187,50 kuna u roku od 15 dana.

2. Protiv navedene prvostupanjske odluke tužitelj je podnio pravovremenu žalbu radi pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka. Ukazuje na odredbe čl. 1. st. 1. i čl. 4. st. 1. Zakona o tržištu toplinske energije; da je sud propustio razlikovati pojmove izdvajanje, isključenje, kupac toplinske energije, krajnji kupac, distributer toplinske energije; da tuženik nije osporio da se na njega kao krajnjeg kupca primjenjuje ZTTE i Opći uvjeti; da je iste prihvatio; da valja razlikovati izdvajanje i isključenje; da tuženik nije podnio zahtjev za izdvajanje; da o istom nije doneseno zakonito rješenje; da ni nezakonito izdvajanje nije izvršeno u potpunosti te se tuženik može u svakom trenutku ponovno spojiti na zajednički sustav grijanja bez znanja tužitelja i ostalih suvlasnika. Ističe da se ugovor zaključuje i raskida s ovlaštenim predstavnikom suvlasnika, pa isti obvezuje sve kupce, odnosno suvlasnike do raskida odnosno isključenja. Stoga je prvostupanjski sud propustio primijeniti odredbe čl. 4., čl. 5., čl. 9. i čl. 10. ZOO. Tuženik nije podnio zahtjev za izdvajanje tužitelju, pa je i dalje naznačen kao krajnji kupac tužitelja i na njega se primjenjuju odredbe ZTTE. Ukazuje na počinjenu bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP; da za odluku nedostaju razlozi, da je tužitelju povrijeđeno pravo na pravično suđenje, da je odluka arbitrarna te su navodi za donošenje pobijane presude proturječni zapisnicima te ispravama u predmetu. Stoga, tuženik nije poštovao propisani način izdvajanja, niti je dokazao da je ispunio tehničke uvjete za postupak izdvajanja. Ukazuje na sudsku praksu te predlaže preinačiti presudu i potražuje trošak za sastav žalbe, materijalni trošak i pristojbe na žalbu.

3. Sa žalbom tužitelja postupljeno je po čl. 359. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19 – dalje u tekstu: ZPP). Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tužitelja nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao distributera toplinske energije na području Vinkovaca za isplatu iznosa od ukupno 3.286,44 kuna sa zateznim kamatama na specificirane mjesečne iznose od strane tuženika, a na ime nepodmirenih računa za isporučenu toplinsku energiju, odnosno obračunatu snagu, a za razdoblje od kolovoza 2019. do srpnja 2020. Nakon što je tužitelj podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, javni bilježnik A. V. iz V. 10. studenog 2020. pod poslovni broj Ovrv-1129/2020 donio je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave kojim je naložio tuženiku da u roku osam dana namiri tražbinu ovrhovoditelja (tužitelja); na to je rješenje tuženik podnio pravovremeni prigovor da je isključen iz sustava grijanja te ne koristi usluge grijanja tužitelja, nakon čega je prvostupanjski sud rješenjem stavio izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha i ukinuo provedene ovršne radnje te postupak nastavio kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

6. Prvostupanjskom je presudom ukinut je u cijelosti platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika te odbijen zahtjev tužitelja uz obrazloženje da kraj nespornih činjenica da je tuženik vlasnik stana u V. stambena zgrada 4. ulica …, da je izdvojen iz zajedničkog  toplinskog sustava 1. prosinca 2015. i da nije platio utužene račune; tuženik više ne koristi uslugu tužitelja, niti mu je tuženik isporučuje, pa stoga tuženik nema status krajnjeg kupca u smislu čl. 3. st. 2. t. 14. Zakona o tržištu toplinske energije („Narodne novine 80/13, 14/14, 102/14, 94/15) i Općih uvjeta za isporuku toplinske energije („Narodne novine“ 35/14) čl. 2. st. 2. t .4., pa nema osnove iz čl. 12. st. 3. Općih uvjeta za isporuku toplinske energije da tuženik tužitelju plaća utužene račune, sve i unatoč odredbi čl. 45. Zakona o tržištu toplinske energije u kojoj se ne navodi koji su to troškovi koje krajnji kupac je dužan plaćati i nakon izdvajanja iz zajedničkog toplinskog sustava (sve troškove osim troškova toplinske energije za svoju samostalnu uporabnu cjelinu); a što sve i uvažava načelo jednake vrijednosti davanja iz čl. 7. Zakona o obveznim odnosima.

7. Ispitujući pobijanu odluku u granicama žalbenih navoda, pazeći dodatno po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba postupka i pravilnu primjenu materijalnog prava, čl. 467. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19 – dalje u tekstu: ZPP), utvrđenje je ovoga suda da je odluka suda prvog stupnja pravilna. Sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, čl. 467. st. 1. ZPP, a pravilno je primijenio materijalno pravo.

8. Prvostupanjski je sud pravilno cijenio da je tuženik vlasnik stana, da je isti izdvojen iz sustava grijanja, a što je među strankama u tijeku postupka i bilo nesporno. Stoga su sada neosnovani, usmjereni na osporavanje činjeničnog stanja, a što nije dopušten žalbeni razlog u sporu u postupku male vrijednosti, čl. 467. st. 2. ZPP, žalbeni navodi tužitelja da valja razlikovati isključenje i izdvajanje, da tuženik nije podnio zahtjev za izdvajanje.

9. U konkretnom slučaju radi se o sporu koji proizlazi iz obveznopravnog odnosa tužitelja kao trgovca, pružatelja javne usluge isporuke toplinske energije i tuženika kao potrošača toplinske energije za predmetno razdoblje. Stoga je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo kada je primijenio odredbe Zakona o tržištu toplinske energije, Općih uvjeta za isporuku toplinske energije, ali i Zakona o obveznim odnosima.

9.1. Tuženik nakon izdvajanja iz zajedničkog toplinskog sustava više nije u obvezi plaćati ispostavljene račune tužitelju jer mu tužitelj više ne isporučuje toplinsku energiju. Osim toga, u spisu je nalaz vještaka iz kojeg slijedi da su radijatori u stanu tuženika odvojeni i zabrtvljeni od sustava grijanja i da je njihova toplinska snaga 0,00W, pa tužitelj neosnovano smatra da se tuženik može uključiti na sustav grijanja bez znanja kad god to hoće.

10. Prema Pravilniku o načinu raspodjele i obračunu troškova za isporučenu toplinsku energiju ("Narodne novine" broj: 99/14, 27/15, 124/15 – dalje u tekstu: Pravilnik), odredbi čl. 2. t. 3., ukupni troškovi toplinske energije sastoje se od troškova za isporučenu toplinsku energiju i troškova priključne snage. Zato fiksna naknada koja se odnosi na trošak snage čini sastavni dio troškova toplinske energije te je kao takva obuhvaćena izuzetkom iz čl. 45. st. 3. ZTTE. Zato bi tuženik, koji se izdvojio iz zajedničkog toplinskog sustava, bio dužan plaćati fiksnu naknadu koja se odnosi na troškove snage samo u slučaju kada ta naknada ne bi činila sastavni dio ukupnih troškova toplinske energije, a koju mu tužitelj nesporno ne isporučuje. Svako drugo tumačenje bilo bi protivno načelu jednake vrijednosti davanja iz čl. 7. ZOO i savjesnosti i poštenja prema odredbi čl. 4. ZOO te bi to stoga bilo nepravedno za tuženika, na što i ukazuje sud prvog stupnja.

11. Stoga, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo ocijenivši neosnovanim tužiteljev zahtjev i ukinuvši platni nalog iz rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, uz odbijanje tužbenog zahtjeva.

12. Slijedom navedenog, valjalo je odbiti žalbu tužitelja i potvrditi prvostupanjsku presudu zajedno s odlukom o troškovima na temelju odredaba čl. 368. st. 1. ZPP u vezi s čl. 445.a te 457. i 460. ZPP.

13. Kako je žalba neosnovana, odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka, čl. 166. st. 1. ZPP.

U Puli-Pola, 18. listopada 2021.

Sutkinja

Alenka Paus