- 1 -              I Kž 676/2020-6

 

 

 

 

Broj: I Kž 676/2020-6

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Damira Kosa, predsjednika vijeća te Perice Rosandića i dr. sc. Zdenka Konjića, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Martine Setnik, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika N. D. zbog kaznenog djela iz članka 153. stavka 1. u svezi članka 152. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, 101/17. i 118/18. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama optuženika N. D. i oštećenika M. K., podnesenim protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 14. srpnja 2020. broj K-56/2019., u sjednici vijeća održanoj 19. listopada 2021.,

 

p r e s u d i o   j e:

 

I. Prihvaća se djelomično žalba optuženika N. D., preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni te se optuženik N. D. za kazneno djelo iz članka 153. stavka 1. u svezi članka 152. stavka 1. KZ/11., na temelju članka 153. stavka 1 KZ/11. osuđuje na kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine i 9 (devet) mjeseci u koju mu se, na temelju članka 54. KZ/11., uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 28. svibnja 2019. do 10. prosinca 2019.

 

II. Žalba optuženika N. D. u ostalom dijelu, a žalba oštećenika M. K. u cijelosti odbijaju se kao neosnovane te se u ostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Zagrebu od 14. srpnja 2020. broj K-56/2019. optuženik N. D. proglašen je krivim zbog kaznenog djela silovanja iz članka 153. stavka 1. u svezi članka 152. stavka 1. KZ/11., činjenično opisanog u izreci presude te je, na temelju članka 153. stavka 1. KZ/11., osuđen na kaznu zatvora u trajanju dvije godine, u koju mu je uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 28. svibnja 2019. do 10. prosinca 2019.

 

2. Na temelju članka 158. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.) oštećenik M. K. je sa imovinskopravnim zahtjevom u iznosu od 500.000,00 kuna upućen u parnicu.

 

3. Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08. u svezi s člankom 145. stavkom 2. točkama 6. i 7. ZKP/08. optuženiku je naloženo da podmiri troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 3.000,00 kuna kao i troškove branitelja po službenoj dužnosti čija visina će biti određena posebnim rješenjem.

 

4. Protiv te presude žalbu je podnio optuženik po branitelju J. P., odvjetniku u Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom pobijanu presudu „preinačiti u koristi optuženika, podredno ju ukinuti i vratiti sudu prvog stupnja na ponovni postupak“. Žalbu je podnio i oštećenik M. K. po opunomoćeniku K. Š., odvjetniku u Z., zbog „bitne povrede odgovarajućih odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene odgovarajućih materijalno-pravnih odredbi Kaznenog zakona“, s prijedlogom Vrhovnom sudu Republike Hrvatske da „preinači predmetnu prvostupanjsku presudu na način da optuženiku izrekne maksimalnu kaznu zatvora koja je zakonom za ovo kazneno djelo predviđena“ te da „usvoji njegov imovinsko-pravni zahtjev“.

 

5. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

 

6. Postupajući u skladu s odredbom članka 474. stavak 1. ZKP/08., spis je, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

7. Žalba optuženika je djelomično osnovana, dok je žalba oštećenika neosnovana.

 

U odnosu na žalbu optuženika

 

8. Optuženik u žalbi navodi da je prvostupanjski sud počinio „više apsolutno bitnih pogreški kao i neke pogreške koje su u konkretnom slučaju utjecale na sudsku odluku“ te da o odlučnim činjenicama „postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju tih isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih isprava ili zapisnika“, čime zapravo, iako to izričito ne navodi, ukazuje na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. Međutim, u nastavku žalitelj citiranu bitnu povredu ne obrazlaže, već iz sadržaja proizlazi samo žalbena osnova pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni o čemu će biti riječi u nastavku.

 

8.1. Vrhovni sud Republike Hrvatske, ispitujući pobijanu presudu na temelju članka 476. stavka 1. točke 1. ZKP/08., nije utvrdio da bi bila počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

 

8.2. U odnosu na žalbenu osnovu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja treba reći da je prvostupanjski sud, protivno prigovorima žalitelja, u potpunosti i točno utvrdio sve odlučne činjenice, valjano ocijenio sve izvedene dokaze i iz njih izveo pravilan zaključak da je optuženik načinom postupanja označenim u izreci pobijane presude, ostvario sva bitna zakonska obilježja kaznenog djela silovanja iz članka 153. stavka 1. u svezi s člankom 152. stavkom 1. KZ/11.

 

8.3. Optuženik u žalbi, pokušavajući dovesti u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, tvrdi da nije bilo nasilnog ponašanja prema oštećeniku, odnosno da se oštećenik nije opirao, čemu u prilog ide činjenica da su tragovi lisica na rukama oštećenika, prema nalazu i mišljenju sudsko medicinskog vještaka, mogli nastati i silom slabog intenziteta pa, stoga, dovodi u pitanje zaključak prvostupanjskog suda da bi ti tragovi na rukama podupirali iskaz oštećenika o pružanju otpora. Smatra da je i proturječan zaključak suda da je optuženik fotografirao oštećenika za vrijeme dok je pokušavao penetrirati u njegov anus jer u mobitelu optuženika nisu pronađene fotografije koje bi datirale iz inkriminiranog vremena. Ukazuje i na sličnu fizičku konstituciju optuženika i oštećenika pa je, po mišljenju žalitelja, neživotno da je optuženik mogao doista vladati oštećenikovim tijelom na način kako to opisuje oštećenik. Uz navedeno, dovodeći u sumnju vjerodostojnost iskaza oštećenika M. K., ukazuje na okolnost da je kazneno djelo prijavio tek nakon „gotovo mjesec i pol dana“.

 

8.4. U okviru žalbene osnove nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja optuženik navodi da prvostupanjski sud nije utvrdio sve bitne činjenice jer je trebalo provesti psihijatrijsko vještačenje optuženika na okolnost njegove ubrojivosti tempore criminis, s obzirom da su i optuženik i oštećenik naveli da su konzumirali alkoholna pića i bili pod utjecajem alkohola, imajući u vidu količine popijenog pića. Stoga je stanje alkoholiziranosti, po mišljenju žalitelja, „moralo utjecati na njihovo ponašanje, time i na ubrojivost optuženika“.

 

8.5. Žalbeni prigovori optuženika u tom dijelu nisu osnovani.

 

8.6. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je kritične zgode optuženik uporabom sile prema oštećeniku bez njegovog pristanka, nakon što je bezuspješno pokušao spolovilom penetrirati u anus oštećenika, izvršio spolnu radnju izjednačenu sa spolnim odnošajem guranjem prsta u anus, čime je u svom ponašanju ostvario sva bitna obilježja terećenog kaznenog djela silovanja. Naime, prvostupanjski sud svoj zaključak o krivnji optuženika pravilno temelji, prije svega na vjerodostojnom, logičnom i životnom iskazu oštećenika koji je u iskazivanju ostao dosljedan tijekom cijelog postupka tvrdeći da je optuženik, nakon što nije uspio spolovilom penetrirati u njegov anus jer se zgrčio, nad njim izvršio spolni odnošaj višekratnim stavljanjem prsta u anus i to nakon što je primijenio silu na način da mu je stavio ruke na leđa, a potom metalne lisice na zapešća ruku, onemogućivši ga tako da se odupre, iako mu je oštećenik, govoreći mu da prestane i pokušajem bijega u podrum, jasno i nedvosmisleno davao do znanja da na takav odnos ne pristaje. Iskaz oštećenika, nasuprot žalbenom prigovoru, potvrđuje i nalaz i mišljenje sudsko medicinskog vještaka dr. sc. V. P. u kojem je navedeno da su ozljede na zapešću ruku oštećenika, kako izgledom, tako i lokalizacijom, mogle nastati djelovanjem sredstva prisile tzv. lisica pri pokušaju oslobađanja. Okolnost da se radilo o sili slabog intenziteta, na koju okolnost u žalbi upire optuženik, po mišljenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, ne dovodi u sumnju pravilnost zaključka prvostupanjskog suda da je prema oštećeniku primijenjena sila pri čemu je on pružao otpor, a što, uz iskaz oštećenika, potvrđuje upravo zaključak sudsko medicinskog vještaka da su ozljede mogle nastati pri pokušaju oslobađanja. Kada se, uz navedeno, uzme u obzir da su prilikom pretrage vozila kojim se koristio optuženik pronađene lisice (iako optuženik tvrdi da nisu bile njegove već od oštećenika), da je prilikom pretrage doma i drugih prostorija optuženika, između ostalog, pronađen lubrikant za koji oštećenik tvrdi da je optuženik njime mazao njegov anus (iako optuženik navodi da ga je samo oralno zadovoljavao), da su u mobitelu optuženika pronađene poruke od 19. travnja 2019. i 6. svibnja 2019. iz kojih proizlazi da je nakon inkriminiranog događaja oštećeniku namjeravao na mobitel prebaciti „uspomene“ iz njegove kleti te da mu je u žurbi zaboravio prebaciti video s nogama u zraku na stolu (iako optuženik, za razliku od oštećenika, tvrdi da nije fotografirao oštećenika), pravilno prvostupanjski sud otklanja obranu optuženika na kojoj optuženik ustraje i u žalbi tvrdeći da kazneno djelo nije počinio. Vjerodostojnost iskaza oštećenika, protivno navodima žalbe, ne dovodi u sumnju ni okolnost da je kaznena prijava podnesena tek 22. svibnja 2019., jer je oštećenik potpuno razložno i životno objasnio da je to učinio s odmakom zbog srama od okoline i straha da će optuženik fotografije objaviti u javnosti i na takav način mu uništiti život i ugroziti posao, a što, uostalom, ne odstupa od uobičajenog ponašanja žrtava kaznenih djela protiv spolne slobode i spolnog ćudoređa. Da je oštećenik bio istraumatiziran inkriminiranim događajem ukazuje i sadržaj spisu priležeće dokumentacije prema kojoj je oštećenik nakon inkriminiranog događaja potražio medicinsku pomoć, kako kod liječnika obiteljske medicine, tako i u K. V. u Z. s dijagnozom akutne reakcije na stres i preporučenom terapijom.

 

8.7. Nije u pravu optuženik ni kada u žalbi tvrdi da je činjenično stanje nepotpuno utvrđeno.

 

8.8. Optuženik smatra da je prvostupanjski sud neosnovano odbio dokazni prijedlog da se provede psihijatrijsko vještačenje optuženika na okolnost njegove ubrojivosti tempore criminis, jer da je konzumirao alkoholna pića prije i za vrijeme inkriminiranog događaja pa je za očekivati da je stanje alkoholiziranosti moralo utjecati na ubrojivost optuženika.

 

8.9. Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, mišljenja je da je prvostupanjski sud takav dokazni prijedlog pravilno odbio kao odugovlačeći, jer, unatoč činjenici da su optuženik i oštećenik prije i tijekom inkriminiranog događaja konzumirali alkoholna pića, što potvrđuju i optuženik i oštećenik (optuženik tvrdi da je prije događaja popio pelin i pivo, a tijekom inkriminiranog događaja butelju crnog vina razrijeđenog s Coca Colom, dok oštećenik tvrdi da je optuženik popio pivo i pola butelje vina), podaci iz spisa ne daju dovoljno osnova za sumnju da bi konzumacija alkohola utjecala na ubrojivost optuženika, kako to pravilno zaključuje i prvostupanjski sud. Naime, niti iz obrane optuženika, osim konstatacije da je konzumirao alkoholna pića, ne proizlazi da bi time bila dovedena u pitanje sposobnost njegova rasuđivanja tempore criminis. Upravo suprotno, opseg i način iznošenja njegove obrane s nizom iznesenih detalja koji se odnose, kako na inkriminirani događaj, tako i na okolnosti koje su mu prethodile, kao i one nakon njega, daje dovoljno osnova za zaključak da je ubrojivost optuženika tempore criminis bila očuvana.

 

8.10. Slijedom iznijetoga neosnovana je žalba optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

9. Međutim, osnovana je žalba optuženika u dijelu odluke o kazni.

 

9.1. Cijeneći činjenicu da optuženik ranije nije osuđivan, što ukazuje na to da je konkretni događaj izoliran slučaj u njegovom životu i da ne pokazuje sklonost kriminalnom ponašanju, koja okolnost mu je pravilno cijenjena olakotnom, uz pravilno utvrđenu otegotnu okolnost u vidu iskazane upornosti optuženika u počinjenju kaznenog djela, Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, stoji na stanovištu da je sada izrečena kazna zatvora u trajanju jedne godine i devet mjeseci primjerena svim okolnostima konkretnog slučaja, ličnosti počinitelja kao i svrsi specijalne i generalne prevencije te će upravo kaznom zatvora u navedenom trajanju biti ispunjena svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11.

 

U odnosu na žalbu oštećenika

 

10. Oštećenik prvostupanjsku presudu pobija zbog „bitne povrede odgovarajućih odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene odgovarajućih materijalno-pravnih odredbi Kaznenog zakona“, iako iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog odluke suda o kazni i odluke suda o imovinskopravnom zahtjevu.

 

10.1. Žalba nije osnovana.

 

10.2. Odredbom članka 464. stavka 4. ZKP/08. propisano je da oštećenik može pobijati presudu zbog odluke suda o njegovim troškovima kaznenog postupka i odluke o imovinskopravnom zahtjevu, a iz svih žalbenih osnova samo ako je državni odvjetnik preuzeo progon od oštećenika kao tužitelja. To znači da oštećenik u konkretnom slučaju prvostupanjsku presudu ne može pobijati zbog odluke o kazni, već samo zbog odluke suda o imovinskopravnom zahtjevu. Međutim, tu žalbenu osnovu, osim prijedloga „Vrhovnom sudu RH da usvoji njegov imovinsko-pravni zahtjev“ žalitelj u žalbi uopće na obrazlaže pa se ovaj drugostupanjski sud na tu žalbenu osnovu ne može očitovati, a ne radi se o povredi na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

 

11. Budući da ispitivanjem prvostupanjske presude nisu nađene povrede zakona na koje ovaj sud, u skladu s odredbom članka 476. stavka 1. ZKP/08. pazi po službenoj dužnosti, odlučeno je kao u izreci, na temelju članka 486. stavka 1. i članka 482. ZKP/08.

 

Zagreb, 19. listopada 2021.

 

Predsjednik vijeća:

Damir Kos, v.r.