Pr-988/20

REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLIT
Dračevac (ex vojarna Sv Križ)
21000 Split

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji ovog suda mr. sc. Ivani Erceg Ćurić, u
pravnoj stvari tužitelja G. K., O.: …, iz S., zastupanog po punomoćniku M. B., odvjetniku u S., protiv tuženika H.
P.P. d.o.o., O.: …, Z., zastupanog
po punomoćniku M. S., dipl.pr., radi sklapanja ugovora o radu, nakon
održane glavne i javne rasprave zaključene dana 7. rujna 2021., u prisutnosti tužitelja
i punomoćnika stranaka, objavljene dana 18. listopada 2021.,

p r e s u d i o j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Nalaže se tuženiku da u roku 15 dana s tužiteljem sklopi Ugovor o radu, slijedećeg sadržaja,

»H. P. P. d.o.o., O.: …,

Z., kao poslodavac (dalje: Poslodavac) s jedne strane,
i

G. K., OIB: …, S. kao radnik (dalje: radnik) s druge strane, sklapaju slijedeći

UGOVOR O RADU

 

1. Radnik zasniva radni odnos na neodređeno vrijeme.

2. Radnik na temelju ovoga ugovora započinje radom danom sklapanja ugovora. 3. Mjesto rada radnika je S..

4. Radnik će obavljati poslove radnog mjesta – Samostalni referent za logistiku i
izvršenje prijevoza u jedinici URJ HŽ PP S..

5. Sadržaj poslova: izrađuje podloge na temelju kvantitativno - kvalitativnih
pokazatelja rada za sastave vlakova i vlakopratnog osoblja, svakodnevno prati
kvantitativne i kvalitativne pokazatelje rada, obrađuje i sastavlja rekapitulacije popisa
putnika i prihoda po vlakovima, u PJ provodi analizu iskoristivosti WL i Bc vagona i
dostavlja profitnim jedinicama, analizira osnovne elemente rada putničkih vagona i
poduzimanje mjera za skraćivanje zadržavanja vagona u kolodvoru, daje prijedlog za
izradu Malih uputa, obrađuje reklamacije i pritužbe putnika, sudjeluje u izradi
prijedloga za vozni red, prati odstupanje od voznog reda i sastava vlakova u PTU,
analizira izvješća revizora vlakova i dostavlja očitavanja u poduzetim mjerama,
obavlja kontrolu pružanja ugovorenih usluga i radova, sudjeluje u istražnom
postupcima, obavlja kontrolu rada osoblja RJ, sudjeluje u provođenju školovanja,

2

Pr – 988/20

periodičnih i stručnih ispita, objedinjuje komercijalne iskaze i dostavlja ih u profitne centre, obavlja i druge poslove po nalogu nadređenog.

6. Radnik će raditi u punom radnom vremenu od 40 sati tjedno. Raspored radnog vremena utvrđuje se jednokratno.

7. U tijeku radnog vremena radnik ima pravo na odmor – stanku od 30 minuta, u
skladu s Kolektivnim ugovorom. Vrijeme odmora utvrđuje se odlukom poslodavca.

8. Radnik ima pravo na odmor između dva uzastopna radna dana u trajanju od
najmanje 12 stati neprekidno.

9. Radnik ima pravo na tjedni odmor u trajanju od najmanje 24 sata neprekidno.

10. Radnik ima pravo na godišnji odmor u trajanju utvrđenom Kolektivnim ugovorom.

11. Za poslove iz točke 4. ovoga Ugovora cijena sata rada iznosi 43,11 kn (četrdeset
tri kune i jedanaest lipa).

Plaća radnika i pravo na povećanu plaću za radni staž, otežane uvjete rada,
prekovremeni rad, rad noću, rad nedjeljom ili drugim neradnim danom, te naknade za
pripravnost i dežurstvo, dnevnice, kilometražu, terenski dodatak i druge naknade,
utvrđeni su Pravilnikom o radu ili Kolektivnim ugovorom.

Poslodavac je dužan radnik izdati rješenje o plaći sa izraženom ukupnom cijenom sata rada.

Poslodavac je dužan isplatiti plaću jedan put mjesečno, najkasnije do 15. u mjesecu
za rad obavljen u prethodnom mjesecu, a terenski dodatak, naknadu za odvojeni
život, naknadu za službeno putovanje voznog osoblja do 10. u mjeseca, te naknadu
za prijevoz na posao i s posla do 5. mjesecu za tekući mjesec.

12. Poslodavac se obvezuje isplati radniku jednokratno povećanje plaća godišnji
odmor, otpremninu prigodom odlaska u mirovinu, jubilarne nagrade za godine rada u
HŽ, pomoć obitelji umrlog radnika, pomoći radniku u slučaju smrti člana obitelji i
druga materijalna prava u visini utvrđenoj Pravilnikom o radu ili Kolektivnim
ugovorom.

13. U slučaj redovitog otkaza ugovora o radu otkazni rok i otpremnina utvrđuju se u
skladu sa Zakonom o radu, Kolektivnim ugovorom i Pravilnikom o radu.

14. Radnik se obvezuje da bez odobrenja poslodavca neće za svoj i tuđi račun
sklapati poslove iz djelatnosti poslodavca.

15. Ako se utvrdi da je odredba pojedine točke ovog ugovora suprotna zakonu ili
drugom propisu, umjesto te odredbe primjenjivati će se odgovarajuća odredba
zakona odnosno drugog propisa. U slučaju da je pojedinom odredbom ovog ugovora
određeno pravo radnika utvrđeno nepovoljnije od prava utvrđenih naknadno
zaključenim Kolektivnim ugovorom ili Sporazumom između poslodavca i sindikata ili
naknadno donesenim Pravilnikom o radu umjesto te odredbe ugovora o radu
neposredno će se primjenjivati odreda Kolektivnog ugovora ili sporazuma ili
Pravilnika o radu koja je povoljnija za radnika.

16. Stranke su suglasne da sklapanjem ovoga Ugovora o radu, prestaje vrijediti
Ugovor o radu broj 286/16 od 1. travnja 2016.« jer će u protivnom taj ugovor
zamijeniti ova presuda."

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 12.8.2020. podnio tužbu u kojoj navodi da je s tuženikom kao
poslodavcem 14.1.2014. sklopio Ugovor o radu na neodređeno vrijeme za rad na

3

Pr – 988/20

radnom mjestu samostalni referent za logistiku i izvršenje prijevoza u RJ S.. Napominje da je na navedenom radnom mjestu radio kod tuženika na
neodređeno vrijeme još od 2001. godine. Međutim, radno mjesto samostalni referent
za logistiku i izvršenje prijevoza u RJ S. da je 2015. godine
ukinuto i da je tužitelj proglašen tehnološkim viškom, a što je između stranaka
uređeno Aneksom Ugovora o radu. Tužitelju da je kao tehnološkom višku dana

23.3.2016. godine ponuđen otkaz ugovora o radu s ponudom za sklapanje
izmijenjenog ugovora o radu na neodređeno vrijeme, za radno mjesto pratitelj vlaka -
vozni manipulant u jedinci K. S. predgrađe, što je tužitelj dana 30.3.2016.
prihvatio te dana 1.4.2016. taj ugovor i potpisao. Tužitelj napominje, iako je potpisao
ugovor o radu za radno mjesto pratitelj vlaka - vozni manipulant u jedinci K.
S. predgrađe, da je cijelo vrijeme obavljao iste poslove koje je i ranije obavljao kao
samostalni referent za logistiku i izvršenje prijevoza u R.J. S.

1.1. Pravilnikom o X. Izmjenama i dopunama Pravilnika o organizaciji, ("SV" br. 8/2020) od 20.3.2020., a nakon što je isto bilo ukinuto 2015. godine,
ponovno je sistematizirano radno mjesto (7857) samostalni referent za logistiku i
izvršenje prijevoza u RJ S.. Člankom 82. Kolektivnog ugovora
tuženika ("SV" br. 2/2019) od 6.2.2019. propisano je kako je poslodavac
obvezan radniku koji je kao tehnološki višak prihvatio sklapanje novog ugovora o
radu, u slučaju ponovnog sistematiziranja radnog mjesta na kojem je utvrđen
tehnološkim viškom, ponuditi sklapanje ugovora o radu za to radno mjesto.

1.2. Tužitelj da se dana 3.7.2020. godine obratio tuženiku s zahtjevom za sklapanjem
ugovora o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto (7857) samostalni referent
za logistiku i izvršenje prijevoza u RJS. Dana 9.7.2020. godine
tužitelj da je primio Odluku tuženika broj 1347 od 8.7.2020. u kojoj se navodi kako se
zahtjev tužitelja ne prihvaća iz razloga što nema potrebe da se navedeno radno
mjesto popunjava i da će isto to radno mjesto u slijedećim izmjenama i dopunama
Pravilnika o organizaciji biti ukinuto. Protiv navedene Odluke tužitelj je dana 16.7.

2020. preporučeno s povratnicom podnio zahtjev za zaštitu prava, a koji zahtjev je
tuženik primio 20.7.2020. Tuženik da nije u roku 15 dana od dana primitka zahtjeva
za zaštitu prava o istom odlučio.

1.3. Tužitelj smatra da je tuženik na temelju odredbe članka 82. Kolektivnog ugovora
bio dužan ponuditi tužitelju sklapanje ugovora o radu za radno mjesto (7857)
samostalni referent za logistiku i izvršenje prijevoza u RJS,
budući je tužitelj proglašen tehnološkim viškom baš na tom radnom mjestu zbog
ukidanja istog, a to radno mjesto je naknadno ponovno sistematizirano. Kako je
tužitelj zahtjevom od 3.7.2020. iskazao volju za sklapanjem ugovora o radu za radno
mjesto (7857) samostalni referent za logistiku i izvršenje prijevoza u RJS, a tuženik odbija ponuditi tužitelju sklapanje tog ugovora, tužitelj
predlaže sudu donijeti presudu kojom se nalaže tuženiku da u roku od 15 dana s
tužiteljem sklopi ugovor o radu za obavljanje poslova navedenog radnog mjesta u
jedinici Uprava regionalne jedinice HŽ PPS.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu podnesenom 8.12.2020. navodi da osporava
osnovanost tužbe u cijelosti pa istu predlaže odbiti uz naknadu parničnog troška
tuženiku. Tužitelj da poslove radnog mjesta samostalni referent za logistiku i
izvršenje prijevoza obavlja tek od 14.1.2014., a do tada, u razdoblju od 20.6.2001. do

4

Pr – 988/20

13.1.2014. da je obavljao poslove radnog mjesta samostalni referent poslovnice
odnosno samostalni referent regionalne jedinice.

2.1. Nadalje, tuženik ističe da je netočna tvrdnja tužitelja da je odnos između
stranaka nakon što je utvrđen tehnološkim viškom uređen aneksom ugovora o radu.
Naime, tuženik da je tužitelju sukladno Ugovoru o radnopravnoj zaštiti radnika od
poslovno uvjetovanih otkaza (Sl. vj. HŽ br. 7/07., 8/07., 11/10. i 5/13.) i Odluke o
utvrđivanju Liste konačnog tehnološkog viška D. broj: UP-38-11/15. od

17.9.2015. i članka 12. Pravilnika o radu Ž. fonda, ponudio sklapanje
aneksa ugovora o radu, temeljem kojeg bi se isti nakon što su iscrpljene sve druge
mogućnosti (sporazumni prestanak ugovora o radu uz isplatu poticajne otpremnine)
rasporedio u Ž. fond kako bi se na taj način riješio njegov radno pravni
status. Tužitelj da je navedeni aneks zaprimio 23.11.2015., ali da ga nije nikada
prihvatio odnosno potpisao, odnosno ukoliko i jest isti potpisao, da potpisani aneks
nije nikada dostavio tuženiku. Tuženik je mišljenja, da je tužitelj potpisao aneks kako
to navodi odnosno da je odnos između tuženika i tužitelja uređen temeljem istog, da
bi u tom slučaju tužitelj bio raspoređen u Željeznički fond i da bi mu radno pravni
status bio uređen na način kako je to navedeno u spornom aneksu. Potvrda mišljenja
tuženika da je sklopljeni ugovor o radu broj: 286/16. od 1.4.2016. temeljem kojeg
tužitelj nakon što je utvrđen tehnološkim viškom obavlja poslove radnog mjesta
pratitelj vlaka – vozni manipulant te da nikada nije bio raspoređen u Željeznički fond.

2.2. Tuženik navodi da je netočna tvrdnja tužitelja kako mu je 23.3.2016. ponuđen
otkaz ugovora o radu prvenstveno, što je nejasno na koji se to način može ponuditi
otkaz, a drugo kako nikada nije donesena odluka o otkazu s ponudom izmijenjenog
ugovora o radu nego da je tužitelju 31.3.2016. u mirnom postupku ponuđen ugovor o
radu broj: 286/16. za obavljanje poslove radnog mjesta pratitelj vlaka – vozni
manipulant koji je tužitelj potpisom od 1.4.2016. prihvatio.

2.3. Tuženik napominje kako se tuženik prilikom ponovnog sistematiziranja radnog
mjesta samostalni referent za logistiku i izvršenje prijevoza rukovodio povećanjem
opsega rada u RJS do kojeg je trebalo doći uslijed planiranog
povećanja broja vlakova i putnika u gradsko prigradskom prijevozu grada S..
Međutim, zbog proglašenja pandemije COVID – 19 ne samo da je navedeno
povećanje izostalo već da je došlo do smanjenja broja vlakova i putnika u brzim i IC
vlakovima koji prometuju na relaciji S.- Z.- S.. Navedeno radno mjesto da
nije niti će biti popunjeno jer ne postoji potreba za popunjavanjem istog.

2.4. Slijedom navedenog, tuženik smatra da nije povrijedio odredbe članka 82.
Kolektivnog ugovora na koje se tužitelj poziva, a kojima je utvrđeno da je
„Poslodavac obvezan radniku koji je kao tehnološki višak prihvatio sklapanje novog
ugovora o radu, u slučaju ponovnog sistematiziranja radnog mjesta na kojem je
utvrđen tehnološkim viškom ponuditi sklapanje ugovora o radu za to radno mjesto.“

3. Tužitelj u podnesenom podnesku 9.1.2021. navodi kako je u razdoblju od

20.6.2001. do 13.1.2014. naziv njegovog radnog mjesta bio samostalni referent
poslovnice odnosno samostalni referent regionalne jedinice, ali poslovi koje je
obavljao da su bili istovjetni poslovima radnog mjesta samostalni referent za logistiku
i izvršenje prijevoza, a što da je razvidno iz opisa poslova koji su po tuženiku
priloženi u spis uz svaki ugovor o radu. Nadalje, tužitelj tvrdi da mu je kao
proglašenom tehnološkom višku, dana 29.3.2016. ponuđeno sklapanje ugovora o

5

Pr – 988/20

radu na neodređeno vrijeme, za radno mjesto pratitelj vlaka - vozni manipulant u
jedinci K. S. predgrađe. Točno je, navodi tužitelj, da se u Ponudi tuženika od

29.3.2016. kojom se tužitelju nudi sklapanje ugovora o radu za drugo radno mjesto,
izričito ne navodi da se radi o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog
ugovora. Međutim, u situaciji kada je na snazi Odluka tuženika od 17.9.2015. kojom
je tužitelj proglašen tehnološkim višom, tužitelj da nije spomenutu ponudu mogao
razumjeti na drugačiji način, osim da će mu, ako ponudu ne prihvati biti otkazan
ugovor o radu kao tehnološkom višku, radi čega je ponudu i prihvatio. Uz navedeno
se ističe kako je u ponuđenom i prihvaćenom Ugovoru o radu na neodređeno
vrijeme, za radno mjesto pratitelj vlaka - vozni manipulant u jedinci K. S.
predgrađe, u točki 11. navedeno da tužitelj zadržava plaću dosadašnjeg radno
mjesta na kojem je proglašen tehnološkim viškom, a što da dodatno nedvojbeno
ukazuje da je način na koji je tužitelj shvatio spomenutu ponudu, sasvim opravdan i
razumljiv. Međutim, predmetnim ugovorom zadržavanje plaće ranijeg radnog mjesta
da je vremenski ograničeno pa s obzirom da je plaća tužitelja na radnom »pratitelj
vlaka – vozni manipulant« značajno manja od plaće radnog mjesta »samostalni
referent za logistiku i izvršenje prijevoza«, to nakon što se ponovno sistematiziralo
radno mjesto »samostalni referent za logistiku i izvršenje prijevoza«, tužitelj da ima
pravni interes ishoditi primjenu članka 82. Kolektivnog ugovora. Nadalje, tužitelj
smatra da za ovaj postupak nije bitno je li Ponuda tuženika od 29.3.2016. bila otkaz s
ponudom izmijenjenog ugovora ili kako tuženik navodi »ponuda u mirnom postupku«
iz razloga što je člankom 82. Kolektivnog ugovora tuženika propisano da je
poslodavac obvezan radniku koji je kao tehnološki višak, prihvatio sklapanje novog
ugovora o radu, u slučaju ponovnog sistematiziranja radnog mjesta na kojem je
utvrđen tehnološkim viškom, ponuditi sklapanje ugovora o radu za to radno mjesto.
Dakle, spomenuta odredba Kolektivnog ugovora da ne zahtjeva da radnik sklopio
novi ugovor o radu u postupku otkazivanja ugovora o radu s ponudom izmijenjenog
ugovora već da isključivo traži da je radnik kao tehnološki višak prihvatio sklapanje
novog ugovora o radu, a ovdje da nije sporno da je radnik prihvatio sklapanje novog
ugovora kao proglašeni tehnološki višak i da nije sporno da je tuženik ponovno
sistematizirao radno mjesto na kojem je tužitelj ranije utvrđen tehnološkim viškom.
Konačno, navodi tuženika o tomu kako nema namjeru popunjavati sistematizirano
radno mjesto samostalni referent za logistiku i izvršenje prijevoza u RJS, da nisu relevantni za ovaj postupak jer da je tuženik dužan pridržavati
se odredbi Kolektivnog ugovora i primjenjivati ih, a iste ne propisuju da je za primjenu
članka 82. Kolektivnog ugovora mjerodavno postoji li ili ne namjera i volja poslodavca
da popunjava radno mjesto koje je ranije bilo ukinuto pa ponovno sistematizirano.

4. Sud je izveo dokaze čitanjem Ugovora o radu broj 130/14 od 15.1.2014., Opisa
poslova radnog mjesta broj 7857-Samostalni referent za logistiku prijevoza, Rješenja
o plaći radnika broj 130-1 od 14.1.2014., Aneksa Ugovora o radu broj 130 od

15.1.2014., Ponude broj 286-1/16 od 29.3.2016., Službenog vjesnika HŽ PP broj 2 od 6.2.2019., dopisa tužitelja tuženiku od 3.7.2020. s pozivom na
urudžbeni broj 388/20, dopisa tuženika tužitelju broj 1347 od 8. srpnja 2020.,
dostavnice od 9.7.2020., Zahtjeva za zaštitu prava radnika od 16.7.2020. s potvrdom
o primitku, Opisa poslova radnog mjesta broj 5528-Samostalni referent regionalne
jedinice, Ponude za obavljanje drugih poslova broj 2384/07 od 25.9.2007.,
Dostavnice broj 1508-1/15 od 23. 11. 2015., Ugovora o radno pravnoj zaštiti radnika
od poslovno uvjetovanih otkaza objavljenog u Službenom vjesniku HŽ HŽH d.o.o. broj 7. od 24.8.2007., Pravilnika o radu i Pravilnika o
organizaciji i načinu obavljanja kontrole nad sigurnim tijekom prometa u HŽ

6

Pr – 988/20

Infrastrukturi d.o.o. objavljenog u Službenom vjesniku HŽ Infrastrukture d.o.o. broj 6.
od 15.4.2013., formulara sporazumnog prestanka Ugovora o radu (list 61-62 spisa),
Odluke o utvrđivanju Liste konačnog tehnološkog viška od 17.9.2015., Ponude broj
286-1/16 od 29.3.2016., Kolektivnog ugovora HŽ Putničkog prijevoza d.o.o.
objavljenog u Službenom vjesniku HŽ PP d.o.o. broj 17. od

11.11.2013., Kolektivnog ugovora tuženika objavljenog u Službenom vjesniku HŽ
Putničkog prijevoza d.o.o. broj 2. od 6.2.2019., Zaključka uprave tuženika od

5.2.2021. s priloženim prijedlogom odluke, Prijedloga pravilnika o XI. Izmjenama i
dopunama Pravilnika o organizaciji HŽ PP d.o.o. s prilogom 4.,
Odluke o XI. Izmjena i dopuna Pravilnika o organizaciji HŽ PP d.o.o.
i Pravilnika o organizaciji HŽ PP d.o.o. objavljenih u Službenom
vjesniku HŽ PP d.o.o. broj 9. od 26.3.2021. s prilogom 4., izveden je
dokaz saslušanjem tužitelja u svojstvu parnične stranke.

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Tužitelj traži sklapanje ugovora o radu sudskom presudom.

7. Sud je na temelju izvedenih dokaza utvrdio sljedeće činjenice:

- da je tužitelj s tuženikom dana 14.1.2014. sklopio Ugovor o radu na neodređeno
vrijeme za obavljanje poslova radnog mjesta Samostalni referent za logistiku i
izvršenje prijevoza s mjestom rada u S., u URJ HŽ
putničkog prijevoza S.,

- da je tuženik Odlukom o utvrđivanju Liste konačnog tehnološkog viška od

17.9.2015. ubrojio tužitelja u tehnološki višak radnika (prema Odluci tuženika, list 63-
64spisa) jer je njegovo radno mjesto ukinuto (prema iskazu tužitelja),

- da tužitelj nije prihvatio sklapanje Aneksa Ugovora o radu (prema iskazu tužitelja)
koji mu je tuženik ponudio u 2015., a kojim bi stranke suglasno utvrdile da je zbog
gospodarskih i organizacijskih razloga prestala potreba za radom tužitelja kod
tuženika pa da ga se na temelju odredaba točke V. Ugovora o radno pravnoj zaštiti
radnika od poslovno uvjetovanog otkaza (Službeni vjesnik HŽHd.o.o., br. 7. od 24.8.2007.) zaključenog između tuženika i sindikata,
raspoređuje u Ž. fond,

- da je točkom XI. Ugovora navedenog u prethodnoj točci propisano, ukoliko radnik
pisanim pute bude obaviješten da se nalazi na listi tehnološkog viška, a isti odbije
uključivanje u Ž. fond, da istom prestaje zaštita od otkaza,

- da tuženik nije otkazao tužitelju ugovor o radu poslovno uvjetovanim otkazom (čl.

115. st. 1. t. 1. Zakona o radu, "NN" br. 93/2014, dalje ZR/14) niti mu je
otkazao ugovor o radu s ponudom izmijenjenog ugovora (čl. 123. ZR/14), a kako to
proizlazi iz stranačkog iskaza tužitelja,

- da su tužitelj i tuženik dana 1.4.2016. sklopili Ugovor o radu na neodređeno vrijeme
za obavljanje poslova radnog mjesta Pratitelj vlaka –vozni manipulant s mjestom
rada u S., u jedinici K. S. P.,

- da je radno mjesto Samostalni referent za logistiku i izvršenje prijevoza s mjestom rada u S., a na kojem je tužitelj utvrđen tehnološkim viškom, ponovno

7

Pr – 988/20

sistematizirano X. Izmjenama i dopunama Pravilnika o organizaciji HŽ Putničkog prijevoza d.o.o. objavljenog u Službenom vjesniku tuženika br. 8 od 20.3.2020.,

- da tuženik nije ponudio tužitelju sklapanje ugovora o radu za ponovno
sistematizirano radno mjesto Samostalni referent za logistiku i izvršenje prijevoza s
mjestom rada u S.,

- da je XI. Izmjenama i dopunama Pravilnika o organizaciji HŽ PP d.o.o. objavljenog u Službenom vjesniku tuženika br. 9 od 26.3.2021., radno mjesto
Samostalni referent za logistiku i izvršenje prijevoza s mjestom rada u Splitu,
ponovno ukinuto.

8. Cijeneći utvrđene činjenice sud zaključuje da tuženik nakon što je u 2020.
ponovno sistematizirao radno mjesto na kojem je tužitelj u 2015. utvrđen tehnološkim
viškom, nije ponudio tužitelju sklapanje ugovora o radu za to radno mjesto pa je
tuženik postupio protivno odredbi čl. 82. st. 4. Kolektivnog ugovora (objavljeno u
Službenom vjesniku, HŽ PP br. 2/2019.).

8.1. Međutim, pogrešno je, a za to ne postoji niti uporište u zakonu, tražiti sklapanje
ugovora o radu sudskom presudom, kao što je to zatražio tužitelj. Naime, odredbama
Zakona o radu ("NN" br. 93/14, 127/17, dalje ZR/14) i to od čl. 10. do čl.
14. propisano je na koji način se zasniva radni odnos na neodređeno i određeno
vrijeme, oblik ugovora o radu i obvezni sadržaj ugovora o radu. Tim odredbama nije
propisano da sud može donijeti odluku kojom se nadomješta ugovor o radu. Stoga
proizlazi zaključak da se u ovakvom slučaju poslodavca ne može prisiljavati na
sklapanje novog ugovora o radu jer je radni odnos ugovorni odnos, zasniva se na
ugovoru o radu kojim se suglasnošću volja stranaka uređuju prava i obveze radnika i
poslodavca.

9. Slijedom svega navedenog, valjalo je tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.

10. Prema odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku („NN“
broj 53/91., 91/92., 58/93, 112/99., 88/01., 117/03, 88/05, 02/07., 84/08., 123/08.,
57/11., 25/13. i 89/14., u tekstu ZPP) stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je
protivnoj stranci nadoknaditi troškove postupka. Tužitelj je u cijelosti izgubio parnicu,
ali kako tuženik u skladu s odredbama čl. 164. st. 1. i 2. ZPP-a nije određeno naveo
za koje troškove traži naknadu, zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška
odbijen je kao neosnovan.

Split, 18. listopada 2021.

s u t k i nj a:

mr.sc. Ivana Erceg Ćurić v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana
dostave odluke. Žalba se podnosi nadležnom Županijskom sudu, putem ovog suda u
tri primjera