Poslovni broj 79 Gž Ob-1088/2021-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 79 Gž Ob-1088/2021-2

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Gordane Bošković Majerović, kao predsjednice vijeća, Milene Frankić, kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Vlaste Mrzljak, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. P. iz Nj., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica A. B. V., odvjetnica u P., protiv tuženika 1. mlt. D. P., OIB: … i 2. mlt. R. P., OIB: …, oboje zastupani po majci i zakonskoj zastupnici T. G. iz P., a ona po punomoćniku D. Č., odvjetniku u P., radi smanjenja iznosa uzdržavanja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj P Ob-189/19 od 2. lipnja 2021., u sjednici vijeća održanoj dana 18. listopada 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Odbija se žalba tužitelja A. P., kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj P Ob-189/19 od 2. lipnja 2021.

 

              II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbenog postupka.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

 

              "Smanjuje se iznos uzdržavanja kojeg je A. P., OIB:… dužan plaćati temeljem rješenja Općinskog suda u Puli posl. br. R1 Ob-147/18 od dana 6. travnja 2018., a kojim rješenjem je odobren Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi od 14. ožujka 2018. za uzdržavanje mlt. D. P., OIB:… sa iznosa od 2.000,00 kn mjesečno na iznos od 1.100,00 kn i mlt. R. P., OIB:… s dosadašnjeg iznosa od 2.000,00 kn mjesečno na novi iznos od 1.300,00 kn mjesečno odnosno 2.400,00 kn ukupno počevši od 1. listopada 2019. g. pa nadalje dok za to budu postojali zakonski razlozi i to unaprijed najkasnije do 15. u mjesecu za tekući mjesec na tekući račun majke T. G. IBAN HR … otvoren kod R. b. d.d. ili na devizni račun HR … otvoren kod R. b. d.d.

              Nalaže se tuženicima da u roku od 15 dana naknade tužitelju prouzročeni parnični trošak u iznosu od 4.184,00 kn.“

 

              II Nalaže se tužitelju da tuženicima naknadi parnični trošak u iznosu od 2.500,00 kn u roku od 15 dana.

 

2. Protiv navedene presude žali se tužitelj iz svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19-dalje: ZPP). Predlaže da se pobijana presuda preinači ili ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, uz naknadu troškova žalbenog postupka.

 

3. Žalba je neosnovana.

 

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za smanjenjem iznosa uzdržavanja 1. i 2. tuženika određenog rješenjem Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj R1 Ob-147/18 od 6. travnja 2018., a kojim rješenjem je odobren Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi od 14. ožujka 2018. za uzdržavanje mlt. D. s iznosa od 2.000,00 kn mjesečno na iznos od 1.100,00 kn i za mlt. R. s dosadašnjeg iznosa od 2.000,00 kn mjesečno na novi iznos od 1.300,00 kn mjesečno odnosno 2.400,00 kn ukupno počevši od 1. listopada 2019.

 

5. U žalbenoj fazi postupka, sporan je osnov i visina iznosa uzdržavanja.

 

6. Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

 

7. Suprotno žalbenim navodima, sud prvog stupnja u obrazloženju presude dao je jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama koje nisu u suprotnosti sa izrekom presude. Ne postoje niti drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati pa nije ostvaren ni žalbeni razlog iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju povredu odredaba parničnog postupka ukazuje žalitelj u svojoj žalbi.

 

8. Nije ostvarena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi sa čl. 8. ZPP na koju sadržajno upire tužitelj jer je sud prvog stupnja pravilno primijenio navedenu odredbu.

 

9. Nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja koji ističe tužitelj jer je sud prvog stupnja raspravio sve tvrdnje na kojima stranke temelje svoje zahtjeve i prigovore te na osnovi izvedenih dokaza predloženih po parničnim strankama i njihovom pravilnom ocjenom utvrdio činjenice odlučne za prosudbu postojanja pretpostavki osnovanosti tužbenog zahtjeva.

 

10. U provedenom postupku sud prvog stupnja u bitnom je utvrdio sljedeće:

              -da su Planom o zajedničkoj roditeljskoj skrbi od 14. ožujka 2018. za uzdržavanje mlt. D. tužitelj i majka tuženika dogovorili obvezu tužitelja u iznosu od 2.000,00 kn mjesečno te za uzdržavanje mlt. R. obvezu tužitelja u iznos od 2.000,00 kn mjesečno,

              -da je taj Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi od 14. ožujka 2018. Općinski sud u Puli-Pola ovjerio rješenjem posl. br. R1 Ob-147/18 dana 6. travnja 2018.,

              -da je u braku tužitelja i njegove supruge S. P. rođ. mlt. kćer M. L. P. 13. rujna 2019. g.

              -da iz dostavljenih prijevoda platnih lista proizlazi da je tužitelj zaposlen kod poslodavca W. L. G. te da njegova plaća u prvih 6 mjeseci 2020. iznosi 2.352,72 Eura, osim za veljaču 2020. kada mu je isplaćeno 3.023,43 Eura i za lipanj 2020. kada mu je bila isplaćena plaća u iznosu od 4.995,61 Eura

              -da iz iskaza majke i zz. 1. i 2. tuženika proizlazi da je mlt. R. 30. lipnja 2020. napunio 11 godina i završio je četvrti razred osnovne škole, dok će mlt. D. u rujnu 2020. napuniti 6 godina i pohađa vrtić, da troškovi vrtića za D. iznose od 414,00 kn mjesečno, da za mlt. R. plaća topli obrok u školi 100,00 kn i autobusnu kartu 50,00 kn jer nema automobil, da djeca ne pohađaju slobodne aktivnosti, niti imaju posebnih potreba u smislu zdravstvene njege, osim što mlt. R. nosi naočale, koju su mu pukle, pa kako nije imala novaca kupiti mu nove u razredu su skupili novac za kupnju novih, a osim toga skupljen je i novac za izlet na koji je R. išao sa školom

              -da su mlt. D. i R. primali dječji doplatak sve do ožujka 2020. kada joj je za produljenje prava trebala potvrda tužitelja da je zaposlen u Nj. i da za njih ne ostvaruje dječji doplatak u Nj. što joj je tužitelj odbio pribaviti i potpisati, zbog čega djeca više ne primaju dječji doplatak čime mjesečno gube 598,00 kn, a što će utjecati i na povećanje cijene vrtića.

 

11. Za odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva od odlučnog je značaja utvrditi jesu li se promijenile okolnosti u odnosu na one koje su postojale prilikom ovjere Plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi od 14. ožujka 2018. kojeg je Općinski sud u Puli-Pola ovjerio rješenjem posl. br. R1 Ob-147/18 dana 6. travnja 2018. (čl. 288. st. 1. Obiteljskog zakona – “Narodne novine“, broj: 103/15-dalje: ObZ).

 

12. Tako sud prvog stupnja, utvrđuje da je tužitelj u međuvremenu postao otac još jednog djeteta kojeg je također dužan uzdržavati te da stoga sada postoji njegova zakonska obveza uzdržavanja troje mlt. djece, da su se visina njegovih prihoda formalno smanjila, no ne na iznos od 2.300,00 Eur kako on tvrdi u svom iskazu već na 2.352,72 Eur, da prosječna plaća tužitelja za prvih 6 mjeseci 2020. iznosi 2.905,00 Eur, dakle iznos od 21.787,50 kn (prema tečaju 1 Eur =7,5 kn), dok se potrebe mlt. djece nisu bitno mijenjale osim što su djeca, zbog nemara tužitelja koji je nesporno odbio dostaviti potvrdu o svom zaposlenju u Nj. i potpisati izjavu da 1. i 2. tuženici ne ostvaruju dječji doplatak u Nj., izgubili to pravo u Hrvatskoj.

 

13. Nadalje, polazeći od minimalnih mjesečnih potreba mlt. djeteta utvrđenih Odlukom o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za uzdržavanje djeteta i koji predstavljaju minimum iznosa ukupnih materijalnih potreba za mjesečno uzdržavanje djeteta u Republici, i koje su za djecu od 7 do 12 godina (dobi mlt. R.) tijekom 2019. iznosile 1.248,00 kn, tijekom 2020. iznosile 1.291,00 kn, a tijekom 2021. iznosile 1.352,60 kn, a za dijete do 6 godine života (dobi mlt. D.) tijekom 2019. iznosile 1.061,00 kn, tijekom 2020. iznosile 1.098,00 kn, Odluke o tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta za 2019. kojom je propisano da roditelj koji ostvaruje prihod veći od 20.000,00 kn plaća za dijete do 6 godine života iznos od 2.775,00 kn, a za dijete od 7 do 12 godine života 3.169,00 kn, s time da roditelju treba ostati zajamčeni preostali dio prihoda u iznosu od 6.500,00 kn, dok je za 2020. i 2021. propisano da roditelj obveznik uzdržavanja koji ostvaruje prihod od 20.001,00 kuna do 22.000,00 kuna za dijete do 6 godina života treba plaćati 3.400,00 kn, a za dijete od 7. do 12. godine života 4.000,00 kuna s time obvezniku uzdržavanja mora ostati zajamčeni preostali dio prihoda u iznosu od 7.000,00 kn, proizlazi da je obveza tužitelja za 2019., 2020. i 2021. znatno je veća od 2.000,00 kn koliko se po djetetu tužitelj obvezao plaćati za njihovo uzdržavanje, pa usprkos tome što je tužitelj u međuvremenu postao otac još jednog djeteta i što su njegovi prihodi smanjeni sud prvog stupnja zaključuje da nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 285. ObZ te da je tužitelj i dalje u mogućnosti doprinositi za uzdržavanje za svako dijete mjesečno iznos od 2.000,00 kn i odbija tužbeni zahtjev kao neosnovan.

 

14. Navedeni zaključak suda prvog stupnja je pravilan, pa ga prihvaća i ovaj drugog stupnja, a pravilnost i zakonitost navedenog zaključka niti žalbenim navodima nisu dovedeni u sumnju.

 

15. Prema odredbi čl. 285. ObZ osoba koja prima i osoba koja daje uzdržavanje može tražiti da sud povisi ili snizi iznos uzdržavanja, odluči o prestanku uzdržavanja ili promjeni način uzdržavanja određenog prijašnjom ovršnom ispravom ako su se okolnosti promijenile.

 

16. Nadalje, prema odredbi čl. 311. ObZ ukupne materijalne potrebe djeteta koje sud utvrđuje u parničnom postupku odnose se na troškove stanovanja, prehrane, odijevanja, higijene, odgoja, obrazovanja, skrbi o djetetovu zdravlju i druge slične troškove djeteta, a ukupne se materijalne potrebe djeteta određuju prema životnom standardu roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja.

 

17. Ukupne materijalne potrebe djeteta, propisane čl. 311. ObZ, pravni su standard čija je svrha utvrditi visinu uzdržavanja. Kako propisuje odredba čl. 311. st. 2. ObZ, one se određuju prema životnom standardu roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja. Dakle, odlučan je životni standard predlagatelja, jer on ima obvezu plaćanja uzdržavanja. Ako je njegov standard viši, onda su i potrebe djeteta više, ako je niži, onda su i potrebe djeteta niže.

 

18. Na žalbene navode kojima tužitelj upire na svoju (tešku) ekonomsku situaciju i materijalne mogućnost valja reći da sukladno odredbi čl. 288. st.1. ObZ roditelji su dužni uzdržavati svoje maloljetno dijete time da radno sposoban roditelj se ne može osloboditi dužnosti uzdržavanja maloljetnog djeteta.

 

19. Ukupan iznos sredstva potrebnih za uzdržavanje 1. i 2. tuženika nije se bitno promijenio nego i dalje iznosi 2.000,00 kn mjesečno, za svako dijete, koliko je i određeno Planom o zajedničkoj roditeljskoj skrbi od 14. ožujka 2018. Navedeni iznos neophodan je za zadovoljenje osnovnih životnih potreba vezanih za uzrast mlt. djece (troškove stanovanja, prehrane, odijevanja, higijene, odgoja, obrazovanja, skrbi o djetetovu zdravlju) i druge slične troškove djeteta. Međutim, zbog okolnosti da je tužitelj odbio dostaviti svoju potvrdu o zaposlenju u Nj. i potpisati izjavu da djeca ne ostvaruju dječji doplatak u Republici Nj., 1. i. 2. tuženici izgubili su to pravo u Republici Hrvatskoj (mjesečno iznos od 598,00 kn).

 

20. Točno je da su se prilike tužitelja nakon donošenja rješenja Općinskog suda u Puli posl. br. R1 Ob-147/18 od 6. travnja 2018., kojim rješenjem je odobren Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi od 14. ožujka 2018., kojom je utvrđena njegova obveza uzdržavanja promijenile utoliko što ima obvezu uzdržavanja još jednoga mlt. djeteta, a ima i manja mjesečna primanja i druge pogodnosti (besplatan stan i troškovi prijevoza) jer je promijenio poslodavca.

 

21. Osnovano pritom tužitelj navodi da je sud prvog stupnja pogrešno ocijenio visinu njegovih primanja (uzevši u obzir samo prosječnu plaću za prvih 6 mjeseci 2020., iako se sniženje traži od listopada 2019., no navedeno nije od utjecaja na pravilnost pobijane odluke.

 

22. Prema odredbi čl. 313.st.1. ObZ sud utvrđuje ukupne prihode i cjelokupno imovinsko stanje roditelja koji ima obvezu plaćati uzdržavanje u vrijeme kad se uzdržavanje određuje, a u to spadaju i sve isplate od poslodavca, pa je tako i regres za godišnji odmor (lipanj 2020).

 

23. Kada se uzmu u obzir visine plaće tužitelja za razdoblje od listopada do kolovoza 2019., a za koje je tužitelj u spis dostavio ovjerene prijevode platnih lista (list 121. do 161. spisa) za zaključiti je da je tužitelj u tom razdoblju primio iznos od 28.785,00 Eur, pa prosječna plaća tužitelja iznosi 2.616,88 Eur (kako to tužitelj i navodi u žalbi), dakle iznos od 19.626,66 kn (prema tečaju 1Eur =7,5 kn).

 

24. Prema Tablici o prosječnim potrebama maloljetne djece („Narodne novine“, broj: 32/19, 39/20 i 30/21), prema platnom razredu tužitelja, koji spada u platni razred 18.001,00 do 20.000,00 kn prosječne mjesečne potrebe za dijete do 6 godine života iznose 2.775,00 kn, a za dijete od 7 do 12 godine života 3.169,00 kn, s time da roditelju treba ostati zajamčeni preostali dio prihoda u iznosu od 6.500,00 kn, dok je za 2020. i 2021. propisano da roditelj obveznik uzdržavanja koji ostvaruje navedeni prihod za dijete do 6 godina života treba plaćati 3.060,00 kn, a za dijete od 7. do 12. godine života 3.600.00 kn, s time obvezniku uzdržavanja mora ostati zajamčeni preostali dio prihoda u iznosu od 6.500,00 kn. Iz navedenog proizlazi da je obveza tužitelja za 2019., 2020. i 2021. znatno je veća od 2.000,00 kn, a da tužitelju u svakom slučaju, kada podmiri obvezu uzdržavanja mlt. 1. i 2. tuženika ostaje za podmirenje obveze uzdržavanja još jednog djeteta, pa tako i njegovih potreba iznos od oko 2.000,00 Eur, dakle iznos koji je daleko viši od zajamčenog preostalog dijela prihoda, a koji prema Tablicama u konkretnom slučaju za 2019., 2020. i 2021., iznosi 6.500,00 kn, pa su žalbeni navodi neutemeljeni.

 

25. Osim toga, valja reći da iz iskaza tužitelja i njegove supruge S. P. proizlazi da je ona na rodiljnom dopustu i ostvaruje naknadu za sebe i dječji doplatak od ukupno 600 Eur mjesečno, da u kućanstvo žive njih petero, pa je i supruga tužitelja dužna doprinositi novčano za troškove njihovog kućanstva (troškove stanarine i režijske troškove koji iznose oko 900,00 Eur, troškove hrane i dr.), i druge troškove jer u zajedničkom kućanstvu osim zajedničkog mlt. djeteta (kćer M. L.) žive i dvoje djece iz ranijeg braka tužiteljeve supruge.

 

26. Okolnost što tužitelj i njegova supruga plaćaju kredit podignut za kupnju osobnog vozila ne utječe na zakonsku obvezu uzdržavanja mlt. djece jer obveza uzdržavanja ima prioritet u odnosu na druge obveze.

 

27. Naime, uzdržavanje maloljetnog djeteta dio je sadržaja roditeljske skrbi jer je uzdržavanje djeteta pravo i dužnost prvenstveno njegovih roditelja propisano odredbom čl. 288. st. 1. ObZ te čl. 27. Konvencije o pravima djeteta ("Narodne novine“ - Međunarodni ugovori broj 12/93 i 20/97).

 

28. Pri tome valja ukazati da uzdržavanje djece ima prednost pred drugim obvezama te je primarna i najveća dužnost roditelja uzdržavati svoju mlt. djecu i podmirivati njihove potrebe koje im omogućavaju normalan razvoj, a zbog čega moraju iskoristiti sve mogućnosti, što znači i ulagati i pojačani napor, pa makar i na štetu svog vlastitog uzdržavanja, upravo iz razloga da bi toj dužnosti mogli udovoljiti (čl. 313. st. 4. ObZ). Tužitelj, a radi se o mlađoj (rođ. 1983.) i radno sposobnoj osobi, po zanimanju električar tijekom postupka nije dokazao da svojim radom bilo u struci ili izvan nje ne može ostvariti dodatne prihode za svoje uzdržavanje, kao i uzdržavanje svoje mlt. djece.

 

29. Kada se uzme u obzir sve navedeno, i usprkos tome što su troškovi života u Republici Nj. zasigurno viši od onih u Republici Hrvatskoj gdje žive mlt. 1. i 2. tuženici, plaćanjem iznosa od 2.000,00 kn za svako dijete tužitelj neće bitno ugroziti svoju egzistenciju niti egzistenciju osoba koje je po zakonu dužan uzdržavati.

 

30. Imajući u vidu sve navedeno, suprotno tvrdnji tužitelja žalbeni navodi da su ispunjene pretpostavke čl. 285. ObZ su bez uporišta u rezultatima provedenog dokaznog postupka, pa je odbijanjem zahtjeva tužitelja sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo.

 

31. I odluka o troškovima postupka je pravilna i zakonita sukladno čl. 366. ObZ.

 

32. Slijedom navedenog, temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

33. Kako tužitelj nije uspio sa žalbom, to trošak žalbenog postupka pada na njegov teret (čl. 154. st. 1. ZPP).

 

U Zagrebu 18. listopada 2021.

 

 

                                                                                                                              Predsjednica vijeća:

Gordana Bošković Majerović, v.r.