1              Poslovni broj: Gž-1189/2020-3

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž-1189/2020-3

 

 

U   I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, po sutkinji tog suda Vesni Kuzmičić, u pravnoj stvari tužitelja C. N. d.o.o. iz S., OIB: ..., zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda H. A. i J. T. iz S., protiv tužene P. J. iz S., OIB: ..., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu, broj P-1796/2017-24 od 19. prosinca 2019., dana 18. listopada 2021.,

 

p r e s u d i o j e

 

Uvažava se žalba tužitelja, preinačava presuda Općinskog suda u Splitu, broj P-1796/2017-24 od 19. prosinca 2019., i sudi:

1. Nalaže se tuženici isplatiti tužitelju iznos od 46.000,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 12. studenog 2014. do isplate, po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana financijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, sve u roku od 15 dana.

2. Nalaže se tuženici da u roku od 15 dana naknadi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 4.120,00 kuna.

 

Obrazloženje

 

Pobijanom prvostupanjskom presudom odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim se nalaže tuženoj da tužitelju isplati iznos od 46.000,00 kuna, u roku od 15 dana, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (točka I. izreke), kao i u dijelu koji se odnosi na naknadu troškova parničnog postupka (točka II. izreke).

 

Protiv te presude žali se tužitelj pobijajući je zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03 i 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH i 70/19 - u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da ovaj sud pobijanu presudu preinači na način da se prihvati tužbeni zahtjev tužitelja, podredno je ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i odlučivanje.

 

Na žalbu nije odgovoreno.

 

Žalba je osnovana.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 46.000,00 kuna na ime posredničke naknade za uslugu posredovanja kod kupnje nekretnine, sukladno Ugovoru o posredovanju u prometu nekretnina zaključenog između tužitelja kao posrednika i tužene kao nalogodavca.

 

Tužitelj svoj zahtjev temelji na tvrdnjama da je tužitelj kao posrednik s tuženom kao nalogodavcem sklopio Ugovor o posredovanju u prometu nekretnina dana 12. studenog 2014., da se tim ugovorom tužena obvezala tuženiku isplatiti posredničku naknadu nakon što pravni posao s trećom osobom bude sklopljen, odnosno ukoliko sklopi pravni posao u roku ne dužem od vremena trajanja sklopljenog Ugovora o posredovanju nakon prestanka tog Ugovora, a koji pravni posao da je pretežno posljedica posrednikovog djelovanja da je dužna posredniku platiti posredničku naknadu u cijelosti. Kako to proizlazi iz tužbe, tužena da je sklopila ugovor o kupoprodaji stana koji je bio predmet posredovanja mimo znanja tužitelja, pa tužitelj smatra kako mu je tužena dužna isplatiti posredničku naknadu, sukladno odredbama članka 8. predmetnog ugovora.

 

Prvostupanjski sud je po provedenom postupku odbio tužbeni zahtjev tužitelja, pozivom na odredbe članka 835. do 844. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11,78/15 i 29/18 - dalje: ZOO), nakon što je utvrdio da su tužitelj (kao posrednik) i tužena (kao nalogodavac) 12. studenog 2014. sklopili Ugovor o posredovanju u prometu nekretnina, kojim ugovorom da se tužitelj kao posrednik obvezao pronaći i dovesti u vezu s tuženom kao nalogodavcem prodavatelja koji bi s njim pregovarao o sklapanju ugovora iz posredovanog posla, te omogućiti nalogodavcu pregled nekretnine, dok se tužena kao nalogodavac obvezala isplatiti tužitelju kao posredniku posredničku naknadu za uslugu posredovanja kod kupnje nekretnine u iznosu od 2% od utvrđene kupoprodajne cijene nekretnine i to neposredno nakon sklapanja prvog pravnog akta kojeg je nalogodavac sklopio s trećom osobom. Kako to proizlazi iz obrazloženja prvostupanjske presude, prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev tužitelja smatrajući da ne postoji obveza tužene na plaćanje posredničke provizije s obzirom da tužitelj nije izvršio ugovornu obvezu, odnosno pronašao nekretninu, ugovorio kupoprodajnu cijenu i druge obveze vezane za sklapanje ugovora o kupoprodaji, nego da je tužena sklopila ugovor o kupoprodaji predmetne nekretnine bez sudjelovanja tužitelja.

 

Odredbom članka 835. ZOO-a propisano je da se ugovorom o posredovanju obvezuje posrednik dovesti u vezu s nalogodavcem osobu koja bi s njim pregovarala o sklapanju ugovora, a nalogodavac se obvezuje isplatiti mu za to određenu proviziju, ako ugovor bude sklopljen, dok je odredbom članka 845. stavak 1. ZOO-a propisano da se, posrednik stječe pravo na proviziju u trenutku sklapanja ugovora za koji je posredovao, ako što drugo nije ugovoreno. Što je ugovoreno među strankama je upravo navedeno u priloženom Ugovoru o posredovanju u prometu nekretnina dana 12. studenog 2014., međutim prvostupanjski sud ne tumači niti cijeni sadržaj odredbi Ugovora o posredovanju vezano za obvezu isplate posredničke naknade, već pogrešno primjenjuje odredbe ZOO-a.

 

Člankom 6. Ugovora određeno je da nalogodavac nije obvezan platiti posredniku iznos posredničke naknade ukoliko sam stupi u kontakt sa trećom osobom te sklopi pravni posao, uz uvjet da za nekretninu iz sklopljenog pravnog posla te da za treću osobu nije neposredno ili posredno saznao od posrednika.

 

Iz izvedenih dokaza proizlazi da je upravo tužitelj odnosno posrednik nalogodavca upoznao sa nekretninom, putem elektroničke korespondencije poslao fotografije i tlocrt stana, kvadraturu i cijenu na koji način je ispunjen uvjet iz članka 6. Ugovora jer je nalogodavac za nekretninu na adresi ..., 1. kat, zk.ul. 16535, poduložak 122, k.o. S. i za treću osobu saznao od posrednika pisanim elektroničkim porukama, čime je nastala obveza tužene za plaćanje posredničke naknade tužitelju kao posredniku.

 

U članku 8. Ugovora navodi se da će nalogodavac priznati posredovanje i nakon isteka Ugovora o posredovanju, ukoliko je kontakt sa trećom osobom ostvaren tijekom trajanja ugovora o posredovanju, što je u konkretnom slučaju ostvareno.

 

Sukladno članku 7. Ugovora, Ugovor o posredovanju se sklapa na rok od 3 godine, a prestaje istekom roka na koji je sklopljen, osim ako u tom roku nije sklopljen Ugovor za koji je posredovano ili otkazom Ugovora o posredovanju bilo koje je ugovornih strana.

 

Dakle, sukladno odredbi članka 373. točka 3. ZPP-a prvostupanjsku odluku je valjalo preinačiti na način da se nalaže tuženoj da isplati tužitelju posredničku naknadu u iznosu od 46.000,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom.

 

S obzirom da je ovaj drugostupanjski sud preinačio odluku (članak 373. točka 3. ZPP-a), valjalo je jedinstvenom odlukom odlučiti o troškovima cjelokupnog postupka (članaka 166. stavak 2. ZPP-a).

 

Sukladno odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a, u svezi s člankom 155. stavak 1. ZPP-a i odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, dalje: Tarifa) tužitelju osnovano pripada trošak na ima sastava tužbe 100 bodova (Tbr. 7. toč. 1. Tarife), za zastupanje na pripremnom ročištu od 21. rujna 2016. nagrada u visini 100 bodova (Tbr.9. toč.1. Tarife), što pomnoženo sa vrijednošću boda od 10,00 kuna iznosi 2.000,00 kuna, više 25 % PDV, odnosno , čemu treba dodati po 810,00 kuna za sudsku pristojbu na tužbu i prvostupanjsku presudu, što ukupno iznosi 4.120,00 kuna.

 

Slijedom navedenog, tužitelju je priznato sveukupno od kuna na ime troškova postupka, koji parnični trošak je tužitelju dužna naknaditi tuženica koja je u cijelosti izgubila parnicu (članak 154. stavak 1. ZPP).

 

Stoga je valjalo odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

 

U Splitu 18. listopada 2021.