Poslovni broj: 3 UsI-2070/21-8

REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Put Supavla 1

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Leandri Mojtić te Luciji Justić
zapisničarki, u upravnom sporu tužiteljice M. M. iz M., koju zastupa opunomoćenik K. P. odvjetnik u
O. d. L. & P. d.o.o., Z., protiv tuženika
Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića
3, kojeg zastupa opunomoćenik Ž. M., u predmetu ostvarivanja prava na
doplatak za djecu, nakon održane usmene i javne rasprave zaključene 8. listopada

2021., a objavljene 18. listopada 2021.

p r e s u d i o j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„I. Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnja
služba, Zagreb, A. Mihanovića 3, Klasa:143-02/21-02/03538221336,
URBROJ:341-99-06/2-21-000500 09.04.2021., kao i rješenje Hrvatskog zavoda
za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Zagrebu, Klasa:143-02/18-
02/03538221336, Urbroj:341-25-06/2-18-125070 od 03.12.2020.

II. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju prouzročeni trošak postupka.“

II. Odbija se zahtjev opunomoćenika tužiteljice za naknadom troškova upravnog spora, kao neosnovan.

Obrazloženje

Osporavanim rješenjem tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje,
Središnje službe Klasa:143-02/21-02/03538221336, URBROJ:341-99-06/2-21-
000500 09.04.2021., odbijena je žalba M. M., ovdje tužiteljice, izjavljena protiv
rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zagrebu,
Klasa:143-02/18-02/03538221336, Urbroj:341-25-06/2-18-125070 od 03.12.2020.,
kojim rješenjem se tužiteljici odbija zahtjev za priznanje prava na doplatak za djecu.
Protiv osporavanog rješenja tužiteljica je pravodobno podnijela tužbu zbog
pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog
prava te zbog bitne povrede postupka, u bitnom navodeći da pobijano rješenje nije

2 Poslovni broj: 3 UsI-2070/21-8

valjano obrazloženo, da ne sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama, a razlozi koji
se navode da su protivni sadržaju isprava u spisu; da tuženik nije dao jasne odgovore
na konkretne žalbene razloge već da je svoju odluku utvrdio na određenim činjenicama
koje je utvrđivao (i to pogrešno) nakon ulaganja žalbe. Navodi da je prvostupanjsko
rješenje doneseno u prosincu 2020.g., a protiv tog rješenja da je tužiteljica uložila žalbu
u siječnju 2021., međutim da se u obrazloženju pobijanog rješenja navodi da je
izvršena terenska provjera 05.04.2021., a što da je nekoliko mjeseci nakon donošenja
prvostupanjskog rješenja i podnošenja žalbe, a da je tuženik mogao na brz i
jednostavan način utvrditi da je tužiteljica sa svojom obitelji još u ožujku 2021. preselila
u I., gdje i danas ima prebivalište.

Kao dokaz na navedenu tvrdnju poziva se na preslike osobnih iskaznica, preslike uvjerenja o prebivalištu te preslike potvrda o školovanju.

Nadalje navodi da je obrazloženje rješenja u kojem se navodi da je terenska
provjera izvršena na adresi u M., da je navedena kuća u
vlasništvu obitelji J., te da istima nisu poznati predmetni članovi obitelji M.,
neprihvatljivo, nejasno i nelogično te da nije jasno tko je od obitelji J. navodno dao
ovakvu izjavu, a da je notorna činjenica da prijava prebivališta nije moguća bez
odgovarajuće suglasnosti vlasnika nekretnine. Također navodi da je bitno napomenuti
da se radi o velikoj kući s velikim brojem ukućana, pa da nije jasno tko je i s kim obavio
ovakav razgovor jer da je u konkretnom slučaju, S. J. tužiteljici i članovima
njene obitelji dala sve potrebne suglasnosti koje su bile nužne u nadležnoj Policijskoj
postaji, a što da se brzo i jednostavno može utvrditi i pribavom odgovarajućih isprava
i podataka iz Policijske postaje M., jer da je nemoguće da se netko prijavi na
adresi tuđe nekretnine bez znanja i suglasnosti vlasnika.

Kao dokaz predlaže službenim putem od Policijske postaje M. pribaviti
podatke o prijavi tužiteljice i djece na adresi u M. 28, kao i
saslušanje S. J..

Ističe da je u međuvremenu tužiteljica preselila u I., a iz Uvjerenja o
prebivalištu da je vidljivo da su djeca i prije prebivališta u M., prebivala na
području Republike Hrvatske; da su Uvjerenja o prebivalištu javne isprave, pa ukoliko
netko tvrdi suprotno, da je onda valjanim dokazima to trebao dokazatí. Da se u
konkretnom slučaju nedvojbeno može zaključiti da tužiteljica s djecom živi u Republici
Hrvatskoj te da nema osnove za donošenje osporavanih rješenja, radi čega je
predložila da Sud poništi osporavano Rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko
osiguranje, Područne službe u Zagrebu, Klasa:143-02/21-02/03538221336,
URBROJ:341-99-06/2-21-000500 09.04.2021., kao i rješenje Hrvatskog zavoda za
mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zagrebu, Klasa: 143-02/18-
02/03538221336, Urbroj:341-25-06/2-18-125070 od 03.12.2020. te da tuženiku naloži
da tužiteljici naknadi troškove upravnog spora.

Tuženo tijelo je u svom odgovoru na tužbu od 21. srpnja 2021. navelo kako
tužiteljica u bitnom ponavlja navode koje je iznijela u žabi protiv prvostupanjskog
rješenja Područne službe u Zagrebu, Klasa: 143-02/18-02/03538221336, Urbroj:341-
25-06/2-18-125070 od 03.12.2020., međutim da je osporavano rješenje doneseno u
skladu s utvrđenim činjeničnim stanjem utvrđenim u provedenom upravnom postupku
i u sladu sa zakonskim propisima, a da navodi i razlozi u tužbi nisu pravno odlučni iz
razloga navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja.

Tuženo tijelo je nadalje navelo da se prema školskim potvrdama, djeca F. M. I F. M redovito školuju u Bosni i Hercegovini, a drugo dvoje maloljetne
djece, J. M. i L. M., koji su u dobi od četiri i dvije godine, da se ne
nalaze na redovitom školovanju u 2018. godini. Da je terenskom provjerom

3 Poslovni broj: 3 UsI-2070/21-8

podataka od Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske
postaje M. od 15.5.2018,. o prebivalištu tužiteljice, njenog supruga i djece,
utvrđeno da je kuća na prijavljenoj adresi prebivališta u M.
28, u vlasništvu obitelji J. i da istima nisu poznati članovi obitelji M., pa da je
stoga u drugostupanjskom postupku potvrđeno da je prvostupanjskim rješenjem
pravilno utvrđeno da djeca podnositeljice zahtjeva (tužiteljice) borave u Bosni
Hercegovini duže od 3 mjeseca te da im ne pripada pravo na doplatak za djecu prema
članku 9. Zakona o doplatku za djecu. Stoga je predložilo da Sud odbije tužbeni zahtjev
tužiteljice.

Na ročištu koje je pred ovim Sudom održano 8. listopada 2021. u odsutnosti
uredno pozvane tužiteljice koja svoj izostanak nije opravdala, opunomoćenik tuženika
je naveo da u cijelosti ustraje u navodima iz odgovora na tužbu i obrazloženju
osporavanog rješenja, ističući da je temeljem terenske provjere MUP-a, PU Splitsko-
dalmatinske, PP M. nedvojbeno utvrđeno da podnositeljica zahtjeva M. M. ne živi na prijavljenoj adresi u M. 28. Također da je
utvrđeno da djeca F. M. i F. M., u prijepornom razdoblju redovito
pohađaju osnovnu školu Fra S. V. u S., Federacija BiH. Stoga, a kako
isti ne prebivaju na teritoriju Republike Hrvatske te kako pohađaju školu u drugoj
državi, da je pravilno odbijen zahtjev za priznavanje prava na dječji doplatak temeljem
propisa Republike Hrvatske. Također je istakao da je spisu priložena Izjava tužiteljice
koja te činjenice potvrđuje. Stoga je predložio da Sud odbije tužbeni zahtjev tužiteljice.
Na temelju ocjene rezultata provedenog upravnog postupka koji je prethodio
donošenju osporavanog rješenja, vođen načelom učinkovitosti Sud je odbio prijedlog
opunomoćenika tužiteljice za izvođenjem dokaza saslušanjem tužiteljice, kao suvišan
ocjenjujući da se pravilna i zakonita odluka može donijeti i bez izvođenja predloženog
dokaza.

Sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem isprava priloženih spisu, kao i
dostavljenog spisa tuženog tijela te svih isprava koje su istom priložene te je zaključio
raspravljanje u predmetnom upravnom sporu.

Opunomoćenik tužiteljice je u tužbi popisao trošak zastupanja tužiteljice (list 3 spisa).

Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, nakon provedenog
sudskog postupka i održane usmene i javne rasprave, te savjesnom ocjenom svakog
dokaza posebno i svih dokaza zajedno, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužiteljice nije
osnovan.

Odredbom članka 1. Zakona o doplatku za djecu (Narodne novine, broj:
94/2001, 138/2006, 107/2007, 37/2008, 61/2011, 112/2012, 82/2015 i 58/2018, dalje
Zakon) propisano je da je doplatak za djecu novčano primanje koje koristi roditelj ili
druga osoba određena ovim Zakonom, radi potpore uzdržavanja i odgoja djece.
Odredbom članka 2. Zakona je propisano da se pravo na doplatak za djecu
stječe i ostvaruje ovisno o visini ukupnog dohotka članova kućanstava korisnika i
drugih uvjeta utvrđenih ovim Zakonom, dok je stavkom 2., istog članka, propisano da
se za ostvarivanje prava na doplatak za djecu izvanbračna zajednica, u smislu ovoga
Zakona, izjednačava s bračnom zajednicom.

Odredbom članka 5. Zakona je propisano da o pravu na doplatak za djecu
rješava Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje

Odredbom članka 6. st. 1. Zakona je propisano da pravo na doplatak za djecu
može ostvariti roditelj, posvojitelj, skrbnik, očuh, maćeha, baka, djed i osoba kojoj je
na temelju rješenja nadležnog tijela za poslove socijalne skrbi dijete povjereno na

4 Poslovni broj: 3 UsI-2070/21-8

čuvanje i odgoj (u daljnjem tekstu: korisnik) za svu djecu koju uzdržava, pod uvjetima utvrđenim ovim Zakonom.

Odredbom čl. 7. stavkom 1. Zakona je propisano da korisnik iz članka 6. ovoga
Zakona može biti hrvatski državljanin koji ima neprekidno prebivalište u Republici
Hrvatskoj najmanje tri godine prije podnošenja zahtjeva i ispunjava uvjete propisane
ovim Zakonom.

Nadalje, odredbom čl. 9. Zakona je propisano da za djecu s prebivalištem u
inozemstvu i za djecu s boravkom u inozemstvu dužim od 3 mjeseca neprekidno,
korisniku ne pripada pravo na doplatak za djecu, osim ako međunarodnim ugovorom
ili pravilima EU o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti nije drukčije određeno.
Odredbom čl. 14. Zakona je propisano da doplatak za djecu ne pripada za
vrijeme dok se dijete nalazi na školovanju u inozemstvu, osim ako međunarodnim
ugovorom ili pravilima Europske unije o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti nije
drukčije određeno.

Iz sadržaja spisa upravnog tijela razvidno je:

- da je predmetni upravni postupak proveden na zahtjev tužiteljice od 21. veljače 2018.,

- da kućanstvo podnositeljice zahtjeva, ovdje tužiteljice, ima 6 članova,
- da je prema dopisu Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske,
Policijske postaje M., broj 511-12-29-02/8-53-16/18 od 15.05.2018 godine, na
traženje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Splitu od

05.04 2021. obavljena terenska provjera podatka o prebivalištu podnositeljice zahtjeva
i njezinog supruga i djece na prijavljenoj adresi prebivališta u M.(obiteljska kuća), kojom prilikom nije zatečen nitko od članova obitelji
M., te kojom prilikom je utvrđeno da je navedena kuća u vlasništvu obitelji J. te
da istima nisu poznati predmetni članovi obitelji M., a do kojih su saznanja došli i
obavljenim razgovorima sa stanarima susjednih kuća, koji dopis je priložen spisu
tuženog tijela;

- da djeca F. M. rođ. …, F. M., rođ. ... te
J. M. rođ. ... godine, redovito pohađaju Osnovnu školu F. S.
V., S. koja se nalazi u Zapadnohercegovačkoj županiji, Federacije Bosne i
Hercegovine,

- da prema čl.14. Zakona o doplatku za djecu doplatak ne pripada za vrijeme
dok se dijete nalazi na školovanju u inozemstvu osim ako međunarodnim ugovorom ili
pravilima Europske unije o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti nije drukčije
određeno,

- da djeca F. M, F. M., J. M.  i L. M. , rođ. …

godine ne borave u Republici Hrvatskoj već u Federaciji Bosne i Hercegovine u
G.

- da prema čl. 9. Zakona o doplatku za djecu za djecu s prebivalištem u
inozemstvu i za djecu boravkom u inozemstvu dužim od 3 mjeseca neprekidno,
korisniku ne pripada pravo na doplatak za djecu, osim ako međunarodnim ugovorom
ili pravilima EU o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti nije drukčije određeno,
- da je slijedom naprijed navedenih utvrđenja doneseno prvostupanjsko rješenje
Područne službe u Zagrebu, Klasa:143-02/18-02/03538221336, Urbroj:341-25-06/2-
18-125070 od 03.12.2020., kojim rješenjem se tužiteljici odbija zahtjev za priznanje
prava na doplatak za djecu;

- da je tužiteljica protiv citiranog rješenja podnijela žalbu;

- da su u postupku povodom izjavljene žalbe utvrđene sljedeće činjenice: da
prema dopisu O. š. F. S. V., S., Federacija Bosne

5 Poslovni broj: 3 UsI-2070/21-8

Hercegovine od 13.01.2021. godine te naknadno pribavljene školske Potvrde o
redovnom školovanju za F. M. o završenom 2. i 3. razredu školske godine

2018./2019. i 2019./2020. i redovnom pohađanju nastave u školskoj godini 2020./2021.
godini, a za dijete F. M. o završenom 1. razredu u školskoj godini

2019./2020., te o redovnom školovanju u 2020./2021. godini;

- dakle, da je prema školskim Potvrdama za djecu F. M. i F. M.

utvrđeno da se redovito školuju u Bosni i Hercegovini, te da su drugo dvoje
maloljetne djece J. M. i L. M. u dobi od četiri i dvije godine te da se ne
nalaze na redovnom školovanju u 2018. godini,

- da je slijedom naprijed navedenih utvrđenja tuženo tijelo odlučujući o žabi
tužiteljice donijelo rješenje Klasa:143-02/21-02/03538221336, URBROJ:341-99-06/2-
21-000500 09.04.2021. kojim je odbilo žalbu kao neosnovanu, a protiv kojeg rješenja
je tužiteljica podnijela tužbu i pokrenula predmetni upravni spor.

Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja po ocjeni ovog Suda u konkretnom
slučaju nije povrijeđen Zakon na štetu tužiteljice kako to ista neosnovano smatra već
je na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja pravilno primijenjeno
materijalno pravo.

Ovo stoga što je i pored naprijed navedenih nespornih utvrđenja spisu tuženog
tijela, koji je ovom Sudu dostavljen uz odgovor na tužbu, priložen i Zapisnik MUP-a,
PU SD, PP M., Broj: 511-12-29-05-88/41-2020od 30. studenog 2020. o
uzimanju Izjave od M. M., ovdje tužiteljice, u postupku pokrenutom radi odjave
prebivališta, a u kojoj Izjavi na Zapisnik pod materijalnom i kaznenom odgovornošću
je tužiteljica, između ostalog, u bitnom izjavila da se na adresi … u
M. nalazi obiteljska kuća u vlasništvu njene rodbine i da je tu prijavljena
zajedno sa svim članovima svoje obitelji ( suprug i maloljetna djeca F., F., J.
i M.) oko 5 godina; da je suprug pronašao posao u SR Njemačkoj te da je podnio
prijavu privremenog odlaska zbog rada u inozemstvu; da ona (tužiteljica) i djeca žive
na relaciji G.-M. budući da od proljeća do zime radi tj. pomaže na poslovima
u turizmu, najviše kod svojih stanodavaca koji se bave iznajmljivanjem apartmana; da
obzirom da je suprug na radu u Njemačkoj, a kako je njegovim roditeljima potrebna
tuđa pomoć i njega, da je stoga odlučila da djeca F., F. i J. idu u školu u
G. i da budu kod njegovih roditelja, a da ona (tužiteljica) dolazi i pomaže sve
što im je potrebno, a koji Zapisnik je M. M., ovdje tužiteljica, nakon dane Izjave
vlastoručno potpisala.

Nadalje, spisu tuženog tijela, pored ostalih, priložene su i naknadno pribavljene
školske Potvrde o redovnom školovanju i to Potvrde O. š. F. S.
V., S., Bosna i Hercegovina, Federacija Bosne Hercegovine od

13.01.2021.godine i to Potvrde Broj: 10/21, Broj: 10-1/21, Broj: 10-2/21, Broj: 10-2/21,
Broj: 11/21, Broj: 11-1/21, sve od 13. siječnja 2021. iz kojih je razvidno i kojima se
potvrđuje da su izdane uvidom u Matičnu knjigu učenika broj XII pod rednim brojem 88
te uvidom u Matičnu knjigu učenika broj XIII pod rednim brojem 5, na zahtjev HZMO-
a, a u svrhu ostvarivanja prava dječjeg doplatka, a kojim Potvrdama se potvrđuje da
je F. M. završio 2. i 3. razred školske 2018./19. i 2019./20. godine te da redovno
pohađa 4. razred u školskoj 2020./21. godini, te da je F. M. završio 1. razred
u školskoj 2019./20. godini te da redovno pohađa nastavu u školskoj 2020./21. godini.
Slijedom naprijed navedenih nespornih utvrđenja te posebno cijeneći činjenicu
da se prema naprijed citiranim školskim potvrdama O. š. F. S. V.,
S., Bosna i Hercegovina, Federacija Bosne Hercegovine od 13.01.2021.godine,
djeca F. M. i F. M. redovito školuju u Bosni i Hercegovini, te da su drugo
dvoje maloljetne djece J. M. i L. M., u dobi od četiri i dvije godine da

6 Poslovni broj: 3 UsI-2070/21-8

se ne nalaze na redovnom školovanju u 2018. godini, to je pravilno postupilo
prvostupanjsko upravno tijelo kada je osporavanim prvostupanjskim rješenjem utvrdilo
da djeca podnositeljice zahtjeva borave u Federaciji Bosne i Hercegovine duže od 3
mjeseca neprekidno, te da im stoga ne pripada pravo na dječji doplatak u skladu s
odredbom članka 9. Zakona o doplatku za djecu.

Stoga je tuženo tijelo pravilno postupilo kada je osporavanim rješenjem odbilo
žalbu žaliteljice, ovdje tužiteljice, uz valjano, argumentirano i na Zakonu utemeljeno
obrazloženje, koje u cijelosti prihvaća i ovaj Sud.

Slijedom svega naprijed navedenog, ocjenjujući zakonitost osporavanih
rješenja, kako drugostupanjskog tako i prvostupanjskog, a imajući pri tome u vidu
citirane zakonske odredbe i utvrđeno činjenično stanje, to po utvrđenju ovog Suda nije
povrijeđen Zakon na štetu tužiteljice.

Nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1.
Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj: 47/09), a na koje ovaj
sud, temeljem članka 31. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine,
broj: 20/10 i 143/12; dalje ZUS-a), pazi po službenoj dužnosti.

Stoga je valjalo, na temelju odredbe članka 57. stavka 1. ZUS-a odbiti tužbeni
zahtjev tužiteljice te odlučiti kao u točci I. izreke.

Odredbom članka 79. stavkom 4. ZUS-a propisano je da stranka koja izgubi
spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Ako
stranka djelomično uspije u sporu, Sud može, s obzirom na postignuti uspjeh, odrediti
da svaka stranka snosi svoje troškove ili da se troškovi raspodijele razmjerno uspjehu
u sporu.

Kako tužiteljica nije uspjela u predmetnom upravnom sporu, to je valjalo
primjenom odredbe 79. st. 4. ZUS-a odbiti zahtjev opunomoćenika tužiteljice za
naknadom troškova predmetnog upravnog spora, kao neosnovan te odlučiti kao pod
točkom II. izreke.

U Splitu 18. listopada 2021.

S U D A C

Leandra Mojtić UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba, u roku 15 dana od dana primitka pisanog
otpravka, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda,
pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske. Žalba odgađa izvršenje odluke o
trošku, a sve na temelju odredbe članka 79. st. 6. i 7. ZUS-a.

DNA:

1.Tužiteljci po opunom. uz Zapisnik s ročišta i Zapisnik o objavi

2. Tužiteljica nije u obvezi plaćanja pristojbi po čl. 11. Zakona o sudskim pristojbama

3. Tuženiku uz Zapisnik o objavi

4. Tuženiku povrat spisa tuženog tijela, po pravom. 5. U spis

6. kal. pravom. 10.12.2021.