REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Bjelovaru
Josipa Jelačića 3 43000 Bjelovar

Poslovni broj: REF 12: Pr-1014/2021-12

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru po sucu toga suda Gordani Malvić, kao sucu pojedincu
u pravnoj stvari tužiteljice M. Z. iz B., T. 36, OIB …, zastupane po punomoćniku M. K., odvjetniku iz Z., P. 50, protiv tuženika O. bolnice B., OIB: …, B., A. M. 8, zastupane po punomoćniku Z. V., odvjetniku iz B., radi isplate razlike plaće, nakon održane i zaključene, javne glavne rasprave 12. listopada 2021. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužiteljice i punomoćnika tuženika, primjenom odredbe čl. 335. st. 4 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92,
112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19,
dalje: ZPP), dana 18. listopada 2021.,

p r e s u d i o j e

I. Nalaže se tuženiku O. bolnici B., B., A. M. 8, OIB:
…, da tužiteljici M. Z. iz B., T. 36, OIB …, isplati razliku plaće u ukupnom bruto iznosu od 7.012,29 kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koja teče na iznos od:

- 532,79 kn od 16.03.2016. pa do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza
na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 506,36 kn od 16.04.2016. pa do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na
dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 611,42 kn od 16.05.2016. pa do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na
dohodak i prireza porezu na dohodak,

2 Poslovni broj: REF 12: Pr-1014/2021-12

- 651,00 kn od 16.06.2016. pa do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na
dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 603,55 kn od 16.07.2016. pa do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na
dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 632,49 kn od 16.08.2016. pa do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na
dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 608,64 kn od 16.09.2016. pa do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na
dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 549,93 kn od 16.10.2016. pa do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na
dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 559,40 kn od 16.11.2016. pa do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na
dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 595,20 kn od 16.12.2016. pa do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na
dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 597,37 kn od 16.01.2017. pa do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na
dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 564,14 kn od 16.02.2017. pa do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na
dohodak i prireza porezu na dohodak pa do isplate sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku O. bolnici B., B., A. M. 8, OIB:
…, da tužiteljici M. Z. iz B., T. 36, OIB …, nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 3.515,63 kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od jedne godine nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena tekućom od 18. listopada 2021.,
kao dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica M. Z., podnijela je tužbu ovome sudu dana 23. veljače 2021 protiv
tuženika O. bolnice B., radi isplate razlike plaće, u kojoj navodi da je u
utuženom razdoblju bila radnik tuženika, da tuženik kao poslodavac tužiteljice
predstavlja javnu službu u smislu odredbe čl. 2. Zakona o plaćama u javnim službama
(Narodne novine, br: 27/01, 39/09).

2. Ističe da je u spornom razdoblju plaća tužiteljice definirana je Zakonom o plaćama
u javnim službama u čl. 4.:„Plaću službenika i namještenika čini umnožak koeficijenta
složenosti poslova radnog mjesta na koje je službenik i namještenik raspoređen i
osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža.“
Nadalje ističe da je u spornom razdoblju osnovica plaće regulirana je Zakonom o
osnovici plaće u javnim službama (Narodne novine 39/09, 124/09; dalje: Zakon o
osnovici), u čl. 2.: „Osnovica plaće u javnim službama se utvrđuje kolektivnim
ugovorom zaključenim između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi, a
ako kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja državnog proračuna Republike
Hrvatske za narednu godinu osnovicu plaće u javnim službama određuje Vlada
Republike Hrvatske posebnom odlukom.“

3 Poslovni broj: REF 12: Pr-1014/2021-12

3. Tužiteljica navodi da je također u spornom razdoblju bio na snazi je Temeljni
kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine;
141/12, 150/13, 153/13) i Sporazumi Vlade RH i sindikata javnih službi koji su sklopljeni
na način propisan za sklapanje kolektivnih ugovora i koji imaju svojstvo kolektivnog
ugovora, a kojima je određena visina osnovice za obračun plaća u javnim službama:
„Sporazumom o osnovici za plaće u javnim službama“ od 23. studenog 2006. godine
– kojim je osnovica za obračun plaće od 2009. godine iznosila 5.415,37 kn. Istim
sporazumom je ugovoreno povećanje osnovice za izračun plaće u javnim službama
(Nastavno: osnovica) za po 6% u 2007., 2008. i 2009.g. Dodatkom Sporazumu o
osnovici za plaće u javnim službama“ od 13. svibnja 2009. – kojim je (u čl. II.) određeno
privremeno smanjenje osnovice u 2009. godini sa 5.415,37 kn na 5.108,84 kn i (u čl.
III.) vraćanje osnovice na razinu od 5.415,37 kn nakon rasta međugodišnjeg realnog
tromjesečnog BDP-a. Nadalje, Izmjenama i dopunama Dodatka Sporazumu o osnovici
za plaće u javnim službama“ od 26. listopada 2011., kojim je (u čl. III.) određeno da će
osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 kn bruto za mjesec u
kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje
stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja
uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto
(mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg
tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja).

4. Dana 28. prosinca 2012. doneseno je Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna
Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama kojim se utvrđuje da se, za
slučaj da se do 31. prosinca 2012. ne ostvare pretpostavke iz članka III. Izmjena i
dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama, kojim se utvrđuje da
se za slučaj da se do 31. prosinca 2012. ne ostvare pretpostavke iz čl. III. Izmjena i
dodatka Sporazumu Vlada obvezuje korigirati osnovicu za obračun plaća u javnim
službama, na način da će ista biti na razini koja odgovara utvrđenom paritetu između
bruto plaće VSS početnika u javnim službama (koeficijent 1,25) i prosječne bruto plaće
u privredi u RH za cijelu 2008. na godišnjoj razini. Nadalje, utvrđuje se kako će se, ako
realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja
opisanih u Izmjenama i dopunama Dodatka Sporazumu uskladba odgoditi za onoliko
tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje
prethodne godine) trajao.

5. Dana 27. studenog 2015., Državni zavod za statistiku RH objavio je Priopćenje za
javnost s realnim tromjesečnim međugodišnjim promjenama BDP-a iz kojega je vidljivo
da je u drugom tromjesečju 2015. godine realan rast BDP-a iznosio 1,2%, a u trećem
tromjesečju 2015. godine realan međugodišnji rast BDP-a iznosio 2,8%. Iz tih
podataka slijedi da je dva tromjesečja uzastopno prosječni međugodišnji realni rast
BDP-a iznosio točno 2%. Nakon objave službenih podataka Državnog zavoda za
statistiku, Vlada RH nije donijela posebnu odluku o visini osnovice za 2016. godinu, jer
je na snazi bio TKU i sporazumi o osnovici, kojima je visina osnovice za obračun plaća
za 2016. godinu bila određena na 5.415,37 kn (sukladno čl. 2. Zakona o osnovici).
Unatoč tome, tuženik je tužiteljici sve plaće u 2016. godini obračunavao sa osnovicom
od 5.108,84 kn, tuženik je obračunom plaće s nižom osnovicom, tužiteljici pogrešno
obračunao svaki element plaće tužiteljice za rad za veljaču 2016.g. i u cijeloj 2016..

4 Poslovni broj: REF 12: Pr-1014/2021-12

6. Tužiteljica navodi da ne raspolaže dokumentacijom i to obračunima plaće za
razdoblje od 01. veljače 2016. do 31. prosinca 2016., te predložila da sud temeljem
odredbe čl. 186. b st. 1. i 2. ZPP, nalaži tuženiku d dostavi navedenu dokumentaciju
te da će potom sukladno odredbi čl. 186. b st. 4. ZPP-a, po pribavi navedene
dokumentacije i nakon provedenog vještačenja postaviti tužbeni zahtjev. Kako je
tuženik podneskom zaprimljenim kod suda dana 17. rujna 2021., dostavio obračun, a
tužiteljica je postavila tužbeni zahtjev podneskom od 22. rujna 20121., na iznos od

7.012,29 kn. Predlaže da se tužbeni zahtjev usvoji uz naknadu troškova postupka.

7. U odgovoru na tužbu tuženik se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu. Ne
osporava da je tužiteljica bila u radnom odnosu kod tužene. Ne osporava ni da tužena
kao poslodavac predstavlja javnu službu u smislu odredbe čl.2. Zakona o plaćama u
javnim službama (Narodne novine 27/01 i 39/09) te kako je u utuženom razdoblju od
veljače 2016. pa zaključno sa mjesecom do siječnja 2017.plaća tužiteljice definirana
Zakonom o plaćama u javnim službama koji u čl.4. plaću službenika i namještenika
definira kao umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je
službenik i namještenik raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5 % za
svaku navršenu godinu radnog staža.

8. Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne
novine 143/13.) i Dodatkom ovom Kolektivnom ugovoru (Narodne novine 96/15.) i
Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne
novine 29/18.) uređuju se prava i obaveze iz rada i po osnovi rada radnika u djelatnosti
zdravstva i zdravstvenog osiguranja pa tako i plaće. Tuženik osporava da pri obračunu
plaće, određenim uvećanjima plaće i ostalim pravima radnika nije poštovala odredbe
važećeg Kolektivnog ugovora i drugih važećih propisa u odnosu na prava tužiteljice
počevši od 1. veljače 2016. pa zaključno do siječnja 2017.

9. Tuženik upozorava i na činjenicu da je dana 29. listopada 2013. godine Vlada RH
sklopila ugovor o pružanju usluga centraliziranog obračuna plaća u javnom sektoru,
zbog čega su svi podaci službama unaprijed zadane reference, te se svi propisi kao i
svi koeficijenti, stope uvećanja, porezi i doprinosi kao i bilo koji drugi parametar koji
služi kod obračuna plaća ne mogu mijenjati, te ih tužena ni na koji način ne može
izračunati ili provesti, već tužena kao jedan od korisnika sustava COP samo unosi
podatke u centralni obračun plaća o mjesečnoj realizaciji rada na temelju evidencije o
radnom vremenu, dok su podaci o određenom zaposleniku-tužiteljici uneseni u sustav
prilikom zasnivanja radnog odnosa. Zbog toga tuženik smatra kako nije točno da bi bio
kao obveznik isplate plaće bila jedina odgovorna za obračun i isplatu, jer tužena ne
obračunava plaću, niti može utjecati na obračun koji vrši COP.

10. Nadalje, u odgovoru na tužbu, a i tijekom postupka, tuženik se u cijelosti protivi
tužbi i tužbenom zahtjevu. Ističe da tužiteljica uz tužbu ne prilaže niti jedan materijalni
dokaz u korist svojih navoda, da nije uz tužbu nije priložio niti ugovor o radu, već i za
taj dokument predlaže pribavljanje istoga od tuženika kao poslodavca, iako bi taj
dokument nesumnjivo trebao biti u posjedu tužiteljice. Ističe da ukoliko je tužiteljica
uistinu bio zaposlenik tuženika, tada tužiteljica treba biti i u posjedu isplatnih lista za
utuženo razdoblje od 1. veljače 2016. pa zaključno do siječnja 2017., da se nigdje u
tužbi se ne navodi da tužiteljici kao zaposleniku tuženika ne bi bile uručene platne liste
za utuženo razdoblje.

5 Poslovni broj: REF 12: Pr-1014/2021-12

11. Smatra da u konkretnom slučaju nema uvjeta za podnošenje stupnjevite tužbe, jer
bi tužiteljica trebao raspolagati svom dokumentacijom za koju traži od tuženika da ju u
nastavku postupka dostavi, navodi da čl. 186.b. st. 4. ZPP-a propisano je kako se
obveza dostave dokumentacije može naložiti tuženiku u slučaju kada se ne može
postaviti određeni tužbeni zahtjev prije nego što tužiteljica dođe do podataka koje joj
tuženik ne želi dati premda njima raspolaže, a koje mu je prema sadržaju
građanskopravnog odnosa dužan dati odnosno koji se mogu smatrati zajedničkim za
obje stranke.

12. Tuženik nadalje navodi da bi mu se ovakva obveza naložila, smatra da se
prvenstveno je potrebno da budu ispunjene dvije pretpostavke. Prva pretpostavka je
da je riječ o podacima koje je tuženik prema sadržaju građanskopravnog odnosa
dužan dati odnosno koji se mogu smatrati zajedničkim za obje stranke. Ističe, ukoliko
je tužiteljica bio u radnom odnosu kod tuženika tada je zasigurno u posjedu ugovora o
radu, a i isplatnih lista plaća, budući se nigdje ne navodi kako mu iste nisu uručene.
Ističe da je tuženik tužiteljici već uručio svu dokumentaciju koja joj je potrebna za
postavljanje određenog tužbenog zahtjeva.

13. Nadalje, tuženik smatra da mora biti ispunjena i daljnja pretpostavka iz čl.186.b. st.

4. ZPP-a, a to je da tuženik ne želi dati tužiteljici podatke potrebne za postavljanje
određenog tužbenog zahtjeva. Tužiteljica nikada od tuženika nije zatražila dostavu bilo
kakve dokumentacije, jer bi mu tuženik, ukoliko takvu dokumentaciju posjeduje,
zasigurno istu stavio na raspolaganje. Tužiteljica ne nudi nikakav dokaz da je od
tuženika zatražio dokumentaciju na koju se poziva i za koju traži da se tuženik
posredstvom suda obveže da ju dostavi, stoga smatra da tužbu treba odbaciti kao
neurednu.

14. Tuženik tvrdi da je pravilno obračunavao i isplaćivao svim zaposlenicima naknadu
za cjelokupni prekovremeni rad u utuženom razdoblju, te je tuženik svim zaposlenicima
pravilno obračunavao i isplaćivao mjesečne plaće za utuženo razdoblje, a time je
tuženik svim zaposlenicima pravilno obračunao i isplatio i naknade za godišnji odmor.

15. Tuženik ističe da je svim zaposlenicima u spornom razdoblju pravilno obračunavao
i isplaćivao plaću i naknadu plaće za vrijeme godišnjeg odmora i bolovanja. Slijedom
toga, smatra da je tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti neosnovan, potražuje troškove
postupka.

16. Radi razjašnjenja spornih, a za presuđenje odlučnih činjenica sud je tijekom
postupka izveo dokaz u Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama
(list 6-10), Sporazum o osnovici za plaćanje u javnim službama (list 11-12), Podaci
Državnog Zavoda za statistiku (list 13-15), Izmjena i dopuna dodatka sporazumu o
osnovici za plaće u javnim službama (list 16-23), Vjerodostojno tumačenje Izmjena i
Dopuna dodatka Sporazuma o osnovici za plaćanje u javnim službama (list 24-29),
obračun razlike plaća (list 44).

17. Izvedene dokaze sud je ocijenio primjenom odredbe čl. 8. ZPP-a.

18. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6 Poslovni broj: REF 12: Pr-1014/2021-12

19. Predmet tužbenog zahtjev je zahtjev za isplatu razlike plaće za razdoblje od 1.
veljače 2016. zaključno do siječnja 2017.

20. Nesporna je činjenica da je tužiteljica u utuženom razdoblju bila radnik tuženika a
koja činjenica proizlazi iz navoda stranaka.

21. Nesporno je da tuženik kao poslodavac predstavlja javnu službu u smislu čl. 2. Zakona o plaćama u javnim službama (Narodne novine, br: 27/01, 39/09).

22. Nije sporno da je u utuženom razdoblju tuženik obračunao tužiteljici i isplatio plaću
po osnovici od 5.108,84 kn, a u iznosima kako to proizlazi iz navoda stranaka i
obračuna dostavljenog po tuženiku.

23. Sporno je da li je tuženik trebao u utuženom razdoblju tužiteljici obračunati i isplatiti plaću po osnovici od 5.415,37 kn.

24. Tijekom postupka, ocjenom provedenih dokaza utvrđeno je:

- da su Vlada RH i Sindikati javnih službi i to Sindikat hrvatskih učitelja,
Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, Nezavisni sindikat
znanosti i visokog obrazovanja, Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi
Hrvatske, Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, Hrvatski liječnički
sindikat, Hrvatski strukovni sindikat medicinskih sestara-medicinskih tehničara, te
Hrvatski sindikat djelatnika u kulturi zaključili 23. studenog 2006. Sporazum o osnovici
za plaću u javnim službama, a kojim Sporazumom su ugovorili da se osnovica za
izračun plaće u javnim službama povećava za 6% u 2007., zatim u 2008., te u 2009. i
da navedene obračunske osnovice se primjenjuju od 1.1. svake godine,

- da su Vlada RH i isti Sindikati javnih službi zaključili 13.svibnja 2009. Dodatak
Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, a temeljem kojeg Dodatka su se
suglasili o zamrzavanju osnovice za izračun plaća iz 2008. u visini od 5.108,84 kn bruto
time da su u čl. III. utvrdili način povrata osnovice, a to na način da se osnovica za
obračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kn nakon što službeni
pokazatelji DZS-a ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog
tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto, a to u
odnosu na isto razdoblje prethodne godine te u čl. IV. odredili i način usklađivanja
pariteta između prosječne mjesečne bruto plaće početnika sa VSS-om u javnim
službama (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu bruto minimalnu plaću u Republici
Hrvatskoj,

- da su Vlada RH te Sindikati javnih službi zaključili 26. listopada 2011. Izmjene
i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama s tim da te
izmjene nisu potpisane po Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske
iako su po predstavnicima tog sindikata parafirane, a kojim izmjenama je promijenjen
čl. III. Dodatka te čl. IV. koji su se odnosili na način povrata osnovice i način
usklađivanja pariteta, a promijenjen je i čl. VII. u kojem su utvrđeni odgovarajući uvjeti
nužni za ostvarivanje odredbi Dodatka te Izmjena i dopuna i to na način da se ako
realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativni rast u nekom u razdobljima
opisanih u čl. III. do V. ovih Izmjena i dopuna Dodatka uskladba se odgađa za onoliko
tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje
prethodne godine) trajao,

7 Poslovni broj: REF 12: Pr-1014/2021-12

- da je 7.12.2011. arbitraža koja je sastavljena temeljem Sporazuma o arbitraži
donijela Arbitražnu Odluku kojom je utvrdila sadržaj Izmjena i dopuna Dodatka
Sporazumu o osnovici za plaće, a kako je i to prethodno opisano,

- da su Vlada RH te Sindikati javnih službi koji su potpisali naprijed spomenute
Izmjene od 26. listopada 2011. donijeli 28. prosinca 2012. Vjerodostojno tumačenje
Izmjena i dopuna o osnovici plaće za javne službe, a to u odnosu na čl. IV. u vezi s čl.
VII. Dodatka Sporazumu,

- da je negativni rast BDP-a prema službenim podacima Državnog zavoda za
statistiku trajao neprestano od četvrtog tromjesečja 2011. do zaključno trećeg
tromjesečja 2014. tj. 12 tromjesečja uzastopno,

- da je u drugom tromjesečju 2015. zabilježen rast BDP-a u 1,2%, a u trećem
tromjesečju 2015. rast BDPA-a od 2,8% što daje aritmetičku sredinu od 2,0% time da
je posljednji podatak za rast BDP-a u trećem tromjesečju od strane DZS-a objavljen
dana 4. prosinca 2015.,

- da je Vlada RH 29. prosinca 2016. donijela Odluku o visini osnovice za obračun
plaće u javnim službama u iznosu od 5.211,02 kn bruto s primjenom od 1. siječnja

2017. tj. počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017., koja će biti isplaćena za mjesec
veljaču 2017.

25. Sud utvrđuje valjanima Izmjene i Dopune Dodatka Sporazumu od 26. listopada

2011., Arbitražna odluka od 7. prosinca 2011. i Vjerodostojno tumačenje od 28.
prosinca 2012. Točno je da navedene Izmjene nisu potpisane od strane jednog od
sindikata, a koji je potpisao Sporazum o osnovici plaće iz 2006., pa i Dodatak tom
Sporazumu iz 2009. (Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske).
Međutim, da bi ovo utjecalo na ništetnost i nevaljanost navedenih Izmjena, navedeni
sindikat bi trebao biti isključen iz samog pregovaranja za navedene Izmjene, a tužena
u ovom postupku nije dokazala da bi taj sindikati bio isključen iz pregovaranja, pa je
neodlučno što isti nije potpisnik Izmjena i dopuna. Slijedom toga, sud smatra da su
Izmjene i dopune Dodatka Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama zakonite,
pravno valjane i proizvode određene pravne učinke. Ovo pravno stajalište proizlazi iz
Odluka Vrhovnog suda RH (Revr 408/12-2 od 3.4.2013., zatim Revr 847/2010-2 od

7.12.2011., Revr 1797/2009-2 od 7.2.2012. i Gž-13/02), te Odluke Ustavnog suda RH
br. U-III/3535/2013 od 5.3.2015. Također, navedene Izmjene i dopune su unesene i u
Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama od

12.prosinca 2012.-članak 51. stavak 4. (NN 141/12, dalje: TKU/12), koji kolektivni
ugovor je potpisan između ostalih, i po navedenom Samostalnom sindikatu zdravstva
i socijalne skrbi Hrvatske, što znači da je i taj sindikat u cijelosti prihvatio navedene
izmjene i dopune. Stoga su po mišljenju ovog suda navedene Izmjene i dopune
Dodatka Sporazuma o osnovici plaće u svakom slučaju postale i dio toga kolektivnog
ugovora te su sadržaj u cijelosti prihvatili svi sindikati koji su sudjelovali u kolektivnom
pregovaranju, a koji su ga kasnije i potpisali.

26. Plaće zaposlenih u javnim službama regulirane su Zakonom o plaćama u javnim
službama (Narodne novine 27/01, 39/09). Prema odredbi članka 192. Zakona o radu
(NN 93/14, dalje: ZR) Kolektivnim ugovorom se uređuju prava i obveze stranaka koje
su sklopile taj ugovor, a može sadržavati i pravna pravila kojima se uređuje sklapanje,
sadržaj i prestanak radnog odnosa, pitanja osiguranja te druga pitanja iz radnog
odnosa ili u vezi s radnim odnosom, a plaće su svakako važan dio radnog odnosa te
se dakle upravo u članku 51. TKU/12 i uređuje te definira plaća zaposlenih u javnim
službama. Dakle, nema dvojbe da su sindikati mogli pregovarati i potpisivati određene

8 Poslovni broj: REF 12: Pr-1014/2021-12

dodatke, odnosno izmjene i dopune pojedinih kolektivnih ugovora, odnosno
sporazuma zaključenih sa Vladom RH, koja u ovim slučajevima predstavlja poslodavca
i u kojima se odlučivalo i o plaćama tj. osnovici i dodacima za zaposlene u javnim
službama. Navedene Izmjene i dopune su zaključene na rok od pet godina, a kako to
proizlazi iz čl. XI. navedenih Izmjena, što znači da bi važile do 26. listopada 2016.
Prema odredbi iz članka 199. stavak 1. ZR na njih se primjenjuju pravila o produženoj
primjeni kolektivnih ugovora, u razdoblju od tri mjeseca od isteka roka na koji je bio
sklopljen kolektivni ugovor. Prema tome rok važenja navedenih Izmjena i dopuna bio
je do 26. siječnja 2017.

27. Nadalje, po ocjeni suda pravno su valjane Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu
o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. Ovo iz razloga jer je
Vlada Republike Hrvatske kao potpisnik Dodatka Sporazumu, kao i Izmjena i dopuna
Dodatka Sporazumu, izrijekom je potvrdila njihovu pravnu valjanost Arbitražnom
odlukom od 7. prosinca 2011., Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i
namještenike u javnim službama od 12. prosinca 2012., te Vjerodostojnim tumačenjem
Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 28.
prosinca 2012. Nadalje, niti prilikom pregovaranja i potpisivanja tih akata, a ni inače
nije nikada dovodila u pitanje njihovu pravnu valjanost, niti je eventualno u sudskom
postupku zatraženo utvrđenje njihove ništetnosti. Činjenica što Izmjene i dopune nije
potpisao Samostalni sindikat zdravstvene i socijalne skrbi Hrvatske, nije od utjecaja za
osnovanost tužbe. Sukladno navedenom, Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o
osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. obvezuju tuženu u čije ih
je ime i za čiji račun Vlada Republike Hrvatske sa sindikatima javnih službi sklopila.

28. Dakle, što se tiče odgode primjene članka III. Izmjena i dopuna, ovaj sud ocjenjuje
da se odredbe članka VII. Izmjena i dopuna na njega ne odnose, budući da iz teksta i
smisla odredbe čl. VII., kako u osnovnom obliku od 26. listopada 2011. tako i iz
Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011. te Vjerodostojnog tumačenje od 28. prosinca

2012. proizlazi da se odgoda odnosi samo na "uskladbu", odnosno "Način usklađivanja
pariteta" određen člankom IV. dok je čl. III. naveden samo u kontekstu određivanja
vremenskog razdoblja u odnosu na koje se utvrđuje je li došlo do realnog
međugodišnjeg tromjesečnog negativnog rasta BDP-a.

29. Tužiteljica ponavlja da svoj tužbeni zahtjev temelji na Izmjenama i dopunama
Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. i to na čl. III. istih koje su zbog pravila o
produženoj primjeni kolektivnih ugovora iz čl. 199. st. 1. Zakona o radu bile u primjeni
do 26. siječnja 2017. Do ispunjenja uvjeta iz čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka
Sporazumu od 26. listopada 2011. došlo je krajem studenoga 2015. kada su iste
nesumnjivo bile na snazi. Ponavlja da je BDP rastao 2 tromjesečja uzastopno što je i
potvrđeno službenim procjenama Državnog zavoda za statistiku te je krajem
studenoga 2015. ispunjen uvjet iz čl. III. tih Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu jer
su tada objavljeni relevantni podaci Državnog zavoda za statistiku. Dakle, već je za
prosinac 2015. tužiteljici plaća trebala biti isplaćena po osnovici od 5.415,37 kn i po toj
osnovici joj je plaća trebala biti isplaćivana do isteka važenja Izmjena i dopuna Dodatka
Sporazumu, dakle do 26. siječnja 2017. Sukladno javno objavljenim i općepoznatim
podacima DSZ-a od 4. tromjesečja 2014. pa nadalje nije bilo negativnog rasta BDP,
već samo pozitivni rast, pa u tom smislu nije ispunjen uvjet za primjenu čl. VII. st. 1.
Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu koji glasi: "Ako realni međugodišnji tromjesečni
BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja opisanih u člancima III.-V. uskladba

9 Poslovni broj: REF 12: Pr-1014/2021-12

se odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a u odnosu
na isto razdoblje prethodne godine trajao." Budući da BDP nije zabilježio negativan
rast u razdoblju iz čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu a niti naknadno, onda
se odgoda iz čl. VII. st. 1. ne može primijeniti. Osim toga, odredba čl. VII. st. 1. i ne
odnosi se na povrat osnovice iz čl. III., već isključivo na uskladbu osnovice iz čl. IV. i
V. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu. Sukladno navedenom, nije došlo od odgode
primjene članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011.,
kojim je uređen način povrata osnovice.

30. U vezi ispunjenja uvjeta za povrat osnovice, iz službenih pokazatelja Državnog
zavoda za statistiku RH (na koje se članak III. poziva), vidljivo je da je tromjesečni BDP
u drugom tromjesečju 2015. bio realno veći za 1,2% u odnosu na isto tromjesečje
2014., a da je tromjesečni BDP u trećem tromjesečju 2015. bio realno veći za 2,8% u
odnosu na isto tromjesečje 2014. Iz navedenoga sasvim jasno proizlazi da je za dva
tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) došlo do rasta
međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a prosječno dva posto (mjereno
aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a
dva uzastopna tromjesečja tj. 1,2% + 2,8% = 4% : 2 = 2%) tako da su krajem studenoga

2015.ispunjeni uvjeti iz članka III. Izmjene i Dopune Dodatka Sporazumu za primjenu
osnovce za obračun plaće u javnim službama od 5.415,37 kuna bruto.

31. Pri tome treba ukazati i da su se prema članku 6. stavak 1. Temeljnog kolektivnog
ugovora za službenike i namještenike u javnim službama od 12. prosinca 2012. (kojim
je potvrđena valjanost Dodataka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama
od 13. svibnja 2009. te svih njegovih izmjena i dopuna ili novih sporazuma koji se na
njega nastavljaju) stranke obvezale primjenjivati ovaj Ugovor u dobroj vjeri, a prema
stavku 2. tog članka, ako zbog promjene okolnosti koje nisu postojale niti su bile
poznate u trenutku zaključenja ugovora, jedna od strana ne bi mogla neke od odredbi
Ugovora izvršavati ili bi joj to bilo izuzetno otežano, obvezuje se da neće jednostrano
prekršiti ovaj Ugovor, nego će drugoj strani predložiti njegovu izmjenu.

32. U odnosu na način primjene osnovice, a obzirom da se plaće u javnim službama
isplaćuju iz Državnog proračuna te da ih tužena sama ne obračunava nego se to čini
preko Centralnog obračuna plaća, do primjene navedene osnovice plaća nije moglo
doći "automatizmom", no propust Vlade Republike Hrvatske da donese odluku o visini
osnovice za izračun plaće u javnim službama, ne može ići na štetu tužiteljice. Naime,
Vlada Republike Hrvatske sklopila je sve navedene pravne poslove, uključujući i
Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od

26.10.2011., u ime i za račun svih poslodavaca iz javnih službi, te je trebala osigurati
sve materijalne i formalne pretpostavke da poslodavci pa tako i tuženik mogu ispuniti
svoje obveze, uključujući i povećanje osnovice kad se za to ostvare uvjeti. Valja i dodati
da su se prema čl. 6. st. 1.Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike
u javnim službama od 12. prosinca 2012. (kojim je potvrđena valjanost Dodataka
Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te svih
njegovih izmjena i dopuna ili novih sporazuma koji se na njega nastavljaju) stranke
obvezale primjenjivati ovaj Ugovor u dobroj vjeri, a prema stavku 2. tog članka, ako
zbog promjene okolnosti koje nisu postojale niti su bile poznate u trenutku zaključenja
ugovora, jedna od strana ne bi mogla neke od odredbi Ugovora izvršavati ili bi joj to
bilo izuzetno otežano, obvezala se da neće jednostrano prekršiti ovaj Ugovor, nego će
drugoj strani predložiti njegovu izmjenu.

10 Poslovni broj: REF 12: Pr-1014/2021-12

33. Slijedom navedenog, ispunjen je uvjet za primjenu više osnovice u odnosu na
osnovicu temeljem koje je tužiteljici isplaćena plaća u utuženom razdoblju, budući da
je došlo do poboljšanja stanja, odnosno rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a, za
dva tromjesečja uzastopno u odnosu na isto razdoblje prethodne godine (prosječno 2
ili više posto).

34. Konačno i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci br. Rev-1111/2020-2 od

1. prosinca 2020., zauzeo je stav da dan početka primjene uvećane osnovice iz čl. III
u javnim službama nije odgođen primjenom Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o
osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. Prema tome, zaključak
Vrhovnog suda Republike Hrvatske je da odredbom čl. VII Izmjena i dopuna Dodatka
Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama, zaključenog 26. listopada 2011., nije
odgođena primjena odredbe čl. III o „povratu“ osnovice, jer se odredba čl. VII odnosi
na način „usklađivanja pariteta“ (jednakosti) između plaća u javnim službama i
prosječne plaće u privredi.

35. Osim toga, prema odredbi čl. 4. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine
br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, u daljnjem tekstu ZOO-a) zasnivanju obveznih
odnosa i ostvarivanja prava i obveza iz tih odnosa, sudionici su dužni pridržavati se
načela savjesnosti i poštenja, a što očito u konkretnom slučaju. Prema odredbi čl. 9.
ZOO-a sudionik je u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za
njezino ispunjenje, nadalje prema čl. 65. st. 1. ZOO vjerovnik je ovlašten zahtijevati od
dužnika ispunjene obveze, a dužnik je dužan u cijelosti ispuniti obvezu. Također čl.

342. st. 1. ZOO-a propisuje da je vjerovnik u obveznom odnosu ovlašten od dužnika
zahtijevati ispunjenje obveze, te je dužnik dužan ispuniti obvezu savjesno u svemu
kako ona glasi, a što sve treba primijeniti i u ovom slučaju. Međutim, slijedom naprijed
navedenog Vlada Republike Hrvatske u ovom slučaju evidentno nije postupila po
navedenim odredbama, koje kao opće odredbe obveznog prava valja primijeniti u
ovom radnom sporu na temelju odredbe čl. 8. st. 4. ZR-a iz 2014.

36. Obzirom na izneseno, nesporno je da je u utuženom razdoblju tuženik
obračunavao plaću prema osnovici od 5.108,84 kn, no da je trebalo primijeniti osnovicu
od 5.415,37 kn, slijedom čega je nastala razlika neisplaćene plaće prema toj osnovici
za navedeno razdoblje u iznosu od 7.012,29 kn s mjesečnim iznosima razlike plaće, a
na koju visini tužbenog zahtjeva tuženik, konačno nije ni osporavao, jer je podneskom
zaprimljenim kod suda dana 17. rujna 2021., dostavio obračun razlike plaće (list 44),
prema kojem je tužiteljica podneskom zaprimljeni kod suda dana od 9. listopada 2021.,
postavila tužbeni zahtjev pobliže naveden pod točkom I. izreke presude.

37. Između stranaka bilo je sporno da je dopuštena stupnjevita tužba u ovom postupku,
obzirom na tvrdnju tuženika da se tužiteljica prethodno prije podnošenja tužbe nije
obratila tuženiku za dostavu dokumentacije i podataka na kojima temelji činjenične
navode i osnov ponesene tužbe. Isto tako, sud smatra neosnovanim prigovor
nedopuštenosti podnošenja stupnjevite tužbe tužiteljice i prijedloga da se ista odbaci.
Naime, između stranaka nije bilo ni sporno da se prije podnošenja ove tužbe tužiteljica
nije obratila tuženiku za dostavom potrebite dokumentacije za potrebe ovog postupka
kako bi nakon provedenog vještačenja postavila određeni tužbeni zahtjev. Nije
propisano odredbom čl.186. b. ZPP-a da će sud odbaciti stupnjevitu tužbu ako
tužiteljica prije podnošenja nije zatražila dokumentaciju na temelju koje bi tek nakon

11 Poslovni broj: REF 12: Pr-1014/2021-12

knjigovodstvenog vještačenja bilo utvrđeno da je tuženik propustio isplatiti tužiteljici po
osnovu radnog odnosa, a što joj pripada, a u slučaju da je tu dokumentaciju tužiteljica
zatražila, a da joj tuženik nije dostavio, tužiteljica i bez provođenog knjigovodstvenog
vještačenja ne bi mogla utvrditi i postaviti tužbeni zahtjev za sporno potraživanje.
Stoga, po mišljenju ovoga suda podnošenje stupnjevite tužbe tužiteljice, a obzirom na
okolnosti konkretnog slučaja te vrstu novčanog potraživanja i pravni osnov istog, ista
je dopuštena, neovisno o tome što odredba čl. 186.b. st. 3 ZPP-a, upućuje na
podnošenja takove tužbe u slučaju u kojem tužiteljica ne može postaviti određeni
zahtjev prije nego što dođe do podatka koje joj tuženik ne želi dati, premda iste
posjeduje i raspolaže. Stoga neosnovano tuženik tvrdi da je tužba tužiteljice
nepodobna za raspravljanje, jer je tužiteljica u tužbi jasno odredila razdoblje od 1.
veljače 2016., do zaključno siječnja 2017., jasno odredila osnov svoga potraživanja.
Osim toga, tuženik je i podnescima zaprimljenim kod suda dana 17. rujna 2021.,
dostavio obračun razlike plaće prema kojem je tužiteljica i postavila tužbeni zahtjev,
pobliže opisan pod toč. I. izreke presude te stoga niti nije bilo potrebno provoditi po
tužiteljici predloženi dokazni prijedlog knjigovodstvenim vještačenjem. Stoga, to je po
ocjeni suda tužba uredna i postavljena u skladu s odredbama ZPP-a.

38. Odredbom čl. 433a st. 1 ZPP-a, kad se utužuju novčane tražbine po osnovi radnog
odnosa koje se utvrđuju u bruto iznosu, radnik je dužan utužiti u tom iznosu. Ako je
utužio novčane tražbine po osnovi radnog odnosa ne navodeći da zahtjeva bruto iznos,
smatra se da je utužio bruto iznos, slijedom čega je odlučeno kao pod točkom I. izreke
presude.

39. Stoga je valjalo je usvojiti tužbeni zahtjev i odlučiti kao u toč. I. izreke presude, a
na dosuđene iznose plaće dosuditi i zateznu kamatu prema čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a,
tekuću od 16. u mjesecu za razliku plaće za prethodni mjesec jer je i plaća tužiteljice
dospijevala do 15. u mjesecu za prethodni mjesec, u skladu s čl. 92. st. 3. ZR, što
između stranaka nije sporno.

40. Tužiteljici ne pripada zatezna kamata na porez i prirezu na dohodak sadržanih u
bruto plaći na iznose toč. I. izreke presude. U skladu sa odredbom čl. 45. st. 1. i 2.
Zakona o porezu na dohodak (Narodne novine, br; 177/04, 73/08, 80/10, 114/11,
22/11, 144/12, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14, 143/14, 136/15, dalje: ZPD) predujam
poreza na dohodak obračunava, obustavlja i uplaćuje poslodavac, isplatitelj primitka iz
čl. 14. istoga Zakona ili sam porezni obveznik i to prilikom svake isplate prema
propisima koji važe na dan isplate. Sukladno čl. 45. st. 4. i 5. ZPD i čl. 16. st. 1. i 9.
Pravilnika o porezu na dohodak (Narodne novine, br; 95/05, 96/06, 68/07, 146/08,
2/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13, 160/13, 157/14, dalje: Pravilnik) predujam
poreza na dohodak od nesamostalnog rada obračunava se tijekom istog mjeseca
svakog poreznog razdoblja isplaćenog primitka od nesamostalnog rada iz čl. 14. toga
Zakona i čl. 11., 12. i 15. toga Pravilnika. Obračunati predujam poreza isplatitelj
obustavlja i uplaćuje istodobno sa isplatom primitka od nesamostalnog rada, kao porez
po odbitku. Stoga porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, koji čine sastavne
dijelove bruto plaće, dospijevaju tek s isplatom, što znači da do trenutka isplate nisu
dospjeli na naplatu iznosi poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, pa se na
te iznose kamate ne obračunavaju, (toč. I. izreke presude) (tako i u presudi
Županijskog suda u Splitu broj Gž R-45/2017 od 9. srpnja 2018., Županijskog suda u
Zagrebu broj Gž R-909/18-2 od 5. srpnja 2018., Županijskog suda u Osijeku broj Gž

12 Poslovni broj: REF 12: Pr-1014/2021-12

R-160/2018-2 od 25. rujna 2018. i Županijskog suda u Rijeci broj Gž R-10/2018-2 od 26. rujna 2018.).

41. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. u svezi čl. 155.
ZPP. Tužiteljica je u odnosu na osnov i visinu tužbenog zahtjeva uspjela u cijelosti.
Priznati troškovi tužitelja sastoje se od sastava tužbe u iznosu od 750,00 kn, sastava
podneska od 29. ožujka 2021., kojim je dano očitovanje na navode odgovora na tužbu
u iznosu 750,00 kn (Tbr. 8. t. 1.), sastav podneska od 9. listopada 2021. u iznosu od
u iznosu od 187,50,00 kn ( tbr. 8. t. 3), zastupanje na prvom pripremnom ročištu 12.
listopada 2021., na kojem je zaključen prethodni postupak i nastavljeno ročište za
glavnu raspravu u iznosu od 750,00 kn, troškovi zastupanja na ročištu radi objave
presude u iznos od 375,00 kn, troška PDV-a u iznosu od 703,13 kn, u ukupnom iznosu
od 3.515,63 kn.

Nisu priznati troškovi za sastav podneska od 22. rujna 2021., koji je po sadržaju
istovjetan s podneskom od 9. listopada 2021., jer je postavljen tužbeni zahtjev prema
obračunu tuženika, jedina razlika u navedenim podnescima je što je u podnesku od 9.
listopada 2021., navedeno da proširuje utuženo razdoblje, dok to nije navedeno u
podnesku od 22. rujna 2021., pa s obzirom na navedeno, isti nije bo potreban za
vođenje postupka sukladno čl. 155 ZPP-a.

42. Svi parnični troškovi koji su odmjereni strankama bili su u smislu čl. 155. st. 1. ZPP
potrebni za vođenje ove parnice, a odmjereni su u skladu s odredbama Tarife o
nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, u granicama postavljenih određenih
zahtjeva stranaka za naknadom parničnih troškova, a u skladu sa vrijednošću
predmeta spora.

43. Iz navedenih razloga odlučeno je kao u izreci presude.

U Bjelovaru dana 18. listopada 2021.

Sudac Gordana Malvić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od
dana primitka ove presude, nadležnom županijskom sudu, putem ovoga suda, pisano
u tri istovjetna primjerka.

Žalba se može podnijeti samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i
zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, osim zbog
povrede iz čl. 354. st. 2. točke 3. ZPP.

Žalba protiv presude ne odgađa ovrhu (čl. 467. a. ZPP).