1              Poslovni broj Gž-1255/2021-2

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž-1255/2021-2

 

 

U   I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

R J E Š E N J E

 

 

Županijski sud u Puli-Pola, po sutkinji Alenki Paus kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske, OIB …, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, Građansko-upravni odjel, protiv tuženika Z. J., bez prijavljenog prebivališta i boravišta, OIB …, zastupanog po privremenoj zastupnici A. H., odvjetnici u Z., radi isplate, odlučujući o žalbama tužiteljice i tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-12993/19-17 od 21. srpnja 2021., 18. listopada 2021.,

 

 

r i j e š i o  j e

 

1. Ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-12993/19-17 od 21. srpnja 2021. u cijelosti i odbacuje tužba tužiteljice kao nedopuštena.
2. Nalaže se tužiteljici da tuženiku isplati parnični trošak u iznosu 625,00 kn, kao i trošak žalbenog postupka u iznosu 390,62 kn, sve u roku 15 dana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom, u st. I., naloženo je tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 1.434,50 kuna sa zateznom kamatom od 26. studenog 2019. pa do isplate po propisanoj kamatnoj stopi, te da joj naknadi parnični trošak u iznosu od 750,00 kuna, sve u roku od 15 dana. St. II. odbijen je zahtjev za isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos glavnice za razdoblje od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do 25. studenog 2019.

 

2. Protiv dijela presude, odnosno toč. II. izreke presude, pravovremenu žalbu podnosi tužiteljica zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Ističe da je iz priloga tužbi i to Rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za branitelje, Klasa: …, Ur. broj: … od 15. srpnja 2014. kojim je određeno da tuženiku prestaje pravo na posebni doplatak s danom 1. studenim 2011. zbog priznatog prava na invalidsku mirovinu, a koje rješenje je postalo pravomoćno 6. kolovoza 2015., vidljivo iz dostavne naredbe da je isto dostavljeno tuženiku, a što je i pretpostavka za pravomoćnost navedene odluke. Također, da je opomena i poziv na plaćanje istog upravnog tijela upućenog ODO-u Zagreb iste klase od 10. prosinca 2015.  dostavljen i tuženiku, kao i zahtjev za mirno rješenje spora ODO-a Zagreb od 28. kolovoza 2019. Iz svega toga da očito proizlazi da je tuženik prije podnošenja tužbe bio upoznat s predmetnim dugovanjem. Predlaže preinačiti presudu, podredno u tom dijelu ukinuti i predmet vrati na ponovno suđenje. Potražuje trošak za sastav žalbe.

 

2.1. Pravovremenu žalbu protiv pobijane presude, točke I. izreke, podnosi tuženik zbog pogrešne primjene materijalnog prava, bitne povrede odredaba parničnog postupka i odluke o trošku. Ukazuje kako je uvidom u predmetni spis vidljivo da tužitelj nikada nije dostavio tuženiku zahtjev za mirno rješenje spora te da te time nije ispunjen uvjet pokušaja mirnog rješenja spora propisan čl. 186.a ZPP-a. Ujedno, sud da je u nepovoljniji položaj stavio tuženika jer istoga nije saslušao, pa je unatoč nedostatku materijalnih dokaza vjeru poklonio manjkavim tvrdnjama iz tužbe koja nisu dokazana. Predlaže preinačenje pobijane presude podredno ukidanje iste i vraćanje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Potražuje trošak za sastav žalbe.

 

3. Sa žalbama je postupljeno sukladno odredbi čl. 359. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19 – dalje u tekstu: ZPP). Odgovori na žalbe nisu podneseni.

 

4. Žalba tužiteljice je bespredmetna, dok je žalba tuženika osnovana.

5. U ovom postupku, obzirom na vrijednost predmeta spora od 1.434,50 kuna, radi se o postupku u sporu male vrijednosti na koji se primjenjuju odredbe čl. 457. do čl. 467.a ZPP. Prema odredbi čl. 467. st. 1. i st. 2. ZPP presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, osim iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP, a povodom žalbe ne primjenjuju se odredbe čl. 370. ZPP.  

 

6. Dakle, valja zaključiti da se u postupku u sporovima male vrijednosti žalba ne može podnijeti zbog žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, radi čega se tužitelj, ali i tuženik sadržajno nedopušteno pozivaju na zakonske žalbene razloge pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ističući i to tužiteljica da je pogrešno utvrđeno da nema dokaza da je tuženik nepošten stjecatelj, odnosno da nema dokaza da je i kada isti pozvan u Gradski ured za branitelje radi plaćanja navedenog iznosa, a tuženik da tužitelju nije dostavljen zahtjev za mirno rješenje spora. Stoga, o osnovanosti žalbi tužitelja i tuženika valja odlučiti na temelju činjeničnog stanja utvrđenog u prvostupanjskom postupku.

 

7. Međutim, u postupku je počinjena bitna povreda odredaba postupka na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti iz čl. 354. st. 2. t. 14. ZPP.

 

8. Naime, čl. 467. st. 1. ZPP određeno je da presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ovoga Zakona, osim zbog povrede iz članka 354. st. 2. t. 3. ovoga Zakona. Odredbom čl. 365. st. 2. u svezi s čl. 457. ZPP određeno je da drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. stavka 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ovoga Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka. Odredbom čl. 354. st. 2. t. 14. ZPP određeno je da bitna povreda postoji ako prije podnošenja tužbe nije proveden zakonom predviđeni postupak mirnog ili drukčijeg ostvarivanja prava, a zbog toga je tužbu trebalo odbaciti. (čl. 282. st. 1. ZPP).

 

8.1. Nije sporno da je u konkretnom slučaju sukladno odredbi čl. 186. a st. 8. ZPP postojala obveza tužiteljice da se tuženiku obrati sa zahtjevom za mirno rješenje spora.

 

8.1.1.              Po stavu ovoga suda, pravilno je sud prvog stupnja zaključio da je tužiteljica to i učinila jer u spisu prileži zahtjev za mirno rješenje spora upućen od strane ODO u Zagrebu tuženiku s pečatom da je isti stavljen na oglasnu ploču, nakon što su u dva navrata pokušane preporučene dostave putem pošte, a koje su se vratile s naznakom „odselio“ kako slijedi iz povratnica (zahtjev za mirno rješenje spora od 28. kolovoza 2019. je upućen preporučeno putem pošte 30. kolovoza 2019., ali se vratio s naznakom odselio, kao i pokušaj dostave istog 24. rujna 2019.), s time da je između tih dostava, dana 5. rujna 2019., provjerena u podacima MUP RH Jedinstveni registar osoba adresa tuženika, a iz kojih podataka kao aktivna je slijedila adresa tuženika …, Z., na koju je zahtjev i upućivan; što je sukladno odredbi čl. 38. Zakona o državnom odvjetništvu („Narodne novine“ 67/18).

 

8.1.2.              Dakle, tužiteljica je dana 30. kolovoza 2019. preporučeno putem pošte uputila predmetni zahtjev tuženiku, a koji mu je u konačnici dostavljen tek putem oglasne ploče odvjetništva na koju je stavljen 10. listopada 2019.

 

8.2. Odredbom čl. 186. a st. 5. ZPP određeno je da ako zahtjev iz stavka 1. istoga članka (zahtjev za mirno rješenje spora) ne bude prihvaćen ili o njemu ne bude odlučeno u roku tri mjeseca od njegova podnošenja, podnositelj zahtjeva može podnijeti tužbu nadležnom sudu. Odredbom čl. 186. a st. 6. ZPP određeno je da će sud odbaciti tužbu protiv Republike Hrvatske podnesenu prije donošenja odluke o zahtjevu za mirno rješenje spora, odnosno prije isteka roka iz st. 5. ovoga članka. Odredbom čl. 186. a st. 8. ZPP određeno je da se odredbe prethodnih stavaka na odgovarajući način primjenjuju i u slučajevima u kojima Republika Hrvatska namjerava tužiti neku osobu s prebivalištem ili sjedištem u Republici Hrvatskoj. Odredbom čl. 38. Zakona o državnom odvjetništvu određeno je postupanje državnog odvjetnika u predmetima izvansudskog rješavanja sporova te je u st. 5. određeno da zakonski rok za donošenje odluke o zaprimljenom zahtjevu za mirno rješenje spora počinje teći od dana kad je državno odvjetništvo zaprimilo ispravljeni, odnosno dopunjeni zahtjev za mirno rješenje spora. Kada bi se ta odredba primijenila i u suprotnoj situaciji, odnosno kada Republika Hrvatska podnosi tužbu protiv osobe čije je prebivalište na području iste, tada bi rok od tri mjeseca iz čl. 186. a st. 5. ZPP počeo teći od primitka zahtjeva, ovdje konkretno od 19. listopada 2019.

 

8.2.1.              Dakle, kako je predmetni zahtjev za mirno rješenje spora tužiteljica podnijela tuženiku 30. kolovoza 2019. preporučeno putem pošte (prvi pokušaj dostave), a tuženik ga je primio 19. listopada 2019. putem oglasne ploče državnog odvjetništva, to do podnošenja tužbe 26. studenog 2019. nije protekao rok od tri mjeseca (niti od dana podnošenja zahtjeva, niti od dana primitka istog od strane tuženika), pa je tužbu valjalo odbaciti kao nedopuštenu, čl. 186.a st. 6. i st. 8. ZPP u svezi sa čl. 457. ZPP. Pritom valja napomenuti da se na tuženika primjenjuju navedene odredbe čl. 186.a ZPP jer je isti u vrijeme podnošenja zahtjeva ODO (30. kolovoza 2019.) imao prebivalište na području Republike Hrvatske, neovisno što je nastavno odjavio prebivalište 11. rujna 2019., a kako slijedi iz podataka MPRH Jedinstvenog registra osoba.

 

9. Stoga je, primjenom odredbe čl. 269. st. 2. ZPP u svezi s čl. 357. ZPP, valjalo odlučiti kao u izreci. Slijedom toga je i žalba tužiteljice bespredmetna.

 

10. Tuženiku stoga, odredbom čl. 154. st. 1. ZPP, pripada trošak za sastav odgovora na tužbu 312,50 kuna, zastupanje na raspravi 11. lipnja 2021. 312,50 kuna te sastav žalbe 390,62 kuna, sve prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ 142/12,103/14,118/14, 107/15).

 

 

U Puli-Pola 18. listopada 2021.

 

   Sutkinja

Alenka Paus