Republika Hrvatska
Županijski sud u Vukovaru
Vukovar, Županijska 33

Gž-182/2021-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, po sutkinji Vesni Vrkić Perak, kao sucu pojedincu,
u pravnoj stvari tužitelja J. Č. iz Z., Š…, OIB:…, zastupanog po punomoćniku E. C., odvjetniku iz Z. protiv tuženika E. o. d.d., P. Z., A. g. V. …, Z., OIB:.., zastupanog po punomoćniku D. B., odvjetniku u Odvjetničkom društvu G. i p., iz Z., radi naknade štete, a odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu – Stalne službe u Samoboru broj: 46 Pn-326/2015-115 od 23. studenog 2020., 18. listopada 2021.,

p r e s u d i o j e

I.Žalba tužitelja odbija se kao djelomično neosnovana, a prihvaća kao djelomično osnovana, pa se presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu – Stalne službe u Samoboru broj: 46 Pn-326/2015-115 od 23. studenog 2020.,

- potvrđuje u točki III. izreke u dijelu u kojem je odbijen dio tužbenog zahtjeva
koji se odnosi na iznos glavnice od 51,42 kune s dospijećem od 10. rujna 2007. i u točki IV. izreke u dijelu u kojem je odbijen dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na iznos glavnice od 439,66 kuna s dospijećem od 10. rujna 2007;

- preinačuje u točki III. i IV. izreke u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev za
isplatom zateznih kamata, te u točki V. kojom je odlučeno o parničnom trošku i u tom dijelu sudi:

-Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju zateznu kamatu na dosuđeni iznos glavnice od 14.542,33 kune ( pored dosuđene zatezne kamate od 23. studenog 2020. do isplate ) i za razdoblje od 22. srpnja 2010. do 22. studenog 2020., i to od 22. srpnja 2010. pa do 31. srpnja 2015. prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećana za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do 22. studenog 2020. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatu utvrđuje Hrvatska narodna banka, a sve to u roku od 15 dana, dok se s preostalim dijelom zahtjeva za isplatom zateznih kamata na dosuđeni iznos od 14.542,33 kune ( tekućim na svaki dospjeli mjesečni iznos ), tužitelj odbija kao s neosnovanim.

-Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju zateznu kamatu na dosuđeni iznos glavnice od 13.775,08 kuna ( pored dosuđene zatezne kamate od 23. studenog 2020. do isplate ) i za razdoblje od 22. srpnja 2010. do 22. studenog 2020., i to od 22. srpnja 2010. pa do 31. srpnja 2015. prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećana za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do 22. studenog 2020. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatu utvrđuje Hrvatska narodna banka, a sve to u roku od 15 dana, dok se s preostalim dijelom zahtjeva za isplatom zateznih kamata na dosuđeni iznos od 13.775,08 kuna ( tekućim na svaki dospjeli mjesečni iznos ), tužitelj odbija kao s neosnovanim.

-Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od

18.750,00 kuna. U preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška odbija se kao neosnovan.

II.Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju trošak žalbe u iznosu od 1.093,40 kuna.

Obrazloženje

1.Presudom prvostupanjskog suda presuđeno je:

"I. Tuženik E. o. d.d., P. Z. , A. g. V. 282, Z., OIB;… je dužan tužitelju J. Č. iz Z., Š…, OIB:.. (s naslova izgubljene zarade kao razlike između plaće i naknade za bolovanje) isplatiti iznos u visini od 14.542,33 kuna, zajedno sa zakonskom kamatom, tekućom od 23. studenog 2020. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Tuženik E. o. d.d., P. Z., A. g. V.., Z., OIB:… je dužan tužitelju J. Č. iz Z., Š., OIB:… (s naslova izgubljene zarade po osnovi dnevnica) isplatiti iznos u visini od 13.335,42 kuna zajedno sa zakonskom kamatom, tekućom od 23. studenog 2020. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

III.Odbija se dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na iznos glavnice od 51,42 kn s dospjećem 10. 09.2007. kao i zatražene kamate na iznos od 14.542,33 kuna koji glasi: „zajedno sa zakonskom kamatom, tekućom na svaki dospjeli mjesečni iznos po stopi propisanoj člankom Uredbe o visini stope zatezne kamate tekuću od 31. 10. 2007. godine, pa do 31. 12. 2007. godine, od 01. 01. 2008. godine, do 31. 07. 2015. godine, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB-a, koja je vrijedila zadnjega dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a od 01. 08. 2015. godine, do isplate sa zakonskom zateznom kamatom po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema članku 29. stav 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNBa, koja je vrijedila zadnjega dana polugodišta, koje je prethodila tekućem polugodištu uvećano za 5. postotnih poena i to na: - iznos od 51,42 kuna sa kamatom od 10. 09. 2007. godine, pa do isplate, - iznos od 1.507,20 kuna sa kamatom od 10. 10. 2007. godine, pa do isplate, - iznos od 4.810,24 kuna sa kamatom od 10. 11. 2007. godine, pa do isplate, - iznos od 4.416,00 kuna sa kamatom od 10. 12. 2007. godine, pa do isplate, - iznos od 3.414,65 kuna sa kamatom od 10. 01. 2008. godine, pa do isplate, - iznos od 394,24 kuna sa kamatom od 10. 12. 2009. godine, pa do isplate,

IV. Odbija se dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na iznos glavnice od 439,66 kuna s dospjećem 10. 09. 2007. kao i zatražene kamate na iznos od 13.775, 08 kuna koji glasi: „zajedno sa zakonskom kamatom, tekućom na svaki dospjeli mjesečni iznos po stopi propisanoj člankom Uredbe o visini stope zatezne kamate tekuću od 31. 10. 2007. godine, pa do 31. 12. 2007. godine, od 01. 01. 2008. godine, do 31. 07. 2015. godine, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB-a, koja je vrijedila zadnjega dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a od 01. 08. 2015. godine, do isplate sa zakonskom zateznom kamatom po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema članku 29. stav 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNBa, koja je vrijedila zadnjega dana polugodišta, koje je prethodila tekućem polugodištu uvećano za 5. postotnih poena i to na: - iznos od 439,66 kuna sa kamatom od 10. 09. 2007. godine, pa do isplate, - iznos od 509,17 kuna sa kamatom od 10. 10. 2007. godine, pa do isplate, - iznos od 509,17 kuna sa kamatom od 10. 11. 2007. godine, pa do isplate, - iznos od 509,17 kuna sa kamatom od 10. 12. 2007. godine, pa do isplate, - iznos od 509,17 kuna sa kamatom od 10. 01. 2008. godine, pa do isplate, - iznos od 509,17 kuna sa kamatom od 10. 02. 2008. godine, pa do isplate, - iznos od 509,17 kuna sa kamatom od 10. 03. 2008. godine, pa do isplate, - iznos od 509,17 kuna sa kamatom od 10. 04. 2008. godine, pa do isplate, - iznos od 509,17 kuna sa kamatom od 10. 05. 2008. godine, pa do isplate, - iznos od 509,17 kuna sa kamatom od 10. 06. 2008. godine, pa do isplate, - iznos od 509,17 kuna sa kamatom od 10. 07. 2008. godine, pa do isplate, - iznos od 509,17 kuna sa kamatom od 10. 08. 2008. godine, pa do isplate, - iznos od 509,17 kuna sa kamatom od 10. 09. 2008. godine, pa do isplate, - iznos od 509,17 kuna sa kamatom od 10. 10. 2008. godine, pa do isplate, - iznos od 509,17 kuna sa kamatom od 10. 11. 2008. godine, pa do isplate, - iznos od 509,17 kuna sa kamatom od 10. 12. 2008. godine, pa do isplate, - iznos od 509,17 kuna sa kamatom od 10. 01. 2009. godine, pa do isplate, - iznos od 509,17 kuna sa kamatom od 10. 02. 2009. godine, pa do isplate, - iznos od 509,17 kuna sa kamatom od 10. 03. 2009. godine, pa do isplate, - iznos od 509,17 kuna sa kamatom od 10. 04. 2009. godine, pa do isplate, - iznos od 509,17 kuna sa kamatom od 10. 05. 2009. godine, pa do isplate, - iznos od 509,17 kuna sa kamatom od 10. 06. 2009. godine, pa do isplate, - iznos od 509,17 kuna sa kamatom od 10. 07. 2009. godine, pa do isplate, - iznos od 509,17 kuna sa kamatom od 10. 08. 2009. godine, pa do isplate, - iznos od 509,17 kuna sa kamatom od 10. 09. 2009. godine, pa do isplate, - iznos od 509,17 kuna sa kamatom od 10. 10. 2009. godine, pa do isplate, - iznos od 509,17 kuna sa kamatom od 10. 11. 2009. godine, pa do isplate, - iznos od 97,00 kuna sa kamatom od 10. 12. 2009. godine, pa do isplate.“

V. Svaka stranka snosi svoje troškove parničnog postupka."

2.Tužitelj je po punomoćniku u zakonskom roku podnio žalbu protiv dijela navedene presude kojim se tužbeni zahtjev odbija (točke III. i IV.) i dijela presude kojim je odlučeno o parničnom trošku (točka V.) zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. i 70/19. - nastavno: ZPP).

Predlaže drugostupanjskom sudu usvojiti žalbu kao osnovanu te preinačiti pobijanu presudu sukladno žalbenim navodima.

Traži trošak žalbe.

3.Odgovor na žalbu nije izjavljen.

4.Žalba tužitelja je djelomično osnovana.

5.Ovaj sud ispitao je pobijanu presudu u dijelu u kojem se pobija žalbom sukladno odredbi članka 365. stavak 1. i stavak 2. ZPP-a u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka i na pravilnu primjenu materijalnog prava, te smatra kako ta odluka nema nedostataka zbog kojih se ne može valjano pravno ispitati, niti su njome povrijeđene odredbe u postupku na koje ovaj sud u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, pazi po službenoj dužnosti.

6.Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom štete koja je nastala u
prometnoj nezgodi u kojoj je tužitelj stradao kao vozač motocikla, a koju štetu je
prouzročilo vozilo osigurano kod tuženika. Tužitelj u ovom postupku potražuje naknadu štete na ime izgubljene zarade i manje ostvarene plaće za vrijeme trajanja bolovanja tužitelja od 6. kolovoza 2007. do 9. studenog 2009.

              7.U postupku pred prvostupanjskim sudom nespornim je utvrđeno:

-da je u štetnom događaju dana 06. kolovoza 2007. tužitelj sudjelovao kao vozač motocikla, te je putovao na posao;

-da je tužitelj bio u radnom odnosu kod poslodavca Hrvatskog autokluba Zagreb temeljem Ugovora o radu od ... … ….;

-da je tužitelj bio na bolovanju zbog ozljede na radu u period od 06. kolovoza 2007. do 05. studenog 2009;

-da je u parničnom postupku vođenom radi istog štetnog događaja kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem: Pn-9316/08 donesena presuda dana 02. lipnja 2010., potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu broj: Gžn-3040/10 od 11. lipnja 2013., a kojom presudom je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos od 31.000,00 kuna na ime neimovinske štete, te iznos od 4.704,00 kuna na ime tuđe pomoći i njege, dakle ukupno 35.704,00 kuna zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, i trošak parničnog postupka u iznosu od 12.879,50 kuna, dok je tužitelj odbijen s preostalim dijelom zahtjeva. U tom je postupku nesporno bilo da je tuženik tužitelju prije podnošenja tužbe isplatio naknadu od 28.000,00 kuna.

Iz predmetnog spisa razvidno je da se tužitelj u mirnom postupku obratio tuženiku s prijedlogom za sklapanje nagodbe koji prijedlog je tuženik odbio.
8.Prvobitno postavljenim tužbenim zahtjevom tužitelj potražuje naknadu štete u visini od 47.100,00 kuna s pripadajućim zateznim kamatama na svako mjesečne iznose od listopada 2007. do prosinca 2009. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom tužitelj potražuje naknadu štete:- na ime razlike u plaći za vrijeme bolovanja u iznosu od 14.593,75 kuna, a s naslova izgubljene zarade iznos od 13.775,08 kuna sve s zateznim kamatama prema dostavljenoj specifikaciji na pojedinačno navedene iznose.

9.Prvostupanjski sud je dosudio tužitelju temeljem odredbe članka 1046. u vezi s odredbom članka 20. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05 i 41/08- nastavno ZOO), iznos od 14.542,33 kuna s naslova izgubljene zarade kao razliku između plaće i naknade za bolovanje (kada se oduzme iznos od 51,42 kn za mjesec kolovoz 2007. s kojim je tužitelj odbijen), s zateznom kamatom tekućom od 23. studenog 2020. do isplate, te iznos od 13.775,08 kuna s naslova izgubljene zarade po osnovi dnevnica (kada se oduzme iznos od 439,66 kuna za mjesec kolovoz 2007. s kojim je tužitelj odbijen) zajedno sa zateznom kamatom, tekućom od 23. studenog 2020.

10.I prema stavu ovoga suda pravilno je prvostupanjski sud odbio tužitelja s
dijelom tužbenog zahtjeva koji se odnosi na iznos od 51,42 kune za mjesec kolovoz 2007. na ime razlike plaće i naknade za bolovanje, i iznos od 439,66 kuna za mjesec kolovoz 2007. s naslova izgubljene zarade u vidu gubitka po osnovi dnevnica, jer te iznose tužitelj nije tražio tužbom, pa je u tom smislu tužbeni zahtjev povećan, a s kojim povećanjem se tuženik podneskom od 29. svibnja 2020. izričito protivio (članak 191. stavak 1. u vezi s člankom 190. stavak 3. ZPP-a ). Odbivši navedeni dio tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo, pa je u ovom dijelu primjenom odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a žalbu tužitelja valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi u tom dijelu prvostupanjsku presudu.

11.Nasuprot tome pogrešna je primjena materijalnog prava u dijelu u kojem je
tužitelj odbijen sa zahtjevom za isplatom dijela zateznih kamata ( točka III. i IV. izreke
prvostupanjske presude).

12.Prvostupanjski sud odbio je dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na isplatu dijela zateznih kamata uz obrazloženje da iako je tužitelj postavio odštetni zahtjev u mirnom postupku još tijekom srpnja 2007. (neutvrđenog datuma) vidljivo je da je visina tog zahtjeva, kao i tužbenog bila paušalno postavljena (gotovo 50% viša od iznosa utvrđenog financijskim vještačenjem) stoga prvostupanjski sud smatra da tuženik temeljem članka 12. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj: 151/05, 36/09- nastavno ZOOP) koji se primjenjuje kao lex specialis za sve štete za koje odgovaraju osiguravatelji temeljem obveznog osiguranja u prometu, za cjelokupni opseg štete saznaje tek od dana donošenja prvostupanjske presude, a s obzirom da tuženiku nisu bili poznati svi podaci, niti je imao svu potrebnu dokumentaciju (koju je sudski financijski vještak pribavio tek u tijeku vještačenja od poslodavca tužitelja) potrebnu za izračun opsega štete. Stoga prvostupanjski sud smatra da tuženik nije pao u zakašnjenje s ispunjenjem obveze. Nadalje, prvostupanjski sud smatra i da način na koji je tužitelj zatražio isplatu zateznih kamata nije moguć s obzirom da tužitelj najprije traži kamatu na sve iznose s osnova razlike place i naknade za bolovanje od datuma 31. listopada 2007. do 31. prosinca 2007. a onda postavlja tijek kamata za svaki pojedinačni iznos s osnova razlike place i bolovanja, koji je svaki različit od datuma 31. listopada 2007., a i da kamatnu stopu tužitelj nije jasno odredio.

13.Kao prvo treba navesti da iz predmetnog spisa proizlazi da je tužitelj odštetni zahtjev, odnosno prijedlog za mirno rješenje spora tuženiku dostavio u srpnju 2010. godine neutvrđenog datuma, ali svakako prije podnošenja tužbe-21 srpnja 2010., (pogrešno, očito omaškom prvostupanjski sud navodi da je odštetni zahtjev dostavljen tijekom srpnja 2007.).

14.Člankom 12. stavak 1. ZOOP-a propisano je da je odgovorni osiguratelj dužan u slučaju neimovinske štete najkasnije u roku od 30 dana, a u slučaju imovinske štete najkasnije u roku od 14 dana od dana podnošenja odštetnog zahtjeva oštećenoj osobi dostaviti obrazloženu ponudu za naknadu štete, ako su odgovornost za naknadu štete te visina štete nesporni, odnosno utemeljeni odgovor, ako su odgovornost za naknadu štete ili visina štete sporni.

Prema stavku 2. toga članka, ako odgovorni osiguratelj u roku iz stavka 1.
toga članka oštećenoj osobi ne dostavi obrazloženu ponudu za naknadu štete, odnosno utemeljeni odgovor, oštećena osoba može protiv njega podnijeti tužbu. Tužba podnesena protiv odgovornog osiguratelja ili odgovorne osobe prije proteka roka iz stavka 1. toga članka smatrat će se preuranjenom. U stavku 4. toga članka propisano je da u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete u roku iz stavka 1. toga članka, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, ima pravo i na isplatu iznosa kamate i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

15.Iz predmetnog spisa razvidno je da je tužitelj uz odštetni zahtjev dostavio tuženiku i dokumentaciju koja sadrži sva izvješća o bolovanju, potvrdu poslodavca tužitelja, kao i sve potvrde o plaći tužitelja za utuženo razdoblje, a koji zahtjev je tuženik odbio kao neosnovan. Nadalje, tuženik je i tijekom ovog parničnog postupka u cijelosti osporavao tužbeni zahtjev tužitelja i to ne samo njegovu visinu nego i njegov osnov (osporavao je uzročno-posljedičnu vezu između štetnog događaja i nastale štete), pa čak i nakon što je u pravomoćno okončanom sudskom postupku vođenom kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod brojem: Pn-9316/08 (presuda od 2. lipnja 2010.) utvrđeno da je tuženik priznao svoju odgovornost za predmetni štetni događaj. Dakle, tuženik nije tužitelju ponudio isplatu niti jednog dijela njegove tražbine iako je s obzirom na dostavljenu mu dokumentaciju mogao tužitelju ponuditi isplatu makar dijela štete koju je smatrao nespornom. Ukoliko je tuženik smatrao da je dostavljena dokumentacija nedostatna da se utvrdi stvarna šteta mogao je zatražiti od tužitelja i njegova poslodavca dodatnu dokumentaciju, a kako je to učinjeno u ovom parničnom postupku tijekom provedenog vještačenja. Stoga, pogrešan je zaključak prvostupanjskog suda da je tuženik dospio u zakašnjenje s ispunjenjem obveze tek od dana donošenja prvostupanjske presude.

S obzirom na navedeno kako se u konkretnom slučaju tužitelj u smislu
odredbe članka 12. stavak 1. ZOOP-a obratio tuženiku s odštetnim zahtjevom kojeg je tuženik primio neutvrđenog dana u srpnju 2010. godine, te kako je tuženik taj zahtjev u cijelosti odbio, tužitelj sukladno odredbi članka 12. stavak 4. ZOOP-a ima pravo na zateznu kamatu na dosuđeni iznos od dana podnošenja odštetnog zahtjeva tuženiku, ali kako dan podnošenja odštetnog zahtjeva nije moguće utvrditi, ali je svakako dostavljen tuženiku prije podnošenja tužbe, pravilnom primjenom materijalnog prava ( članak 12. ZOOP-a ) valjalo je naložiti tuženiku isplatu zateznih kamata od dana podnošenja tužbe, jer se od tog dana ima smatrati da je tuženik pao u zakašnjenje s ispunjenjem svoje obveze.

Iz tužbenog zahtjeva razvidno je da je tužitelj potraživao isplatu zateznih kamata na dosuđene iznose u pogledu početka njihovog tijeka, prije dana podnošenja tužbe ( tužitelj potražuje zatezne kamate na pojedinačno navedene iznose počev od rujna 2007. do prosinca 2009. ), pa do isplate. Kako se u konkretnom slučaju primjenjuje ZOOP kao lex specialis u odnosu na ZOO-o, u pogledu tijeka zateznih kamata nema mjesta primjeni odredbe članka 1095. stavak 2. ZOO-a, na što se neosnovano u žalbi poziva tužitelj, pa je tužitelja valjalo odbiti s dijelom tužbenog zahtjeva za isplatom zateznih kamata prije dana podnošenja tužbe ( 22. srpnja 2010. ).

Što se tiče navoda prvostupanjskog suda da stopa zatezne kamate nije pravilno određena u tužbi, pa da je iz tog razloga također trebalo odbiti zahtjev za isplatom dijela zateznih kamata, valja reći da je to pitanje materijalnog prava o čemu sud odlučuje po službenoj dužnosti i da sud nije vezan tužbenim zahtjevom u tom dijelu, pa je irelevantno što tužitelj u tužbenom zahtjevu nije na pravilan način precizirao stopu kamate po kojoj traži isplatu.

16.Slijedom navedenog, pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo je tužitelju dosuditi zateznu kamatu na dosuđene iznose od 14.542,33 kune i 13.335,42 kune i za razdoblje od 22. srpnja 2010. do 22. studenog 2020, a odbiti kao neosnovan njegov zahtjev za isplatom potraživanih zateznih kamata za razdoblje do 21. srpnja 2010.             

17.Kako je ovaj sud preinačio prvostupanjsku presudu, sukladno odredbi članka 166. stavak 2. ZPP-a, odlučio je i o parničnom trošku. Primjenjuju se odredbe članka 154. stavak 5. i članka 155. ZPP-a, te Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 142/12., 103714., 118/14. i 107/15. - nastavno OT).

Sukladno odredbi članka 154. stavak 2. ZPP-a omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

Gledajući uspjeh stranaka u postupku prema visini tužbenog zahtjeva, te
prema uspjehu u dokazivanju pravne osnove ovaj sud ocjenjuje da tužitelj nije uspio u postupku tek u razmjerno neznatnom dijelu svoga zahtjeva zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi pa je odlučio da tuženik naknadi tužitelju sve troškove koje je imao tužitelj a koji su bili nužni za vođenje ovog postupka ( članak 154. stavak 5. ZPP-a ).
Tužitelju zastupanom po punomoćniku odvjetniku priznaje se trošak za sastav oštetnog zahtjeva ( Tbr. 28. OT – 100 bodova ), za sastav tužbe (Tbr 7. toč. 1. OT - 100 bodova), sastav 4 obrazložena podneska ( Tbr. 8. toč. 1. OT - 400 bodova), trošak zastupanja na ročištima: 10. siječnja 2011., 22. siječnja 2013., 6. listopada 2015., 31. siječnja 2018., 9. srpnja 2018., 29. svibnja 2019. i 7. listopada 2020. (Tbr. 9. toč. 1. OT - 700 bodova), dakle, sveukupno 1.300 bodova, a što prema vrijednosti boda od 10,00 kuna, iznosi 13.000,00 kuna, a uz pripadajući PDV od 25%, iznosi 16.250,00 kuna. Tužitelju se priznaje i trošak vještačenja u iznosu od 2.500,00 kuna, tako da sveukupan trošak koji valja priznati tužitelju iznosi 18.750,00 kuna.

Tužitelju nije priznat trošak za zastupanje na ročištu od 11. prosinca 2017. jer to ročište nije niti održano.

18.Tužitelju se priznaje trošak za sastav žalbe prema Tbr. 10. točka 1. Tarife u
iznosu od 1.250,00 kuna, što uvećano za PDV od 25% iznosi 1.562,50, kuna. Kako je tužitelj djelomično uspio sa žalbom, koji uspjeh ovaj sud cijeni s 70%, na ime troška žalbe dosuđuje mu se iznos od 1.093,40 kuna.

19.Temeljem izloženog, sukladno odredbi članka 368. stavak 1., članka 373. točka 3. i članka 166. stavak 2. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci.
20.U nepobijanom, dosuđujućem dijelu (točka I. i II. izreke) presuda prvostupanjskog suda ostaje neizmijenjana.

Vukovar, 18. listopada 2021.

              SUDAC

              Vesna Vrkić Perak