1              Poslovni broj: Gž-26/2020-2

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž-26/2020-2

 

 

U   I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

 

Županijski sud u Splitu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda, Borisa Mimice kao predsjednika vijeća, te Andree Boras Ivanišević, kao suca izvjestitelja i Denis Pancirov Parcen, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T. N. iz Z., OIB: ..., zastupan po F. L., odvjetniku u O., protiv tuženika M. K. iz S., OIB: ..., zastupan po E. S. J., odvjetnici u R., radi poništenja ugovora, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Rijeci pod poslovnim brojem P-1294/2018 od 18. listopada 2019. i žalbi tuženika protiv odluke o troškovima postupka sadržane u pobijanoj presudi, u sjednici vijeća održanoj 7. listopada 2021.,

 

p r e s u d i o  j e

 

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci pod poslovnim brojem P-1294/2018 od 18. listopada 2019.

 

r i j e š i o   j e

 

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje odluka o troškovima postupka sadržana u točki II. izreke pobijane presude.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:

"Odbija se tužitelj sa tužbenim zahtjevom koji glasi:

„1. Poništava se Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 16. svibnja 2018. ovjeren od strane javnog bilježnika J. R. iz Z. broj: OV-4012/2018 sklopljen između tužitelja i tuženika.

2. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju parnični trošak zajedno sa zateznom kamatom po kamatnoj stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom od donošenja presude do isplate, u roku od 15 dana.

3. Određuje se u zk. ul. 566, k.o. P., uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja brisanjem s imena i vlasništva tuženika u 1/1 dijela, nekretnina upisanih u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci, Zemljišnoknjižni odjel Opatija u zk. ul. 566 k.o. P., gr.č. 108, kuća stanovanja, gospodarska zgrada i pašnjak i k.č.br. 728/1, pašnjak, ukupne površine 1604 m2, uz istovremeni upis prava vlasništva tužitelja u 1/1 dijela na gore opisanim nekretninama.“

4. Nalaže se tužitelju da nadoknadi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 9.030,00 kn, u roku od 15 dana."

2. Protiv ove presude žali se tužitelj pobijajući istu zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19; dalje u tekstu: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači shodno žalbenim razlozima, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

3. Žali se i tuženik, pobijajući presudu suda prvog stupnja u dijelu odluke o troškovima postupka, kako iz navoda žalbe proizlazi zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavka 1. ZPP-a, s prijedlogom da se pobijana presuda u tom dijelu preinači shodno navodima žalbe.

4. Na žalbu nije odgovoreno.

5. Žalbe nisu osnovane.

6. Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja za poništenje Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 16. svibnja 2018. zbog prijevarnog postupanja tuženika dovođenja tužitelja u zabludu prilikom sklapanja predmetnog ugovora, koji razlog je predviđen odredbom članka 284. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18.; dalje u tekstu: ZOO), kojom je propisano da se radi o prevari kada jedna strana izazove zabludu kod druge strane ili ju održava u zabludi u namjeri da je time navede na sklapanje ugovora.

7. Raspravljajući po navedenom zahtjevu prvostupanjski sud je u bitno utvrdio:

- kako su tužitelj kao prodavatelj i tuženik kao kupac zaključili, dana 15. svibnja 2018. Ugovor o kupoprodaji nekretnina (list 86-89 spisa) kojim je u članku 1. utvrđeno da je predmet kupoprodaje gr.č. 108 u naravi kuća stanovanja, gospodarska zgrada i pašnjak, te kč.br. 728/1 u naravi pašnjak, sveukupne površine 1604 m2, upisana u zk.ul. 566. k.o. P.,

- kako je u članku 2. navedeno da je kupac pregledao nekretnine koje su predmet ugovora, da u vezi sa zatečenim stanjem nema nikakve primjedbe, te da kupuje po sistemu "viđeno – kupljeno", dok je u članku 3. Navedeno da prodavatelj kupcu prenosi i prava izvanknjižnog vlasništva zemljišta u površini od cca 300 m2 na z.č. 724/1 k.o. P., a kojeg da je stekao od prethodnog vlasnika D. D.,

- kako je u članku 4. navedena kupoprodajna cijena za nekretninu iznosi 220.000,00 eura u protuvrijednosti u kunama po srednjem tečaju HNB-a važećem na dan plaćanja, te da će ista biti isplaćena na način da kupac prodavatelju na dan sklapanja ugovora isplaćuje kaparu u iznosu od 50.000,00 eura, a ostatak kupoprodajne cijene u iznosu od 170.000,00 eura da se kupac obvezuje isplatiti prodavatelju putem kredita kod HPB-a na račun koji se nalazi kod Privredne banke Zagreb u roku od 30 dana od dana potpisa ugovora,

- kako je u članku 7. prodavatelj ovlastio kupca da bez ikakve daljnje dozvole i odobrenja u svoje ime i za račun izvrši upis prava vlasništva na nekretninama, dok se u članku 8. prodavatelj obvezuje uvesti kupca u miran i nesmetan posjed predmetnih nekretnina odmah po primitku kupoprodajne cijene u cijelosti,

- kako je tuženik kao kupac isplatio u cijelosti tužitelju kao prodavatelju kupoprodajnu cijenu navedenu u naprijed citiranom kupoprodajnom ugovoru u iznosu od 220.000,00 eura i to na način da mu je prilikom zaključenja ugovora isplatio iznos od 50.000,00 eura, te potom ostatak od 170.000,00 eura putem stambenog kredita pologom na sudski depozit,

- kako se tuženik na temelju predmetnog kupoprodajnog ugovora uknjižio u zemljišne knjige kao samovlasnik nekretnina koja su bile predmetom prodaje,

- kako je prema navodima svjedoka J. R. predmetni kupoprodajni ugovor ovjeren u njegovom javnobilježničkom uredu, a ovjeru da je vlastoručno potpisao, objašnjavajući da u njegovom javnobilježničkom uredu sigurno nije mijenjan sadržaj predmetnog ugovora iz razloga što su službeni programi zaštićeni i nije dozvoljeno da stranka donese USB stick sa sadržajem ugovora kojeg želi izmijeniti,

- kako su stranke posredstvom agencije za promet nekretnina I. tj. I. B. stupile u kontakt, te međusobno same u Z. (bez prisustva B.) dogovorile kupoprodaju predmetnih nekretnina, a kako to nesporno proizlazi iz iskaza stranaka i svjedoka I. B.,

- kako među strankama ugovorena kupoprodajna cijena za predmetne nekretnine od 320.000,00 eura, a koju se tuženik kao kupac obvezao isplatiti tužitelju kao prodavatelju na način da mu isplati u novcu iznos od 220.000,00 eura, te ostatak od 100.000 eura u vrijednosti poslovnog prostora u Z., o čemu iskazuje svjedok I. B.,da je i predmetni poslovni prostor tuženika u Z. trebao biti dijelom isplate ugovorene kupoprodajne cijene od 320.000,00 eura,

-kako je tuženik u e-mail poruci od 18. svibnja 2018. (list 3-4 spisa) upućenoj I. B. istakao: „da je i dalje spreman izvršiti dogovor u potpunosti tj. potpisati i onaj drugi ugovor oko kupoprodaje njegovog poslovnog prostora u Z.“, kao i da u razrješenju nastalog spora: „vidi samo dvije opcije: a) normalnog završetka ugovorene kupoprodaje i b) prodaje njegovog poslovnog prostora prema dogovorenim uvjetima“,

- kako je vlasnik agencije za posredovanje nekretninama I., I. B. sastavio nacrt kupoprodajnog ugovora kojeg je dostavio tuženiku, a koji nacrt je sadržavao odredbu o iznosu kupoprodajne cijene od 220.000,00 eura, odnosno iznos od 50.000 eura na ime kapare i iznos od 170.000,00 eura preko kredita, te odredbu o izdavanju tabularne isprave,

- kako je prije potpisivanja predmetnog kupoprodajnog ugovora tuženik nadodao odredbu članka 3. kupoprodajnog ugovora u svezi pristupnog puta, a kako to proizlazi iz iskaza stranaka, te da su stranke konačno zaključile kupoprodajni ugovor sa sadržajem koji prileži spisu i ovjerile svoje potpise pred javnim bilježnikom.

8. Temeljem navedenih utvrđenja sud prvog stupnja je po valjano provedenom dokaznom postupku odbio tužbeni zahtjev tužitelja jer je smatrao kako su strane suglasno zaključile predmetni kupoprodajni ugovor u kojem su naveli kupoprodajnu cijenu od 220.000,00 eura, koju se tuženik obvezao isplatiti u novcu, a koju obvezu je nesporno i izvršio, dok su ostatak isplate dogovorene kupoprodajne cijene od 100.000,00 eura trebali realizirati drugim pravnim poslom, čime navedeni predmetni kupoprodajni ugovor predstavlja pravu volju stranaka, pa su neosnovani navodi tužbe o postojanju zablude na strani tužitelja prilikom sklapanja spornog ugovora.

9. Prvostupanjski sud je tako utvrdio da su se stranke suglasile da će u svezi djelomične isplate ugovorene kupoprodajne cijene od 220.000,00 eura u novcu zaključiti predmetni pobijani kupoprodajni ugovor, dok su isplatu preostale ugovorene cijene putem poslovnog prostora od 100.000,00 eura, namjeravale riješiti drugim pravnim poslom, a kako to proizlazi iz iskaza svjedoka I. B. i e-poruke tuženika.

10. Naime, zabluda predstavlja manu volje, odnosno tzv. nesvjesni nesklad između volje i očitovanja, zato što stranka u trenutku očitovanja volje nije svjesna da postoji nepodudarnost između njezine volje i očitovanja, te da je do njezinog očitovanja volje došlo upravo zato što je imala pogrešnu predodžbu o nekim stvarnim okolnostima ili činjenicama.

11. Pri tome prijevarna radnja jest radnja kojom jedna sukontrahent dovodi drugoga u zabludu radi toga da bi ovaj zaključio pravni posao i takva radnja ima za posljedicu da pravni poredak osuđuje takvu izazvanu zabludu i pruža zaštitu prevarenoj ugovornoj strani bez razlike da li je u pitanju neka bitna ili nebitna zabluda. Stoga se svaka zabluda uzima u obzir zato što je zabluda zbog prijevare izazvana krivnjom i stoga se strože tretira.

12. Suprotno navodima žalbe, pravilno je sud prvog stupnja smatrao osnovom valjano provedenog dokaznog postupka nedokazanu tvrdnju tužbe o prijevarnom postupanju tuženika prilikom zaključenja predmetnog ugovora. Naime, u konkretnom slučaju tužitelj nije dokazao prijevarno postupanje tuženika dovođenjem tužitelja u zabludu prilikom sklapanja predmetnog ugovora, a kao razlog za njegovo poništenje. S druge strane tuženik nije prije potpisivanja predmetnog kupoprodajnog ugovora mijenjao iznos kupoprodajne cijene, niti odredbu o izdavanju tabularne isprave.

13. Naime, iz preglednog i u spis dostavljenog spornog ugovora razvidno je kako je iznos kupoprodajne cijene u navedenom ugovoru jasno i vidljivo naznačen (članak 4. ugovora), te je još i jasno navedena dinamika plaćanja (50.000,00 eura kapare i 170.000,00 eura putem kredita), pa utoliko u tom pravcu tužitelj ne može s uspjehom isticati navode o prijevarnom postupanju tuženika. Ovo posebno kada se ima u vidu da je tužitelj prema vlastitom kazivanju prije potpisivanja spornog ugovora pročitao članak 3., koji se odnosi na pristupni put i koji se nalazi odmah ispred u ugovoru naznačenog iznosa kupoprodajne cijene od 220.000,00 eura, na prvoj stranici ugovora, na što s pravom ukazuje prvostupanjski sud u pobijanoj odluci.

14. Tomu svakako u prilog govori i u postupku utvrđena činjenica da su prije potpisivanja ugovora stranke bili u HPB banci u svezi kredita kojeg je tuženik namjeravao ishoditi za kupnju predmetne nekretnine, o čemu govori iskaza svjedokinje M., djelatnice ove banke. Naime, prema kazivanju ove svjedokinje tužitelj se interesirao u svezi isplate iznosa od 170.000,00 eura. putem kredita u valuti euro, odnosno da mu se tuženik obvezao isplatiti razliku u tečaju na dan isplate.

15. Isto tako je provedenim dokaznim postupkom utvrđeno da je netočna tvrdnja navedena u tužbi da se tekst predmetnog ugovora mijenjao u uredu javnog bilježnika jer je to u suprotnosti sa iskazom saslušanog javnog bilježnika J. R., a uostalom i kazivanju u postupku saslušanog tužitelja, prema čijim navodima je tuženik sadržaj ugovora mijenjao na E. fakultetu, dok ga je on čekao u „sobici“.

16. Utoliko je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da okolnost što u predmetnom kupoprodajnom ugovoru stranke nisu unijele iznos dogovorene kupoprodajne cijene u punom iznosu od 320.000,00 eura, ne utječe na pravnu valjanost samog ugovora niti čini predmetni ugovor pobojnim.

17. U navedenim okolnostima tužitelju stoji na raspolaganju mogućnost zahtijevati ispunjenje obveze u cijelosti tj. isplatu preostalog iznosa na ime kupoprodaje sporne nekretnine i naknadu štete u smislu odredbe članka 342. ZOO-a ili pak tražiti raskid ugovora zbog neispunjenja i naknadu štete u smislu odredbe članka. 360. ZOO-a, na što se pravom ukazuju prvostupanjski sud.

18. S druge strane, provedenim dokaznim postupkom sud nije utvrdio ni da bi kod tužitelja prilikom zaključenja predmetnog kupoprodajnog ugovora postojao nesvjesni nesklad između volje i očitovanja, već naprotiv da je zaključenje predmetnog ugovora rezultat suglasne volje između njega i tuženika

19. Naime, zabluda predstavlja manu volje, odnosno tzv. nesvjesni nesklad između volje i očitovanja, zato što stranka u trenutku očitovanja volje nije svjesna da postoji nepodudarnost između njezine volje i očitovanja, te da je do njezinog očitovanja volje došlo upravo zato što je imala pogrešnu predodžbu o nekim stvarnim okolnostima ili činjenicama. Prema odredbi članka 280. stavka 2. ZOO-a strana koja je u zabludi može tražiti poništaj ugovora zbog bitne zablude. Dakle, da bi zabluda bila pravno relevantna ona mora biti bitna, što znači da dopušta stranci da pobija pravni posao samo kada je bila u zabludi glede bitnih okolnosti koje čine sadržaj pravnog posla i koje su odlučne za njegov nastanak i postojanje.

20. U konkretnom slučaju radi se o osobi tužitelja koja se prema osobnom kazivanju dugi niz godina bavio izgradnjom stanova i poslovnih prostora za tržište, te je osobno prodao 800-900 stanova, i dobro su mu poznate bitne odredbe ugovora o kupoprodaji nekretnina, pa je znao da na to treba obratiti pažnju. Stoga sud prvog stupnja pravilno cijeni činjenicu da je pravni posao prodaje nekretnine bio tužitelju dobro poznat, odnosno da se ne radi o neukoj osobi, to da je posve neživotno da bi isti potpisao pobijani ugovor u kojoj je navedena kupoprodajna cijena umanjena za čak 100.000,00 eura.

21. Osim toga tužitelj nije postavio tužbeni zahtjev za zahtjevu za utvrđenje apsolutne ništavosti ugovora u smislu članka 327. ZOO-a, u vezi s odredbom članka 2. stavak 1. ZPP-a. Naime, članka 327. stavka 1. ZOO-a ne daje ovlaštenje sudu da suprotno članku 2. stavku 1. ZPP-a odlučuje o onome što nije u granicama tužbenog zahtjeva koji je stranka postavila u parničnom postupku. To međutim ne znači da sud nije ovlašten u smislu odredbe članka 327. stavak 1. ZOO-a po službenoj dužnosti ocjenjivati je li pravno valjan ili ništav sporni pravni posao, odnosno ugovor, ali razmatrajući sve to samo kao prethodno pravno pitanje o čijem rješenju, odnosno zauzimanju stava u vezi s njim ovisi meritorna odluka suda o osnovanosti tužbenog zahtjeva.“ (VSRH, Rev-116/86. od 16. kolovoza 1988.)

22. U navedenom nisu ostvareni navodi žalbe, a kako ovaj sud ne nalazi ostvarenje bitnih povreda postupka na koje pazi po službenoj dužnosti u okviru odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, to je žalbu tužitelja valjalo odbiti kao neosnovanu i pobijanu presudu potvrditi u cijelosti.

23. Neosnovani su i navodi žalbe tuženika o pogrešnoj odluci o troškovima postupka zasnovanoj na pogrešnoj oznaci vrijednosti predmeta spora u smislu članka 40. ZPP-a. Naime, suprotno navodima žalbe, pobijana odluka o troškovima postupka suda prvog stupnja utemeljena je na valjanoj primjeni odredbe članka 40. stavak 2. ZPP-a, koju determinira postavljeni tužbeni zahtjev upravljen na ispunjenje nenovčane tražbine te u tužbi označena vrijednost predmeta spora. Utoliko je žalbu tuženika valjalo odbiti kao neosnovanu i na temelju odredbe članka 380. točke 2.
ZPP-a odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

 

U Splitu, 7. listopada 2021.